Ovako treba lopove kaznjavat...
Citav clanak imate OVDJE...

Zabranjene veze
Mrze mješovite brakove jer u njima vide bratstvo i jedinstvo
Piše: Barbara Matejčić

Mostar je u Jugoslaviji bio poznat po velikom broju mješovitih brakova, jednako kao i Vukovar. Jugoslavenski melting pot koji se desetljećima gradio u Mostaru i Vukovaru brutalno je uništen ratovima u bivšoj Jugoslaviji. Danas su ti gradovi bejruti Balkana * "Mi koji živimo u mješovitim obiteljima možemo samo u sredinu, a u sredini je rijeka', kaže Nino, gorko se smijući metafori koja bi značila da bi rijeka oprala grad od onih koji smetaju čistoj nacionalnoj podjeli između Bošnjaka i Hrvata

Mostarski klub Abrašević izgleda kao bilo koje alternativno okupljalište mladih u Europi - opuštena atmosfera, cool glazba i jeftino pivo. A ipak, u Abrašević ulazite kao u obilježeni prostor, gotovo kao da idete na sastanak neke omražene sekte pa treba dobro promotriti je li vas tko vidio prije nego što šmugnete unutra.

Posjetitelj neupućen u mostarske prilike rekao bi vam da se klub nalazi u centru grada i da se tamo može naletjeti na dobar koncert te upoznati koga zanimljivoga, a domaći ljudi da je Abrašević na granici između muslimanskog i hrvatskog dijela grada, da tamo izlaze djeca iz mješovitih brakova i općenito sumnjivi tipovi koji žele oživjeti 'bratstvo i jedinstvo'.

"Jedino zajedničko Hrvatima i Muslimanima jest da mrze miješane brakove, jer ih i jedni i drugi smatraju izdajnicima. Nisu izabrali stranu, a sve i svi vas u ovom gradu tjeraju da se opredijelite', kaže Nino Zelenika, 25-godišnji Mostarac, kojemu je otac Hrvat, a majka Bošnjakinja.

Kada je 1992. počeo rat u Bosni i Hercegovini, Nino je imao osam godina, zanimale su ga Ninja kornjače i nije imao pojma tko je koje nacionalnosti. No, ubrzo ga je život naučio da je nacionalnost u Mostaru postala prva stvar na koju se gleda i da se ne treba miješati s drugom etničkom skupinom. Naročito ako se radi o Hrvatima i Bošnjacima.

Rat je multinacionalnu urbanu cjelinu Mostara podijelio na dva nacionalno gotovo isključiva grada - muslimanski istočni dio i zapadni hrvatski - omeđena jasnom iako nevidljivom granicom paralelnom s rijekom Neretvom.

"Mi koji živimo u mješovitim obiteljima možemo samo u sredinu, a u sredini je rijeka', kaže Nino, gorko se smijući metafori koja bi značila da bi rijeka oprala grad od onih koji smetaju čistoj nacionalnoj podjeli između Bošnjaka i Hrvata.

Mostar je u Jugoslaviji bio poznat po velikom broju mješovitih brakova, jednako kao i Vukovar. Jugoslavenski melting pot koji se desetljećima gradio u Mostaru i Vukovaru brutalno je uništen ratovima u bivšoj Jugoslaviji. Danas su ti gradovi bejruti Balkana.

LAŽ O STOLJETNOJ MRŽNJI: 'Ljudi koji danas sklapaju mješovite brakove u gradovima kao što su Vukovar i Mostar su heroji. To su ljudi koji su visoko samosvjesni, uspjeli su izgraditi jak osobni identitet unatoč pritisku kolektivnog identiteta i zaista umiju voljeti. Ali, takvih je jako malo', kaže Ljiljana Gehrecke iz Europskog doma, koja godinama radi na međuetničkom pomirenju u Vukovaru.

'Jedna od stvari koje čovjek shvati kada se nađe ovdje jesu strah i mržnja koje su puštene s uzice i u potpunosti zastrašujuće', rekao je britanski ministar vanjskih poslova Douglas Hurd u vrijeme dok je u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini buktio prvi rat u Europi nakon Drugoga svjetskoga rata.

Tezu o stoljetnoj etničkoj mržnji u Vukovaru i Mostaru demantiraju već i statistički podaci: sociološko istraživanje iz 1990. pokazuje da su Bosna i Hercegovina i potom Hrvatska bile jugoslavenske republike najtolerantnije prema različitim nacionalnostima. Na veću toleranciju znatno utječu mješoviti brakovi, društvena participacija i urbanost, zaključili su sociolozi. Sve su to bile karakteristike predratnih Vukovara i Mostara.

PORAZNA STATISTIKA: U Vukovaru su živjele 23 etničke skupine, bilo je 34 posto mješovitih brakova, 97 posto Srba imalo je bliske prijatelje među Hrvatima, a 84 posto Hrvata među Srbima. U Mostaru je živjelo dvadesetak različitih etničkih skupina, zajednički se slavio muslimanski Bajram, katolički Božić i pravoslavni Uskrs, a grad su predstavnici Roma proglasili najtolerantnijim u bivšoj Jugoslaviji.

"Etnička netrpeljivost nije prethodnica rata, već njegova posljedica', kaže bez oklijevanja psihologinja Dinka Čorkalo Biruški sa zagrebačkog Filozofskog fakulteta, koja se godinama bavi istraživanjem procesa socijalne rekonstrukcije zajednica pogođenih ratom, posebno u Vukovaru. Profesionalno iskustvo pokazalo joj je da su međuetnička prijateljstva u Vukovaru bila veoma česta i intenzivna, da su se nastavljala generacijama i prerastala u rodbinske veze.

Što su ljudi više integrirani, više je nasilja potrebno za njihovo odvajanje, objašnjava američki antropolog Robert Hayden na predavanju 'War and Peace in Bosnia", održanom na Sveučilištu u Missouriju. Vukovar i Mostar tragično potvrđuju tu tezu: tisuće mrtvih, deseci tisuća raseljenih, stotine do danas nestalih.

Prema popisu stanovništva iz 1991., od ukupnog broja brakova u Mostaru mješovitih je bilo 10 posto. Godine 2000., pet godina nakon završetka rata između Hrvata i Bošnjaka, u Mostaru je ukupno sklopljeno 176 brakova. Među njima nema ni jednog jedinog bošnjačko-hrvatskog para. Radi se o gradu koji je te 2000. imao 104.764 stanovnika, 48 posto Hrvata, 47 posto Muslimana i 3 posto Srba, a takav je omjer zadržao do danas. Iako bi po omjeru stanovnika bile jednake šanse da vam bračni partner bude Bošnjak ili Hrvat, te se godine 'da, uzimam' izgovaralo unutar iste etničke skupine. Samo su tri para bila druge nacionalnosti, ostala 173 su ili isključivo Bošnjaci ili isključivo Hrvati.

S godinama je ipak zabilježen skroman rast pa je tako 2004. godine sklopljeno 0,7 posto brakova između Bošnjaka i Hrvata, a 2008. godine 1,6 posto.

SVATOVI U PRATNJI UN-A: Iako je politička, vjerska, administrativna i fizička podjela grada prouzročila brutalno kidanje društvenih veza, očito ima onih koji su i u takvoj situaciji odlučiti graditi najintimniju zajednicu dvoje ljudi 's neprijateljem' svoga naroda.

Među njima su Husein Oručević, Bošnjak, i Tanja Miletić Oručević, Hrvatica. Iako tvrde da znaju mnogo ljudi koji su u devedesetima drastično kažnjeni zato što su bili u mješovitom braku - ili smrću, ili zatvaranjem u logor ili barem gubitkom radnog mjesta - oni se nisu dali pokolebati.

Scenografija njihova vjenčanja bio je bombama razrušeni Mostar, a svatovi su iz zapadnog dijela grada na svadbu u istočni dio grada odlazili u pratnji UN-ovih mirovnjaka.

"Put koji smo odabrali nije bio jednostavan. Morali smo tražiti alternativna zaposlenja i stvarati alternativna mjesta na kojima ćemo se družiti", prisjeća se Husein Oručević, politolog i osnivač kluba Abrašević.

Njegova supruga, poznata kazališna redateljica Tanja Miletić Oručević, smatra da su miješani brakovi tema o kojoj se javno ne govori u Mostaru jer je takav brak destruktivan za politiku nacionalista koji su godinama na vlasti. "Oni već gotovo dva desetljeća drže ljude u uvjerenju da je jedini način da prežive taj da se drže svog stada. Onaj tko uspijeva živjeti s nekim iz drugog stada, ruši njihov koncept', objašnjava Tanja.

LJUDI S POPISA: No u uredu gradonačelnika Mostara Ljube Bešlića smatraju da je brak privatna stvar i da politika nema veze s tim sklapaju li se brakovi između Bošnjaka i Hrvata ili ne. U Mostaru se samo nagađa koliko ima mješovitih brakova, jer nitko ne prikuplja takve podatke.

Alenka Ban, tridesetčetverogodišnja Bošnjakinja iz Mostara, ne smatra da je mješoviti brak u Mostaru privatna stvar dokle god je ona kao supruga Hrvata za Bošnjake izdajica, a za Hrvate simbol neprijatelja.

Kad je počeo hrvatsko-bošnjački rat, imala je 18 godina i s majkom i dvjema mlađim sestrama živjela je u zapadnom, pretežno hrvatskom dijelu grada. Tada ih je u svoj stan sklonio poznanik njezine mame, mostarski Hrvat i pripadnik hrvatske vojske.

"Čule smo da smo na nekakvom popisu, a ništa se dobro nije događalo ljudima s popisa: zatvarali su ih u logore, silovali i ubijali. Da nije bilo njega, normalnog čovjeka usred tog ludila, tko zna što bi bilo s nama", kaže.

Godinu dana kasnije su se vjenčali.

"Bezbroj puta sam zažalila zbog toga. Iako se dobro slažemo, mi nikamo ne pripadamo. Na zapadnoj strani ne vrijedim onoliko koliko vrijedi Hrvatica. Uzalud mi je i da se pokrstim i promijenim ime. A na istočnoj bi moj muž trpio', ogorčena je.

Njihova kći, Ornela Ban, ima 14 godina i Hrvatica je. Pohađa hrvatsku školu, nosi hrvatsko prezime i Alenka je pristala da se krsti premda joj je to kao muslimanki teško palo. Iako postavlja pitanje zašto njezino dijete ne može biti 'i jedno i drugo', na kraju sama kaže: 'Ne želim da bude nacionalno neopredijeljena. Znam kako je meni, vjerojatno ću do kraja života osjećati podjele i ne želim da njoj bude tako.'

Ipak, u izvještaju što ga je u srpnju 2009. objavio International Crisis Group nazire se bar neka nada u normalizaciju odnosa.

SEGREGACIJA U ŠKOLAMA:"Granicu između istočnog i zapadnog Mostara ovih je dana teže uočiti, no grad je i dalje posve podijeljen, doslovno dva grada žive jedan pored drugog. No, čak i to predstavlja napredak: stanovnici sada sigurno i lako prelaze s jedne strane na drugu", stoji u izvještaju. Međutim, na podijeljenim stranama odrastaju djeca koja niti ne znaju kako izgleda cijeli grad u kojemu žive, a kamoli da bi se međusobno zabavljali. Oni idu u odvojene škole, na različita sveučilišta - bošnjačko ili hrvatsko - pa čak i u odvojene vrtiće. Mostarski vrtić otvoren za sve financira se inozemnim sredstvima i namijenjen je ponajprije djeci s posebnim potrebama, s kojima se integriraju i djeca iz mješovitih brakova.

"Najviše nas zabrinjava problem segregacije u školama", ocjenjuje i Caroline Revaud, specijalna predstavnica Vijeća Europe u Bosni.

Ključna stvar podjele među ljudima u Mostaru je strah, smatraju domaći i međunarodni stručnjaci: strah da izađu iz kolektivnog monoetničkog i monoreligijskog identiteta, strah da neće biti dobri muslimani ili katolici ako se miješaju jedni s drugima, da će izgubiti posao i socijalnu sigurnost.

'Kada se taj strah izgubi, onda će brak između Muslimana i Hrvata biti pitanje slobode izbora, a ne teret izbora. Tada će ljudi shvatiti da su mješoviti brakovi društvena kategorija koja svjedoči da se ovdje može normalno živjeti bez obzira na razlike', kaže Marko Antonio Brkić, direktor Međureligijskog instituta u Sarajevu i predavač na (hrvatskom) Mostarskom sveučilištu.

"Uzmite jednog Hrvata i Srbina u predratnom Vukovaru i, ako nisu religiozni, vidjet ćete da između njih nema razlike u identitetu - imaju isti kulturološki mentalitet, istu tradiciju, govore istim jezikom, jedu istu hranu, istim vicevima se smiju, zanimaju ih iste stvari, dijele isti grad. Različitost je nametnuta, politički iskonstruirana', kaže Srđan Šijaković, najmlađi hrvatski branitelj južnog ratišta, dok u pozadini trešti koncert lokalnog benda u baroknoj ruševini nekadašnjeg Radničkog doma u centru Vukovara. Zgradu su uništile neke od 7000 granata koliko ih je dnevno padalo na grad za vrijeme tromjesečne opsade srpske vojske 1991. Do danas nije obnovljena, kao što nije obnovljena ni međuetnička tolerancija Vukovaraca.

HRABRI ILI LUDI: Šijaković je Vukovarac i imao je 16 godina kada je 1991. umjesto u školu otišao u rat. Objašnjava isto ono što bi Mostarci mogli reći: početkom devedesetih našao se onaj mali postotak različitosti - nacionalnost - i onda se on potencirao kao najvažnija stvar koja je poništila svih 99 posto sličnosti. 'Ta se različitost napunila s pogrešnim značenjima, koja se mogu sažeti na to da nacionalni identitet znači da ako si Hrvat, onda mrziš Srbe, i obrnuto'. Unatoč iskustvu na ratištu koje mu je donijelo PTSP, Srđan nije usvojio lekciju mržnje. Oženio se Srpkinjom iz Vukovara i imaju malo dijete. Međusobno nemaju problema, ali drugi povremeno imaju s njima.

Hrvatsko-srpski brakovi poput njihova i dalje su rijetkost. Godine 1998. činili su pet posto od ukupnog broja brakova u gradu, 2003. tek 1,5 posto, a 2008. ipak osam posto.

"Ni danas ne znam jesmo li bili hrabri ili ludi", kaže Dijana Antunović Lazić za sebe i svoga muža Sinišu. Oboje su Vukovarci, ona je Hrvatica, on Srbin, i kada su za vrijeme rata u Vukovaru roditeljima rekli da namjeravaju živjeti zajedno, bio je to veliki šok.'Zamjerali su nam što baš moramo biti s pripadnikom neprijateljskog naroda dok ljudi svakodnevno ginu. Mislim da ih je najviše opterećivalo što će drugi reći.'

Vjenčali su se 1994. "Bile su to teške godine, mnogi s nama nisu htjeli razgovarati, jer nisu razmišljali svojom glavom već onako kako kaže politika i crkva', objašnjava.

NACIONALNI DJEČJI VRTIĆI: Stvari se možda ipak mijenjaju u Vukovaru. Novi vukovarski gradonačelnik Željko Sabo prvi je poslijeratni gradonačelnik koji dolazi iz redova umjerene političke opcije. Politika je u Vukovaru blagoslovila aparthejd među vukovarskom djecom, od vrtića pa do završetka srednje škole, kaže Sabo. 'Sasvim malom djetetu morate objašnjavati zašto ne ide u najbliži vrtić, nego u neki drugi. Tako s tri godine djeca nauče tko su Hrvati, a tko Srbi. Ako roditelj nema strpljenja odgovarati na sva dječja 'zašto', onda skrati priču i kaže: ne možeš ići tamo jer su oni tvoje klali', kaže Sabo.

Ljiljana Gehrecke iz Europskog doma u Vukovaru tvrdi da takva segregacija, ako se na nju ne reagira, može imati ozbiljne dugoročne posljedice.

"Ne samo što segregacija u vukovarskim školama onemogućuje da se djeca upoznaju pa onda jednom možda i sklapaju međuetničke brakove, već može biti i uzrok nekog budućega sukoba", upozorava.

MIR U EMIGRACIJI: Što s djecom iz mješovitih brakova? 'Vjerojatno će biti emigranti, ako budu imali sreće', cinično odgovara na svom američkom predavanju antropolog Robert Hayden.

Po tome su Anej, Lina Lena i Timon Likić imali sreće. Njihovi su roditelji Sanja Mihajlov i Hari Likić prije 17 godina emigrirali u mali nizozemski grad Helmond. Sanja je Srpkinja iz Beograda, a Hari Bošnjak iz Sarajeva. Sudbina ih je spojila uoči rata, u Šibeniku, gdje je Sanja ljetovala, a Hari radio u jugoslavenskoj mornarici. Kada je Hari, vidjevši što se sprema, otišao iz JRM-a, u Sarajevu nisu mogli živjeti jer su srpske snage sve čvršće opkoljavale grad, a u Beogradu su pokušali, ali su ubrzo odlučili odseliti dalje.

"Kad sam u Beogradu vidio susjeda alkoholičara da čisti pušku jer odlazi ratovati u Hrvatsku, postalo mi je jasno da moramo otići. Bilo je pitanje njegova raspoloženja hoće li tu pušku uperiti u mene', prepričava Hari.

I tako su se s jednogodišnjim djetetom i drugim na putu uputili u nepoznato. Te se godine u Nizozemskoj rodila Lina Lena, koja danas kaže da se osjeća Nizozemkom. To što su joj roditelji različitih nacionalnosti, ne smatra ničim posebnim.'Ovdje ima puno ljudi sa svih strana svijeta i nikome nije previše interesantno odakle su moji roditelji. Nije ni meni', jednostavno kaže ta sedamnaestogodišnjakinja.Na pitanje koje je nacionalnosti, njezin četrnaestogodišnji brat Timon ne zna odgovor. Nakon duljeg razmišljanja slegne ramenima i kaže: 'Nikad me to nitko nije pitao.'

Takvu privilegiju nije imao Nino Zelenika iz Mostara. Dijete mješovitog bošnjačko-hrvatskog para, imao je osam godina kada je buknuo rat i do svoje četrnaeste već je morao dobro promisliti o odgovoru na to pitanje. On zna da njegov identitet nije homogen. Osjeća se kao patchwork sazdan od niza identiteta, a nacionalno je samo mala pločica u tom mozaiku različitih identiteta. 'Zvuči mi kao potrošen život svesti se samo na nacionalnu pripadnost', kaže, svjestan da mnogi u Mostaru upravo tako troše svoje živote.

Nino planira otići iz Mostara kada diplomira. 'Ne želim za 40 godina još uvijek razgovarati o tome tko je Hrvat a tko Bošnjak. Imam potrebu za normalnijim životom, a ovdje ga ne vidim ni u budućnosti.'

Izvor: E-Novine/Jutarnji list

Ambasadori štede dok ministar putuje

Sven Alkalaj, ministar inostranih poslova BiH, uputio je instrukciju svim bh. ambasadorima da na službena putovanja ne idu bez njegove saglasnosti, što je dio mjera štednje u Ministarstvu inostranih poslova (MIP).
Dok su ambasadori u svojim redovnim aktivnostima prisiljeni da štede, iz MIP-a BiH je saopšteno da je ministar Alkalaj otputovao u dvodnevnu posjetu Brunejima Darusalam, državi u južnoj Aziji, gdje je sa delegacijom svratio iz Malezije. Nezvanično saznajemo da se putovanje neće ovdje završiti nego će Alkalaj sa Ljubom Grkovićem, šefom Odsjeka za Aziju i Afriku MIP-a, kasnije otputovati u Indiju. Alkalaj je juče razgovarao s ministrom Bruneja Darusalam.
Među bh. ambasadorima vlada ogorčenje što za svaki službeni put koji im je u opisu poslova moraju zvati za saglasnost ministra. Nekoliko ambasadora, s kojima smo juče kontaktirali, razmišljaju da se obrate Predsjedništvu BiH zbog ovakve instrukcije koja ih ometa u radu. Tvrde da imaju dovoljno novca na računima diplomatsko-konzularnih predstavništava (DKP) i da ih ministar neopravdano sprečava u svakodnevnim aktivnostima. Objašnjenje o ovim mjerama štednje od Alkalaja nismo uspjeli dobiti, jer je na službenom putu.
Ambasadorima, koji zbog eventualnih novih mjera ministra nisu željeli javno da govore, nejasno je ko će im davati saglasnost za službena putovanja kada ministar nije tu, kao u posljednjih sedam dana. Ovlašteni potpisnik u MIP-u Ana Trišić Babić, zamjenik ministra, od juče boravi u Bukureštu, gdje se održava sastanak Centralnoevropske inicijative.
U Kabinetu Trišić-Babićeve rečeno je da u svojstvu zamjenika putuje na ovu ministarsku konferenciju, jer je Alkalaj na putu u Brunejima.
Ambasadori podsjećaju da se novac koji DKP-i ne potroše ne ide u budžet MIP-a nego u trezor, čime se potvrđuju procjene revizora o lošem planiranju budžeta.
"Potrošen je silni novac na Misiju BiH u Njujorku i lobiranja za prijem u Savjet bezbjednosti, što nije ni planirano u budžetu MIP-a i sada to treba da nadoknade ostali DKP-i tako što će onemogućiti ambasadora da normalno obavlja posao", rekao je jedan ambasador.
Milenko Šego, glavni revizor, kaže da u bh. institucijama nema jasno definisanih ciljeva i planova zbog čega je teško procijeniti njihov učinak.
"Stalno upozoravamo na planiranje proračuna i utrošak sredstava sukladno planu. No, postavlja se pitanje učinka, šta je urađeno za utrošeni novac? Potrebno bi bilo da Vijeće ministara raspravalja o planovima i programima institucija, o njihovim izvješćima o radu i, na koncu, o revizorskim izvješćima koja nikada nisu bila predmet rasprave izvršne vlasti BiH", rekao je Šego i dodao da tek nakon što budu upoređena sva tri ova izvještaja, može biti planiran novac za iduću godinu i njegovu namjenu za jasno definisane ciljeve i zadatke.
Šego je s revizorskim timovima nedavno obišao nekoliko DKP-a, ali nije želio komentarisati kakvo je tamo stanje, jer će to tek biti obuhvaćeno revizorskim izvještajem za 2009. godinu.
Nikola Špirić, predsjedavajući Savjeta ministara BiH, ranije je rekao da mu zakon onemogućava da kontroliše putovanja ministara, te da njemu izvještaje podnose samo rijetki.
Zemlja sa 380.000 stanovnika
Sultanat Bruneji Darusalam, nalazi se u južnoj Aziji, na prostoru od 5.765 kvadratnih kilometara i ima oko 380.000 stanovnika. Ova država osamostalila se od Velike Britanije u januaru 1984. godine, a njena glavna privredna aktivnost je proizvodnja nafte i gasa. Ovu zemlju nerezidentno pokriva Ambasada BiH u Maleziji.
Sven Alkalaj, šef bh. diplomatije, krajem aprila susreo se na marginama sastanka Pokreta nesvrstanih s Mohamedom Bolkiahom, ministrom inostranih poslova Bruneja Darusalam, gdje je zahvalio na humanitarnoj pomoći za povratak izbjeglica. Alkalaj je tada dobio poziv da posjeti Bruneje.
Putni i troškovi reprezentacije
Ministarstvo inostranih poslova BiH u avgustu je tražilo rekonstrukciju budžeta, jer je za prvih pola godine probilo plan putnih troškova za 260.220 KM, pa je umjesto planiranih 900.000 KM potrošilo gotovo 1,2 miliona KM. Probijeni su troškovi reprezentacije za 27.066 KM, a nedavno su mediji pisali i o troškovima ministra Svena Alkalaja u sarajevskom restoranu "Libertas", gdje je, slaveći sa saradnicima rođendan Edine Merdan, svoje šefice Kabineta, potrošeno za noć više od 7.000 KM.

Nacionalistiiiiiiiiiii!!!
Petak, opet






Ličnost u fokusu



Miroslav Ćiro Blažević

Na zagrebačkom Cvijetnom trgu te noći, zore tačnije, jer bilo je malo iza tri, susreli su se osnivač šibenskog jazz festivala i selektor fudbalske reprezentacije Bosne i Hercegovine. Bio je to njihov prvi i, vjerovatno, posljednji susret, a desio se, eto, baš u čudno vrijeme. Za jednog nakon koncerta Massive Attacka - za drugog poslije... To se ne zna i ne treba se znati. Elegantniji od lutaka iz izloga skupih trgovina hrvatske metropole, vremešni je Travničanin žmirnuo, raširio ruke za zagrljaj i krenuo prema čovjeku kojeg ne poznaje. Na drugom ili trećem koraku je, sigurno, shvatio da griješi. Umjesto da se zbuni, spusti ruke i prošuška nešto tek reda radi, Ćiro je nepoznatoga zagrlio, poljubio u oba obraza, nazvao "Sine" i upitao za zdravlje. Bila je to demonstracija onoga što Miroslav Blažević naziva adaptibilnom inteligencijom. Nije zgodno, a nema onoga ko to ne može potvrditi, sresti nekoga ko izgleda tako poznato, pa otkriti kada je već kasno, kako je riječ o nekom drugom. Gluplje je, tek, sresti nikoga ko o vama zna sve, dok vi blage veze nemate ni ko je, ni šta tačno hoće. Potonjih se Ćiro nagledao i naslušao, narukovao se i fotografirao s njima. U poziciji prvih se, eto, našao u gluho doba... I odigrao ulogu prijatno iznenađenog i srdačnog tako da se povratnik s koncerta skoro upitao otkad se ono zna s trenerom svih trenera.

Sa svoje sedamdeset tri, četiri, pet, šest godina, selektor Zmajeva je u top formi za neugodne situacije. Od banalnih poput one s Cvijetnoga, do kompliciranih poput one s našim nacionalnim timom. Ne treba zaboraviti, nego valja naglasiti da je Ćiro zatekao tim u rasulu i Savez izvježban u prevarama svih vrsta, od naplaćivanja reprezentativnih gostovanja u kešu, do isplaćivanja nogometaških dnevnica - sebi. Od gubitnika je napravio najprijatnije iznenađenje kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo u Africi, dok ga bossovi nogometnog ganga ponizno oslovljavaju sa - Šefe.

Pred trenerom s "licem Delona i dušom demona" su dvije velike, teške utakmice. I niko ne može garantirati bosanski prolaz. No, Ćiro je, ipak, već organizirao da ga u nekadašnjoj zemlji apartheida čeka Ferrari. Kako ne bi ganjao taksi ako se bude moralo skoknuti po Rolex za razbijanje radi "galvaniziranja ekipe koncentriranog talenta".

Do tada, navijači pjevaju novoskovanu odu najvećem sinu svih naroda i narodnosti... Godine su prošle pune bruka
Gubili smo gdje god da odemo
A sad druge od nas hvata muka
Ćiro, beže, tobom se kunemo

Godine su prošle pune mraka
A onda se svjetlost ukazala
Bosno moja da vidiš meraka
Ide Ćiro preko Portugala

Nek' smo i mi jednom favoriti
Da se na mundijal probijemo
Nećeš nam se Afriko sakriti
Hej, Mandela, mi se primičemo.
(E. Imamović)







Riječ u fokusu



Baraž

Mile Stojić

Slučaj komedijant, kako bi to rekao Crnjanski, ponovno se cereka iz naših života: 9. studenoga 1989. godine srušen je Berlinski zid, a nakon točno četiri godine, 9. studenoga 1993. srušen je mostarski Stari most. Nije onda nimalo čudno što je cijela Europa slavila prošlog ponedjeljka rušenje Zida i ujedinjenje, samo smo mi slavili rušenje Mosta i razdvajanje. Karadžić je predlagao premještanje zida u Sarajevo i da nije bilo Sjedinjenih Država i njihovih zrakoplova, on bi od Šehera napravio Troju. Zbog toga Karadžićevi nasljednici iz oba entiteta tjeraju danas američkog predstavnika iz naše zemlje. U znak zahvalnosti.

No, šalu na stranu, slučaj komedijant pokazuje da Bosnu ne dijeli nikakav nacionalizam, već hajdučko blago. Nije Dodik nikakav nacionalist, on samo ne želi da se u njegovu nahiju miješaju stranci, jer lakše je operirati u mraku i bezakonju. Kad mu spomeneš nabrzaka zarađene milijune - on žustro potegne naciju. Ni federalni partneri mu ne ostaju dužni, jer i oni tek žele da se u njegovu nahiju ne miješaju stranci, jer lakše je petljati u mraku i bezakonju. Mi ne damo zidove. Crkni Europo pod Brandenburškom kapijom!

Tko tebe optužbom za kriminal - ti njega nacijom i nacionalnim interesom. Sačuvajmo ono što smo "poklopili", a žvaka o cjelovitoj Bosni ionako je priča za lakovjernu sirotinju. Kad smo mogli u tuđinu otjerati sve što valja, mlado i staro, kad smo mogli prijetnjama i medijskim reketom začepiti usta svakom poštenom čovjeku, začepit ćemo i visokom predstavniku i njegovom zamjeniku. Reisul-ulema brani Dodika, nalazeći spornim što je Amer oženio onamonjihovu Olgu. Jebat ćemo majku i moćnoj Americi, jer se drznula upitati za podrijetlo dukata. Nek' ih vrag nosi, mi ionako vrlo dobro surađujemo.

Ima u Andrićevoj pripovijetki Anikina vremena scena kad se dobrunski proto upliće u život višegradske džizlije Anike, a ona mu poručuje: "Ti si proto dobrunski, a ja džizlija višegradska. Nurije su nam podijeljene, i bolje ti je da ne diraš u ono što nije tvoje." Tako nekako kazuju danas združeni sarajevsko-banjalučki harambaše visokom predstavniku, jer su sigurni da bi njima bolje bilo bez njega. Troentitetlije traže granicu - dok Europa ruši zidove, mi ćemo ih podizati. Što će nama Europa, ta mi smo imali kupatila dok su oni plivali u dreku i blatu.

Pomrčina pritisnula naše dane, rekao bi zdvojni srpski pjesnik, i sirotinja raja jedinu utjehu traži u areni nogometa. Ćiro nas vodi u Europsku uniju, gdje ćemo u baražu skršiti Portugalce, a i to je neka utjeha.

Riječ "baraž" dolazi iz francuskog u značenju zapreka, brana i nastala je u Prvom svjetskom ratu kao vojni termin u značenju blokade neprijatelja. Tako baražna vatra predstavlja vatreni zid koji se obrazuje s ciljem sprečavanja protivničke invazije. U nogomet je dospjela, vjerojatno kao i drugi militarni termini, jer se nogometna arena odavno uspoređuje s bojišnicom, što je u svijetu metafora, a u nas gola stvarnost. U nas se baražno puca iz vatrenog oružja i na nogometnim stadionima.

Prilicno jeftin i amaterski pokusaj pravljenja intervjua od strane dana.



Fahrudin Radončić, direktor uprave Avaza



U petak ću pokrenuti priču da ste vi i vaša majka vođe prostitucije!



DANI: G. Radončiću, Federalni MUP posjeduje informaciju da se u hotelu Radon Plaza spremalo ubistvo jednog poznatog novinara. Znate li Vi nešto o tome?

RADONČIĆ: Hotel je mjesto gdje dolaze hiljade ljudi i zaista nemam pojma o čemu se radi.

DANI: Dozvolite da budem malo precizniji: policija raspolaže podatkom da je u hotelu Radon Plaza održan sastanak na kojem su, citiram, "sjedili Naser Keljmendi, Naser Krujeziu i Fahrudin Radončić, da im se pridružila nepoznata osoba te da je tada uplaćen novac da se ubije novinar Bakir Hadžiomerović iz emisije 60 minuta". Kako to komentirate?

RADONČIĆ: Mogu reći, kad se već moje ime dovodi u taj kontekst, da se radi o užasnoj laži. Bakir Hadžiomerović meni nikad ništa u životu nije učinio nažao. Protiv mene su objavljene hiljade laži i tekstova i nikome s glave nije dlaka falila, niti će faliti. Na isti način su ratnoprofiterski lobiji porodice Selimović o meni širili laži da sam ubio Zorana Đinđića, da sam bacio bombu na njihovu kuću, zbog čega je vaša novina platila odštetu za klevetu...

DANI: To je van pameti i nema veze s ovim. Dani su tada samo prenijeli izjavu g. Selimovića...

RADONČIĆ: Nema to veze, hoćete li me pustiti da dam izjavu? Dakle, radi se o monstruoznoj konstrukciji porodice Selimović. Ovdje se radi o vrlo jednostavnom planu da se sva pravna država okrene svugdje, samo ne ka pljačkašima 120 najbogatijih bh. kompanija. Zašto do sada niko od mene nije tražio izjavu? Vjerovatno je FMUP-u dostavljena lažna informacija i ovo je sada pokušaj da se skrene pažnja ljudi oko Zlatka Lagumdžije i kriminala s pokušajem uzimanja reketa od g. Nihada Imamovića.

DANI: Zašto spominjete te ljude? Ja nisam spomenuo ni porodicu Selimović, ni g. Lagumdžiju, moje se pitanje odnosilo na policijsku informaciju...

RADONČIĆ: Šta znači policijska informacija? To je klasična podlost, to nije nikakav dokument. Ja vam kažem šta su činjenice, šta hoćete od mene? Prvo, ja se nikad nisam susreo s ljudima, takav susret se nikad nije dogodio.

DANI: Niste se sretali s Naserom Keljmendijem?! Pa, sami ste priznali da ste od njega nabavili privatni automobil za potrebe Avaza...

RADONČIĆ: Džipove kupuju menadžeri Avaza, tu nije bilo nikakvog fizičkog kontakta između mene i g. Keljmendija. Nemojte brkati babe i žabe, ako ćete mi podvaljivati, podvaljujte, imam ja mehanizama - platit ćete odštetu i idemo dalje. Fizički nije bilo moguće da ja sjedim s njima. Mi ćemo se odbraniti od tih podlosti g. Pećanina. Ako nećete da ovo objavite, radite šta hoćete. Ja vam kažem da takav susret nije moguć, pozivam organe da do kraja provedu ovu istragu i ja smatram da je ovo još jedna politička montaža. Vi pravite jednu aferu i ja ću već idućeg petka pokrenuti priču da ste vi, vaša majka i Senad Pećanin vođe prostitucije u ovom gradu.

DANI: Molim?! Vi to o mojoj majci?!

RADONČIĆ: To je isti nivo podmetanja.

DANI: Vi o mojoj majci to govorite?!

RADONČIĆ: Pa, i vi govorite o meni kao o čovjeku koji naručuje ubistva. Govorim vam hipotetički, koliko je to prljava konstrukcija. Ja mogu imati veze s ubistvom nekog novinara isto koliko i vi možete imati veze s organiziranim kriminalom ili prostitucijom.





Posljednja vijest



Fahrudin Radončić: U Radon Plazi se sve snima!


Neposredno prije zaključenja ovog broja redakciji Dana se javio Fahrudin Radončić s, kako je rekao, "kolegijalnom namjerom da nas upozna s dodatnim činjenicama" i s molbom da pročitamo saopćenje Federalnog MUP-a "koje je objavila FENA". Već smo provjerom FENA-inog dnevnog servisa vijesti bili utvrdili da takvo saopćenje iz FMUP-a nikada nije objavljeno, a Radončić je opet bio na telefonu, objašnjavajući ovoga puta da "nije bilo saopćenje FMUP-a, nego da su novinari Avaza provjerili navode zbog kojih su Dani od njega tražili izjavu". "Prema saznanjima Avaza Tužilaštvo je obavijestilo FMUP da je informaciju koju spominjete FMUP-u dostavio jedan zatvorenik iz KPD-a Zenica. Federalni MUP je potvrdio da od toga nema ništa. To, da li je bilo sastanaka ili ne, s kim sam se družio... sve se može provjeriti jer se u Radon Plazi sve snima", rekao je Radončić.

Jah moj ti dragi
Ne zna cojk bil se smijo il bi plako?


Narodna poezija



Gavran leti iznad mape puta



Crn gavrane nad Belgijom luta
Kud god leti, traži Mapu puta
Na sjeveru Flandrija je ravna
Južno dolje Valonija slavna
A međ' njima Brisel kuća javna
Njom se šeću gospoda i dame
U banku se pare slažu same
Činovnička mahom to je fela
I na svima ista su od'jela
Crn gavrane iz Šengena b'jela
Ima l' haira od njihovih s'jela
Haber dobar ako nam doneseš
Muštuluk ćeš velik da poneseš
Sleti gavran u Butmir pa vazi
Vizni režim biće još na snazi
Graknu jošte posebno da brine
Što se pita Carle Šveđanine
I hanuma njegova Corazza
Eure slaže dok sihire baca
Pa k'o guja jezikom palaca
Baš k'o nekad spikerica plava
Šiljak takozvana Jugoslava

Crn gavrane iz Šengena b'jela
Ču l' ti eglen sa zeničkog prela
Prisjeti se reis kolajli vakta
Mnogo prije dejtonskoga pakta
Na Beč prije no Sulejman pođe
Sultan Fatih kad u Bosnu dođe
Zbunjen slušam našeg poglavara
Ne prestaje pometnju da stvara
K'o da je na vidovdanskoj slavi
Od poraza on pobjedu pravi

Zbori li to sam patrijarh Pavle
Ko li zbori, šejtane il' đavle
I ko slavi osvajača stranca
A Turčin mu draži od Bosanca
Eno, braćo, tamo Hamze Abu
Dajte pasoš još kojem ahbabu
Bilokojem bradatom hajvanu
Bez žileta Arapu, Afganu
S njima ćemo na zelenu granu
Baš za inat Carlu din-dušmanu
Tako stvari stoje više-manje
Rapidno se pogoršava stanje
Mrak je, aman, i kad zora svane
Šta o svemu misliš, crn gavrane
Je l' i tebi teško, šta te mori

Zloslutnica ptica tad prozbori
Obletio zemljinu sam kuglu
Vidio sam livadu i džunglu
I od mene ima crnjeg 'tića
Mislim ti na Fahra Radončića
Avazov je osnivač i vlasnik
Je l' tabloid il' Bakija glasnik
Malo reći hronika je crna
Isto k'o Politika il' SRNA
Crn crvenim kad čitam to smeće
U grobu se Gutenberg okreće
Tranzicija u punom je tijeku
Durat' valja u srednjemu v'jeku
Pa u Šengen poslije ili prije
Šta će kamilavke, ahmedije
U Evropi mrka im je kapa
Ratzingeru zna najbolje papa

Mumla onaj Milorad gorila
Miljacka je puna krokodila
Na niske si, aman, palo grane
Sarajevo, šeher Teherane

Kraj Irana Milorad te stavlja
U Evropu ne da, zaustavlja
Jerbo jatak briselski mu javlja
Ti se, Mile, drži svetosavlja
U Beograd doš'o jučer maksuz
Jugoslavin onaj žuti baksuz
Sjed', delijo, časnoga ti krsta
Dočeka ga Boris sa tri prsta
Pored sebe metnu ga na šilte
Kako si mi, pobro Carle Bildte
Pokaži mi, pobro, Mapu puta
Može l' jedna šljivovica ljuta
Pa on sitnu Mapu puta čita
Za Corazzu vjernu ljubu pita
Je li dobro, treba li joj para
Pita Boris lobistu drugara
Progovara Carle Šveđanine
Evo šta me, Boki druže, brine
Ozbiljno ti velim, nije šala
Zelena me brine transferzala
U Evropu primićemo Turke
Pa ćeš vidjet' derneka i žurke
Bojim se da neće biti dobro
Šeher Dablin odlučio, pobro

U Stambolu na Bosforu leži
U Ankari crnoj zemlji teži
Kemal-pašo, reisa prebacilo
U Zenici ključalo je, vrilo
I Turcima nije lako bilo
Došao je Fatih da pob'jedi
Izbačen je, na tribini sjedi
Za koga li navija ulema
Sada kad sultana više nema
Ne lupetaj, efendijo, bježi
Ankara sad ka Evropi teži

Ali Bosna luta, crn gavrane
Šta ti misliš, Raffi Gregoriane
Hoće l' biti šta od Mape puta
Do dvan'est je, aman, pet minuta
Sa Inzkom se našao na kafi
Progovara Gregoriane Raffi
Valentine, ovdje nema mira
Neuk narod vazda iste bira
Oni rade šta im je po volji
Nismo ni mi od njih puno bolji
Ne talasaj, to ne pije vode
Jerbo šut se s rogatim ne bode
Šta te briga ko je sad na vlasti
Daj nas, Inzko, viskijem počasti
Pusti papke da se opet mlate
Neće mislit' što im kasne plate

Čuo gavran njihove je jade
Zamisli se i u zraku stade
U duboku depresiju pade
Pa on reče šta mu je na duši
Bosna pravo steže ga i guši
I hvata ga panika i frka
Vidio je da je kapa mrka
I još reče kad već birat' mora
Da je njemu draža dijaspora
Pa poleti i graknu: sloboda
Kada Savu preleti kod Broda

(Narodna pjesma iz okolice Sarajeva, početak 21. stoljeća. Pribilježio Emir Šaković)

Da vam opričam



Stid uljego u zid

Ne bih, ni u najluđem snu, poželio da svi Srbi krenu Pavlovim stopama



PATRIJARHOVA SMRT: U dubokoj starosti preminulo je Njegovo Visokopreosveštenstvo srpski patrijarh Pavle, onaj koji nikad ne reče ništa o genocidu u Srebrenici, ne beknu ni slovce osude masivnih srpskih zločina u nedavnim ratovima, ne izopšti iz crkve popa koji je blagosiljao zločince što su ubijali dječake u Bosni i ćutao je kad se Amfi ispišao, ko parip, na Đinđićev grob, a pošto Boga nema, patrijarhu će, na žalost, sve proći nekažnjeno, ali se ljuto vara ko misli da će mu biti zaboravljeno.

Nakon Pavlove smrti, uslijedio je poziv Srpske radikalne stranke da "svi kao narod krenemo patrijarhovim stopama". Tobe ja rabum, tobe estagfirulah! Gluhobilo!! Nedajbože!!! Koji li je krelac to smislio?! Marko Darinkin jeste srbomrzac sa potvrdom, i ne može da se ne razveseli kad na portalu Pere Lukovića pročita da je u Smederevu proslavljeno pet vijekova od pada srpske despotovine, čak kaže: "Vi, braćo Srbi, slavite datum kad je počelo vaše ropstvo oročeno na 180.625 dana, a tako i triba", pa ipak ne bih, ni u najluđem snu, poželio da svi Srbi krenu Pavlovim stopama. Uzgred: da "ima nekih pojedinaca" kojima od svega srca želim da stopama Svete Osobe krenu u Neviđe, kako u mom kraju zovu ahiret, o tomu nema dvojbe.

ODLOMCI IZ INTERVJUA: Odgovarajući na pitanja povodom knjige Tunjo Veliki i u Tunje mali, bio sam veoma samokritičan, ne vjerujem da je toliko bio samokritičan ni Tunjo kad je veličao Lenjina. Rekao sam: na početku Renesanse, Petrarka je stavio male primjedbe Vergiliju i odmah se ogradio: "Ja pridošlica, skorojević, opskurna ličnost, da optužujem Vergilija za neznanje!" Ove riječi pašu meni. Kao došljak u Sarajevu, koji ne može ne biti skorojević u poredbi sa plemićem koji zna svoje pretke do majmuna, možda i do amebe, kad uporedim ovo svoje književne slavice koja ne ide dalje od Kozje ćuprije sa općejugoslovenskom slavom kojom je junak moje knjige ovjenčan kao lažov, ne mogu ne priznati da sam opskurna ličnost, a zar takav da za neznanje optužuje bosanskog Vergilija lenjinističkog smjera? Stoga se ograđujem od svega što sam u toj knjizi govorio o lupetanjima svestručnjaka iz Glamoča.

A evo šta sam kazao o Dejtoniji. U današnjoj BiH jedino se pouzdano zna da dva i dva nije četiri, a koliko je, ostavljena nam je puna sloboda da, u skladu sa svojim ukusom koji određuje nacionalna i vjerska pripadnost, do mile volje nagađamo. Dodao sam i da je BiH bicikl koji godinama stoji u mjestu, ali s njega ne padaju nitkovi koji ga jašu. Mora se, doduše, priznati da je, za razliku od BiH, Srpska Republika vrlo stabilna, jer u temeljima njene demokratije leže leševi Slobini, Rašini, Ratkovi, Momini, Nidžini, Biljini - prepuštam vam da spisak dopunite: stavite, ako im znate imena, i srpske crvenkapice koje su kod Trnova pobile bošnjačke dječake.

Pomenuti nitkovi riječju narod služe se kao baterijom da nam zaslijepe oči kako ne bismo vidjeli šta rade u tmuši. Ja se držim Ciorana: "Ko riječ narod upotrebljava bez ironije, isključuje sebe iz ozbiljne rasprave". Ono jest, meni je lako zezati se sa narodom kome je Ranko Krivokapić, po novom pravopisu, "presednik parlamenta"! Ranko nije, dakle, osoba koja predsjedava sjednicama tog tijela već insan koji narodu presjeda kao zalogaj u grlu. Lako je meni zezati se sa Crnogorcima, ali kako da se Srbin zafrkava sa narodom koji je nastao ovako: Bog je skužio da je svijet koji je sazdao ispao odveć bljutav pa je riješio da ga nečim začini i stvorio Srbe.

SLOBO, SLOBODO: Dok sam gledao doktora Dabića na ekranu, sjetio sam se babe pokojnog Todora Dutine, u ratu Dabićevog jurišnika, koju sam vidio jednom u životu, prije trideset i kusur godina. Možda je to bila baba njegove žene Biljane, više se ne sjećam, a nije ni važno, glavno je da je bila zbilja mudra i veliki zafrkant, stalno sam se smijao onom što kaže, ali, pošto je to bilo davno, pamtim samo jednu njenu poslovicu: "Stid je danas uljego u zid". Te izreke sam se sjetio dok sam gledao haškog pitomca od koga je stid zbog onog što je činio u ratu dalji nego zvijezda Canopus od zvijezde Sirius. Taj svakom kupcu može reći: "Stid? Žalim, ali to ne držim u dućanu. Zadnje zalihe sam potrošio 1991. godine i više ih nisam obnavljao". Samo narod posve lišen ljudskog stida mogao je raditi ono što su Srbi i Crnogorci radili u ujediniteljskim ratovima i što prvi rade i danas. Sjetih se histeričnih uzvika na mitinzima: Slobo, slobodo! Pa jasno. Nakon Miloševićeva dolaska, nisu se više morali stidjeti ama baš ničeg i mogu misliti koliko su olakšanje osjetili: mora da im je bilo kao da su skinuli cipele koje su ih cio vijek krvnički žuljale. Slobo im je bio sloboda od svih ljudskih obzira bez kojih postaješ skot. Gledam Dabića i mislim - da su mi prije rata postavili pitanje iz Dostojevskog: zašto takav čovjek postoji na svijetu, ne bih znao odgovoriti. Sad znam: tu je da ga se stidiš dok si živ. I mada sam danas, kao ljudsko biće, dalji od Dabića nego Sirius od Canopusa, to me uopšte ne oslobađa obaveze da ga se stidim samo zato što smo obojica iz popišane Crne Gore. Jer neko se mora stidjeti njegovih zločina, a pošto ne umije on, moram ja.

BHDANI

Publikacije: Xavier Bougarel, Elissa Helms i Ger Duijzings: The New Bosnian Mosaic - Identities, Memories and Moral Claims in a Post-War Society (Novi bosanski mozaik - identiteti, sjećanja i moral u postratnom društvu), Ashgate e Book, London 2007.



Mozaik bosanske katastrofe


Knjiga ima udžbeničku vrijednost ne samo zbog toga što se ne bavi pseudo-naučnim teorijama o "duhovima" nacija ili naklapanjima o ovakvim ili onakvim mentalitetima. Autori shvataju da su problemi društva u Bosni i Hercegovini daleko kompleksniji od postratnog etno-aparthejda, te da u njemu nisu beznačajne i druge suprotnosti: lokalne, subkulturne, socijalne, klasne...



Novi bosanski mozaik nije samo pokazatelj kako nam jeste, već kako možemo graditi bolje društvo
Zbornik socioloških radova Novi bosanski mozaik - identiteti, sjećanja i moral u postratnom društvu (The New Bosnian Mosaic - Identities, Memories and Moral Claims in a Post-War Society), po svemu je jedan od najboljih presjeka bosanskohercegovačke postratne stvarnosti. Ona iz više razloga ima udžbeničku vrijednost ne samo za strance, već i za domaći publikum, kojem je svakako dobro došla svaka pomoć u samodefiniranju, a koja se ne bi oslanjala na pseudo-naučne teorije od "duhovima" nacija ili puka naklapanja o ovakvim ili onakvim mentalitetima. Autori shvataju da su problemi društva u Bosni i Hercegovini daleko kompleksniji od postratnog etno-aparthejda, te da u njemu nisu beznačajne i druge suprotnosti: lokalne, subkulturne, socijalne, klasne...

Osim animoziteta između urbane populacije većih gradova i stanovništva u proteklom ratu doseljenog iz ruralnih oblasti, bitan je i proces formiranja novih klasnih kategorija: mafijaši, ratni profiteri, lopovi, bogataši, te s druge strane sirotinja. Tu su, dakako, i socijalne kategorije proistekle iz rata, a koje se u ovom ili onom kontekstu mogu dovesti u vezu s gore navedenim klasama: žrtve, zločinci, dželati, heroji (heroji, gazije, šehidi), kukavice (podrumaši, pobjeglice), izdajnici. Dvanaest autorskih članaka podijeljeno je u tri dijela: Iznad etničkog, Iznad drevne mržnje i Iznad 'protektorata'. Prvi, Iznad etničkog, pokazuje da su u Bosni i Hercegovini "etnonacionalne identifikacije još uvijek relativne", te da je podjela na drugačije kategorije (urbano - ruralno, starosjedioci - došljaci) ipak nadživjela stroge nacionalne podjele. Tako se Ivana Maček bavi pojmom "normalan čovjek" u ratnom Sarajevu, koji nadilazi etničku pripadnost i u kojem "normalno" znači sve ono što je "dobro, ispravno i poželjno", a koji je bio od ključne važnosti u poslijeratnom periodu, koji obrađuje Andrés Stefánsson u radu Urbani egzil. Dakle: "Za Sarajlije je jasno da Sarajevo više nije, niti će ikada više biti grad kakav je bio. Osjećaj radikalne promjene ne manifestuje se samo uništenjem materijalnog i ekonomskog urbanog pejzaža… Migracije stanovništva uzrokovane ratom donijele su kulturološke promjene, čije je razmjere teško odrediti, a još teže preokrenuti."

Barbarski seljaci i civilizirani građani "Sarajevo više nije grad", "Sarajevo je postalo veliko selo", "došlo je do invazije seljaka", "postali smo manjina u vlastitom gradu", "ovdje ništa od kulture nije preostalo", bilježi Stefánsson prigovore rođenih Sarajlija. Štoviše, osim okrivljivanja za "poseljačenje" grada, na "došlje", odnosno "papke" (bilo prijeratne ili poslijeratne), ne svaljuje se samo kulturološko kvarenje Sarajeva, već i sama krivica za rat. U Sarajevu se sam početak rata doživljavao kao urbano-ruralni konflikt, između civiliziranih građana i barbarskih seljaka. "Na početku rata su, naprimjer, mnoge Sarajlije tvrdile da ga vode seljaci (seljačine), koji mrze grad, jer ga ne mogu razumjeti." U ovaj koncept se, zapravo, dobro uklopio optuženik za ratne zločine i srpski ratni vođa Radovan Karadžić, budući da je sam bio "došljo" iz plemena Drobnjaka na Durmitoru u Crnoj Gori. "Za Sarajlije bombardovanje Sarajeva od strane Jugoslovenske/bosansko-srpske armije, raspoređene na brdima oko grada, značilo je ruralni napad na urbane vrijednosti; radilo se o ultimativnom amblemu 'primitivizma' koji napada 'civilizaciju', 'ne-kulture' koja siluje 'kulturu.'"

Analizu odnosa urbano - ruralno među bosanskim Srbima koji su u toku i nakon rata utočište našli na srpskim teritorijama u blizini Sarajeva (uglavnom na Palama), uradio je Ioannis Armakolas. On bilježi transformaciju mišljenja bivših Sarajlija Srba, između 1999. i 2001., kada je vršio svoja istraživanja. U prvoj etapi postojala je još uvijek izražena snažna jugonostalgija. Ipak: "Dejtonski sporazum bio je za njih traumatičan događaj. (…) Rašireno je bilo mišljenje da je Slobodan Milošević žrtvovao sarajevske Srbe za potrebe Srbije." Razloga za napuštanje Sarajeva, prema njima, bilo je više, a većina je isticala sljedeće: veliki broj pridošlica iz Sandžaka i s Kosova, rast popularnosti islamskog pozdravljanja, strah od paramilitarnih jedinica kao što su Zelene beretke, glasine o pripremanom pokolju Srba, koje su širile pristalice SDS-a, te, posebno, ubistvo srpskog svata na Baščaršiji 1992. Te, 1999., mnogi su izjavljivali da bi se u Sarajevo vratili samo ako bi bilo "kao prije rata" i kada "ne bi bilo pridošlica". Ipak, Armakolas je naišao na promjenu mišljenja u bivšoj sarajevskoj srpskoj porodici koju je obišao 1999. i potom 2001. Persida, koja je 1999. tvrdila da "granice niko ne bi trebao ni prelaziti" vratila se u svoj sarajevski stan, najprije zbog toga jer joj je kćerka Vojka našla posao kod međunarodne zajednice, gdje je imala priliku raditi i družiti se s ljudima drugih nacionalnosti. "Ipak", upozorava Armakolas, "uspjeh srpskih nacionalističkih diskursa i politike identiteta u Republici Srpskoj ne smije se ignorisati. Sviđalo se to nekome ili ne, ovo su bitni faktori koji će za neko vrijeme ostati prisutni."

Sjećanja na rat Drugi dio knjige fokusira se na sjećanja iz rata. S obzirom na karakter samoga rata, ona imaju jasnu etno-nacionalnu dimenziju koju nacionalne stranke nastoje ovjekovječiti. Ipak, kako stoji u predgovoru priređivača i autora: "Ratne uspomene su manje vezane za etnicitet, koliko, naprimjer, za onu stranu fronta na kojoj su ljudi bili u toku rata, za socijalni status koji su imali prije rata, ili je nastao ratom, lično iskustvo međuetničkog nasilja ili saradnje. Dakle, konflikti u pamćenju ne dotiču se samo sukoba nacionalnih grupa, već reflektuju druge podjele kao što su one između učesnika u ratu i izbjeglica-povratnika, vjernika i sekularista te podržavaoca nacionalnih stranaka i njihovih protivnika."

Ovi primjeri analizirani su u tri studije: Sjećanja na Srebrenicu: historija nasilja i političkog sjećanja u istočnoj Bosni (Ger Duijzings), Smrt i nacionalist: mučeništvo, ratna sjećanja i veteranski identitet među bosanskim muslimanima (Xavier Bougarel) i Sjećati se s razlikom, sukobljenja sjećanja o bosanskom konfliktu u svakodnevnom životu. Duijzings analizira dijametralno suprotna ratna sjećanja u istočnoj Bosni, kao i odvojene komemoracije žrtava, što minira svaki pokušaj pomirenja. Rad posebno obrađuje komemoraciju u Potočarima i kreiranje paralelne komemoracije srpskim žrtvama, organizirane od strane lokalnih srpskih vlasti.

Xavier Bougarel opisuje formiranje kulta šehida na teritorijama BiH s bošnjačkom većinom kao pokušaj reislamizacije društva od strane Stranke demokratske akcije. Bougarel primjećuje kako je značenje pojma "šehid" (pali borac) u i nakon rata postajalo sve fluidnije i fluidnije, kao i rituali vezani za ovaj kult. "S druge strane, ljudi su se u isto vrijeme odupirali kultu šehida ili ga prihvatali nastojeći ga prilagoditi svojim sopstvenim potrebama i perspektivama. Rezultirajuće tenzije ne povezuju se samo s definiranjem novog muslimanskog/bošnjačkog nacionalnog identiteta, već s različitim interpretacijama rata i formiranjem novih socijalnih grupa i moralnih hijerarhija unutar bošnjačke populacije."

Rad Stefa Jansena je razgovor s trojicom Tuzlaka, dva Bošnjaka (od kojih je jedan bio u ratu a drugi izbjegao u Njemačku) i Srbinom, koji je u ratu boravio u Srbiji i vratio se u rodni grad. Njihove međusobne predrasude koje se ne baziraju samo na nacionalnom, već i socijalnom ključu (Bošnjak koji je boravio u Njemačkoj, za razliku od svog druga koji se borio u ratu, ima uspješnu firmu, a Srbin ima dobar posao u firmi u kojoj je radio prije rata), govore o kompleksnosti odnosa nacionalnog i klasnog u poslijeratnoj BiH.

Politika je kurva Treća grupa studija bavi se ulogom "više sile" - međunarodne zajednice, odnosno "protektorata" u novom "bosanskom mozaiku". Ovi radovi imaju nešto drugačiji pristup u tom ispitivanju. Oni ispituju stanje "odozdo": raznolikost interakcija koje se odigravaju između međunarodne zajednice i lokalnih djelatnika, znači da ponekad na terenu razlika između internacionalnih i domaćih aktivista blijedi. Novi NGO aktivisti, zajedno s "lokalnim osobljem" vodećih međunarodnih organizacija i stranih NGO-a pripadaju novoj tranzicijskoj eliti. Bolje rečeno, granica između "lokalaca" i "internacionalaca" u svakodnevnom životu se neprestano iznova povlači: međunarodna zajednica je izvor prihoda mnogih Bosanaca. Rad Isabelle Delpla obrađuje djelovanje ICTY-a iz perspektive organizacija žrtava. "Suđenja koja se odvijaju u Haagu imaju vrlo malo socijalnih efekata izvan opštinskih granica", utvrđuje ona, "budući da se Haški tribunal kroz svoju politiku selektivnih optužnica fokusira na nekoliko simboličkih opština." Dakle, nema osude zločinačkog plana u cjelini, koja bi imala odgovarajući društveni utjecaj.

Elissa Helms u svome radu ispituje aktivnosti i strategije borbe žena za pravo na samopredstavljanje putem NGO-a i političkih stranaka. "Budući da se politika percipira kao isključivo muška stvar, dok je njena koruptivna priroda predstavljena simbolom moralno iskvarene ženske osobe ('politika je kurva'), žene koje su aktivne u politici moraju neprestano opravdavati svoju društvenu posvećenost, potpuno izbjegavajući pitanja o svojoj moralnoj i seksualnoj reputaciji", utvrđuje Helms.

Kimberly Coles s druge strane ispituje "internacionalnu elitu", tj. kako su "internacionalci", odnosno zapadnjaci radeći u Bosni stvorili nove fizičke i simboličke granice između sebe i lokalnog društva. "Kao članovi nove tranzicijske elite, oni su izvan dosega bosanske države, živeći u sopstvenom, odvojenom pravnom prostoru, sa sopstvenim identifikacionim dokumentima i sopstvenim standardom. U isto vrijeme, njihova umiješanost u napore restauracije autoriteta bosanske države i njihovi svakodnevni kontakti s bosanskim kolegama potiču 'internacionalce' da stvaraju predrasude o 'nesposobnosti' i 'kulturološkim nedostacima' lokalne populacije. Radeći tako, stvaraju esencijalističku viziju postkomunističkih balkanskih društava, kao kontrasta idealnoj apolitičnoj slici koju je neoliberalna Evropa stvorila o sebi."

Zbornik završava radom Larise Jašarević o svakodnevnom životu u BiH, kada je u pitanju nebitnost etničkog u trgovini. Kao primjer je poslužila nekadašnja pijaca Arizona u blizini Distrikta Brčko, kao sinteza elemenata stare švercerske pijace, koja se pokušava nositi sa zakonima neoliberalnog kapitalizma pod patronatom OHR-a. Rad pokazuje kako je pijaca na kojoj je bilo moguće kupiti sve (od mondenskog namještaja do droge, oružja i seksualnog roblja) razbijala sve međuetničke razmirice, odnosno da, kada je profit u pitanju, svaka "nacionalna vrijednost" dolazi na drugo mjesto. Daleko od toga da je pijaca Arizona bila mjesto međunacionalnog pomirenja. Ona je mjesto međunacionalnog kriminala, od kojeg obilato profitiraju nacionalističke elite. Ipak, ona je, kao i brojni socijalni fenomeni u Bosni i Hercegovini, pokazatelj da rješenje bosanskohercegovačkog problema nije i ne može biti rješenje tzv. nacionalnog pitanja. Ovakvo rješenje, vidljivo je iz Bosanskog mozaika kao ono koje ultimativno nameću obogaćene elite, koje žele dodatno marginalizirati sve druge oblike ljudske solidarnosti: lokalne, subkulturne i, napokon, one najbitnije - socijalne i klasne. U tom smislu Novi bosanski mozaik nije samo pokazatelj kako nam jeste, već uputa na kojim osnovama, osim fantazmagorijsko-nacionalističkim, možemo graditi jedno bolje i zdravije društvo

Zbornik završava radom Larise Jašarević o svakodnevnom životu u BiH, kada je u pitanju nebitnost etničkog u trgovini. Kao primjer je poslužila nekadašnja pijaca Arizona u blizini Distrikta Brčko, kao sinteza elemenata stare švercerske pijace, koja se pokušava nositi sa zakonima neoliberalnog kapitalizma pod patronatom OHR-a. Rad pokazuje kako je pijaca na kojoj je bilo moguće kupiti sve (od mondenskog namještaja do droge, oružja i seksualnog roblja) razbijala sve međuetničke razmirice, odnosno da, kada je profit u pitanju, svaka "nacionalna vrijednost" dolazi na drugo mjesto. Daleko od toga da je pijaca Arizona bila mjesto međunacionalnog pomirenja. Ona je mjesto međunacionalnog kriminala, od kojeg obilato profitiraju nacionalističke elite. Ipak, ona je, kao i brojni socijalni fenomeni u Bosni i Hercegovini, pokazatelj da rješenje bosanskohercegovačkog problema nije i ne može biti rješenje tzv. nacionalnog pitanja. Ovakvo rješenje, vidljivo je iz Bosanskog mozaika kao ono koje ultimativno nameću obogaćene elite, koje žele dodatno marginalizirati sve druge oblike ljudske solidarnosti: lokalne, subkulturne i, napokon, one najbitnije - socijalne i klasne. U tom smislu Novi bosanski mozaik nije samo pokazatelj kako nam jeste, već uputa na kojim osnovama, osim fantazmagorijsko-nacionalističkim, možemo graditi jedno bolje i zdravije društvo

________________________________________


BIH je kao YU u malome, i vjerovatno je centar i nukleus za neku novu YU,

trenutno se sve greške koje su bile pri raspadu YU na neki način ponavljaju,

samo što se ćelija ne može na sitnije jedinice više rastavljati,

prije će doći do spajanja sa okolinom nego do rastavljanja,

zaista novi BH mozaik,

darago mi je za osobu koju mislim da sam znao da sada izučava i piše u Americi

Nezavisne novine
Teror neoklerikalizma¨


Datum: 23.11.2009 21:43
Autor: Željko Ivanković



Još se nije slegla prašina oko zakašnjelog i kontroverznog posjeta kardinala Bozanića Jasenovcu, a gle, iz struktura Crkve u Hrvata, kako se to običava reći, dolazi nova kontroverza.

Naime, u povodu 20. obljetnice pada Berlinskog zida oglasila se komisija "Iustitia et pax" Hrvatske biskupske konferencije usprotivivši se proslavi Dana antifašističke borbe u Hrvatskoj. Nadam se da se s tim posve slučajno poklapa i skandal koji provocira sarajevski "Katolički tjednik" od 15. studenoga, u kojemu se reprintira antisemitski (šokantno!) članak iz istoimenog dnevnika iz 1936. u kome se zbog "javnog nemorala" napadaju "komunisti" i "semitski seksualni reformatori prije Hitlera"!?

Nije samo začudan odnos crkvenih velikodostojnika prema žrtvama, gdje se različito gleda na "svoje" ubijene od onih koje su "naši" pobili (na stranu što su kroz Jasenovac prošli i brojni Hrvati i katolici, što "zaslugom" ustaša, što, potom, "zaslugom" partizana), nego i nerazlikovanje totalitarizama, bez obzira na njihov ideološki predznak. Službena je crkva u dobroj mjeri su-živjela s fašizmom jer on nije "teoretski" negirao Boga i Crkvu, dok se radikalno suprotstavljala komunizmu zbog njegova javno deklariranog ateizma. No, sumnjam da su zbog toga zločini u Bleiburgu sa svim što on simbolizira (cijeli Križni put i poratni period) gori od onih u Jasenovcu sa svim što on simbolizira (Gradiška, sve jame i sl.). Pritom zločine niti kvalificiram niti kvantificiram, govorim samo o ljudima, žrtvama totalitarnih ideologija. No, što je tu kod BKH najednom kriv antifašizam? Osim ako nam na to pitanje ne nudi odgovor nesretni, nespretni ili namjerni faksimil u "Katoličkom tjedniku"? Ili ponovno medijsko prozivanje fra Petra Jeleča, znanstvenika koji je istraživao suspektan odnos Katoličke crkve i NDH?

Nešto se iz povijesti ne sjećam da je Katolička crkva u Hrvata prosvjedovala Vatikanu zbog ratnih talijanskih posezanja za hrvatskim biskupijama, hrvatskim katoličkim prostorima, ali ni poslije zahvaljivala antifašistima što su u krilo Hrvatske vraćeni Zadar, Istra ili hrvatski otoci...

Mnogo je već tona papira ispisano o ideološkom totalitarnom nasilju. I mnogo će ih još biti ispisano, no nikad neće biti boljeg ili goreg nasilja, ni bolje ili gore žrtve. Ipak, doista ima razlike između ideoloških totalitarizama. Itekako! No, baš tu, čini se, upravo našem prostoru i upravo iznova probuđenim nacionalističkim ideologijama i idolatrijama nedostaje suptilnosti u razlikovanju. Nedostaje one distinkcije koju su demokratskiji prostori već usvojili kao neupitnu društveno-povijesnu stečevinu.

Zato su valjda na našim prostorima još uvijek mogući recidivi svih velikih totalitarizama: fašizma, komunizma, islamizma... Onih totalitarnih svijesti koje "svode ljudski život na političku dimenziju kao što su činili svi Mao Ce Tungovi svijeta", kako bi to rekao Milan Kundera. Naravno da je za žrtve svejedno progoni li ih se u ime nacije i rase, socijalnog statusa i klase ili u ime proroka i Boga. No da su razlike dramatično velike pokazat ću na primjeru nadasve mudrog bosanskog franjevca Joze Markušića koji će se uoči rata između Hitlerove Njemačke i Staljinove Sovjetske Rusije nedvosmisleno deklarirati: "Nikoga nisam mrzio kao Sovjetsku Rusiju. Ali ako ona zarati s Nijemcima, svaki dan ću se na svome klečalu moliti Bogu za njezinu pobjedu."

Nitko, dakako, ne spori do neba vapijući višemilijunski zločin komunizma. Dovoljno je za to i samo jedno svjedočanstvo o njemu (Solženjicinovo, primjerice!) da ga se zauvijek "osudi", ali je ovdje i vrijedna spomena jedna rečenica Fazila Iskandera koju on stavlja u usta prostog puka: "Predadoše li zemlji Onoga što je htio Dobro, a nije Uspio?", pa da se uspostavi jasna distinkcija između Zala. Ovakva se rečenica ni u literarnom ludilu ne može staviti uz Hitlerovo ime! Jer njemu nedostaje, u intenciji ono - Dobro!

Naravno, i u ime Dobra su učinjena mnoga zla, kao i u ime Zla samog. Pa i Katolička je crkva u ime Dobra, Boga ili Boljeg svijeta učinila ogromna povijesna zla. I ono u konačnici nije drukčije od Hitlerova iskonskog Zla! Govoreći o svom romanu "Na mramornim liticama", gdje "opisuje Zlo u njegovim metafizičkim korijenima", Ernst Jünger će precizno imenovati glavnog junaka Nadšumara kao mitski lik koji odgovara Hitleru, ali bi, reći će osamdesetih godina, pristajao i Staljinu, te dodaje: "Danas se, primjerice, može reći da ima neke sličnosti i s Homeinijem, koji u stanovitom pogledu utjelovljuje nešto veoma opasno, ako ne još i mračnije, strašnije: Homeini, za razliku od Hitlera i Staljina, jest duboko religiozan čovjek. A kad je u književnosti pogođeno samo središte, pogođena je i cijela kružnica."

Dakako da je Zlo činjeno u ime Boga mnogo strašnije, jer drugim zlima se kad-tad dohaka, ali onome u ime Boga, pogotovu kad je Bog jedan i jedini, kad ima samo jednog neupitnog proroka ili namjesnika na zemlji, nikad kraja... Naravno, posebna je priča kvantifikacijâ učinjenjih zala. U "mirnim vremenima" Zlo se obično individualizira. Tada, naime, posjednicima istine manje smeta ili uopće ne smeta fašizam, komunizam, islamizam... nego pojedinac koji se drznuo to uočiti: umjetnički, ironijski, nesputanim duhom, slobodnom misli... Jer, oni mogu podnijeti sve osim - slobodnog pojedinca! A sad je upravo na djelu proces discipliniranja pojedinaca. Pojedinačni teror.