Valter nije ni slutio koliko da će ovaj komentar značiti Sufleru!

iliti da citiram omiljenu mi pjevačicu kad jednom zgodom reče: Merci, du fond de mon coeur! (slobodni prevod - fala ocu, fala majci, fala dje čuo i ne čuo)!

Ozbiljno, hvala.

Kornjača kad joj se najmanje nadaš


Pisao ja već o Slanom 1969.

i jednoj maloj kornjaći koju tada imadoh.

Što reče lik iz jednog crtanog filma,

mazio sam je i pazio, ali onog dana kad smo se trebali vraćati za Tuzlu

roditelji rekoše da se izgubila negdje i pobjegla.

Elem, nikad ne preboljeh kornjaču iz dlana jer je to jedini

živi ljjubimac kojeg sam imao.U životu.

Elem sjedim ja tako i čitam "Čitača" Bernharda Šlinka

na plaži u Neumu, kad čujem neko ide.

Okrenem se i vidim kornjaču, poodraslu, ostzarjelu, ali

nestašnog oka kako me gleda dok i prolazi pored mene.

Bez straha. Čini mi se osmjehuje se.

Namiguje mi i kaže da ne brinem više.

Dobro se snašla i redovno iz Slanog dolazi u Neum vikendom.

Ima puno djece, uživa u životu i često se sjeti onog dječaka

koji je bio neraspoložen kad je nije bilo onog jutra pred polazak za Tuzlu.

Ipak je ona primorska životinja i ne može se povlačiti po kontinentu.

Ode ona svojim putem, a ja ostadoh zamišljeni radostan

jer ipak ostaju sjećanja.

POETSKO ĆOŠE

Beogradsko veče

Na obali Save

u Beogradu

ima jedan restoran.

"Stenka" mu je ime

i u njemu jedno ćoše.

Poetsko.

Došao i ja.

Lijepo mi bilo.

Nije samo zbog ćošeta.

Nije samo zbog biranih riječi.

Nije samo zbog biranih žena i ljudi

što stihovima mijenjaju svoj svijet.

Nije samo jer su došli prijatelji

iz tuzlanske zajedničke mladosti

osamdesetih godina prošlog vijeka

s profesorom, književnikom Jovom

da me vrati u ondašnju slatku tremu.

Još kad Mira zapjeva

"Kad ja pođoh na Bembašu"

osjetih da za sreću treba tako malo.

citat:

---

Sufler wrote:
POETSKO ĆOŠE

Beogradsko veče

Na obali Save

u Beogradu

ima jedan restoran.

"Stenka" mu je ime

i u njemu jedno ćoše.

Poetsko.

Došao i ja.

Lijepo mi bilo.

Nije samo zbog ćošeta.

Nije samo zbog biranih riječi.

Nije samo zbog biranih žena i ljudi

što stihovima mijenjaju svoj svijet.

Nije samo jer su došli prijatelji

iz tuzlanske zajedničke mladosti

osamdesetih godina prošlog vijeka

s profesorom, književnikom Jovom

da me vrati u ondašnju slatku tremu.

Još kad Mira zapjeva

"Kad ja pođoh na Bembašu"

osjetih da za sreću treba tako malo.

---

http://nihadmesicriver.weebly.com/

Dok me ima


Ponekad zavidim ljudima

koji sve mogu simplificirati

tako da im bude jasno

nešto što se meni takvim ne čini.


Mora da je lijepo na sve imati

spreman odgovor i objašnjenje.

Svrstati se u svoju grupu

i misliti kao što većina "mojih"

ili onih koje neko smatra "mojim" misli.


Ipak bih volio svojom glavom

donositi zaključke.

Dok me ima.

Uz mene



Uz mene je

mati moja,

iako je nema tu.



U mirisu lipa

i plavom prozorčetu neba

u sivilu oblaka.


Kažu neki

oni koji odoše

vide šta se dešava

onima što ostadoše.


Molim - neka vide

samo ono što ihi

sretnim čini!

Predrođendanska

Balkon mi je
okupalo sunce
u ovo kasno
subotnje julsko
popodne.

Još mi
fali
tvoj zagrljaj.

Ne znaš ti, ne znaš


Ne znaš ti, ne znaš

da se trudim

biti uredan

zbog tebe.


Ne znaš ti, ne znaš

da udahnem duboko

da mi se ne vide kulje

zbog tebe.


Ne znaš ti, ne znaš

da se trudim

ne izgubiti se

u očima tvojim.



Ne znaš ti, ne znaš

da te lijepo sanjam

noću, a nekad i danju.

a zaspao nisam.



Ne znaš ti, ne znaš.

Možda je vrijeme

da saznaš, a možda

i nije.



[Edited by Sufler on 04-08-2011 at 15:11 GMT]

Orahovača za stomak


Popio orahovače.
Za stomak.
Čudo jedno.
Djeluje.
Ne burlja stomak,
a svijet se ljepšim čini.

Znam da samo izgleda tako.
Nisam znači -
pijan dovoljno.

Šta mi je činiti dalje?
Tužni su samoživeći pijanci.
Valja razmisliti.

Laku noć, lijepi Svijete!