Video pisma iz Srebrenice - Srebrenica 2011 BHT1 Video pisma iz Srebrenice - Srebrenica 2011 BHT1

Mars mira - Srebrenica 2011 - I dio




Mars mira - Srebrenica 2011 - II dio

Victims mark Srebrenica genocide anniv. - Press TV News presstvmobile

Srebrenica, zaveštanje očeva

Čekajući stid u julu

Piše: Snežana Čongradin

Varaju se svi, pa i Srbi - da ne priznaju genocid, odnosno da je on počinjen u njihovo ime, u njihovu „čast. Oni znaju vrlo dobro da je 1995. godine u Srebrenici, za jedan dan, ubijeno više hiljada srebreničkih muslimana. Građani Srbije su, u najvećem broju slučajeva, zbog toga bili srećni i zadovoljni. A, da će biti baš takvo raspoloženje građana, u čije ime planira da počini genocid, znao je i Ratko Mladić, pa je pobednički i ponosno prionuo na izvršenje tog čina: „Srpski narode, poklanjam vam ovaj grad, ovu Srebrenicu...“, rekao je on, pre tačno 16 godina, predvodeći oružane snage na ulazu u potpuno porušen grad. Pod čijom god se komandom danas navodi da su te snage bile, one su bile srpske, odnosno predstavljale su legitimni izraz volje građana Srbije.

A volja građana Srbije bio je agresorski rat. Ne odbrambeni, već agresorski rat. Za one „osetljivije“, ili pretpostavljeno u nastanku ražalošćene, pripremane su srpske žrtve, a samim tim u zločinačke poduhvate uveden je i pojam „oslobodilački“. Od Srba koji su živeli u Bosni i Hercegovini napravilo je rukovodstvo tadašnje Srbije istinske žrtve, stavljajući ih u poziciju „Srba preko Drine“, dok se pripremaju i sprovode ratni, agresorski činovi. Ti Srbi služili su srpskom režimu kao meta osvete i budućeg izgovaranja pred međunarodnom zajednicom – odbrana nacionalnih interesa i spasavanje života.
Očevi i sinovi
Photo: John Heartfield

Činjenica je da, kako godine prolaze, sreća građana Srbije zbog genocida nad srebreničkim muslimanima, polako jenjava. A, kako i priliči takvom sledu događaja i pratećeg kolektivnog osećanja, ne negira se stanje sreće, ono se u sećanju potiskuje i preinačava, a poricanje je usmereno, pre svega, na činjenicu da je genocid uopšte počinjen. S obzirom na sve veću „nepriliku“ odbrane i od te činjenice, usled siline prolaska vremena i sve čvršćeg učvršćivanja neupitnih, dokazanih okolnisti, upinjanje je prisutno na individualnom nivou – „možda se genocid i dogodio, ali ne u moje ime“.

Da li baš tako mora biti? Da li je zaista potrebno da prođe nekoliko desetina godina od ratnih strahota, kako bi se pojavio srpski Vili Brant i poklonio nad žrtvama našeg zločina?

Da, ako se polazi iz pozicije zločinaca (kažnjenih i nekažnjenih) i njhovih sinova, koji se u traganju za sopstvenim identitetom, poistovećuju sa lažnim predstavama o grehovima svojih očeva. Ta čvsta veza, i u simboličkoj ravni – otac i sin – snažna je i preovlađujuća odlika ovdašnjeg društva. Porodica, crkva, nacija - zavesa iza kojeg su se krili nož, žica, Srebrenica – i dalje se vije kao zastava, krijući ratne strahote.

Šta radi taj sin, kada na istorijsku pozornicu počne neumoljivo i preteće da se pojavljuje zločin njegovog oca? Pita oca za savet. Ono što je imanentno zločinačkom umu odgovara mu: poriči, relativizuj, čuvaj obraz svoj, svoje porodice i nacije. I teši ga: „Sada je ovakvo vreme, nepovoljno za nas, ali biće bolje. Budimo spremni za to novo „naše“ vreme. Ne priznaj zločin. A, ako ga već moraš priznati i pokajnički se ponašati, odmah uperi prstom na zločin koji su drugi počinili. Samo relativizuj, sine dragi, pusti oca da umre dostojantsveno, jer tako ćeš nastaviti da živiš dostojanstveno.“

I po cenu da ga u takvom ophođenju prema zločinačkoj prošlosti, samo otac kao dostojanstvenog vidi. A, kada ga više ni on ne bude video, odnosno kada takav, odbranjen od odgovornosti, umre, sin će se kao senka zločina, povući pred neminovnošću vremena. Povučen za ocem u grob njegov.

Prilog:

A, za to vreme, stasaju sinovi sinova da preuzmu uloge budućih očeva. Dok im se zatiru tragovi svetle budućnosti, oni euforično đuskaju na muzičkom festivalu Egzit. Ne zamaraju se pričama o ratnoj, zločinačkoj, genocidnoj prošlosti. I, dok „s druge strane Drine“ i dalje zakopavaju kosti i njihovih vršnjaka, oni su „u fazonu“: „pusti me sad genocida...“. I to vreme održavanja festivala Egzit kao da je podešeno od strane srpskih službi bezbednosti, pa se odvija u vreme obeležavanja srebreničkog masakra. Da se slavi i dobro provodi – da se zaboravi. A, ako nije ta namera u osnovi, onda je reč o neznanju i neosetljivosti organizatora. U ovakvom vremenu, šta je gore – glupost ili prateća joj i neizostavna – loša namera.

Kada u Srbiji bude dobro, jul će biti mesec u kojem je sramota i smejati se. Vidimo se tada?

(e-novine)

SREBRENICA - TV Pancevo

Radio Free Europe/Radio Liberty

Tetka Zejna

Josipović primio djecu iz Srebrenice koja ljetuju u Hrvatskoj

Predsjednik Republike Hrvatske Ivo Josipović primio je danas u svom uredu djecu iz Srebrenice koja ljetuju u Primorsko-goranskoj županiji, istaknuvši zadovoljstvo što borave u Hrvatskoj i da će prijateljstva koja su ovdje stekli pomoći u gradnji novog svijeta i novih odnosa.



Ljetovanje srebreničke djece organiziraju Riječka nadbiskupija, grad Rijeka, Primorsko-goranska županija, vinodolska općina i drugi.

Govoreći u ime organizatora akcije pod nazivom "Srebrenica u Rijeci", Marin Miletić izvijestio je predsjednika o toj, četvrtoj, akciji, u kojoj djeca iz Srebrenice dolaze na Kvarner na desetodnevno ljetovanje. Naglasio je da ih je tijekom ljetovanja primio i riječki gradonačelnik Vojko Obersnel te čelni ljudi katoličke i pravoslavne crkve te islamske zajednice u primorsko-goranskoj županiji.

"Ovim projektom želimo posvjedočiti da nitko od nas nije mogao utjecati na način na koji je došao na ovaj svijet te kojem će narodu i kojoj vjeri pripadati. Različitosti ne bi trebale biti kamen spoticanja", rekao je, zahvalivši predsjedniku Josipoviću što ih je primio i što podupire projekt.

Predsjedniku je na potpori zahvalila i Branka Antić-Taufer, predsjednica tuzlanske udruge "Snaga žene" koja godinama radi s djecom iz Srebrenice. Zahvalila je i organizatorima te Republici Hrvatskoj na provedbi te akcije. Mislim da je za djecu ovo pravi festival multikulturalnosti, dodala je, naglasivši da djeca žele rasti i odrasti u zdravoj okolini poštujući sve različitosti oko nas.

Pozdravivši djecu, predsjednik Josipović je rekao kako mu je "drago da su u našoj lijepoj i prijateljskoj Hrvatskoj i što su sreli svoje vršnjake i nove prijatelje, djecu dobre volje". Kao i vaši mentori ovdje i ja želim da različitosti koje imamo budu veza među nama susjedima, da zajedno gradimo svijet ljubavi i prijateljstva, dodao je. Vaša je zemlja, uostalom kao i naša, prošla teške trenutke, ali vi ste tu da gradite novo društvo, nov svijet i nove odnose, naglasio je. Ja sam siguran da će tomu pomoći prijateljstva koja ste ovdje stekli, istaknuo je.

Na kraju susreta predsjednik se slikao sa srebreničkom djecom i zadržao s njima u neformalnu razgovoru.

Djeca Srebrenice u posjeti Islamskoj zajednici Rijeka

Nakon posjete Gradu Rijeci i gradonačelniku, Medžlis Islamske zajednice Rijeka već tradicionalno posjetila su djeca (jetimi) Srebrenice koji su i ove godine došli u organizaciji Riječke Nadbiskupije, Grada Rijeke i Županije Primorsko-goranske.

Djecu sa njihovim pratiocima u MIZ Rijeka dočekali su riječki imami na čelu sa glavnim imamom, dopredsjednik sa članovima IOM Rijeka. Zbog skučenog vremena i daljnjih aktivnosti te posjeta drugih vjerskih zajednica prisutnima su se na kratko u ime Medžlisa Rijeka obratili glavni imam, Hajrudin ef. Mujkanović i dopredsjednik IOM Rijeka, Adem ef. Smajić zahvalivši se gostima na posjeti po već treći put zaredom te u znak posjete gostima (voditeljima) uručili skromne poklone, sliku Islamskog centra Rijeka u znak sjećanja na posjetu Islamskoj zajednici Rijeka u 2011. godine.





Za sve goste upriličen je zajednički ručak uz muhabbet sa voditeljima i djecom Srebrenice. Nakon kratkog boravka u Islamskoj zajednici, musfairi su krenuli put Opatije u zajedničko razgledavanje.

Fena /Hajrudin Mujkanović

Majke Srebrenice podržale tužbu protiv Carle del Ponte

Članice UG ˝Žene Srebrenice˝ i ovog jedanaestog u mjesecu mirnom šetnjom od platoa Pinge do Trga žrtava genocida Srebrenice u Tuzli su podsjetile na zločin nad Bošnjacima koji se desio 11. jula 1995. godine.



- Odlučne smo tražiti odgovornost Del Ponte i njenih saradnika, koji su bez pitanja porodica uništili preko hiljadu dokumenata i predmeta pronađenih u grobnicama prilikom ekshumacija posmrtnih ostataka ubijenih članova naših porodica. Ti predmeti i dokumenti su pripadali ubijenim i niko nije imao pravo da ih uništi, bez obzira u kakvom su stanju nađeni. To su za neke majke bile i jedine uspomene na njihovu djecu – kazala je Nura Begović iz udruženja „Žene Srebrenice“.



Pored članica Udruženja ˝Žene Srebrenice˝, te prijatelja i porodica stradalih, današnjoj mirnoj šetnji pridružili su se u članovi udruženja koje se bavi ljudskim pravima iz Italije, učenici Gimnazije iz Bolonje, te jedna televizijska ekipa iz Njemačke, a koja trenutno radi na projektu izrade portreta srebreničkih žena.

LJILJAN.BA

Sjećanje na 11.juli

Žene Srebrenice nezadovoljne procesom ekshumacija žrtava

I danas su žene Srebrenice, kao i svakog 11. u mjesecu, održale mirni protest u Tuzli. "Istina nama, kazna zločincima", univerzalna je poruka skupa.



Kolona se kretala od Pinge do gradske česme, a poruka je ponovo bila ista, kao i svih ovih godina, a to je da žele potpunu i bezuslovnu istinu i pravdu za svoje najmilije. Podsjetile su da je 11. jula 1995. godine oko 42.000 stanovnika Srebrenice, nakon troipogodišnje opsade, predato u ruke agresorima.



Hajra Čatić, predsjednica Udruženja „Žene Srebrenice“ izrazila je zabrinutost zbog sporog procesa ekshumacija žrtava genocida.“Nismo zadovoljni sa procesom identifikacija i ekshumacija žrtava genocida, a niti jedna masovna grobnica nije otvorena ove godine. Smatram da su najodgovorniji iz Instituta za ekshumacije i identifikacije, za taj posao primaju platu i trebaju te probleme da rješavaju”, zaključila je Čatić.

(Tuzlarije.net)