Samoća
by Miroslav Mika Antic



Najveća slova ljubavi:
onaj glupi septembar
kad sam se pravio važan
da nikog nisam voleo.

A jesen svima zlatna,
a samo meni bakarna.
Da, pravio sam se važan
da nikog nisam sanjao.

A samog sebe sam boleo
i sav se od sebe razboleo,
i sebe u sebi mučio,
i sebe u sebi proganjao.

Najveća slova sramote:
kada sam bez stida dovlačio
zvezdama gradska neba
u moje žedne oči.

Najveća slova tuge:
to, što sam se šegačio
i pred svima junačio,

da posle
u samoći,

nos zakivam u jastuk
čekićem umorne glave.

A noći vrtoglave.
Plave.
A ja ne mogu da zaspim,
već sanjam vreo od jave.

Najveća brbljiva slova:
sve ono što sam krio.

Pred celim svetom sam bio
baš to što nisam bio.

Najveća slova ljubavi
i slova mog dečaštva:

kad jedan namćor u meni
hrabrošću bogat pred svima,
kad ostanemo sami
preda mnom pocrveni

i drhti od siromaštva.

RAMO I SALIHA

Da Bog dade da snijeg padne
Da moj babo sijeno prodade
Te da mene lijepo udade
Zagleda se Ramo i Saliha
Na planini ovce cuvajuci
Gleda?e se tri godine dana
Kad nastala cetvrta godina
Ter poslase Ramu na planinu
A Salihu svatovim dadose
To zacuje na planini Ramo
Ter on sidje na drum pred svatove
Pod Salihom konja uhvatio
Stan, Saliha, da se hesabimo
A sto cemo se, Ramo, hesabiti
Dao si mi gace: tristo
Dva uckura: svaki po krk akce
Eto, Ramo, tristo osamdeset
Dao si mi svile seksen akce
Eto, Ramo, cetrsto seset
Dao si mi halve altmis akce
Eto, Ramo, petsto dvadeset
Dao si mi hrmze igirmi akce
Eto, Ramo,petsto osamdeset
Ako si mi gace kupovao
Na svom si ih vratu izderao
Ako si mi uckur kupovao
Svojim si ih zubim istrgao
Ako si mi svilu kupovao
Iz nje si jagluke darovao
Ako si mi halvu kupovao
Sa mnom si je naporedo jeo
Ako si mi karanfil kupovao
Ljepse ti je dusa mirisala
Ako si hrmzu kupovao
Ljepsa ti je hajkavica bila
Puhca Ramo konja pod Salihom
Svatovima je plaho govorio:
Vodte svati jebenu Salihu

Zapisao Baseskija u svom Ljetopisu (1746-1804)

Manje poznate rijeci:

hesabiti - racunati, obracunati
krk - 40
akca - turska novcana jedinica
seksen - 80
altms - 60
hrmza - sredstvo za depilaciju
igirmi - dukat vrijedan 60 akci
jagluk - rubac maramica
hajkavica - zenski polni organ

Pretvoriti se u zgusnut zrak,
ovojnicu,
da me udišeš dok koračaš,
dok razgovaraš, dok spavaš,
dok se u druge privremeno
preseljavaš.
Biti omotač nevidan,
štit od svijeta.
Svjetlost da kroz mene prolazi
a tama na mene da se taloži
kao duge godine dok sam
te čekao.


(Pero Zubac)

Miroslav Antić


Znaš kako se ja zovem? Ne kao ime i prezime,
već kao svetlosni znak?
Zovem se slično odjeku. Ne nečeg što je bilo,
ne nečeg što je sada, ne nečeg što se
priprema.

Odjek sam svega zajedno.

I ti se tako zoveš, samo se još nisi setio.
Zoveš se kao pamćenje onoga što će nastati.
Kao žestoka mišljenja, koja strašno uzbuđuju
mogućnosti da sutra zaprepaste i zapanje
mirnoćom svoga unutra.

I mirnoćnom svoga spolja.

Šta je, uopšte, ime?

Ono je naša mogućnost da letimo kroz prostore
kao opiljci svemira, i da plodimo cvetanja
veštinom poverenja i majstorijom nade.

Znaš kako se ja zovem? Ne kao ime i prezime,
već kao boja života?

Načinjen od iskonske vatre, misleći je, ja
plamtim. I čuvam u tom požaru način
paljenja zvezda. Otud i takve čarolije u
dubini mog oka.

Znaš kako se ja zovem?
Zovem se: čekanje tebe.

Ponekad osjetim da tu si,blizu, da čekaš na mene,
da već bili smo zajedno,negdje u tvom ili mom snu.
Možda smo bezbroj puta prošli jedno pored drugog,
osjetili neki nemir,
ali nismo znali šta je to, nismo se prepoznali.
Ponekad zamišljeno stojim na prozoru,
gledam u noć,
u zvijezde,
čekam te...
Nekako znam da i ti radiš isto.
Liježem sa nadom da ću te sutra sresti i prepoznati...
Samo ti fališ...
Ponekad se budim i okrećem na drugu stranu kreveta,
misleći da ću te videti tamo,
da će tvoje usne dočekati moje i ruke me tvoje obgrliti...
Ustvari me dočeka samo novi dan
i zagrli nova nada da ćeš se baš danas pojaviti...

Prorok - Khalil Gibran

Zanijemih,
Jedan jedini put
Kad me neki čovjek
upita:
"Ko si ti?"

Na to će Almitra: Pričaj nam o ljubavi.
I on podiže glavu i pogleda ljude,
a po njima polegnu tišina.
I on progovori glasom silnim:

Kad vas ljubav pozove, podjite za njom,
Premda su staze njene tegobne i strme.
A kad vas krila njena obgrle, prepustite joj se,
Premda vas mač, skriven medju perima njenim,
može povrijediti.
A kad vam progovori, vjerujte joj,
Premda vam glas njen može uništiti snove,
k'o sto sjeverac opustoši vrt.
Jer, baš kao što vas kruniše,
ljubav će vas i razapeti.
Isto kao što vas podstiče da rastete,
tako će vas i okresati.
Kao što se uspinje do visina vaših i miluje vam
grančice najtananije što trepere na suncu,
Tako će se spustiti i do vašeg korijenja
i protresti ga u njegovom prijanjanju za zemlju.
Poput snoplja pšeničnog,
sakupiće vas u naručje svoje.
Omlatiće vas, da bi vas ogolila.
Prosijaće vas, da bi vas otrijebila od kukolja.
Samljeće vas, do bjeline.
Umijesiće vas, dok ne postanete gipki;
A onda će vas izložiti svojoj svetoj vatri,
tako da postanete sveti hljeb
za svetu Božju svetkovinu.

Sve će vam to ljubav učiniti,
ne biste li spoznali tajne svoga srca
i u spoznaji toj postali dio srca Života.

Budete li, pak, u strahu svome tražili
samo ljubavni mir i zadovoljstvo,
Bolje vam je onda da pokrijete golotinju svoju,
i odete sa gumna ljubavi,
U svijet koji ne poznaje godišnja doba
gdje ćete se smijati, al' ne punoćom smijeha svog
i plakati, al' ne do posljednje suze svoje.

Jedna pjesma, za jednu probu/24.10.2010.

Živ, zdrav i uz brdo brz, a dooobar pjesnik

Piše: Mario VRANJEŠ

Na svom blogu Mario VRANJEŠ, ima više objavljenih pjesama, a veliki broj njegovih poetskih naslova ugledao je i svjetlo ekrana na Face book-u (FB-u). O sebi je ktatko napisao: „Živ, zdrav i uz brdo brz...Težim, ali dao Bog da stignem...lagano u krug, pa kako mi ga se trefi (BOSNA I HERCEGOVINA FOREVER)!!!! Zanimanje dokoličar, a tu i tamo (pozorište, teatar, kazalište) ali amaterski, a nekada se zalomi i neka lova. Kako posijem, tako i požanjem."
Ako je suditi po kvalitetu pjesama Mario je najmanje dokoličar, jer napisati samo jednu dobru pjesmu je veliki posao, a on ima više pjesama nego što je potrebno za kvalitetnu zbirku. U svemu je druga strana medalje problem to što na brdovitom Balkanu ni pjesme, ni priče nemaju plodno tlo. Redakcija portala internovine.com je od poete Vranješa dobila odobrenje za objavljivanje pjesme, pod naslovom „Ljubavna anatomija", tek probe radi; pa se nametnuo zaključak kako će nam upaliti zeleno svjetlo za objvaljivanje i ostalih uradaka, ukoliko Ljubavna anatomija dobije pozitivne kritike.
www.internovine.com


Ljubavna anatomija

Uzmi me do kraja, uzmi sve što ti treba,
jer još samo koji tren imam želju da imam malo sebe..

Uzmi, odsjeci, zamotaj i ponesi
bilo koji dio mene koji ti se svidi.
A i ostatak uzmi sa sobom,
neka se nađe...

Aranžiraj me u vazama, iznad kamina
u predsoblju , u kuhinji.
Na zabavama, partijima, tulumima
pokazuj me prijateljima,
neka se dive
kako si divno
moje najbolje dijelove
u prelijepe bukete pretvorila
i ikebane od mojih ekstremiteta napravila .

Baš onako,
kako tebi odgovara.

Stavi mi torzo na zid,
kao sliku uokviri ga.
Neka puknu dušmani na saznanju
kako sam ti dao i dušu i tijelo...
Do kraja....

Na prozoru od krvi moje
naslikaj crvene ljljane.
Znam da su ti ljiljani najdraži!

Glavu mi drži na natkasni pored uzglavlja.
Da se s mrakom imaš sa kime pozdraviti,
i da se s jutrom imaš na koga naljutiti.

A od kostiju mojih napravi zvečke,
slagalice i kockice.
Za svoja buduća pokoljenja.
Neka se i djeca zabave,
kada tebi dodijam...

TAJNA ANĐELA
Kad tvoje ime pređe preko mojih usana
Osjetim da nisi tu a ponestaje mi vremena
Da te vratim to je samo želja izgubljenog čovjeka
Koji luta od misli odaja do pustih ulica

Gdje je ključ naših sudbina?
Ko je taj što nam duše uzima?
Šta je to život, a šta je smrt? Šta je tu istina?

Borba ili predaja
Gušim se u svojim mislima
Pokušavam izroniti iz mora sjećanja

Gdje sam sad to je tajna anđela
Koji čuva me od lažnog imena
Jer to nisam ja, to je neka druga osoba
U svijetu laganja i kajanja

Osjećam da me grli umorna obala
Zvuk valova srce opušta, gledam ta krila galeba
Budim se i dižem do neba
Postajem dio bijelih oblaka

Gdje sam sad to je tajna anđela.

Ne diraj moje godine
ne igraj se mojim rukama
ostavi moje usne...
Najbolje bi bilo za tebe
da odeš
da otvoriš vrata
ostaviš tu kavu koju pijemo
zaklopiš knjigu i
pokupiš tih svojih deset sličica
iz raznih razdoblja tvoga života.
Zašto me gledaš tako bezobrazno
tako toplo i nemirno
tebi ću, evo, samo tebi ću
otkriti tajnu
jer te želim spasiti od sebe i tuge
ja sam rođen u godini
loše berbe
i što možeš od mene dobiti
samo suzu na kraju.
Zato ti kažem
pokupi sve te tvoje nježnosti
skini poljupce sa mojih usana
ne ostavljaj te mirise na jastuku
jer tako te volim
a rođen sam u godini loše berbe
i znam da će sve to
loše završiti...


Ž.Krznarić

Bolest
by Miroslav Mika Antic

Volim te kao sveži beli zalogaj seljackog znoja i truda
i dana jesenjih na crnoj popucaloj ravnici.
Proci ce prolece kao san razbarušen i cudan
što lici crvenoj ptici.

Doletece i odleteti danas sva cvetanja
bicemo i meki i okoreli, i u radost i u setu cemo zaroniti.
Izgazicu tvrdim usnama tvoja ramena detinja,
a zvezde ce zvoniti ... zvoniti ...

Ima u nama prostranstvo za koje ne znamo.
Izgubicemo se u njemu i opet dohvatiti.
Ima u nama srce, u krpe smeha i placa vezano.
Kako cemo se iz sebe vratiti ?

Proci ce proleca ... Ona nose tragove i cvrkutanja.
Ona nose mir od kog se ruke ježe.

Mir. Samo malo mira, malo kiša, šaputanja,
tamo gde se nebo za njive zakiva i veže.

Mir radi buducih nemira, radi ludovanja,
na uzglavlju od tvojih toplih detinjih šaka,
pa da dugo zvezdama mašem i odzvanjam
prepun kikota i cvetnih naramaka.

Volim te. Eto. A nebo je u prolece plavo
kao nešto cega se nikad setiti necu.
Ništa ... Samo crvene ptice nad glavom uzlecu ...