http://nihadmesicriver.weebly.com/

Stranica je obnovljena.

Snimak promocije knjiga "Iza oklopa" u Tuzli.

Neka me još

Svuda prođi, kući dođi,
kaže narodna mudrost.
Meni se nekako nije išlo kući
u sivi tuzlanski januar ove 2012.

Nekako sam postao intolerantan na sve.
Živčan preko moje mjere, valjda neće
i preko svake biti, nastojim se bohrati
sa sobom i svijetom.

Ne može život stalan odmor biti,
utjeha je velika da ima i vječni.
Iako se ne žurim baš tamo.
Neka me još.




[Edited by Sufler on 12-01-2012 at 11:26 GMT]

Dok čekam da se javiš

Srce odašilje signale
s našim prošlim prizorima
što me griju u ovaj dan
kad je u stanu hladno
jer se tuzlansko centralno
grijanje pokvarilo.
Biće problemi četrdesetogodišnjaka
i u grijanju i kod mene.

Prebrojavam naše sretne trenutke,
dok mi se prsti na rukama i nogama
pothlađuju da me podsjete zornije
kako smo se znali ugrijati skupa.

Uključujem muziku koju smo
zajedno voljeli i pokrivam
dekom djetinjstva da manje dršćem.
Dok čekam da dođe grijanje i
na Slatinu, posljednji kvart u kome ga
još nema.
Dok čekam da se javiš.
Znaj - još te volim.

Januarska noć

Da si sad sa mnom, kao što nisi,
grijali bi se
bosanskom domaćom rakijom.

Da si sad sa mnom, kao što nisi
kroz prozor bi gledali
romantični prizor igre vjetra i snijega.

Da si sad sa mnom, kao što nisi,
utješili bi se zagrljajem.
Onda bi se našlo nekog smisla.

citat:

---

Sufler wrote:
Januarska noć

Da si sad sa mnom, kao što nisi,
grijali bi se
bosanskom domaćom rakijom.

Da si sad sa mnom, kao što nisi
kroz prozor bi gledali
romantični prizor igre vjetra i snijega.

Da si sad sa mnom, kao što nisi,
utješili bi se zagrljajem.
Onda bi se našlo nekog smisla.

---

Hvala!


http://primpo.wordpress.com/2011/08/22/nihad-mesic-river-ne-moramo-o-politici/

Barok

Čudna muzika
odjekuje iz tuzlanskog Baroka.
Nije Boccherini.
Nesklad arhitekture i muzike
u skladu s mojim neskladom
sa sobom.
Uskladi li šta kada
osim čarapa i košulje?
Možda.

Ekspresionistička


Ulazna vrata u haustor

siva, nova.

Neko ih je namjerno

zarezao kamenom pri dnu.

Brava na njima nikad

promijenjena. Naslijeđena od

starih drvenih vrata.

Zato su nezaključana.

Nema veze, lijepa su.

Haustor je friško okrečen.

Lijep. Bijel.

Na odmorištu između prizemlja

i prvog sprata g***o i dva komada

dnevnih novina kojima se

onaj u nuždi brisao.

Ne znam šta mislim i osjećam.

Muka mi je, ljut san. žao mi je i

tako. Pet dana kasnije

prizor je drukčiji. Nema novine,

a nema ni g***eta.

Nova vrata nezaključana.

Stara brava preskače.

Život teče.

Dvije kile ljubavi

Minus je i snijeg konačno pada
u Tuzli ove 2012. godine po Kristu.
Išao da se vidim s drugom.
Zima reže. Noge kroz duge gaće
i hlače ipak hladne.
Cipele somborske i deblje čarape
ne daju da usporim korak.
Najbolje grije sivo-zeleni džemper
što mi ga je rahmetli mati Samka
isplela kombinujući vune
od dva prethodna džempera.
Naplela se. Golem sam ti ja.
Kad sutra krenem u Sarajevo preko Karaule
znam šta će biti na meni.
Dvije kile najčišće ljubavi
ispletene majčinim srcem.
Znam da mi neće biti hladno.