Info: Ako imate neke nejasnoæe, pitanja, primjedbe, sugestije,..i dr. u vezi ovog podforuma javite se privatnom porukom moderatorima
|
Sufler Nivo: Forumski doajen Registriran(a): 11-11-2006 Lokacija: Tuzla Odgovori: 1677 IP: Maskiran
|
Re: Tuzlanske
O JEDNOM KAPUTU - SAMIJA MEŠIÆ èOKIÆ
Bilo je poratno doba, oskudno u svemu, u odjeæi najviše. Sjeæam se da sam u nižim razredima gimnazije nosila kaput prevrnut od kaputa moje najstarije sestre Sajde. Sve bi bilo dobro, jer štof je bio takav da je podnosio još jednu turu s druge strane, da na njemu nije ogledala svoje krojaèke sposobnosti (po oèevoj želji) moja sestra, rahmetli Sena.
Bila sam prilièno ojaðena izgledom pa otac, da me odobrovolji, kupi pojeftino neko zeèije krzno za kragnu. Pojavila sam se u školi i bezbeli izazvala pažnju posebno muških drugova sve dok jedan drug (Predrag – zvali smo ga Šimonja) ne otkri da je vrlo zgodno èupkati taj moj ukras te se on ubrzo pretvori u olinjalu maèku. Brzo sam nastojala da je se riješim, a nekako sada ne znam kako sam štitila svoj ogoljeli vrat. Tada je još uvijek gorio II svjetski rat.
Poslije osloboðenja Tuzle 1944. godine (rat nije bio gotov) u Tuzli su formirali neki krojaèki punkt, od padobranskog platna šile su se gaæe i košulje za partizansku vojsku. Da zaštite Sajdu poslaše mene da je zamijenim u tom „dobrovoljnom radu“. Škola nije radila. Ne znam kako sam zamolila i došla na ideju da mi (jer tu je bilo i pravih krojaèa) preprave moj istorijski kaput. Uèinili su to vrativši štof na njegovu pravu stranu. U meðuvremenu, dok je prekrajanje trajalo, nosila sam babin kratki zimski lovaèki kaput.
Moj novi kaput ispade vrlo pristojno. Nosila sam ja njega èak i u završnom razredu gimnazije sve do jednom. Nastava fizièkog izvoðena je u prostranom dvorištu. Svi smo kapute objesili na ogradu iza koje je bila neèija bašta. Julka nije radila fizièko pa je kao èuvala tu našu odjeæu. Vježbe su bile u punom jeku kad Julka povika: „ Pojede koza neèiji kaput!“ Svi se sjatismo, kad ono èiji æe, nego moj. Zamirisale kozi godine i prava èista runska vuna pa se potrudila da jedan dio temeljito sažvaèe. Ostadoh ja bez kaputa, a rano proljeæe, još zima uveliko. Priskoèi upomoæ Sena te ja od nje dobih baloner, ali uðoh i u razredni „Vrabac“ - Šta ko pjeva? Samija: „èuvam koze, pletem èipke roze!“ -
(2000.)
...
O jednom kaputu je autobiografska prièa moje rahmetli majke koja je objavljena u knjizi Kroæenje straha.
http://bhstring.net/tuzlauslikama/tuzlarije/viewnewnews.php?id=39591
|
25-12-2010 at 23:54 |
| Ukljuèi u odgovor
|
|
Pregled tema u posljednjih 24 sata Pregled poruka u posljednjih 24 sata (dva dana, sedam, 30 dana) Pregled pisanja foruma�a u posljednjih 24 sata
|