BHDANI:

Tužilaštvo BiH radi "u tri smjene"



Panika u vrhu SDP-a BiH


Uz krivične prijave protiv Hadžića i Hasibovića, Federalna policija je tužilaštvu predala i stotine transkripata tajno snimljenih telefonskih razgovora koji će kao nepobitni dokazni materijal biti prezentirani sudu u predstojećem krivičnom postupku pred Sudom BiH

Senad Pećanin

Nakon prošlosedmičnih izdanja Danai Slobodne Bosne u vrhu Socijaldemokratske partije BiH zavladala je prava panika. Podsjećamo, oba sarajevska nedjeljnika su donijela informacije o vjerovatno najbrutalnijem poslijeratnom pokušaju reketiranja grupe investitora predvođenih Nihadom Imamovićem od strane načelnika sarajevske Općine Novi Grad Damira Hadžića i predsjedavajućeg Gradskog vijeća Sarajeva Marina Ivaniševića. Prema informacijama Dana iz nadležnih istražnih organa objavljenih u prošlom broju, višemjesečni "pregovori" s investitorima, uz posredovanje direktora Građevinskog preduzeća Butmir Huseina Hasibovića, oko cijene koju trebaju platiti za odluku Gradskog vijeća Sarajeva o usvajanju Regulacionog plana kvadranta Alipašin most VII, vođeni su uz prisustvo i odobrenje lidera SDP-a BiH Zlatka Lagumdžije.

Istražni organi su, nakon Imamovićeve prijave i njegove pune kooperativnosti u dokumentiranju reketiranja, obavili sjajan posao: tajno su više mjeseci snimali sve razgovore Hasibovića u kojima je investitorima prenosio zahtjeve SDP-ovih reketaša oko cijene i načina isplate novca, ali su istovremeno tajno snimali i svu višemjesečnu komunikaciju Hadžića, Ivaniševića i Lagumdžije, kako međusobnu, tako i onu koja se odnosila na sinhronizaciju pregovora o isplati reketa s aktivnostima Gradskog vijeća Sarajeva i gradonačelnika Alije Behmena na usvajanju odluke o regulacionom planu.

Sve aktivnosti istražnih organa nakon Imamovićeve prijave vođene su u skladu s predviđenom zakonskom procedurom, uz učešće nadležnog odjela za organizirani kriminal Tužilaštva BiH. Zahvaljujući tome, uz krivične prijave protiv Hadžića i Hasibovića, Federalna policija je tužilaštvu predala i stotine transkripata tajno snimljenih telefonskih razgovora koji će kao nepobitni dokazni materijal biti prezentirani sudu u predstojećem krivičnom postupku pred Sudom BiH.

Nakon što su se prošlog četvrtka na sarajevskim ulicama pojavili posljednji brojevi Dana i Slobodne Bosne, u vrhu SDP-a BiH nastao je "gromoglasni muk". Čak i najistaknutiji članovi stranke su tek polušapatom među bliskim prijateljima komentirali objavljene tekstove. Ovakvu reakciju moguće je povezati s plimom općeg nepovjerenja među do jučer najbližim stranačkim kolegama: naime, istražni organi raspolažu činjenicama da su Lagumdžija, Hadžić i Ivanišević u međusobnom razgovoru počeli sumnjičiti svoje kolege Željka Komšića i Aliju Behmena za izdaju, odnosno za tajnu suradnju s istražnim organima. Upadljiv je i izostanak bilo kakve zvanične reakcije SDP-a BiH na tekstove iz Dana i Slobodne Bosne, s obzirom da se stranka u svim drugim, nemjerljivo manje kompromitirajućim situacijama žustro i ekspresno oglašavala zvaničnim saopćenjem. Simptomatično je da je potpredsjednik SDP-a BiH, upitan o skandaloznoj aferi na nedjeljnoj tribini Kruga 99, odgovorio bez očekivanog uzimanja u zaštitu svojih do jučer bliskih stranačkih kolega: "Ja apsolutno vjerujem u pravosudni sistem, pa šta oni kažu - tako je." U istom tonu o teškim optužbama na račun Hadžića, Ivaniševića i Lagumdžije na pitanje Dana odgovorila su i dvojica uglednih članova Predsjedništva stranke: Slobodan Popović ("Stranka mora insistirati na rasvjetljavanju svih činjenica i u skladu s ishodom odlučno reagirati") i Jasmin Imamović ("Nadležni organi ovaj predmet treba da riješe u najkraćem mogućem roku, ekspresno, a da pri tome apsolutno potpuno i pravilno utvrde činjenično stanje i na bazi utvrđene gole istine primijene zakon.") No, s obzirom na opsežnost istrage, te na veliki broj svjedoka koji će biti saslušani, do podizanja optužnice proteći će puno vremena, a do pravosnažne presude barem duplo više. Ova činjenica plaši mnoge istaknute članove stranke zbog predstojećih izbora. Za sada se još uvijek samo šapatom među njima iznose ideje o neophodnosti da liderstvo stranke preuzme Željko Komšić, a da s funkcije šefa Izbornog štaba za izbore 2010. godine što prije bude smijenjen Damir Hadžić. "Smiješno je da u predizbornu kampanju, koja mora biti bazirana na raskrinkavanju kriminala vladajućih stranaka i našim 'čistim rukama', idemo predvođeni Lagumdžijom i Hadžićem" - rekao je Danima jedan od najistaknutijih SDP-ovaca koji je zamolio za anonimnost. Očito, pred čelništvom SDP-a BiH je neugodan izbor: pokušati sačuvati obraz stranke ili obraz kompromitiranih lidera. Posao im je, doduše neznatno, olakšala Centralna izborna komisija BiH, odlukom o kažnjavanju (uz predsjednicu Općinskog vijeća Centar Sarajevo Lidiju Korać) oduzimanjem mandata predsjednika Gradskog vijeća Sarajeva Marina Ivaniševića.

Neposredno prije zaključivanja ovog broja Dana, redakciji su dostavljena dva reagiranja na fotografiju i tekst objavljen u prošlom broju - jedno potpisuju Lagumdžija, Komšić i Hadžić, a drugo Lagumdžija, Hadžić i Ivanišević. Iako je od objavljivanja teksta i fotografije na koje potpisnici reagiraju proteklo šest dana tokom kojih su mogli dostaviti reagiranje, oni su se ("slučajno") odlučili učiniti to u trenutku kada ga više nije bilo moguće objaviti u ovom broju Dana. No, ovakav postupak uklapa se u pokušaj praktično svih vodećih sarajevskih pisanih i elektronskih medija, s izuzetkom Dana i Slobodne Bosne - minimiziranja i zataškavanja pokušaja skandaloznog reketiranja koje, nažalost, svjedoči da nema razlike između drskih lidera SDP-a i vladajuće kleptokratske bande. Naravno, Dani će i u sljedećem broju objaviti spomenuta reagiranja, ali će uz to "srceparajuće" humorističko štivo objaviti i nove detalje skandala koji upućuju da se radi o zločinačkoj organizaciji poput poznate Gašijeve, samo malo beskrupuloznijoj.

Obilježeno 17 godina od pogibije kapetana Hajre



Danas je obilježena godišnjica smrti heroja oslobodilačkog rata, Hajrudina Mešića, poznatijeg kao kapetan Hajro. Općina Teočak već 14 godina za redom obilježava ovu godišnjicu kako bi njegovali lik i djelo kaletana Hajre i savuvali ga od zaborava.

Porodica, prijatelji, saborci i predstavnici vlasti su se okupili na mjestu pogibije kapetana Hajre kako bi obilježili 17-godišnjicu njegove smrti.Osim odavanja počasti jednom od najvećih heroja oslobodilačkog rata cilj ovog okupljanja je i podsjecanje na lik i djela kapetana Hajre kako bi i nadolazeće generacije znale ko je on bio i šta je značio za oslobođenje BiH.Nakon učenja jasina i polaganja cvijeća i vijenaca na mjestu pogibije, proučen je tevhid u dažmiji u Sniježnici nakon čega su prisutni posjetili i mezar kapetana Hajre.

Bošnjacima u OHR-u podmetali terorizam i kriminal
Na meti "montažera" reis Mustafa ef. Cerić, Haris Silajdžić, Zlatko Lagumdžija, Sulejman Tihić...

Skandalozna afera u čijem su središtu OHR i njegovi "analitičari", u javnosti je odjeknula kao prvorazredna politička bomba. Sudeći prema shemama i podacima koje je objavio magazin "Global", u pitanju je monstruozna konstrukcija kojom se vrh Islamske zajednice u BiH, te svi značajniji bošnjački biznismeni i političari - od Harisa Silajdžića i Fahrudina Radončića, do Sulejmana Tihića i Zlatka Lagumdžije - prikazuju kao dobro uvezana i opasna mafijaško-teroristička hobotnica.

Označena meta

Providna konstrukcija, pod firmom analize, urađene u OHR-u, odnosno njegovom odjelu zaduženom za antikorupcijsko djelovanje i političku analitiku, nosi naslov "Političko-kriminalna mreža koja seže do oblasti biznisa i religije". Glavni operativac beskrupulozne montaže je izvjesni Eric, čovjek koji se interno hvali da je osoba od posebnog povjerenja Rafija Gregorijana, prvog zamjenika visokog predstavnika za BiH.

Shema je napravljena tako da sugerira da su likovi na njoj vođe mreže opasnih kriminalaca, a slika reisa Mustafe ef. Cerića u centru "mete" je signal onima koji čitaju "dokument" da je riječ o grupi koja je ideološki na zadatku finansiranja i širenja tzv. islamskog terorizma.

Šta više, u grafičkom prikazu u čijem je naslovu "Bankarska mreža u FBiH", reis Cerić, predsjednik Sabora IZBiH Edhem Bičakčić, generalni sekretar Rijaseta IZBiH Muhamed Salkić, te Esad Hrvačić, advokat Vakufske direkcije, prikazani su kao tobožnji ključni ljudi koji kontroliraju tokove novca iz banaka povezanih sa Islamskom zajednicom u BiH.

Simptomatično je da je u toj shemi i Razvojna banka FBiH, legalna institucija Vlade FBiH, kojoj se perfidno podmeće da je uključena u sumnjive poslove navodnog novčanog pomaganja muslimanskih terorističkih organizacija - (sada postaje jasno otkud onolika medijska i politička dreka, te šta i ko stoji iza optužbi na račun poslovanja i upravljanja ovom bankom).

I u ostalim odvojenim grafičkim prikazima u kojima se tretira tzv. krug osoba poslovno i interesno uvezanih s bivšim premijerom FBiH Nedžadom Brankovićem, zatim osobe povezane sa poslovima u energetici, te tokovi novca kojima navodno upravlja vlasnik "Avaza" Fahrudin Radončić, prepoznatljiv je rukopis bivših udbaša i kosovaca, domaćih "eksperata" na čelu sa Mirsadom Bajraktarevićem i Zuferom Derviševićem, za koje nije teško pretpostaviti da su, kao sukreatori, očito suflirali i fabrikovali najveći dio materijala koji je spakovan i dat na sramno korištenje fantomskom timu OHR-a.

Tako se, naprimjer, "Avazu", a i pojedinim bošnjačkim političarima i biznismenima podmeću izmišljene i nevjerovatne veze sa - kakvog li apsurda - nepostojećim kineskim i ruskim firmama i poslovnim ljudima. Time se želi poslati poruka zvaničnicima EU - kojima je cjelokupna "analiza" dostavljena na uvid - da osobe sa spiska, odnosno vodeći bošnjački vjerski lideri, političari i biznismeni, rade protiv američkih i evropskih interesa i da su pod utjecajem ruskih i kineskih lobista ili kapitala!?

Naravno, time se istovremeno šalje i lažna poruka da oni, posljedično, nisu naklonjeni Amerikancima i Evropljanima, što je prljava konstrukcija u čijoj je osnovi želja da se Bošnjaci kao narod predstave kao prikriveni protivnici euroatlantskih integracija BiH.

Teška zloupotreba

U narednim danima bit će otkriveno kojim pravcem će se klupko monstruozne montaže bošnjačkim prvacima dalje odmotavati. OHR i njegovi prvi ljudi, poput Rafija Gregorijana, javnosti će morati pružiti objašnjenje po čijem je nalogu "analiza" napravljena, u koje svrhe je korištena, te kakva je njegova osobna uloga u teškoj zloupotrebi pečata OHR-a i mafijaškom igranju sa vjerodostojnošću međunarodne zajednice u BiH.

Za Bošnjake je šteta već vidljiva. "Dokument" o "bošnjačkoj kriminalnoj organizaciji", očito, star je više od godinu, odnosno napravljen je i obavještajno pušten u opticaj prije dolaska Valentina Incka na čelo OHR-a, a njemu je sada ni krivom ni dužnom prebačen vruć krompir u ruke.

Također, sada postaje jasno da su neki niskotiražni sarajevski mediji svoje pamflete o postojanju izmišljene bošnjačke mafije, sa reisom Cerićem na čelu, ne tako davno objavljivali upravo na bazi uputa iz OHR-a.

Zato je minimum ispod kojeg se ne može ići zahtjev da se transparentno razotkriju svi detalji afere, jer je u pitanju užasno sataniziranje i kriminaliziranje cijelog jednog naroda, njegove vjerske, političke i poslovne elite.

I to iz vrha međunarodnog faktora prisutnog u BiH, čiji je strateški zadatak da štiti vladavinu prava, a ne da izmišlja afere i kriminal jednom narodu i njegovim legalnim i legitimnim predstavnicima, koje, sudeći po "analizi", lažno drži domaćim partnerima u građenju i jačanju države BiH.

Među "opasnim" osobama i Pavo Urban

O kakvoj se beskrupuloznoj i bolesnoj islamofobičnoj pameti "analitičara" iz OHR-a radi svjedoči i podatak da su u mrežu "opasnih islamskih elemenata" uključili i poznatog prijatelja BiH i Bošnjaka Pavu Urbana, koji ima više od 90 godina.

Urban je austrijski državljanin, bivši je počasni ambasador BiH u Beču, a domaćoj javnosti je poznat kao osvjedočeni borac za nezavisnu BiH i čuvar uspomene na bošnjačku regimentu u sastavu austrougarske vojske, koja se istakla u čuvenoj bici iz Prvog svjetskog rata na Monte Meleti.

Također, Urban je ugledna osoba poštovana u visokim austrijskim političkim krugovima, a osobni je prijatelj i s bivšim austrijskim ministrom vanjskih poslova Alojzom Mokom.

"Avaz" tuži OHR i traži 50 miliona eura odštete

Povodom razotkrivanja montiranih i prljavo fabriciranih shema o navodnom postojanju kriminalnih bošnjačkih grupacija u koje su svrstani čak i vjerski lideri ili prijatelji naše zemlje kao što je 90-godišnji Austrijanac Pavao Urban, "Avaz“ kao najveći izdavač u BiH obavještava javnost da će zbog nedopustivog i ničim argumentiranog pokušaja rušenja i našeg poslovnog kredibiliteta podnijeti krivičnu prijavu protiv Gregorijana i gospodina "Erika“, saopćeno je iz kompanije "Avaz".

Njih dvojica su, kako se navodi u saopćenju, na kriminalan način teško zloupotrijebili svoje funkcije i mandat OHR-a.

Uz angažiranje referentnih advokatskih kancelarija u Vašingtonu i Evropi, kompanija "Avaz“ će dodatno tražiti sudsko obeštećenje od OHR-a od najmanje 50 miliona eura.

Kako se navodi u saopćenju, monstruozne montaže i vaninstitucionalne interne optužbe lažnog tipa o poslovnim shemama i transakcijama koje nikada nisu postojale, niti su uopće bile moguće, plasirane su diplomatskom koru u Sarajevu uime OHR-a.

-Motive teških insinuacija na štetu kompanije "Avaz“ utvrdit će nadležni evropski i američki sudovi od kojih će biti traženo i adekvatno lično finansijsko obeštećenje od spomenute gospode Gregorijana i fantomskog „Erika“ - saopćeno je iz kompanije "Avaz".

Preuzeto s "Blitza" - jos jedan pokusaj da se diskredituju i deavanja u Srebrenici i BiH, i da se odvuce paznja s Mladica -

Politika
Dragoljub Mićunović
Holandija traži izlaz iz priče sa Hagom
Autor: Tamara Spaić | Foto.Bunić | 01.11.2009. - 20:00


Pretpostavka da Srbija treba da bude kažnjena zato što ne čini dovoljno da uhapsi preostala dva begunca i izruči ih Tribunalu u Hagu nema ubedljivost i nije objektivna ako se uzme u obzir šta smo sve uradili. U tome nas podržavaju skoro sve članice EU izuzev Holandije. To sad postaje pitanje i za holandsku javnost, pa me i jedan holandski novinar pitao: „Mislite li da nije fer da Holandija blokira Srbiju na putu u EU?“. To pokazuje da se o tome razmišlja i da Holandija ne želi da bude krivac za zaostajanje Srbije - kaže u intervjuu za „Blic“ Dragoljub Mićunović, predsednik Političkog saveta Demokratske stranke i šef parlamentarne delegacije koja se nedavno vratila iz posete holandskoj skupštini.

Dva dana pre dolaska glavnog haškog tužioca Serža Bramerca od čijeg izveštaja o saradnji s Tribunalom zavisi deblokiranje daljeg puta Srbije u EU, Mićunović smatra da nema argumenata za tvrdnju da ne sarađujemo dovoljno. Po povratku iz Haga, šef naše delegacije kaže:
- Holandija ne želi da bude shvaćena kao naš neprijatelj i da mi o njima mislimo kao o osvetničkom, ksenofobičnom svetu. I oni traže izlaz iz postojeće situacije.

Opširnije u izdanju za ponedeljak, 02. novembar 2009.

„Kod nas lošoj savesti mesta nema“

Miodrag Stanisavljević

Šta se može videti na fotografiji koja, uz upadljiv naslov „PLAVŠIĆ: Osećam se slobodnom“, zauzima više od polovine naslovne strane lista Danas (sreda, 28. oktobar): dobrodržeća gospođa poodmaklih godina, odevena u raskošnu bundu, s verovatno netom skinutim naočarima sa fotogrej staklima, kako bi njen susret s „bližnjima“, tačnije, sebi sličnima, bio što prisniji, s masivnim drvenim krstom kakav obično preko gruboga platna nose mlade iskušenice, a kao znak skromnosti i čiste odanosti Bogu; ona grčevito drži za ruku nekakvog džina-zaštitnika, čiji osmeh odaje glupu samouveronost; pozadina mutna, sa slučajnim, ili „slučajnim“ prolaznicima, tek bolje je ne videti im lica. Ta gospođa, kao što i naslov upadljivo saopštava, jeste PLAVŠIĆ, Biljana Plavšić, „bivša predsednica Republike Srpske“, a pre toga (to list ne navodi), a po njenim sopstvenim rečima, „najradikalnija od svih“ članova jednog „zločinačkog udruženja“ (to ja kažem) iz čijih je zlodela nastala ona „zakarpatska kneževina iz holivudskih filmova“ na čijem je čelu sada gore opisani džin-zaštitnik. Ekipa Danasa, koja, dakle, ne potpisuje ličnim imenima ovaj prilog, opisuje (opisuje nama, čitaocima Danasa) njen dolazak „avionom tipa ‘cesna’“, daje tačno vreme njenog spuštanja na aerodrom (14 časova), govori da ju je dočekao premijer Republike Srpske, dakle premijer jedne strane države (i dalje je reč o džinu-zaštitniku), koji joj želi brz oporavak od „nepravde koja joj je učinjenja“ i poziva se na nekakvu „Božiju pravdu“ koja zna da nagradi pravednika (naročito, rekla bih, „pravednike“ Plavšićkinog kova). Ista, pak, ne našavši u avionu „prave reči“, uprkos upornom „smišljanju“, obećava da će se „uskoro obratiti javnosti“. Pre toga će, doduše, hodočastiti u mesta za koja je vezuju samo prijatne uspomene: posetiće Banjaluku, posetiće Bijeljinu (verovatno da bi, posle toliko godina, videla šta je još ostalo od onoga „šta je Arkan napravio u Bijeljini“, Arkan, taj „srpski heroj“, taj „pravi Srbin“, taj „čovjek kakvog trebamo“).

U strahu da će „ekipa Danasa“, bez dovoljno znanja, a sve u hitnji da što pre stane u red kako bi čula reči tog novog Zaratustre, napraviti greške zbog kojih će se kad-tad kajati, upućujem je na sajt www.e-novine.com, gde će naći sve ono što je B. P. „smišljala“ i tako „smišljeno“ sprovodila u delo za svog vakta.

Evo nekoliko primera za čitaoce Danasa:

„To je genetski deformisani materijal koji je prigrlio Islam. I sad sa svakom nasljednom generacijom taj gen postaje koncentriran. Postaje sve gori i gori, jednostavno postaje izražajan i diktira njihov stil mišljenja i ponašanja, koji je ukorijenjen u njihovim genima.“ (Dixit biolog B.P. o Muslimanima u Bosni).

„Srbi iz Bosne, posebno oni koji žive u pograničnim regijama, imaju razvijenu specijalnu sposobnost da osjete opasnost po naciju i da razviju mehanizme samozaštite. U mojoj porodici uvijek je govoreno da su Srbi iz Bosne bolji od onih iz Srbije. Kao biolog znam da je najbolja sposobnost da se prilagode i prežive kod onih vrsta koje žive odmah do drugih koji su im pretnja. Tako da je odvojenost od drugih nacija i prirodan i potreban fenomen.“ (Pitanje kako B. P. izmiruje ovaj „divlji“ politički darvinizam sa hrišćanskim učenjem o jednakosti svih bića pred Bogom, za mene ostaje bez odgovora. Kao što ne mogu i ne smem ni da zamislim šta će biti sa Srbima kad dođe do njihovog „prirodnog i potrebnog“ odvajanja od onih „koji su im pretnja“, naime šta će biti s njima kad nestane ta njihova „specijalna sposobnost da osjete opasnost“.)

„Ja bih najviše volela da istočnu Bosnu očistimo, nemojte da me neko uhvati za reč, pa da misli da govorim o etničkom čišćenju. Oni su nam jednu sasvim prirodnu pojavu podmetnuli pod taj naziv etničko čišćenje i okvalifikovali to kao ratni zločin. Sve i da zadržimo 70 odsto teritorije nema tu mira. Ja njima, ovako da kažem, ne želim ništa dobro. Ali da ja budem mirna, moramo im dati nešto, da imaju gde sebi da organizuju život, da ne bi mene celo vreme uznemiravali. Tako ja shvatam muslimanskih 30 odsto.“ ( Srebrenica je dakle bila cena gospođinog „mira“, njenog „shvatanja muslimanskih 30 odsto“ i nepobitan dokaz da im „ne želi ništa dobro“.)

Što zbog svega rečenog i iz toga proisteklog ta „pravednica“ nije dobila višedecenijsku robiju, treba zahvaliti samo njenom lukavstvu: dobrovoljno je otišla u Hag da bi pred Tribunalom priznala manju krivicu i tako izbegla kaznu za mnogo krupnije zločine koji su joj stavljeni na dušu. (Ekipa Danasa, tu činjenicu, naravno, ne pominje.)

Ne mogu da na kraju ovih priloga za „opštu istoriju beščašća“ ne navedem i reči koje je B. P. uputila svojim sunarodnicima. Mogu biti korisne mladima za njihov put ka sreći, pod uslovom da pronađu neprijatelja.

„Srba ima 12 miliona, neka ih šest miliona pogine. Opet će ona druga polovica uživati u plodovima rada i borbe.“

A šta o „poseti stare dame“ zemlji čije je državljanstvo stekla „pre nego što je optužena za ratne zločine“, što će reći „u vreme Savezne Republike Jugoslavije“ (tom bezbednom utočištu za sve sa poternica Suda za ratne zločine), misli naša vlada i šta će misliti i činiti kad popusti pažnja onih koji bi njenu „blagonaklonost“ mogli „zloupotrebiti“, kako bi rekao ministar Ljajić, još ne znamo. Treba je možda na vreme opomenuti da ne mora baš uvek da „Iz svakog beščašća polete i naše verzije“ (već citirani M. Stanisavljević), koje bi i same obavezno bile beščasne.

Danas, 01.11.2009.

Nedjeljna trafika
Lijepa je Hrvatska u nedjeljno jutro
Piše: Predrag Lucić
Veličina slova:



Srbijanski izlaz na more: Sajam knjige
Photo: EPA/STREto, i Srbija dobila izlaz na more. Tako bi hrvatski geopolitički cinici prokomentirali slogan “More knjiga” pod kojim se održava ovogodišnji Beogradski sajam libara. Taj maritimni slogan, međutim, u potpunosti odgovara onome što se ovih dana može vidjeti u beogradskim sajamskim halama. Po tom moru knjiga, kao i po svakom drugom moru, pluta štošta, pa tako i slogan koji kaže “Ko ne voli knjigu, ne voli Srbiju”





Photo: Dragan KujundžićPonedjeljak 26. listopada

Sinci, svinjci, kokošinjci

Lijepi ne siluju, bogati ne kradu, a Srbima se ne smije vjerovati ni kad traume nose. To je pouka “Večernjakove” nedjeljne priče o ponosnoj majci iz Mirkovaca koja je rodila i odgojila sina osumnjičenog za silovanje vlastite supruge i njezinih dviju maloljetnih sestara.

Sin mi je lijep ko slika, kaže majka, i nije imao razloga nikoga silovati. Ali je, ljubi ga majka, imao razloga za šamaranje supruge. Ljepotanova supruga se znala potužiti svekrvi da od njezina mezimca dobiva šamare, a majka ko majka, odgovorila bi joj: “Ako. Sigurno si i zaslužila. Mogla bi i ti njemu malo prišutit!” Prepričava to majka novinarki, majčinski uvjerena da snaha koja ne zna da joj zubi služe kako bi držala jezik za njima, ne zaslužuje ni da ima zube na broju.

Nakon ljepotanove slike, majka pokazuje pune svinjce i kokošinjce, zamrzivače pune svakovrsnoga mesa i ostale dokaze da njezinom sinu, premda je bio prijavljivan i zbog krađe, ne treba ništa, jer kod svoje majke ima svega. Jedini problem, od kojega sve počinje i na kojemu sve završava, majka vidi u tome što su mamin siledžija i njegove, kako mati misli, lažne žrtve – različitih nacionalnosti. “Znate kako je: mi Hrvati, oni Srbi”, glasi ključna majčina rečenica iz koje bi čitatelju hrvatskih novina sve trebalo biti jasno. “Svejedno, kad sam ga, siromaka, posjetila u zatvoru, kazala sam mu da ne okrvavi ruke kad iziđe van”, hvali se majka kako je roditeljskim savjetom htjela poštedjeti tih nekoliko srpskih života. Naravno, ne zbog milosrđa nego zato što ti životi nisu vrijedni da mamin sin zbog njih robija.

Lijepa je Hrvatska u nedjeljno jutro. Lijepa ko slika majčinoga sina. Novine pune majčinske ljubavi. Sigurne kuće pune silovanih i pretučenih žrtava maminih sinova. Zamrzivači puni svakovrsnoga mesa. I mržnje s ljubavlju uzgojene.

Utorak 27. listopada

Marx u ime Isusovo sveto

Zbunio se Živko Kustić nad viješću da je Georg Sans, predavač suvremene filozofije na Gregoriani, u neslužbeno službenom vatikanskom glasilu “L'Ossevatore Romano” pozvao na čitanje Karla Marxa uz obrazloženje da su “njegovi kritički tekstovi važni za shvaćanje današnjice, a posebno društvenog otuđenja koje osjeća veliki dio čovječanstva”.

Nevoljko je naš jutarnji propovjednik zaključio da “Marxa, znači, treba čitati" jer su takav tekst, eto, objavile glavne novine Svete Stolice, zahvalivši pritom Bogu što je “već (čuj: već! – op. P. L.) ukinut starinski katolički popis zabranjenih knjiga, pa danas katolik ne mora od toga strepiti”. Ne čudi što je najpoznatiji hrvatski katolički publicist reagirao po mjeri vlastitoga slobodoumlja i što je jedan običan poziv na čitanje dosad sotoniziranog autora u njegovoj zbunjenoj glavi zazvonio kao befel da se vjernicima ubuduće uz sakrament svete pričesti ima udjeljivati i sveti Manifest. Jer isti je taj Kustić još nedavno sa svojega jutarnjeg oltara grmio kako “vjernici nigdje ne smiju doći u napast povjerovati da je s onima koji marksistički misle moguć dogovor o suživotu”. Pa vi sad zamislite kakvu je konfuziju Sansov tekst morao proizvesti kod Božjega službenika koji izrijekom zabranjuje dogovor i suživot...

Kako tim našim antemuralnim duhovnim kaplarima, čije bi dosadne fraze o bezbožnome i zločinačkome marksizmu i samoga Boga nagnale da se pred takvim tumačima svoje volje skloni u Komunističku partiju Neba bez Zemlje, sada objasniti da čitanje Marxa nije nikakva prisila? Kako da oni shvate Andreja Nikolaidisa koji u tekstu profesora Sansa uočava zakašnjelo priznavanje veze između nemoćnoga kršćanstva i nemoćnoga marksizma? Kako da oni sad samima sebi priznaju svoju nemoć da se oslobode moći?

Srijeda 28. listopada

Evanđelje po State Departmentu

Znamo da State Department nije firma kojoj se može bezrezervno vjerovati. A znamo i to da upravo firme sumnjivog kredibiliteta imaju običaj propisivati vjeronaučne norme i brinuti se o poštivanju okvira koje su zadale. Ni upravo objavljeni godišnji izvještaj State Departmenta o stanju vjerskih sloboda u svijetu ne odstupa od tih uzusa i u njemu su pedantno navedeni primjeri koji svjedoče o poštivanju propisanoga ravnovjesja Boga i Batine, kao i oni koji taj sklad narušavaju. Svjetovna vlast vazda vjerne Hrvatske može biti zadovoljna, jer je State Department prepoznao njezine napore u vraćanju feudalnih stečevina najmoćnijim vjerskim zajednicama i uputio joj blagonaklone zamjerke zbog imovinskih problema koji još nisu riješeni, ali će se – dadne li Bog – uskoro riješiti.

Među zamjerkama koje američka administrativna teologija svrstava u vjerska pitanja nalaze se i “akti s prizvukom antisemitizma”, a kao jedan od tih akata apostrofiran je i onaj siječanjski, prvi i posljednji prilog Vedrane Rudan za “In magazin” Nove TV. State Department navodi da je Vedrana Rudan izazvala kritike židovskih čelnika zbog toga što je zločine izraelske vojske nad Palestincima u Gazi usporedila s Holokaustom. Budući da nitko ni u siječnju kad je taj prilog sa snimkama pobijene palestinske djece emitiran, a ni do dan-danas nije suvislo obrazložio gdje je tu antisemitizam ili barem njegov prizvuk, ne treba to očekivati ni od State Departmenta. Ali kakve to veze ima s vjerskim slobodama? Poručuje li nam Veliki Klasifikator kako vjerovanje u dokaze da su izraelski vojnici počinili masakre u Gazi nadilazi zadane okvire vjerskih sloboda i samim tim predstavlja njihovo ugrožavanje? I što je onda po tom vjeronauku bogohulnije: to što netko uspoređuje zločine ili to što ih netko čini?

Četvrtak 29. listopada

Sestro špija, kako brat?

To što je Juliana Castro, mlađa sestra Fidela i Raula, javno priznala da je radila za CIA-u, vjerojatno će pomoći prodaji njezine upravo objavljene knjige u kojoj, kako najavljuje, razotkriva tajnu povijest svoje omražene braće, ali teško da će doprinijeti poslovnom ugledu američke obavještajne službe. Samo zadnji naivac može pomisliti da je Juliana odlučila progovoriti o svome špijunskom angažmanu iz čistih literarno-trgovačkih pobuda, bez prethodne suglasnosti tvrtke koja ju je poodavno angažirala. I samo onaj tko slijepo vjeruje u svemoć CIA-e može tu javnu ispovijest uknjižiti kao još jedan neupitni plus na saldu planetarno najpoznatije kompanije za sumnjive poslove. Onome koga ne vezuju ni obavještajna stega ni slijepa vjera, iz ove priče naprotiv biva jasno da je vrbovanje sestre Castro krunski dokaz američke nemoći u pokušajima svrgavanja njezine braće.

Koliko god da će Julianino priznanje da je službovala za firmu koja je njezinoj braći u najboljem slučaju namijenila sudbinu Salvadora Allendea, pridonijeti tržišnom uspjehu njezine knjige, toliko će joj oduzeti na literarnoj zanimljivosti. Ukoričena ispovijest kubanske anti-Antigone, dakle, žene koja bi svoja dva brata najradije žive sahranila, bila bi stoput intrigantnija da junakinja svoje unutarnje lomove između sestrinskih osjećaja i zova ljudske dužnosti da se suprotstavi diktaturi nije upregnula u službu agencije za izvođenje državnih udara. Tada bi to bila literatura, a ovako je o literaturi bespredmetno govoriti. Jer je sama autorica svojoj knjizi unaprijed namijenila sudbinu deklasificiranog špijunskog izvještaja koji će se tržiti kao tajna povijest braće o kojoj se manje-više sve zna. Pa eto i to da ih nisu uspjeli srušiti ni sestra špija ni njezina CIA.

Petak 30. listopada

Pantagane u parfumeriji

Zamolila nekidan urednica Ružica Cigler čitatelje “Večernjaka” da ne zlorabe povjerenje redakcije i pozvala ih da u svojim pismima iznose istinu, istinu i samo istinu. Povod za ovaj apel bila su dva objavljena pisma u kojima se čitateljice žale na neljubazno ponašanje prodavačica u zagrebačkim parfumerijama, a koja su potom demantirana, pa je urednica javno podijelila veliku nelagodu osramoćenih trgovkinja.


Istina, istina i samo istina: Večernji list
Photo: EPA/ANTONIO BATBojim se da, ako autori pisama čitatelja ozbiljno shvate ovaj apel, u “Večernjakovoj” kontakt-rubrici više nećemo čitati ništa od onih neupitnih istina kojima smo do sada zasipani. Neće nas u glavu tući istinuzboreći naslovi poput “Premijerka Kosor ima apsolutnu podršku svih poštenih Hrvata” ili “Napadi potvrđuju da je Thompson najveći živući Hrvat” ili... Hajde, dobro, pisma pod tim naslovima objavljena su prije poziva na pisanje istine, kada se autori nisu morali truditi da dokažu vjerodostojnost svojih tvrdnji, i netko će s pravom prigovoriti da nije korektno nabrajati primjere iz predparfumerijske ere.

A koliko se poimanje istine promijenilo nakon apela, svjedoči nam friško objavljeno pisamce u kojemu čitatelj Frank Bilaver iznosi sljedeće istine: da je “organizatorima udbaške zavjere na HTV-u najvažnije srušiti Hlo jer je ona zadnja utvrda hrvatski orijentiranog novinarstva”, da je rečena Hlo “zadnja koja se bori protiv komunističkih pantagana koje naviru iz svih rupa u našoj državi”, te da će sada “iz Jeruzalema stići direktiva da se 'ustašicu' Hlo mora smijeniti”, budući da je cijela priča ionako tempirana “u trenutku kad je Mesić, ni manje ni više, nego u Izraelu!!!!!!”.

Lijepo bi bilo znati po kojim su to istinoljubnim kriterijima ove judeo-udbaške pantagane pripuštene na stranice “Večernjaka”. I osjeća li itko u redakciji ikakvu nelagodu, izuzev one kupljene u parfumeriji.

Subota 31. listopada

Patriotska ucjena

Eto, i Srbija dobila izlaz na more. Tako bi hrvatski geopolitički cinici prokomentirali slogan “More knjiga” pod kojim se održava ovogodišnji Beogradski sajam libara. Taj maritimni slogan, međutim, u potpunosti odgovara onome što se ovih dana može vidjeti u beogradskim sajamskim halama. Po tom moru knjiga, kao i po svakom drugom moru, pluta štošta, pa tako i slogan koji kaže “Ko ne voli knjigu, ne voli Srbiju”.

Ljubav prema domovini se, naravno, nikad ne spominje tek tako, nego uvijek u cilju nekakve mobilizacije. U ovom slučaju urednica izdavačke kuće “Plavi jahač”, lansira spomenutu patriotsku krilaticu kako bi mobilizirala građanstvo da svojim potpisima podrži zahtjev da se 2010. godina proglasi godinom knjige u Srbiji. Urednica lansira i novi nation-fashion trend i kaže da “knjige i kultura ponovo moraju biti u modi”, jer smatra da je to najbolji način da se iskorijeni “kulturna bijeda, trenutno najveća bolest u Srbiji”. Nije teško razumjeti kulturtregerske i profilaktičke pobude s kojima po moru knjiga surfa urednica “Plavog jahača”, ali sa shvaćanjem ljubavno-patriotske ucjene što vrišti iz slogana već ide malo teže. Jer čitanje je ljubav, a ljubav se ne nameće. Ako plovidba ili plivanje po moru knjiga nisu stvar slobodnog izbora, onda se to more nužno pretvara u baruštinu.

Oni hrvatski geopolitički cinici s početka teksta sada vjerojatno likuju. Jer misle da Srbija i ne zaslužuje ništa osim baruštine. Ali prije nego što se upuste u svoju vječitu priču o tim groznim i primitivnim srpskim elitama koje primoravaju narod da voli Srbiju, neka se prisjete jednog lijepog i progresivnog hrvatskog slogana kojim je prije nekoliko godina bila izlijepljena i ucijenjena cijela Hrvatska. Glasio je “Voliš li Hrvatsku?”.

* Tekst je preuzet sa internet portala Novog lista

04-11-2009 02:00
Radončića čeka ćelija zbog teškog kriminala
Tako je to: uvijek sve na svoje dođe. Fahrudin Radončić, vlasnik „Avaza“, i konačno i zvanično razotkrio je svoje pravo lice – ovaj samozvani i lažni zaštitnik interesa bošnjačkog naroda i samozvani i lažni borac protiv organizovanog kriminala i korupcije kao oparen je skočio kada je preko svojih veza saznao da o njegovim kriminalnim poslovima postoje čitavi dosjei i odmah je preko svog „Dnevnog avaza“ teško optužio američkog diplomatu Rafija Gregorijana, prvog zamjenika visokog predstavnika.

Podmetanje Bošnjacima

Gregorijan islamofobično i profiterski ruši BiH – podvriskuje Radončić svjestan da mu je plan skršen jer ni Gregorijan niti bilo koji američki diplomata na službi u BiH neće igrati kako on svira.

U biti, Radončić svojim histeričnim optužbama i napadima nastoji da prikrije vlastiti kriminal i kriminal svojih, što bi se sarajevskim žargonom reklo, havera. Jučer je, primjerice, podgorički list „Dan“ koji nije pod kontrolom premijera Crne Gore Mile Đukanovića, objavio da su „Radončić i Naser Keljmendi, kojeg zbog šverca heroina istražuje najmanje pet država, razmijenili imovinu i Keljemndi je u Ulcinju pod zaštitom Agencije za nacionalnu bezbjednost Crne Gore, a koju kontroliše Đukanović“.

Šeme organizovanog kriminala i njegovih aktera, koje je Radončić objavio, a u čijem je on centru, i zbog čega je naprosto, što bi Crnogorci kazali poma'nitao, poslužile su mu da svim Bošnjacima podmetne da su kriminalci i teroristi. Šeme je pripisao Gregorijanu očekujući da će Bošnjaci izaći na ulice i protestovati protiv američkog diplomate, a u korist Radončića. Gorko se prevario – obični ljudi odmah i dobro su prepoznali njegovu podvalu.

- Radončić je izdajnik i on je protiv Bosne i Hercegovine – najčešći je komentar koji se jučer mogao pročitati na internetskim forumima. Neka se on ostavi Bošnjaka i neka pred sudom odgovara za svoj kriminal.

Radončić je i u ovom slučaju posegnuo za svojim starim receptom u medijskom linču zvanične američke politike – odmah je Gregorijana proglasio islamofobom, dakle neprijateljem islama i profiterom. A istina je drugačija – Radončić je pravi islamofob zato što za svoje interese i u širenju svoje kriminalne mreže zloupotrebljava Bošnjake muslimane, a profiter je jer se na muci tih istih Bošnjaka enormno obogatio. On je, istina, u pravu kada kaže da su maske pale – i jesu njegovim podmetanjima bošnjačkom narodu kojeg već godinama privatizira i drži svojim vlastitim i glupim sluganima.

Ljetos je Radončić javno optužio „Sarajevo i SIPA-u što montiraju kriminal i korupciju Miloradu Dodiku“, a malo iza toga napao je i Dru Engela, tužioca u Posebnom odjeljenju Tužilaštva BiH za borbu protiv organizovanog kriminala. U međuvremenu je sve one koji su iz reda bošnjačkog, a obavljaju bilo kakvu značajnu funkciju proglasio kriminalcima. Bila je to, zapravo, njegova priprema za najnoviji napad na američku zvaničnu politiku, a u svoje i ime aktera kriminala ogromnih razmjera koje štite politički moćnici, pa je čak i reisu-l-ulema Mustafa Cerić upleo Rijaset Islamske zajednice u BiH u njihovu odbranu.

Veze s mafijašima

Ne može se smetnuti ni činjenica da je ovog ljeta Radončićev „Dnevni avaz“ pokrenuo čitavu hajku na biznismene iz reda hrvatskog naroda računajući da će ih time radikalizovati i otvoriti prostor sebi i Dodiku da kroje unutrašnje ustrojstvo BiH po vlastitim potrebama i kriterijima. Nekeko u to vrijeme, Dodik je u ime lažne zaštite interesa hrvatskog naroda, krenuo sa zagovaranjem trećeg – hrvatskog entiteta. Time bi kriminalni klanovi došli na svoje i svako bi imao svoj dio BiH koji bi u potpunosti kontrolisao.

Opet u međuvremenu, Dodik je izjavio da nikakvog masakra na sarajevskim Markalama nije bilo i da nije bilo genocida u Srebrenici. Radončić baš i nije smio to javno podržati, ali jeste podržao ukupnu politiku koju vodi Dodik koji, opet, već mjesecima optužuje Gregorijana da je kriminalac i profiter. Ne treba zaboraviti ni da se upravo vodi istraga i o Radončićevoj ulozi u ratnim zločinima nad Hrvatima u selu Trusine kod Konjica.

U ostvarenju tog njihovog cilja, ispriječila se zvanična američka politika svojim angažmanom koji treba da rezultira državom Bosnom i Hercegovinom kao funkcionalnom državom.

Kada se ispod svega podvuče crta, jasno je da Radončić drži kontinuitet u svom djelovanju u BiH u koju je došao neposredno pred rat. Dokazuju to njegovi poslovi sa Miroslavom Miškovićem, stubom režima ratnog zločinca Slobodana Miloševića, Vojiom Lazarevićem, finansijerom ratnih zločinaca Radovana Karadžića i Vojislava Šešelja, veze i poslovi sa crnogorskim i ruskim mafijašima... Uostalom, Fikret Muslimović dostavio je sarajevskom sudu sve relevantne dokaze da je Radončić obavještajac zloglasnog beogradskog KOS-a, a kapetan Milačić iz Titogradskog korpusa bivše JNA dao mu je kodno ime Šćepo.

I kada je taj Fahrudin Radončić-Šćepo shvatio da se njegovoj igri u Sarajevu bliži kraj, bošnjački narod je gurnuo kao svoj štit poturajući mu kriminal i korupciju. Trik mu je propao, a njega čeka optuženička klupa, a onda i ćelija.

M.O.

Gregorijan ima puno povjerenje i podršku Vlade SAD-a

- Vlada Sjedinjenih Američkih Država želi iskazati neodobravanje spram napada na prvog zamjenika visokog predstavnika Rafija Gregorijana, visokog američkog diplomate na slućbi u Uredu visokog predstavnika. Gregorijan ima puno povjerenje i podršku Vlade SAD-a. Ambasada SAD-a u potpunosti podržava rad Ureda visokog predstavnika na pružanju pomoći Bosni i Hercegovini kako bi postigla napredak i razvila se u zdravu, funkcionalnu zemlju – kaže se u jučerašnjem saopćenju Ambasade SAD-a u BiH.

Radončića čeka ćelija zbog teškog kriminala


san.ba 

Stanković ostao bez intervjua
Kusturica poludio zbog pitanja o Sarajevu
Ekipa Hrvatske radiotelevizije predvođena poznatim voditeljem emisije "Nedjeljom u 2" Aleksandrom Stankovićem uputila se Mokru Goru, kako bi napravila intervju sa rediteljem Emirom Kusturicom. No, već nakon 20-ak minuta snimljenog razgovora, Kusturica je prekinuo snimanje jer ga je Staknović iznervirao sa pitanjem 'zašto je pio viski sa Slobodanom Miloševićem dok su po Sarajevu padale granate'.

Kusturica je kazao kako je to bila njegova obaveza jer je osvojio Zlatnu Palmu u Cannesu. Stanković ga je podsjetio na njegu izjavu da Milošević bio šekspirovski lik jer je supruzi Mirjani iz zatvora u Hagu krišom slao ljubavne poruke, te ga upitao je li i Hitler bio takav sa Evom Brown.

Potom je uslijedilo i pitanja o snimanju narednog filma u Izraelu, ali je Kusturica odjednom počeo pričati o "hrvatskim legionarima koji su po Hrvatskoj ubijali Srbe".

Voditelj je od njega tražio da pojasni podršku haškom optuženiku Anti Gotovini, podjsetivši ga na stihove 'tko ne voli Gotovinu, uvalim mu osovinu' od benda "No smoking orcestra" .

Tada je Kusturica počeo vikati da se 'ni Jay Leno nije tako odnosio prema njemu'.

"Nećeš se ti meni frajerisati niti preko mene graditi karijeru", izderao se Kusturica i te im uzeo sav snimljeni materijal, javlja net.hr.

Nedavno je Kusturica dao prvi veliki intervju za jedan bosanskohercegovački mediji, i to za emisiju "Telering" urednika i voditelja Mate Đakovića.

No, za razliku od njegovog kolege Stankovića, Đaković je lijepo primljen u Drvengradu, selu rođenog Sarajlije i najnagrađivanijeg reditelja sa prostora bivše Jugoslavije. On je u tom intervju kazao kako je film "Život je čudo" trebao pomiriti njega i Bosnu, na kraju poručivši da je Sarajevo 'magičan grad'.
(Sarajevo-x.com)
 

Dobar dan.
Danas je petak.
Pogodite sta radimo petkom u ovo doba?
Naravno.
Prenosimo tekstove iz Dana i postiramo ih ovdje, a zasto??
Ne, ne, i ne!!
Mi, odnosno moja malenkost ovdje postira tekstove, ne bil VI, polupismeni bilmezi sta naucili, eventualno progledali i mozda u nekoj dalekoj buducnosti shvatili da je zemlja okrugla i da se okrece oko sunca, a ne obrnuto.
E sad....
Ovaj tekst s gore napisanim, nema nikake veze, napiso sam ga samo da vidim, citate li vi ovo il samo glumite da citate.

Evo clanak iz dana, za ove kojima je mrsko citati, Lagumdzija i ahbabi protiv mrskog Pecanina. To jest, zale se oni sto ih je oljago, u stvari, nije ih ni oljago, al moraju nesto rec.
Pa ga napadaju zbog slike s fejsbuka (jel se vako pise) dje su oni s djecom, pa ko biva djeca ce imati traume (imaju ih vec, al to je druga tema). Helem evo vam clanak, a poslije cu prekopirati i njegov odgovor.


Reagiranja: Dva pisma iz SDP-a



Svaka vam čast

Tekstom koji sadrži niz neistina, insinuacija, isticanjem slike naših porodica, jasno je da ste dodatno doveli u pitanje sigurnost naše maloljetne djece. Vašim stavom i načinom izvještavanja uznemirili ste i onu našu maloljetnu djecu koja više nisu male bebe, koja su svjesna ovakve prezentacije privatnosti, a nas doveli u stanje svakodnevne brige za njihovu sigurnost i mirno djetinjstvo



U vašem listu Dani od 23. oktobra 2009., pored najave na naslovnoj strani, na 20 - 24 strani objavili ste tekst pod naslovom Gori od Gašija koji govori o "moćnoj zločinačkoj organizaciji". U tekstu se govori o navodnoj korupcijskoj aferi čiji su glavni akteri, kako se to tvrdi, istaknuti članovi rukovodstva SDP-a te direktor ASA Holdinga Nihad Imamović. Navodna afera vezana je za izgradnju poslovno-stambenog objekta kojeg je bez ikakve dozvole počeo graditi Nihad Imamović na području općine Novi Grad Sarajevo.

Uz ovaj tekst, koji ovom prilikom nećemo detaljnije komentirati, između ostalog, objavljena je porodična fotografija na kojoj se nalaze predsjednik SDP-a Zlatko Lagumdžija, član Predsjedništva BiH Željko Komšić i načelnik Općine Novi Grad Damir Hadžić s porodicama, uključujući i maloljetnu djecu, od beba u kolicima do djece školskog uzrasta.

Gospodo, kada čovjek pomisli da laži i domet zloupotrebe slobode javne riječi ne može ići dalje, niti biti gore, desi se ovo što vi radite - atakujete na privatnost javnih ličnosti ne ostavljajući na miru njihovu porodicu, a posebno bebe u kolicima i maloljetnu djecu.

Mada smo na svašta već navikli, ovakvi postupci vjerujemo svakog građanina, a posebno nas kao roditelje, naprosto ostavljaju bez daha. Zar je potrebno, posebno za laži, insinuacije, kombinatoriku i podmetanja kojima se u tekstu bavite, nalaziti u fotografiji kompletnih porodica i maloljetne djece ličnosti od kojih se neke nalaze u naslovu i nadnaslovu teksta.

Kada već sami kao profesionalci niste svjesni šta ste uradili našim porodicama i nama ističući privatnu fotografiju s ljetovanja, mi ćemo vam na to ukratko ukazati ovim putem:

1. Kada je u pitanju fotografija, posebno porodična fotografija malih beba i maloljetne djece, onda za objavu iste vaša i dužnost svakog izdavača, odgovornog urednika i novinara je da pribavi saglasnost vlasnika takve fotografije i osobe koja se na njoj nalazi da je objavi.

Suprotno tome, vi ste prvo do fotografije iz naših porodičnih albuma došli na potpuno nelegalan, zapravo nezakonit način. Privatnu fotografiju s ljetovanja s djecom, kao ilustraciju "moćne zločinačke organizacije", koristite iz samo vama znanih razloga. Tužno i sramotno.

2. Neshvatljivo je da vam nije poznata sadržina Kodeksa za štampu prema čijim odredbama (Član 11 st. 1) novinari ne smiju intervjuirati niti fotografirati djecu mlađu od 15 godina o pitanjima koja se odnose na porodicu djeteta, ukoliko roditelji nisu prisutni ili bez dozvole roditelja ili staratelja.

Suprotno tome, vi djecu u kolicima, dakle bebe i djecu mnogo mlađu od granične dobi od 15 godina, koja sva zajedno nemaju više od 15 godina, na diskriminatorski način, pribavljanjem privatne fotografije na nelegalan način, ističete javnosti aludirajući da to što su na ljetovanju je rezultat korupcije njihovih roditelja ili njih kao članova "moćne zločinačke organizacije". Strašno.

Još je strašnija i poražavajuća činjenica da vam očito nije poznato da djeca uživaju najviše standarde zaštite koje im garantira Konvencija o pravima djeteta. Pošto je to tako, ukazat ćemo vam na odredbu člana 16. Konvencije o pravima djeteta prema kojoj "nijedno dijete neće biti podvrgnuto proizvoljnom ili nezakonitom uplitanju u njegov privatni život, porodicu, dom, ili dopisivanje, niti nezakonitim napadima na njegovu čast i ugled. Dijete ima pravo na zakonsku zaštitu protiv takvog uplitanja ili napada." Dakle, nijedno dijete, pa niti naša djeca, ne smiju se instrumentalizirati zarad prizemnih poriva kojima ste motivirani da satanizirate roditelje djece bez obzira šta vi o njima mislili.

3. Isticanjem slike naše djece s nama i našim suprugama, pored naprijed navedenog, vi ste povrijedili i odredbu Član 3 i Član 8 Kodeksa za štampu jer takvim činom i tekstom huškate javnost i podstičete mržnju čak i djeci koja ni pravno ni moralno ne smiju biti ugrožena zbog posla koji obavljaju njihovi roditelji. Da li ste toga svjesni? Mi kao roditelji zasigurno jesmo.

Kada ste već objavili fotografiju i niste smatrali za potrebno da provjerite na kojoj destinaciji i kada je snimljena, reći ćemo vam samo da nije snimljena ni na kakvom krstarenju. Da se rukovodite makar zdravim razumom i logikom, a ne zlom namjerom, takav zaključak ste i sami mogli izvesti, jer djeca od nekoliko mjeseci se ne vode na krstarenje.

4. Diskriminirajući i krivo navodeći pristup u izvještavanju čime ugrožavate sigurnost naših porodica zabranjen je i podliježe sankcijama i prema Zakonu o zabrani diskriminacije. Jeste li to znali?

Vjerujemo da ste potpuno svjesni svih svojih obaveza koje su pretpostavka za fer, nepristrano i istinito izvještavanje, ali nam je isto tako jasno da su vaše namjere i motivi za ono što radite daleko od toga. Tekstom koji sadrži niz neistina, insinuacija, isticanjem slike naših porodica, jasno je da ste dodatno doveli u pitanje sigurnost naše maloljetne djece. Vašim stavom i načinom izvještavanja uznemirili ste i onu našu maloljetnu djecu koja više nisu male bebe, koja su svjesna ovakve prezentacije privatnosti, a nas doveli u stanje svakodnevne brige za njihovu sigurnost i mirno djetinjstvo. Svaka vam čast.

Od vas očekujemo da ćete na pravilan način shvatiti naše reagiranje i smoći toliko snage da se javno izvinite za neprimjeren način izvještavanja i zabranjeno izlaganje javnosti naše maloljetne djece, čime ćete bar donekle ublažiti štetne posljedice koje ste izazvali neprimjerenim isticanjem porodičnih fotografija.

U svakom slučaju, vidimo se na sudu.

Zlatko Lagumdžija, Željko Komšić i Damir Hadžić

****

Na naslovnoj strani vašeg sedmičnika Dani istakli ste kao dominantnu fotografiju Zlatka Lagumdžije, a pri dnu fotografiju Damira Hadžića i Marina Ivaniševića uz naznaku ekskluzivno i velikim naslovom Gori od Gašija, s podnaslovom Moćna zločinačka organizacija čelnika SDP-a BiH i nadnaslovom Dođeš s tašnom. Šef će doći s tašnom. Uzet će tašnu i doviđenja. I sutradan zakazujemo Gradsko vijeće...

U tekstu na stranicama 20 - 24, pod istim naslovom, boldiranim slovima kao autor, naveli ste između ostalog i sljedeće: "Prema prikupljenim dokazima nadležnih istražnih organa, Gašijeve kolege predvođene Zlatkom Lagumdžijom, Marinom Ivaniševićem i Damirom Hadžićem su pokušale zaraditi više od toga reketiranjem samo jedne grupe sarajevskih investitora predvođene čelnikom ASA Prevent Holdinga Nihadom Imamovićem."

Na 23. stranici objavili ste porodičnu fotografiju porodica Lagumdžija, Komšić i Hadžić. Na fotografiji su naša djeca od beba u kolicima do djece školskog uzrasta, uz vaš komentar "IMA SE" i prenijeti tekst iz Slobodne Bosne: "Zlatko Lagumdžija, Željko Komšić i Damir Hadžić s porodicama na krstarenju Mediteranom." Ispod fotografije slijedi boldirani tekst u kojem govorite o navodnoj transakciji 2,2 miliona maraka i hapšenju aktera reketiranja Nihada Imamovića.

Ostali dio teksta zbog vašeg prostora nećemo interpretirati jer naprosto vi vjerovatno znate i svjesni ste šta ste i zašto pisali. Ili možda niste?

Možda bi bilo dobro da niste svjesni šta radite i kako obavljate svoju profesionalnu dužnost kao novinar i glavni i odgovorni urednik. Jer, ovo što vi radite svakako je zasnovano na lažima, nedopustivo i suprotno svim principima slobodnog novinarstva. Zapravo je na sceni teška zloupotreba javne riječi.

Upoređujući sa Gašijem, nazivajući stranačke kolege moćnom zločinačkom organizacijom, identificirajući nas kao takve na naslovnoj strani vašeg lista, vrhunac je koji ste dostigli u svom profesionalizmu. Ili je vrhunac ipak isticanje porodične fotografije koju ste, vjerujemo, također nelegalno preuzeli od Slobodne Bosne.

Vas zasigurno ovim putem nećemo podsjećati na dužnost istinitog, objektivnog i fer informiranja, na zabranu diskriminacije, na prava i zaštitu prava djece, na zabranu da obmanjujete javnost i formirate sliku nama i našim porodicama po svojoj volji. A ono što strastveno želite, izmislili ste i istakli u vašoj režiji na početku teksta.

Činjenica je da ste, koristeći laži i monstruozne konstrukcije, vašim tekstom teško povrijedili našu čast i ugled, povrijedili ste naše porodice, povrijedili našu privatnost, mirno i sigurno djetinjstvo naše djece, uznemirili ste naše porodice i nas do mjere koja se apsolutno ne može tolerirati. Zbog toga slijedi tužba.

Ovim putem vas pozivamo da ispravite sve lažne, iskonstruirane i apsolutno neargumentirane navode istaknute u navedenom članku, da se javno izvinite nama i porodicama, kako bi bar donekle ublažili štetu koju ste nam nanijeli takvim izražavanjem, posebno izlaganjem djece javnosti i njihovom identifikacijom kao djece šefa i članova moćne zločinačke organizacije kako to tvrdite, čime ste sasvim jasno atakovali na njihovu sigurnost.

Duboko i teško ste nas povrijedili i uznemirili, prvo kao roditelje koji brinu za sigurno i mirno djetinjstvo svoje djece, a onda i kao javne ličnosti. Vjerujte da nema dovoljno satisfakcije za vaš postupak i štetu koju ste nanijeli nama i našim porodicama.

Dakle, vidimo se na sudu.

Zlatko Lagumdžija, Damir Hadžić i Marin Ivanišević

Jeste'l procitali.
Niste ni citali, znam, boli vas njeznik.
Evo odgovor:

Reagiranja: Odgovor Senada Pećanina na pisma čelnika SDP-a



Bijedno je što se zaklanjate iza svoje djece

Gospodo, vaša višegodišnja praksa reketiranja poduzetnika pod egidom "prikupljanja sredstava za predizbornu kampanju" poznata je desetinama članova najviših organa SDP-a. Hoćete li da vas javno podsjetim kojem ste tajkunu i u kojem gradu namjestili tender za kupovinu atraktivnog zemljišta za izgradnju poslovnog objekta? I hoćete li da vas podsjetim kojeg ste načelnika, vašeg stranačkog kolegu, natjerali da raspiše tender za prodaju atraktivne gradske lokacije za izgradnju tržnog centra? Želite li da vas podsjetim na kojeg ste načelnika bezuspješno pokušali izvršiti pritisak da "namjesti" tender vašem omiljenom tajkunu, nudeći mu "know-how" već dokazan na tenderu u drugom gradu na kojem je on pobijedio, u gradu u kojem suvereno vlada načelnik, vaš stranački kolega?



Gospodo Lagumdžija, Hadžiću, Ivaniševiću,

Od svega što ste naveli u vašem pismu jedino vjerujem da "nema dovoljno satisfakcije za postupak i štetu koju su Dani nanijeli vama i vašim porodicama". Zaista, 3,5 miliona, odnosno 2,2 miliona maraka koje ste već ukalkulirali u vaše osobne/porodične budžete, na osnovu klasične reketaške ucjene Nihada Imamovića i grupe sarajevskih investitora, a prema Imamovićevim tvrdnjama i obilju prikupljenih dokaza nadležnih istražnih organa, jeste vaša "izgubljena dobit" koju može kompenzirati jedino jednak iznos novca.

Baš kao što je bijedno da istražni postupak o vašem gašijevski drskom kriminalu pokušavate opstruirati zaklanjajući se iza stranke koju ste već godinama pretvorili u vaše vlastito visokoprofitno preduzeće, tako je i bijedno da tekstove o vašem kriminalu objavljene u Danima i Slobodnoj Bosni svodite na činjenicu da su mediji objavili vašu porodičnu fotografiju, koju ste upravo vi prethodno učinili javnom i dostupnom milionima korisnika interneta, odnosno internetske mreže Facebook. O budućnosti i sigurnosti vaše djece trebali ste misliti ranije, puno prije tekstova u medijima povodom kojih reagirate. Uostalom, niste li vi, gospodo Lagumdžija i Hadžiću, baš kao i Vi, gospodine Komšiću, sami javnosti izlagali vaše porodice, uključujući i djecu, kako na predizbornim mitinzima vaše stranke, tako i u medijima? Gospodine Lagumdžija i Hadžiću, hoćete li da u narednom broju Dana objavimo fotografije koje ovo dokazuju? Ili mislite da mediji smiju objavljivati vaše fotografije u porodičnom okruženju samo uz tekstove u kojima sebe predstavljate uzoritim porodičnim osobama, neustrašivim borcima protiv kriminala i korupcije, ali ne i uz tekstove koji raskrinkavaju vaš drski kriminal i bliskost vaših međusobnih odnosa? Žao nam je što ste sopstvenu djecu doveli u takvu poziciju, ali nam je još žalije stotina hiljada druge djece čiju budućnost u ovoj zemlji ugrožavaju očevi "brižni" poput vas. Gospodine Lagumdžija, pišete o maloljetnoj djeci "koja više nisu male bebe" i koja su "svjesna ovakve prezentacije privatnosti". Zanima me da li Vas zabrinjava Vaša porodična privatnost ili samo "prezentacija privatnosti"? Jeste li razmišljali šta ćete odgovoriti Vašem djetetu kad Vas sutra pita za objašnjenje povoda skupocjenog rođendanskog poklona koji je dobio od ovdašnjeg tajkuna - čime ste taj poklon Vi, odnosno Vaše dijete, zaslužili? Ako Vas sjećanje slabije služi - javite, a ja ću Vas javno podsjetiti i na tajkuna i na poklon i na ono čime ste ga zaslužili, naravno, pod uslovom da se složite da time neću povrijediti privatnost Vaše porodice i djeteta.

Gospodine Hadžiću, nakon što smo završili intervju iniciran Vašim pokušajem reketiranja, pred fotoreporterom Dana ste mi rekli da je Nihad Imamović u Blažuju napravio poslovni objekt od "6.000 kvadrata bez ijedne dozvole". Zašto to niste više nikada ponovili, ni u TV intervjuu magazinu 60 minuta, ni u Vašem nastupu na tribini SDP-a u sarajevskom Domu mladih? Kad ste saznali za taj kriminal, da li tek nakon što je Imamović prijavio pokušaj reketiranja za usvajanje odluke Gradskog vijeća Sarajeva o Regulacionom planu kvadranta Alipašin Most VII? Kakva je Vaša uloga u izgradnji tog objekta? Kako ćete objasniti (snimljeni) telefonski razgovor u kojem od gradonačelnika Alije Behmena tražite da s dnevnog reda sjednice Gradskog vijeća Sarajeva skine već pripremljenu Odluku o usvajanju Regulacionog plana kvadranta Alipašin Most VII nakon komplikacija u isplati traženog iznosa novca?

Gospodine Ivaniševiću, kako ćete objasniti Vaš zahtjev koji je Nihad Imamović realizirao, da na račun Vaše revizorske kuće uplati 10.000 maraka da bi mu omogućili kontakt s Damirom Hadžićem?

Da rezimiramo: gospodo, nema ništa pogrešnije od vašeg uvjerenja da se mediji ne bi trebali baviti raskrinkavanjem drskog kriminala zbog činjenica da se radi o akterima koji su istovremeno roditelji i javne ličnosti. Žalim zbog objavljene fotografije, žao mi je vaše djece.

Gospodo, vaša višegodišnja praksa reketiranja poduzetnika pod egidom "prikupljanja sredstava za predizbornu kampanju" poznata je desetinama članova najviših organa SDP-a. Hoćete li da vas javno podsjetim kojem ste tajkunu i u kojem gradu namjestili tender za kupovinu atraktivnog zemljišta za izgradnju poslovnog objekta? I hoćete li da vas podsjetim kojeg ste načelnika, vašeg stranačkog kolegu, natjerali da raspiše tender za prodaju atraktivne gradske lokacije za izgradnju tržnog centra? Želite li da vas podsjetim na kojeg ste načelnika bezuspješno pokušali izvršiti pritisak da "namjesti" tender vašem omiljenom tajkunu, nudeći mu "know-how" već dokazan na tenderu u drugom gradu na kojem je on pobijedio, u gradu u kojem suvereno vlada načelnik, vaš stranački kolega?

Gospodo, možete li objasniti kako je sa web-stranice SDP-a BiH, samo nekoliko sati nakon što je objavljena, volšebno skinuta izjava vašeg kolege Željka Komšića o tome da svaka stranka ima svoje bandite? Hoćete li se zastidjeti vaših (snimljenih) sprdnji na račun vašeg kolege, gradonačelnika Sarajeva Alije Behmena, koji je revnosno, a ne znajući kakvim reketašima služi (prema meni dostupnim dokazima istražnih organa) izvršavao vaše naloge? Kome je sve od vas i od vaših prijatelja vlasnik NTV-a 99 Adil Kulenović dužnik, ko je žirant za njegove kredite, i ko će biti namiren novcem koji će Grad Sarajevo platiti za kupovinu propale, karikaturalne Kulenovićeve televizije?

Gospodine Komšiću, cijenim Vašu konstataciju izrečenu na prošlonedjeljnom skupu u Livnu kada ste rekli da svaka partija ima svoje bandite. U obilju meni dostupnih svjedočenja i prikupljenih dokaza o reketaškom kriminalu čelnika SDP-a BiH koji će uskoro biti dostupan javnosti, nema ni indicija da ste Vi u njega uključeni. Vaš potpis ispod reagiranja koje objavljujemo razumijevam kao hvale vrijednu osobinu lojalnosti prijateljima. No, molim Vas da mi oprostite što ću sebi dati za pravo da Vam predložim da o daljnjoj prijateljskoj lojalnosti svojim kolegama odlučite nakon što se upoznate s dokazima o kriminalu Vaših prijatelja kojima raspolažu nadležni istražni organi države na čijem se čelu nalazite.