Recimo da je nesretna (Ljubav)


Napisao bih ti da te volim

kao što te zaista volim,

ali ko zna kako bi to bilo shvaćeno.



Rekao bih ti da ne mogu bez tebe,

kao što stvarno ne mogu,

ali znam da nema šanse da smo skupa.



Zapjevao bih onu pjesmu

što je našom zovem.

ali pitanje je sjećaš li se još...



I dok praznični ponoćni sat prolazi,

a nesretna ljubav neće,

ostajem miran, oči mi suhe,

samo lagano grize sjeta u grudima


[Edited by Sufler on 10-09-2010 at 00:37 GMT]

Recite mi nešto lijepo.
Javite dobru vijest.
Makar večeras preskočite
priče o ratu, ubistvima, bolestima.
Nije se ovo srce još prepunilo
osjećajima. Može još stati.
Ipak, dajte malo manje bola.
Više radosti!

Balada o nestašnoj mašini za veš

Već dugo mi je pranje veša u ludoj mašini

koju je moderno zvati perilica doživljaj.

Moja mašina nije kao druge.

Ona voli skakati.



Zaobada se i stremi

slobodi.

Moram paziti da ne pobjegne.

Skupa s rubljem.



Nešto mislim -

liči ona na mene dosta.

Stremim i ja slobodi,

a ne mogu je doseći.



Uvezan u samog sebe

s nježnošću stoga

pjevam o svojoj

mašini za veš.



Drago mi je što

još uvijek

skoknuti pokušava.

Ne razumijem sestru.
Hoće da kupi sive cipele.
Naravno, u Tuzli nema takvih kakve bi njoj pasovale.
Potražiće ih negdje drugdje.
Ne razumijem potrebu za sivim cipelama.
Idu valjda sa sivim odijelom.
Dosta mi je sive na nebu.
Plave mi dajte!
Molim.

Komarac zaboravljenog ljeta
zuji mi oko glave.
Povratak u oktobarsku Tuzlu
mi je nešto loše
pao na želudac.


Misli bez smisla.
Ključa od vrata nema.
Zarobljen u ovaj
grizodušni osječaj,
starim noćas ubrzano,
Kao što je nekoć
išao voz iz Ploča za Tuzlu.

Ništa mi osim mene nije.
Potežak sam.
Noge klecaju.
Komarac se sakrio negdje.

Oktobarska nedjelja


U požutjelim granama

tražim sunce.

Usamljenosti se stidim

dok se rukujem u prolazu

s dragim ljudima.



Žurim kao negdje.

Sam da ljenstvujem.

Ionako je polijen ovaj dan,

a ja ne znam jesam li sjetan

ili mi se to samo sviđa.



Idem podobro sebi na živce.

Reći ćeš

- bolje nego da si ravnodušan.

Čak mi je mrsko i veš u mašinu staviti.

Golemo je to.



Opet će neoprano rublje zaprijetiti

da se izgura iz špajza gdje ga

neuredno zguravam.

Mislim da je vrijeme za

"Zlu kuću" najbolje Agathe Christie.



Čitati još znam.

Refleks i ja

Shvatam noćas
da me život malo čemu naučio.
Greške me nisu natjerale
da ih ne ponavljam.
Bojim se samo
da su reakcije svedenije.
Mrtav konj i ja smo stari
predmeti poređenja.
S razlogom eto sve nešto mislim,
a smislio nisam.
Ne vjerujem da ću tako
naučiti ono što već znam,
a neću da priznam.

Praznina


Nepopijeni lijekovi na stolu kraj kreveta.

Iskrivljene naočale za čitanje.

Na televiziji kviz s Tarikom Filipovićem

koji je još jedino mogao zainteresirati

u posljednje vrijeme.

Majčina vedrina i mene je vedrila,

a tmine bacale u očaja bezdane.

Sanjam kako je čvrsto grlim i osjećam

toplinu njenih obraza i čela uz svoje,

a znam da nije.

Za prazninu u duši proteze nema.

citat:

---

Sufler wrote:
Praznina


Nepopijeni lijekovi na stolu kraj kreveta.

Iskrivljene naočale za čitanje.

Na televiziji kviz s Tarikom Filipovićem

koji je još jedino mogao zainteresirati

u posljednje vrijeme.

Majčina vedrina i mene je vedrila,

a tmine bacale u očaja bezdane.

Sanjam kako je čvrsto grlim i osjećam

toplinu njenih obraza i čela uz svoje,

a znam da nije.

Za prazninu u duši proteze nema.

---

citat:

---

Sufler wrote:
Recimo da je nesretna (Ljubav)


Napisao bih ti da te volim

kao što te zaista volim,

ali ko zna kako bi to bilo shvaćeno.



Rekao bih ti da ne mogu bez tebe,

kao što stvarno ne mogu,

ali znam da nema šanse da smo skupa.



Zapjevao bih onu pjesmu

što je našom zovem.

ali pitanje je sjećaš li se još...



I dok praznični ponoćni sat prolazi,

a nesretna ljubav neće,

ostajem miran, oči mi suhe,

samo lagano grize sjeta u grudima


[Edited by Sufler on 10-09-2010 at 00:37 GMT]

---