Zapetljan


Sati su mi sekunde.

Prošli, a ni osvrnuo se nisam.

U isto vrijeme

bih radio, odmarao,

pisao i čitao.

Makar volim misliti

da bih.

Dok zapravo u prazno zurim.

sam svoju iluziju brišem

i rušim okvir koji sebi napravih,

a da se maknuo nisam.

Gradim novi okvir,

a tako se upinjem dokazati

da se mene ne može

stavljati u male pretince istosti.

Zapetljan.

Prazno mjesto u "kolima za patuljke"


Slušam pjesme o Zagrebu

kupljene na Griču

prije šest mjeseca. Tom svira gitaru i prodaje

svioje cedeove koje je sam ispržio.

Zagreb "otvara vrata parkova, sna,"

a ja mislim kako je to bilo u nekom drugom životu

- šetnja Gradom s prijateljima,

ručak, odlazak na jedan koncert

i druženje nakon toga.

Sutradan povratak u Tuzlu gdje me čekaju roditelji.

Sad me čeka jedno manje.

Danas smo išli porodično na Kulu u Srebrnik.

Jedno mjesto u crvenom Suzukiju prazno.

Zvala ga je "kola za patuljke", ali se voljela voziti u njemu

posebno kad bi na sva 4 stigao uzbrdo do naše njive i kućice u Lipnici.

Juče smo išli tamo.

Nedostaješ, mama

Drveni slonovi i sreća


Davno sam u Postojni,

u kiosku u kojem se prodaju suveniri,

pred jamom,

kupio malu drvenu figuru slona.

Bio sam osmi razred osnovne škole

i bili smo na ekskurziji na sjeveru

naše tadašnje zemlje.

Meni se najviše dopao slon.

Umjesto kljove imao čačkalice i koštao

ondašnjih 5 hiljada starih ili 50 novih

dinara. 5 likova

brezanskog rudara Alije Sirotanovića

koji bijaše svjetski rekorder u kopanju uglja.

Pobijedio slavnog Stahanova.

Još pamtim lekciije iz ondašnjih udžbenika.

Bio je oktobar 1979. Drug Tito je bio živ,.

ja sam se borio s problemima četrnaestogodišnjaka.

Smeđi drveni slon je još uvijek

u mojoj vitrini s knjigama.

Samo je jednu kljovu izgubio.

Ne sjećam se kad sam pročitao

da figure slonova s podignutom surlom

predstavljaju sreću.

Moj slon iz Postojne ima spuštenu. Surlu.

Neki dan, skoro 32 godine nakon zaljubljivanja u figuru slona na ekskurziji, vidim ja u jednom

shoping centru u Gračanici velikog drvenog slona.

Naravno kineskog. Odmah ga kupim!

Izgovor mi je bio da mi treba slon s podignutom surlom.

Za sreću. Otvaram ga večeras i vidim da i on ima

kljove od čačkalica, mada je puno veći.

Surla spuštena.

Znači li to ono mislim da znači?




[Edited by Sufler on 07-04-2011 at 22:58 GMT]

Realnost

Sanjah da me grliš
i ljubiš.
Onda se probudih.

Uh.....
Ja se izvinjavam, al meni j eova tema promakla do sad.
Svaka cast, zadivljen sam
Bravo
Odoh sad sve procitati.

Hvala Abulafija

Hvala svima koji citase za ovih 40 000 pregleda dosad.

Upravo sam procitala tvoju knjigu KROĆENJE STRAHA .

Jednostavno ,lijepo napisano i istinito , uzivala sam citajuci... .....bravo.
Izdvojila bih jednu pjesama.

DA JE DANAS JUČE

Da je danas koji mjesec ranije ,
radovao bih se odmoru .
Da je danas koja godina ranije ,
tražio bih ljubav .

Da je danas koja decenija ranije ,
Vjerovao bih ljudima .
Da je danas juče ,
Opet bih te sanjao , živote !


Pjesma je stvarno super,a i sve ostale,...svaka cast.. ...

Hvala diwna

Prvomajska 9Ponte Vecchio)


Odveo me život u Firencu prvoga maja.

Turistički.

Stojim pored rijeke Arno.

Gledam most. I njaga zovu stari

pa me asocira na onaj mostarski

za koji ne znam više da li je vecchio.

Ne želim da mislim o ljudskoj gluposti.

Uživam u ljepoti.

Svjesno izbjegavam misliti o Bosni.

Italija je tako slična, a tako različita.

Možda je zato srcu draga.

Hiljade ljudi kreću.

Ne idu na roštilj.

Čini se da se ozbiljno bore za

socijalna prava.

Možda ipak ima prvomajskog graha i u Italiji?

Prepuštam se sladoledu

od nane na Belvedereu

poslije pizze Margarite.

Eto dokle je došlo.

Neka bude još takvih dana!