Prekrasno napisano.

Jer ,
vidjeh i put preko Karaule,
i ovaj snijeg sto pada,
i dzember sivi
pazljivo,
s mnogo ljubavi ispleten ,
za golemog tebe.

I somborke,
i carape debele.

Sve tako ja vidjeh ispred sebe,
kao da se upravo desi!

Svaka cast!

citat:

---

Sufler wrote:
Dvije kile ljubavi

Minus je i snijeg konačno pada
u Tuzli ove 2012. godine po Kristu.
Išao da se vidim s drugom.
Zima reže. Noge kroz duge gaće
i hlače ipak hladne.
Cipele somborske i deblje čarape
ne daju da usporim korak.
Najbolje grije sivo-zeleni džemper
što mi ga je rahmetli mati Samka
isplela kombinujući vune
od dva prethodna džempera.
Naplela se. Golem sam ti ja.
Kad sutra krenem u Sarajevo preko Karaule
znam šta će biti na meni.
Dvije kile najčišće ljubavi
ispletene majčinim srcem.
Znam da mi neće biti hladno.

---

Hvala Salai!

Tren duše

Mraz je prošarao staklo na prozoru
sjeverne strane stana na drugom
spratu preko puta tušanjskog mezarja.
Sad okno podsjeća na ove duše stanje.
Volio bih vjerovati da je slika lijepa dok
sa zvučnika mog kompjutera pjeva Juliette Greco.
Uživam u trenutku i znam
da ničemu se više ne nadam.
Osim još pokojem trenu u kojem
ću vjerovati u ljepotu,
a možda i sebe.

citat:

---

Sufler wrote:
Tren duše

Mraz je prošarao staklo na prozoru
sjeverne strane stana na drugom
spratu preko puta tušanjskog mezarja.
Sad okno podsjeća na ove duše stanje.
Volio bih vjerovati da je slika lijepa dok
sa zvučnika mog kompjutera pjeva Juliette Greco.
Uživam u trenutku i znam
da ničemu se više ne nadam.
Osim još pokojem trenu u kojem
ću vjerovati u ljepotu,
a možda i sebe.

---

lijepo. Hvala!

citat:

---

Sufler wrote:
lijepo. Hvala!

---

Muka

Ko me zna, sjetiće se
da se ženiti ne mislim.
Nije da mi se brak ne sviđa, ali eto.
Gledam ja juče
dnevnik jedne televizije.
Završi, kao i obično,
nekom zanimljivošću s interneta.
Ovaj put su prikazali snimak
s vjenčanja. "Pogledajte mladoženju" -
kaže voditeljica.
Čovjeku muka i povrati utrobe sadržaj.
Jedino mi nije jasno treba li da mi bude smiješno?
Mora da mi brak nije dovoljno mrzak kad nije.
Dokle tako?

Chopin's Nocturne in EbM Op.9 No.2 Arthur Rubinstein, 1965
Ljiljani Crnić

U san mi s osmijehom dođi
dušu umiri pogledom blagim
i nek nam zvijezde pokazuju put
do treperavog trenutka
kojeg ćemo se sretnim sjećati.

Mirno spavaj, dušo.
Čuvaću te toplinom
koju jedino srce odaslati zna.
Njom se ni opržiti,
ni pothladiti nećeš.


[Edited by Sufler on 16-02-2012 at 10:24 GMT]

Hvala na ovih 50.000 pregleda mojih zapisa Čast mi je.

Da se razumijemo

Ne znam više šta
jer se ne razumijemo,
ne znam više kako,
kad se ne razumijemo.
Ne znam više kuda,
da se razumijemo.
Nemam više kamo
pošto se razumijemo.
A volio bih,
zaista bih volio,
da se stvarno jednom
kako treba shvatimo.