neki dan mi neko reče izraz muhanat. sazno sam kasnije šta znači. nisam ga znao prije.

citat:

---

Rejdžegejnstdvošmašin wrote:
neki dan mi neko reče izraz muhanat. sazno sam kasnije šta znači. nisam ga znao prije.

---

citat:

---

salem tuzlanski wrote:
Merhaba Bosnjaci!
Mozda nisam u pravu, ako jesam O.K., a ako nisam molim vase ispravke.
Ja mislim da je tema Bosnjacki jezik, a ne Bosanski jer jezik koji je trenutno na raspravi je staro muslimanski sa previse hrvatsko-tursko-srpskih umetaka, a bosnjacko je samo slovo H tamo gdje moze da se stavi bez problema.
Maksuz selam i puno srece u pravopisu ili kako se to vec kaze na bosnjackom, sto bi Bosnjaci bili brez jezika koji nosi njihovo new name (dok su bili muslimani nije im s-h bio los), pa nisu oni meskikanci ili ameri ili australijanci ili...pa da govore tudjim jezikom O.K.
zivi i debeli bili.
salem tuzlanski s.r.

---

Desi se, s vremena na vrijeme, da me poneko priupita o jeziku kojim govorim i zatra?i da se o?itujem o njegovom nazivu. Bez ikakva premi?ljanja odgovaram da mi se materinji jezik, ovaj kojim zborim i na kojem ´sujem, na kojem nemu?to sri?em pisma i na kom po hartiji ?krabam, na kojem sanjam i na kom me mu?e ko?mari, zove bosanski.

Strancima obi?no pridodam da je bosanski gotovo identi?an hrvatskom ili srpskom i da je, zapravo, posrijedi jedan jezik koji je dugo vremena nosio jedan naziv i koji je, iz politi?kih razloga, preimenovan u tri razli?ita jezika. Svako od korisnika ovog troglavog jezika, stoga, bira sebi kako ?e ga zvati, ovisno o etni?kim, kulturnim i drugim afilijacijama. Ja svoj jezik nazivam bosanskim, iz prostog razloga ?to dolazim iz bosanskog kulturnog podneblja, ?to se mahom oslanjam na bosanskohercegova?ko kulturno i knji?evno naslije?e i koristim se karakteristi?nom bosanskom leksikom.

Biraju?i sebi pravo da svoj jezik zovem onako kako ?elim, ja, logi?no i drugima prepu?tam isto; ostavljam im pravo da svoj maternji jezik imenuju kako ?ele. Iz nekog nepoznatog, ili pak predobro poznatog razloga, drugi (a pri tome ne mislim na strance) to isto pravo nije?u meni. Usto obi?no budem izlo?en tvrdnjama da "bosanski jezik ne postoji", da je posrijedi "varijanta srpskog" (ili hrvatskog, ovisno o davatelju izjave), nije?e mu se postojanje gramatike, historije, leksike; rje?ju, uskra?uje mu se cjelokupan identitet.

Takvi drski poduhvati dakako idu uz dlaku jednom tersu i zavrije?uju dostojan odgovor. U skladu s tim, ja sam svoje odgovore dugo vremena zasnivao na slijede?em principu:

Poka?i mi, ta?ku po ta?ku, po ?emu se to hrvatski i srpski razlikuju jedan od drugoga da bi, lingvisti?ki, zavrijedili nazive razli?itih jezika i ja ?u ti, po tim istim ta?kama, pokazati po ?emu se bosanski jasno razlikuje od srpskog ili hrvatskoga i, stoga, zavrije?uje posebno ime.

Do danas mi to niko nije uspio zorno istuma?iti, a da ja ne budem u stanju, po istom principu, odijeliti bosanski od ostala dva. Sasvim dobar i uspje?an pristup za jednog jezi?ki neizobra?enog tersa, ali iz nekog razloga meni nije davao odgovaraju?e zadovoljenje. Uvijek sam se osje?ao kao optu?enik, kao da, iz nekog razloga, moram pravdati samo postojanje i ime svoga jezika.

Mora se priznati, situacija sa negiranjem bosanskog jezika je poprili?no radikalna, a po?to radikalne situacije zahtijevaju radikalna rje?enja, ja sam stoga pribjegao jednom. Ve? neko vrijeme, kada me po?nu daviti sa politi?ko-jezi?kim za?koljicama i kada mi ka?u kako bosanski ne postoji, ja, tobo?e ?ude?i se, ka?em:

"?ali? se? Bosanski jezik ne samo da postoji, nego su od njega nastali i hrvatski i srpski."

Ovakva izjava obi?no privu?e tri stvari - pa?nju, glasne proteste i zahtjeve da obrazlo?im svoj stav. ?to ja, s merakom, i u?inim.

Krenimo, prvo, sa srpskim jezikom. Njega je, po?etkom XIX stolje?a, standardizirao Vuk Karad?i?. Ters iz Tr?i?a je jednostavno, putuju?i po ju?noslavenskim prostorima, odabrao jezik isto?ne Hercegovine, Bosne i, dijelom, Crne Gore i proglasio ga za ´standardni srpski jezik´, preuzimaju?i time odrednice bosanskog govora (sve sa ijekavicom) i uvode?i ga kao knji?evni jezik za srpski narod. On nije oti?ao u Pirot ili Negotinsku krajinu, nije ?ak uzeo ni govor svoga rodnoga kraja, nego je oti?ao tamo gdje je smatrao da se govori naj?i??i narodni jezik u Ju?nih Slavena i, sasvim ispravno, poslu?io se njime.

Neko mo?e, dakako, re?i da je i to srpski jezik, jer njime govore Srbi iz tog dijela Bosne i Hercegovine. Ta?no, ali je taj govor odre?en regionalno, a ne etni?ki, jer isto tako, ili veoma sli?no, govore i nesrbi, druge etni?ke skupine iz tog podru?ja, a i Crnogorci. Helem, Vuk je Karad?i? Srbima srpski jezik donio iz Bosne i tako je srpski nastao od bosanskog.

Jo? jasnijem razdvajanju je poslije pomogla zlosretna jezi?ka politika koja je bila na snazi za vrijeme Vukovog zloglasnog prezimenjaka, a kojom je iz srpskih medija i ?kolstva prognana ijekavica i latinica, ?ime se srpski jezik, barem privremeno, de facto odrekao i latinice i ijekavice kao svoje kulturne ba?tine, olako ih prepu?taju?i drugim jezicima, kao ?to je bosanski. Hvala na tome.

Hrvatski je jezik donekle sli?na pri?a. I on je standardiziran na sli?an na?in u prvoj polovici XIX stolje?a od strane Ljudevita Gaja i Ilirskog pokreta, te usagla?en sa srpskim jezikom Be?kim sporazumom iz 1850. Kao knji?evni jezik, hrvatski je vrlo lijepo i uredno ure?en na principima bosanskog govornog jezika, ali je problem hrvatskog jezika u tome ?to njime ne govore tri ?etvrtine hrvatskoga puka.

Jezik koji u ?koli u?e mali Istrijani, mali Zagorci, mali Spli?ani i mali Zagrep?ani nema puno veze sa jezikom koji oni govore kod ku?e, tako da, na?alost, moram primijetiti da se ve?ini Hrvata knji?evni hrvatski uveliko razlikuje od kolokvijalnog maternjeg jezika u Hrvatskoj, onog govora kojem ih u?e njihove mame. Kada mama iz Zagreba svojoj djeci ka?e da idu u posjet rodbini u Bosnu, oni se zapitaju: "A kaj bumo tam delali?" Prevedeno na knji?evni hrvatski, to bi glasilo : "A ?to ?emo tamo raditi?" Ni nalik.

Nadalje, ako su hrvatski i srpski dva razli?ita jezika, onda sam hrvatski ne postoji kao jedinstven jezik, ve? su to u stvari tri jezika - kajkavski, ?akavski i ?tokavski. Slu?bena hrvatska politika ih naziva narje?jima, ali ja, ruku na srce, kajkavski ili istarski razumijem jednako koliko i slovena?ki i ?e?ki. Meni je to posve strani jezik. Hrvatska, dakako, ima pravo voditi svoju jezi?ki politiku kako ho?e, ali ja osobno podr?avam inicijative koje se zala?u za priznanje, recimo, kajkavskog jezika.

Knji?evni hrvatski, s druge strane, jako nalikuje obi?nom govornom jeziku iz Bosne (i, dijelom, Slavonije, sa izuzetkom slavonske s?akav?tine). Njime govore bosanski Hrvati, ali, opet, i druge etni?ke grupe u Bosni. Iz toga se jasno vidi da je hrvatski, kao i srpski, preuzet i prenesen iz Bosne na op?u korist hrvatske pismenosti.

Dakako, zavr?im ja svoje izlaganje sa naznakom da nema potrebe za bilo kakvim zahvaljivanjem, jer smo mi Bosanci (a, vala, i Hercegovci) ?iroke ruke, jo? ?ire du?e i uvijek spremni pripomo?i.

Nemam ja ni?ta protiv da mi beru ?ljive i dunje iz ba??e, naprotiv. Bujrum, rodilo je, i rodit ?e opet, grehota je da istruhne, a sevap je da se podijeli. Ali da mi bez pitanja pomjera? me?e, da mi zajmi? i samu ba??u, e to ne mo?e! Ne dam! Ni kom?ijama, ni susjedima.

 

Ante Granić
MIT ILI STVARNOST

Historijat upotrebe imena "Bosanski jezik" izvan bošnjačko-muslimanskog kulturnog kruga


1. Rekli smo već da najstarija svjedočanstva o upotrebi imena Bosna datiraju jos iz polovine desetog vijeka, kod Porfirogenita. Rekli smo takođe da je to ime starije od tog svjedočanstva, čak i da je predslavensko, ali na nauci je da dalje traga ka osvjetljenju ovog problema.

2. Veliki broj dokumenata, svjedočanstava i drugih činjenica sačuvano je iz vremena bosanskog Bana Kulina, posebno je zabilježeno mnogo predmeta sa bosanskim nazivom: bosanski vez, bosanske mahrame, bosanske sablje, bosanski ćilimi, nakiti bosanske izrade. Ovdje se nećemo upuštati u detalje.

3. Bosanski muslimanski pisci, u osmanlijskoj epohi, pišu na stranim jezicima: turskom, arapskom i persijskom, ali su svoj maternji jezik redovito nazivali, i to bilježili , kao "bosanski".

4. Od vremena Kulina Bana, preko vremena vladavine Turaka i do naših dana, stvarna je i bogata narodna lirika i epika, koju su sakupljali i bilježili kasniji istraživači. I sve je to stvarano na bosanskom jeziku. Jedan od skupljača je bio i već pomenuti Mehmed-beg Kapetanović.

5. Konstantin Filozof s kraja četrnaestog vijeka spominje, pored ostalih, i "bosanski jezik"

6. Ninski biskup u Peri pisao je 1581. godine jednom fratru "bosanskim jezikom".

7. Jedan od najstarijih pomena bosanskog jezika nalazimo 1436. u Kotoru, gdje se u zapisniku o otkupu neke djevojčice od strane kotorskog kneza kaže da je ona "bosanskim jezikom djevena".

8. Prvi bosanski pisac, Matija Divković, ostavio nam je bogato djelo bosanskim jezikom napisano, a bosanskim jezikom su pisali i mnogi njegovi savremanici iz sedamnaestog vijeka. Duvanjski biskup fra Pavle Dragičević 1735. godine piše da u Bosni ima "devet svećenika koji se pri vršenju sloužbe božje ispomažu bosanskim jezikom".

9. Bosanski jezik spominje i znameniti putopisac Evlija Čelebija (17. vijek), a spominje i bosanski riječnik M. H. Uskufije.

10. Prvi naš gramatičar Bartol Kašić (Pag 1575), koji je umro u Rimu 1650, kao rođeni čakavac zalaže se za zajednički jezik kod južnih Slavena i napominje da bi to trebalo da bude bosanski jezik. (Rim 1640)

11. Isusovac Jakov Miklja (1601 - 1654) ističe da je od svih jezika "bosanski jezik najljepši".

12. Hrvatski pjesnik Andrija Kačić - Miočić (1704-1760) prevodio je sa latinskog i italijanskog "na bosanski".

13. Bosanski jezik spominje i Matija Antun Reljković (1732-179.

14. Mula Mustafa Bašeskija u svom "Ljetopisu" tvrdi da je Mula Hasan Nikšićanin govorio "pola turski pola bosanski". ...

16. Hercegovački srpski prvaci, na primjer Prokopije Cakaralo, traže od Alipaše Rizvanbegovića da se za vladiku postavi "čovjek vičan bosanskom jeziku", a vođa hercegovačkog ustanka Pero Tunguz znao je govoriti: "Razumi me, čovječe, bosanski ti govorim"!

18. Gramatika bosanskog jezika izdana je za potrebe škola i izdao ju je Frane Vuletić, a štampala bosanska vlada 1880. Bila je u upotrebi do 1911, ali je od 1908. promijenila ime u "Gramatika srpsko-hrvatskog jezika".

19. Franjevci su 1894. otpisivali M. P. Desniću da ne govore srpski, "nego bosanski". ...

23. I naši pisci dvadesetog vijeka, iz Bosne i van nje, govorili su o bosanskom jeziku. Tako, na primjer, Petar Kočić kaže na pojave germanizacije: "Germanizacija dovodi do varvarstva prema našem velikom, silnom, sjajnom i slobodnom bosanskom jeziku... To nas, kao stare i dobre Bošnjake mora boljeti, jer je naš jezik i u najstarijim vremenima bio neobično lijep, mnogo ljepši i narodniji i od jezika u istočnim srpskim zemljama koji se tamo razvijao pod uticajem vizantijske kulture i grčke sintakse".

24. O bosanskom jeziku su se najbolje izražavali i čuveniji ljudi od pera, kao sto su bili Aleksandar Belić i Isidora Sekulić. Posebno je u tom pogledu interesantan Belićev rad "Bosanski jezik i stil".

Teško bi bilo nabrojati sve važne primjere koji govore o postojanju i ljepoti bosanskog jezika. Knjige se o tome mogu napisati, samo od primjera van muslimanskog kulturnog kruga, a o muslimanskom kulturnom krugo da i ne govorimo. Kulturni i javni radnici, pisci i stručnjaci za jezik iz tog, muslimanskog kruga, uradiće to i bolje i stručnije od mene. Ja sam spomenuo samo nekoliko primjera koji nisu ni najvažniji ni najbolji. Tek da naznačim temu, u skladu sa svojim skromnim znanjem i zadatkom koji sam sebi dao. " ...


(BOSNA, BOŠNJASTVO I BOSANSKI JEZIK, Zbornik referata sa Osnivačke skupštine Matice Bošnjaka.
Izdavač: MATICA BOŠNJAKA u saradnji sa izdavačkom kućom "BOSANSKA RIJEČ - DAS BOSNICHE WORT", 1993.
Štampa: Grafički zavod Hrvatske, Zagreb)

http://www.sanoptikum.org.yu/bosanski_jezik/a_granic_mit_ili_stvarnost.htm
 

bajadera,nastavi...  

nadi,hvala lijepa

samo 48 stranica citanja

temu sam htjela otvoriti jer se danas malo prpeucavalo o govorenju bosanskog hrvatskog srpskog jezika

[Edited by bajadera on 24-09-2007 at 22:35 GMT] 

citat:

---

Dea wrote:

kako bolan neznas eto bosnjo je muhanat na oskudno odjevene

---

sunce:
Evo citam da se preporucuje reci
´idem (k) ljekaru a ne ´idem kod ljekara ´

uvijek je bilo pravilno reci "idem ljekaru" i "bio/bila sam kod ljekara"




sunce:Najjednostavnije bi bilo da se uvede engleski u sve zemlje ali to se nikad nece desiti i ipak treba njegovati i svoj jezik a strane uciti .

engleski je sluzbeni jezik avijacije


tema je 97% promasena,ali mozemo nastaviti bolje orijenitrani temi 

RJECNIK KARAKTERISTICNE LEKSIKE U BOSANSKOM JEZIKU: Pionirski rad u istrazivanju bosanskog jezika. Autor projekta bio je, naravno, Alija Isakovic. Prvi izdavac: Svjetlost. Vrijeme izlaska iz stampe: prvi dani aprila 1992. godine. Koliki je bio znacaj ovog izdanja dovoljno govori podatak da je Vecernji dnevnik Radio-Beograda vise paznje i bijesa posvetio ovoj knjizi nego li samom cinu priznanja nezavisnosti BiH od strane Evropske zajednice.

kakvo je vase misljenje