Veselo veče


Opet mi govore o bolestima i smrti,

o njima i nama, nama i njima,

u tmuran majski dan što se

u zgrčenu noć pretače.

Bježim, a pobjeći ne znam.

Sanjati bih opet htio, ne umijem.

Budim se u pola šest ujutro, a ne moram.

I tako...

Kako god okreneš, veselo veče

Limena kutija


Pala je večeras posljednja, peta čokolada

od pet iz limene kutije kupljene prije koji dan

gdje nego u shoping centru.

Pogađate, volim limene kutije.

Vraćaju me u sretna vremena

kad se u velikoj limenoj kutiji od bombona

čuvalo brašno ili šećer.

Pogodili ste već da se u našoj roditeljskoj kući

namirnice još tako čuvaju u kutijama iz

pedesetih i šezdesetih godina prošlog vijeka.

Stoga marljivo prikupljam svoje limene kutije

za moj mali stan i spremno se žrtvujem

proždirući čokolade.

Sve zbog limene kutije i nostalgije.

Vrijeme bez olovke i papira

Izlio srce u status,
a onda ga Facebook pojeo.
Ni podrignuo nije.

Teška godina

Prolazi još jedna
teška godina.
Uvijek nekako izgleda
da je svaka
koju preživljavamo najteža.
Valjda tako mora.
Život je naporna pojava
u svom većem dijelu.
Ipak, ne bih ga dao
samo tako.

Ovo sam tek sad vidio..Fenomenalno,najezio sam se.
Ovo treba ukoriciti u jednu dobru knjigu..

citat:

---

Sufler wrote:
Jedne večeri o jednom kinu

Prolazim večeras pored kina Centar.
Prođoše kroz glavu filmovi neki koje tu gledah. Od Fasbinderove Lili Marlen i Crvenih Vorena Bitija iz gimnazijskih dana kad sam s mojim drugom Vanjom ponekad dolazio tu, do subotnjih (ili su bile nedjeljne) matineje sedamdesetih godina i Diznijeve Snjeguljice i sedam patuljaka. Jasno se sjećam plakata za Love Story u izlogu. Bila je to druga ili treća sezona prikazivanja. Sad je na tom mjestu samo ogromna plakata za cigarete. Zovu to jumbo plakat. Pardon, billboard. Možda i nije. Ne mislim više o filmovima u vremenu prošlom. Večeras mi se ide u kino. Možda zato što se osjetih usamljenim u 21:35 na praznoj tuzlanskoj ulici pored fontane, što je prva predstava u pozorištu za sedam dana, što sam svjestan prolaznosti i činjenice da onog kioska u kome je bila radnja egzotičnog imena ljebljebdžinica ima još samo u mom sjećanju, što, eto, ne mogu kupiti ljušteni kikiriki na tom mjestu jer orašnice nešto i ne volim, što je mlada učiteljica Jelena iz IVb razreda škole Džemal Mandžić koju smo nekad kao djeca vidjeli s momkom u kinu Centar neke 1976. pa nam to bilo veliko, poginula kojih 100 metara odatle jednog Dana mladosti, što mi je eto večeras trebalo kino, a nema ga...
Samo je tiho svirao ulični muzičar "Besame Mucho" na violini i to dobro, a ja nisam imao snage da nađem nešto u novčaniku i pređem ulicu ne bih li ga nagradio. Da mi ne vidi suze.

---

Hvala. Uokoriceno je dosta toga u dvije knjizice - jedna se zove Dovoljno lud, a druga Krocenje straha.

...

Fali nam pokoji Valter danas, makar i ne znao sve...

sufler,
prvo sto pogledam na forumu to je ima li sta novo u "tuzlanske"
hvala ti

Hvala Meli77

citat:

---

Sufler wrote:
Hvala. Uokoriceno je dosta toga u dvije knjizice - jedna se zove Dovoljno lud, a druga Krocenje straha.

...

Fali nam pokoji Valter danas, makar i ne znao sve...

---