Dan sedmi

Sastavila sam te kao pjesmu
od simbola,
i sada ne znam što značiš.

Jedino što spoznah
jedino što ljubljah
bijaše moj napor da te stvorim.

Danas
stojiš predamnom tuđ i dalek
u meni svršen, u sebi započet.
O što sam ono htjela tobom reći?


Vesna Krmpotić

Odakle si dosao
Vesna Krmpotic

dosao si iz svih stvari koje sam vidjela,
iz svih zvukova koje sam cula,
iz lica svih, iz svakog pogleda,
iz svake kapi, svakog mirisa,
iz cjelova svakog, svakog udarca,
iz svega toga ti si se izvio
ko iz cvijeca miris, ko plamen iz suharja,
i kad stavim uho na tebe ko na skoljku,
cujem sum gradova kroz koje sam prosla,
i onih kroz koje samo htjedoh proci -
odraze vidim dalekih kupola
kako se njisu u bistroj vodi tvog bica;
slusam i gle, prolijecu atomi zaboravljenih ruza,
i glasovi iz mrtvih pluca ustaju,
slusam, moj zivot treperi u tebi,
kao ptica u zamku ulovljena -

Mizera

Kao oko mrtvaca jednog
sjaje oko našeg vrta bednog,
fenjeri.
Da l noć na tebe svile prospe?
Jesi li se digla me©Ęu gospe?
Gde si sad Ti?

Voliš li još noću ulice,
kad bludnice i fenjeri stoje
pokisli?
A rage mokre parove vuku,
u kolima, ko u mrtvačkom sanduku,
što škripi.

Da nisi sad negde nasmejana,
bogata i rasejana,
gde smeh vri?
O, nemoj da si topla, cvetna,
O, ne budi, ne budi sretna,
bar ti mi, ti.

O, ne voli, ne voli ništa,
ni knjige, ni pozorišta,
ko učeni.
Kažeš li nekad, iznenada,
u dobrom društvu, još i sada,
na čijoj strani si?

O, da l se sećaš kako smo išli,
sve ulice noću obišli
po kiši?

Sećaš li se, noćne su nam tice
i lopovi, i bludnice,
bili nevini.

Stid nas beše domova cvetnih,
zarekli smo se ostat nesretni,
bar ja i Ti.
U srcu čujem grižu miša,
a pada hladna, sitna kiša.
Gde si sad Ti?

M. Crnjanski

Miroslav Antić - Pesma za nas dvoje

Znam,
mora biti da je tako:
nikad se nismo sreli nas dvoje,
mada se trazimo podjednako
zbog srece njene
i srece moje.
Pijana kisa siba i mlati,
vrbama vetar cupa kosu.

Kuda cu?
U koji grad da svratim?

Dan je niz mutna polja prosut.

Vucaram svetom dva prazna oka
zurim u lica prolaznika.
Koga da pitam,gladan i mokar,
zasto se nismo sreli nikad?

Il je vec bilo?
Trebao korak?
Mozda je sasvim do mene dosla.
Al' ja,
u krcmu svratio gorak,
a ona
ne znajuci-prosla.

Ne znam.
Ceo svet smo obisli
u zudnji ludoj
podjednakoj,
a za korak se mimoisli.

Da,mora da je tako.

BIJELA SLUTNJA MLADOSTI



Klica maslačka bijelog
vjetrom nošen do svojega kutka
srećan zbog mira i vječnog imutka.

Korjenje moje, moje tanane niti
kolaju tlom čvrsto zabiti.

Zemlja postade sve tvrđa i tvrđa
zebnja od suše sve veća i grđa.

Negdje usred životnoga puta
slutnja poče menom da luta.

Vjetrovi moji, moji konji vrani
šapuću tiho – doće bolji dani
Procvat' ćeš opet – ljepše nego lani.

Kiša pade
sve se stopi, al' ja ostade
okićen velom kao snijeg bijelom
slutnjom što me sada hara
do kada ću sam sebe da varam
da mogu ostati vječan –
- i da život stvaram.

Upitah vjetrove, moje dobre sluge
zašto su noći sad' ovako duge
ali oni sve rjeđe govore meni,
šapućući mom ponosu – mojoj pjeni .

(nesto moje... staro...)

[Edited by kifla on 26-06-2010 at 10:22 GMT]

[Edited by kifla on 26-06-2010 at 10:23 GMT]

BEZ U KRUG
( ja bez tebe )

Slom
bez kraha, zamah
bez maha, krilo
bez leta, ptica
bez pokreta, trzaj
bez oka, vlaga
bez potoka, talas
bez vala, more
bez žala, obala
bez plime, ljeto
bez klime, jug
bez sjevera, pol
bez nevjera, plod
bez sjemena, čovjek
bez imena, dan
bez jutra, zora
bez sutra, vrijeme
bez sada, juriš
bez rada, drhtaj
bez straha, hrabrost
bez heroja, medalja
bez boja, priroda
bez roda, majka
bez poroda, dijete
bez pradjeda, starost
bez jeda, sreća
bez smijeha, plač
bez grijeha, duša
bez mira, rat
bez pira, svadba
bez para, poklon
bez dara, talent
bez rada, praznik
bez parada, golman
bez gola, istina
bez bola, igla
bez šprica, vrh
bez špica, koplje
bez strijele, Amor
bez želje, rođendan
bez svijeća, plamen
bez triješća, čačkalica
bez zuba, vilica
bez zgloba, tijelo
bez SEBE, VOLITI
bez TEBE, JA
bez milosti, pakosti
bez kosti, slom
bez kraha, zamah
bez maha, ...


(nesto moje... staaro)

[Edited by kifla on 26-06-2010 at 10:28 GMT]

SLAVNI DANI TUZLANSKI


Sedamdeset i neke sve su driblali
Meske, Šećo i ostali.
Keroševiću Guji svirale trube,
hrabriji brojili Miškove zube

U Tijesno na more, na Ilinčicu za Prvi Maj
tako je bilo kad su harali znaj.

SLAVNI DANI
Prošli ste
SLAVNI DANI
Sa nama nestali
SLAVNI DANI, SLAVNI DANI TUZLANSKI

Smijeh je bio kad se gledao Čkalja
za primjerno knjiga, za odlično medalja
Fokus danju, noću Pelikan,
Morison na pločama, u Centru Sandokan.

Psi nestajali zbog Jolde, Fukare istukoše Horde
tako je bilo kad su harali rode

SLAVNI DANI ...

Na crno-bijelo pratili Naše Malo Misto
za Škodu cenera, al' za Fiću isto.
Samanti Fox smo gledali grudi
Kadija te tuži, sindikat ti sudi.

Ljeti kadija – zimi plaza, evropski prvak postade Raza
tako je bilo kad su harali

SLAVNI DANI ...

Često stanem i pogledam iza sebe
kad ih se sjetim srce mi zazebe
drmnem jednu ljutu da bi se vratili
svi oni što su harali
kad su bili

SLAVNI DANI ...


(nesto moje...staro)

IDEMO DALJE ( epitaf )


Na humku mi napišite
Idemo Dalje.
Posvetite si govore,
dajte si medalje.

Poštedite cvijeće.
Neka ono ostane
Kad' ja već sada krećem

Prhnite molitvu nijemu
nenaučenu,
neusvojenu.



Idemo dalje
Živjeh;
bih koliko mogu.

Hrlih ka snovima
srcem prije nogu.

I još uvijek sanjam
tijelom podno vas
dušom ponad granja.

Idemo Dalje
dobro je bilo
čak i kada zlo se dogodilo.



Zahvalan zbog svega
što je bilo i što jeste,
ja sada idem
čekaju me nove
staze,
usponi , padovi
drumovi i ceste.


(nesto moje...staro)

TUNEL VIZIJA ( TV )

Uživajte gledajući muziku
u pauzi za politi rubriku
za šareni skup nacija
stiže novi izvor informacija.


Kockati svijet vještačke boje
uvijek daje ponajbolje.
Zgrabite u ruku cijeli svijet
spojite se i vi na katodni splet


STISNI DUGME I PODIGNI SI KROV
POSTANI I TI KABLOVSKI KOROV
LANGEROV* POGLED NIJE ILUZIJA
DIO STE ONIH ŠTO DOLAZE ZA NJIMA


Doživite svoja ljubavna svitanja
bez ijednog dodira i suvišnog pitanja.
Da li vas iskreno voli on
saznajte uz filmski maraton.


* Bruno Langer – Atomsko Sklonište
Pjesma – Oni što dolaze za nama
( ... imat' će i u WC-u televizor )



(nesto moje ... staro)