U izlogu sjećanja

Prije godinu dana
u baščaršijskom izlogu sjećanja.
Sad je tamo "objekat brze prehrane"
s imenom na nekom modernom
međunarodnom jeziku.

Uvijek se nekako poletim
slikati uz ono što podsjeća
na vrijeme prošlo.
U srcu ga čuvati kanim,
ali ne znam ovakav,
nakrivo nasađen,
jesam li tamo pošao
ili odatle došao
ili oboje.

Zato mi se pridruži
da nam ne bude jasno
u društvu.

Od Kovaca do Jevrejske opstine (Sarajevo 2012.)

[Edited by Sufler on 27-03-2012 at 16:14 GMT]

citat:

---

Sufler wrote:
U izlogu sjećanja

Prije godinu dana
u baščaršijskom izlogu sjećanja.
Sad je tamo "objekat brze prehrane"
s imenom na nekom modernom
međunarodnom jeziku.

Uvijek se nekako poletim
slikati uz ono što podsjeća
na vrijeme prošlo.
U srcu ga čuvati kanim,
ali ne znam ovakav,
nakrivo nasađen,
jesam li tamo pošao
ili odatle došao
ili oboje.

Zato mi se pridruži
da nam ne bude jasno
u društvu.

---

Hvala Hurija, u to ime u izlogu sjećanja jedan od prvih nastupa moje omiljene pjevačice na francuskoj TV. Lara Borisa Pasternaka kako su je vidjeli Michel Jarre, kompozitor i Tereza uz orkestar Rejmona Lefevra.

Da sam sad u Indiji,
Shabnam Siddiqui
bi mi pričala indijske priče
i priče o Indiji,
a ja bih uživao
što nas ima na ovom svijetu
koji volimo priče
kad se osmijehom kazuju.

Da sam sad u Indiji,
ne bih se nervirao
oko nevažnih stvari,
nego bih prilegao
u travu pored Crvenog
Tadžmahala i lagano zaplovio
u san.

Okupao bih se u rijeci
i u njoj saprao svu tenziju
pa bosonog hodao
po pijesku odlazeći
- daleko.

Dopiši rješenje

Cijeli život,
trudim se
prihvatiti
samog sebe.

Nekad mi to i uspijeva!

Trudim se biti
dobar.
Uspije mi i to!

Sreću znam
da neću naći!
Osim u retrospektivi.

Šta mi fali? (Dopiši rješenje)

Kradljivac mladosti

Opet večeras
o vječnoj mijeni
mnije.

Nikad Nihad
ne nauči
prihvatiti
da se mijenja
život.

I dok noć
novi polazak sluti,
relativno mira
čeka.

Promjenu što
je ne poznaje osobno,
a opet su
poznanici stari.

Možda sad i zna da zna,
samo se naivan pravi
da ukrade još koji
mladosti tren.

Rijeka Jala

Dok prelazim lagano u društvu
s osamdesetsedmogodišnjim ocem
danas Jalu, divim joj se
što uspijeva teći
ljudima zainat.
Danas je bistra.
Vode dovoljno da napravi i brzake.
Neki bi da je nema.
Gađaju je svojim otpacima.
Trpi ona i nosi to dalje.
Do nekih grana u dolini Spreče,
gdje zeleno lišće dobije
crvene najlon popljupce
besplatnih kesa iz supermarketa.
Drugi bi da je prekriju.
Misle svoju će sramotu prekriti.
Ne znaju ili neće da znaju
da se Jala i naljutiti zna
kao one 1975. kad je i mostove
nosila...pa je betonskim koritom kazniše.
Gledam je i molim da oprosti.
Uvijek je nekom preči parkirni prostor
od vlastite rijeke u vlastitom gradu.
Mogao bi doći dan kad će i takvima
nedostajati ovo malo rijeke...
Ovo naše Jale.

Tuzla, 20.5.2012.

Prvo predstavljanje knjige "Ne moramo o politici" Nihada Mešića Rivera u izdanju "Bosanske riječi" Tuzla, desit će se na Sajmu knjige u tuzlanskom Mercatoru u 17 sati, 24.5.2012. Učestvuju književniici Sabahudin Hadžialić i Šimo Ešić.

http://nihadmesicriver.weebly.com/

Tuzlanska "Stanica Podlugovi"



Dok mi Nikola Koja

namiguje sa zida

u tuzlanskoj kafani "Insert"

sto se nekad

Kazablankom zvala,

mada Ingrid i Bogi

vise ne stanuju ovdje,

raspilavljen sjedim

s tri drugarice, ljepotice

i drugom Edom

sto muzikom dunjaluk

iscjeljuje.



Zahvaljujem Bogu

sto sam ziv

i sto vozovi pjesmom

jos uvijek kroz

"Stanicu Podlugovi" idu,

a romantika i nostalgija

vracaju dusu Vlade Dijaka

kroz dim i zvuke

koji kao da donose

pjesmu "Besame Mucho"

kroz "Volgine doline"

s neke jadranske terase

sedamdesetih godina

stoljeca dvadesetog.



Ostadosmo do pola dva

ujutro i lijepo nam bjese.

Do novih susreta.