Hocemo u Europu! Da, ali kako? Sigurno ne ovako.
E-novine :

Region BiH

05.09.2009 - 15:38
Korupcija u Bosni i Hercegovini
Najviše profesorima, najčešće lekarima
e-Novine
Veličina slova: Decrease font Enlarge font
Photo: www.sxc.hu

Korupcija u BiH nastavlja da raste i beleži se u svim sferema: među ljekarima, policajcima, opštinskim službenicima, univerzitetskim profesorima...To pokazuju rezultati najnovijeg istraživanja Transparency International BiH „Percepcija građana o korupciji“

Na vrhu liste korumpiranih našli su se ljekari i ostali zdravstveni radnici. U drugom kvartalu ove godine čak 13,1 posto građana obuhvaćenih anketom izjavilo je da su dali mito ljekarima, dok je tri mjeseca ranije taj procenat iznosio devet posto. Sve više građana, njih 8,6 posto, svoje probleme sa policajcem rješavalo je na obostrano zadovoljstvo, uz poklon za „kafu“, dok je u prvom tromjesečju ovaj procenat iznosio 7,8 posto. Govoreći u brojkama u ove svrhe ispitanici su prosječno dali 247 KM liječniku dok su policajci dobijali desetostruko manje (27 KM).

Ipak, najveći prosečni iznos mita potreban je za podmićivanje sveučilišnih profesora - 437 KM, a njih je u prva tri meseca 2009. podmazalo 1,9 odsto građana, dok je u drugom kvartalu porastao na 2,4 odsto. Poput medicinara policjaca i prosvetara i opštinari su radi da prime novce, kako bi se posao završio. U drugom kvartalu ove godine za podmićivanjem opštinskih službenika posegnulo je je 3,5 posto građana dok je u prva tri mjeseca ove godine taj procenat iznosio 2,5 posto.

Istraživanje Transparency International BiH obavlja se svaka tri mjeseca na uzorku od 1.500 građana iz svih krajeva BiH, po svim statističkim pravilima, pa ispitanici predstavljaju reprezentativan uzorak stanovništva BiH u svakom pogledu, od nacionalne, polne, do obrazovne strukture.

Ipak, pitanje na koje istraživanje Transparency International BiH ne nudi odgovor je šta je uzrokovalo ovaj rast korupcije. Ekonomska kriza i najave samanjenja plata zaposlenim u javnim službama, koji su onda odlučili da to kompenziraju kroz direktno uzimanje novca od korisnika njihovih usluga, ili su poučeni dosadašnjim iskustvima da krađe miliona maraka budžetskog novca prolaze bez ikavih posljedica, javni službenici riješili da „kad mogu svi“ mogu i oni.

Takođe, procesuiranje korupcije pred sudovima i tuzilastvima u BiH je otežano i bez snažnijeg efekta, s obzirom na to da koruptivna kaznena djela uglavnom ostaju nekažnjena ili se završavaju uvjetnom kaznom. Izborni zakon nema adekvatne mehanizme za otkrivanje nezakonitog bogaćenja izabranih sluzbenika, dok Zakon o sukobu interesa, dozvoljava službenicima koji su ga prekršili obavljanje javne funkcije u cijelom izbornom periodu, sto je jasan pokazatelj da je u BiH jos uvijek ostavljeno dovoljno prostora za korupciju na najvisim nivoima.

Međutim, iako su građani najgore ocijenili visoke državne dužnosnike za njihov doprinos borbi protiv korupcije, darujući im jedva ocjenu 1,9 rastuća korupcija u očima građana postaje manje bitan problem.

Dok su u istraživanju provedenom u prvom tromjesečju ove godine pokazivala da su za građane najveći problemi nezaposlenost, korupcija, kriminal i nizak životni standard, između aprila i juna došlo je do promjene prioriteta. Prema poslednjem istraživanju, građani i dalje kao najveći problem vide nezaposlenost iza koje slijede siromaštvo i politička nestabilnost, dok se korupcija kao problem našla tek na četvtom mjestu.

Kada se radi o tome u kojim oblastima života građani smatraju korupciju najraširenijom, velikih iznenađenja nema, Na prvom mjestu je ubjedljivo privatizacija, slijede političke stranke te Vlade Federacije BiH i Republike Srpske. Konkretno, građani najkorumpiranijim smatraju carinu, poreske uprave FBiH i RS te telekome.

Građani medije smatraju najefikasnijem oružjem u dosadašnjoj borbi protiv korupcije a potom policiju i nevladine organizacije, ali saznanja o raširenosti korupcije oko njih ne stvaraju na osnovu onoga što mediji objavljuju. Da je slika o raširenosti korupcije u BiH rezultat samo medijskih napisa, ovo bi bila sretna zemlja. Na žalost, da o korupciji u BiH znaju samo na osnovu medijskih napisa izjavilo je tek 24,4 posto anketiranih, dakle manje od jedne četvrtine. Čak 52,7 posto građana je ili samo bilo u prilici da daje mito ili je to morao neko od njihovih prijatelja ili poznanika. Očigledno, nisu im trebali mediji da im kažu da je korupcija ušla u sve pore života. To su otkrili i sami.

Rezultati drugog Kvartalnog istrazivanja jasno ukazuju ja na to da su građani jos uvijek nezadovoljni naporima koje sadašnja vlast ulaže u borbu protiv korupcije, da ne vide napredak na ovom polju, te da su itekako svjesni prisustva korupcije u svim sferama javnog života u BiH, kao i njenih posljedica po društvo. TI BiH je tokom prezentacije izrazio nadu da će nalazi ovog istraživanja, odnosno stavovi građana, konačno uticati na predstavnike vlasti u BiH da ozbiljnije shvate problem korupcije i istinski se uhvate u koštac sa ovim problemom, vodeći se glasom javnosti.

[Edited by nemo on 06-09-2009 at 08:56 GMT]

[Edited by nemo on 06-09-2009 at 08:58 GMT]

BHDANI:

Polemike: Kako se Latić latio dužnosti da mrzi u ime Bošnjaka



Talev drenovak u Džeminim rukama

Po Latiću, Bošnjaci su "kičma Bosne". I Dodikove? Okle oni tamo kad ceo svet zna da je RS vekovima srpska zemlja? I kako će kičma, koja drži cijeli trup, biti narod koji drži frtalj Cjelovite? Ne valja mu ova metafora prepisana od Tunje. To je onaj što u Wikipediji o sebi veli da je "jedan od najvećih intelektualaca u Južnih Slavena, poznat po svom analitičkom i nepristranom mišljenju". Po tom Tunji, Bošnjaci su "kičma ili sol zemlje Bosne" i "sa mnogo razloga može reći da će oni, kao najbrojniji i za zemlju Bosnu najtješnje povezani njeni stanovnici, ponovo da se oporave i obnove svoj uticaj na cjelokupni njen život. Oni su Bosnu i sada odbranili i to im daje pravo da odlučujuće utiču na njenu sudbinu". Beg divno bigliše



Pošto je spasio Latićev narod od nestanka, Tito se popišmanio i zasukao rukave da "pripremi teren za genocid nad nama"
1.

Džemaludin Latić, Alahov visoki predsta vnik za BiH koji čini nadljudske napore da nas prosvijetli svojim mrakom, u Dne vnom avazu vazi o Bošnjacima kojima su dušmani "priređivali naprasne smrti". Šta stoji iza tih riječi?

Kad je na izložbi Mirze Ibrahimpašića Tunjo Filipović prišao da mi čestita na govoru, kazao sam: "Mrš u pizdu materinu, budalo senilna! Ti ćeš reći da sam ubio Maka Dizdara!" Tunjo je to kazao u Ljiljanskom razgovoru sa Latićem koji je u Danima rekao: "Upravo su te jazbine gurnule Marka Vešovića na mene; on je - kao što je posvjedočio učitelj bosanskog dostojanstva i pamćenja, moj profesor Muhamed Filipović - majstor da priređuje naprasne smrti čuvarima bošnjačkog i islamskog identiteta u Sarajevu". Točno! Latića sam nazvao izmetom i Vlašinom koji bazdi na rakiju, krmetinu i bijeli luk, zato ne može da shvati moje pjesme nikle iz islamskog humusa, i tražio da studente pelcuju protiv bjesnila prije no ih puste k Latiću u učionicu, zato ga je kucnuo infarkt, ali je, hvala Alahu, preživio pa je fulio moj pokušaj da "priredim naprasnu smrt" još jednom "čuvaru bošnjačkog i islamskog identiteta", ali se mora vjerovati Tunji koji je u Ljiljanu "posvjedočio" da sam "priredio naprasnu smrt" Maku Dizdaru kao čuvaru narečenih svetinja.

U knjizi U zagrljaju sa životom Majo Dizdar opisuje očevu smrt. Mak Dizdar, dobitnik najznačajnijih republičkih i državnih nagrada, 1970. godine dolazi u priliku "da postane vlasnik elitnog petosobnog stana", ali traži manji, "koji bi zajedno sa onim na Višnjiku, odgovarao kvadraturi tog ponuđenog, velikog stana (…) jer je imao dva odrasla sina, jednog pred ženidbom", i "planirao je njima ostaviti stan na Višnjiku, a on bi sa suprugom i najmlađim sinom studentom, to jest sa mnom, preselio u novi". Mak seli u novi stan "u ulici Kate Govorušić, današnjoj ulici Jezero, gdje je prvi put u životu imao svoju radnu sobu", ali, "tek što je uselio prijeti mu se iseljenjem, jer je, navodno prevarom, zadržao dva stana. Mak javno izjavljuje da će napustiti svoju zemlju ako se ta svinjarija hitno ne zaustavi. Nakon toga se hajka na njega, naizgled, stišava".

Kad se Mak vratio s ljetovanja, sin Murkel mu je "uručio plavi koverat koji je pokupio s ostalom poštom koju danima nije preuzimao iz poštanskog sandučića našeg novog stana. Tata je sjedio za trpezarijskim stolom i čitao najnoviji broj časopisa Život. Murkel mu je skuhao kafu. Krajičkom oka je vidio oca kako otvara plavu kovertu, čita pismo i hvata se za srce. Već u narednom trenutku počeo je da krklja, a sekundu kasnije glava mu je beživotno pala na Život". Mak je umro od "srčanog udara, nekoliko sekundi pošto je pročitao pismo Službe za zajedničke poslove Izvršnog vijeća BiH, kojim ga ova institucija obavještava o deložaciji iz stana u kojem je živio samo nekoliko mjeseci". Sad znamo ko je ubio Maka, pa ću Tunju i Latića, koji je u svojim gadarijama istrajan kao tegljač, o istom trošku poslati u majčinu.

2.

Po Latiću, Bošnjaci su "kičma Bosne". I Dodikove? Okle oni tamo kad ceo svet zna da je RS vekovima srpska zemlja? I kako će kičma, koja drži cijeli trup, biti narod koji drži frtalj Cjelovite? Ne valja mu ova metafora prepisana od Tunje. To je onaj što u Wikipediji o sebi veli da je "jedan od najvećih intelektualaca u Južnih Slavena, poznat po svom analitičkom i nepristranom mišljenju". Po tom Tunji, Bošnjaci su "kičma ili sol zemlje Bosne" i "sa mnogo razloga može reći da će oni, kao najbrojniji i za zemlju Bosnu najtješnje povezani njeni stanovnici, ponovo da se oporave i obnove svoj uticaj na cjelokupni njen život. Oni su Bosnu i sada odbranili i to im daje pravo da odlučujuće utiču na njenu sudbinu". Beg divno bigliše. Neki ptičji mužjaci oblijeću oko svog područja i na raznim mjestima otpjevaju pjesmu koja drugim mužjacima javlja kolik im je posjed, a poj im je tada najnepristraniji. Na taj teritorijalni cvrkut podsjeća glas pluralističkog građanina Tunje u Historiji bosanske duhovnosti koja je pisana u znaku Bosna, Bosna über alles!

Taj pjev Latić usvaja jer Tunjo "govori istinu svome narodu, i istinu o svome narodu", mada laže da su Bošnjaci odbranili Dodikovu latifundiju: odbranili su sebe i 25 posto Nedjeljive, a da mogu "obnoviti uticaj na cjelokupni njen život", iako ih nema u Mićovu sultanatu, to može reći samo Tunjo u kome nije odumro komitetski vidjelac budućnosti. I mada je morao reći da su "za Bosnu vezani", ili da su "sa Bosnom povezani", jer samo polupismeni vele da su "za Bosnu povezani", uzdam se u tu "kičmu ili sol zemlje Bosne" i pravo Bošnjaka da "odlučujuće utiču na njenu sudbinu": ako taj uticaj izostane, mogu se slikati ja koji čeznem za Nedjeljivom, a kad šaljem email-poruke, na kraju dodam: "Uz cjeloviti selam, bilježim se vaš". Jer ako ne bih vidio šta se krije iza "pluralističke građanske" kojoj su "kičma ili sol" Bošnjaci, bio bih gluplji no Tunjin rođo Adil Kulenović, ako je to moguće.

3.

Latić kaže: "Mi treba da oformimo bh. politički multietnički front koji će našu bh. energiju i to pravo znati iskoristiti na putu ka konačnom oslobođenju zemlje". Ko Mi? "Mi, bosanski patrioti, nas 64 posto koji smo glasali za nezavisnu BiH", veli Latić koji Talevom drenovom batinom godinama bije one što su od rata naovamo bili za BiH svim što rade, zbore i pišu, a sad bi osnivao multietnički front, pa bih volio vidjeti ćafira sa integritetom koji bi, nakon njegovog dugogodišnjeg divljanja u javnosti, pristao s Latićem u grmlju pišati, a kamoli BiH oslobađati. Kad slušam i čitam tog medijskog teroristu, padne mi na um narodna: "Ne daj mu bože vlasti - bilo bi nas i bez glave i bez duše". Priča o "tamnom vilajetu", koliko god netačna, nije sasvim bez osnova: ono što se u latićima vidi s Trebevića izjednačavano je s cijelom BiH.

4.

Latić veli: Titina "krvava diktatura i antiislamska politika doslovno su pripremile teren za genocid nad nama". Čudan je bio taj Tile. Pobijedio 17 vojski, i onu sa bradama do pupka. Ne bi pobijedio bez muslimana: Latić je rekao da je partizanski pokret bio vjerski, stoga su ga prihvatili muslimani, a da nisu, Tito ne bi uspio. I ne bi: nova istorijska istraživanja oborila su mit da su među Titinim partizanima najbrojniji bili pravoslavci: brojniji su bili muslimani. Da je pobijedio Čiča, u Bivšoj bi danas muslimana bilo koliko ih je bilo u RS kad je rat zaustavljen. Pošto je spasio Latićev narod od nestanka, Tito se popišmanio i zasukao rukave da "pripremi teren za genocid nad nama", jer je dopodne mislio jedno, a popodne drugo.

5.

Po Latiću, knjiga Željka Ivankovića dio je "orkestriranih napada (…) kako bi se domaćoj, posebno hrvatskoj i Dodikovoj, te inozemnoj javnosti pokazalo da je zajednički život s muslimanima - nemoguć, jer oni - prema Ivankoviću - slijede 'ratničku religiju'". Halil Inaldžik u knjizi Osmansko carstvo kaže: "Haza - sveti rat, bio je kao ideal značajan činilac u osvajanju i razvoju osmanske države. Društvo u tim krajevima saobrazilo se sa posebnom kulturom i ideologijom neprekidnog svetog rata i nesustalog dar ul islama sve dok ne obuhvati čitav svet". "Dar ul islam" je prostor gdje vlada islam, a cilj mu je bio potčinjavanje "dar ul kufra", prostora nevjerovanja: to su notorne stvari koje zna i Marko Darinkin koga ne zanima istorija. Osmanska religija nije bila ratnička već osvajačka. Ratničku religiju su gajili Crnogorci, zato u njoj nema raja: kad pogineš u boju, prelaziš "u veselo carstvo poezije". Ratuješ da te opjevaju, ne da zaslužiš raj. Pošto se tada svijet nije mogao osvojiti Coca-Colom, kompjuterima i mobitelima, kalife su morali pribjeći maču i ognju, to jest "sablji iz koje izbija plamen", kako jedan od njih opisuje svoje oružje, mada Cerić veli da se islam nije širio mačem i da u Bosnu "nije došao na maču". Onaj Mehmed, što ga slave kao donosioca islama u Bosnu, bješe li se zvao Osvajač?

Evo jedan detalj iz istorije tog "pograničnog društva u kojem je sve bilo podređeno džihadu", kako na internetu kaže Latifi. Bosanska vojska je 1499. godine "pod komandom namjesnika Iskender-paše, podrla u Italiju" i "u nekoliko bitaka porazila Mletačku vojsku (na Brenti i Tagliamentu), a na povratku teško pustoši Istru i Dalmaciju, ostavivši iza sebe 132 grada, sela i trgovišta u pepelu, uz ogroman ratni plijen", što dodatno potkrepljuje tvrdnje da su Bošnjaci vazda bili "pitom narod" koji, po Džemi, "ne umije da mrzi", pa se Latić latio dužnosti da mrzi u ime Bošnjaka, da im svojom mržnjom, kao bakljom, obasjava put u budućnost.

6.

Latić kaže da je Bosna, "prema Andriću", "zemlja mržnje" - isto, dakle, misle Ćosić i njegova žrtva. Kad bih o njoj sudio po onom što javni Latić govori i piše, i meni bi BiH bila zemlja mržnje. Latić dodaje da je "kult Ive Andrića" jedno od "nezaobilaznih pitanja" zbog kojih se mora sazvati Bošnjački sabor: dok se ne obračunaju s tim kultom, nema im boljitka. Pošto mu je nepristrani Tunjo glavni organizator, sabor će utvrditi da je Andrić najveći predstavnik literature "koja je Bosnu više dijelila, nego li mnoge vojske koje su preko nje marširale i u njoj krv prolijevale", i to će biti "minimum ispod kojeg nijedan politički predstavnik Bošnjaka neće ni smjeti ni moći ići!" Na tom saboru, zbog "kulta Ive Andrića" - koji je za mene najveći pisac na mojim maternjim jezicima - biću proglašen (kao minimum) dušmaninom Bošnjaka.

P.S. Orwell o nacionalistima veli: "Moraš pripadati inteligenciji da vjeruješ u te stvari: ni jedan običan čovjek ne bi mogao biti takva budala". Ovo je portret msje Latića koji drenovakom Budaline Tala godinama propovijeda islamsku toleranciju.

Branislav Glavatović "Moguć je veći zemljotres na Balkanu"

Zemljotresi koji se dešavaju u posljednje vrijeme mogu se završiti i većim potresom na području sjevernog oboda Mediterana, upozorava direktor Seizmološkog zavoda Crne Gore Branislav Glavatović. Glavatović za podgoričku štampu istakao da, iako se zemljotresi ne mogu prognozirati, postoji mogućnost većeg potresa na prostoru sjevernog oboda Mediterana. Prema njegovim riječima, zemljotres u Albaniji od prije dvije noći, sa magnitudom 5,4 u blizini Debra na zapadu Makedonije, imao je prilično veliku snagu od osam stepeni Merkalijeve skale. "Realno je očekivati da u tom epicentralnom području bude i izvjesnih oštećenja, ali se nadamo da neće biti žrtava, jer je to zemljotres umjerene snage, iako potresi od osam stepeni izazivaju oštećenja od 25 odsto objekta, zavisno od kategorije i kvaliteta gradnje", objasnio je Glavatović. Prema njegovim riječima, seizmička aktivnost je porasla ne samo na području Mediterana i Balkana, nego i na cijeloj planeti. "Tokom prethodnih 30 do 40 dana imali smo više snažnih zemljotresa od kojih su se posebno ovaj sinoćnji i onaj od 21. avgusta u blizini Ulcinja snažno osjetili na području Crne Gore. Ulcinjski je čak imao i nekih malih štetnih posljedica na građevinskim objektima na širem prostoru grada", rekao je Glavatović. On smatra da periodi smanjenja i povećanja seizmičke aktivnosti dolaze nenajavljeno, jer su uzroci zemljotresa na dubini od nekoliko stotina kilometara u Zemljinoj unutrašnjosti. "Takvih perioda tokom istorije bilo je mnogo i vjerovatno će biti tako i u budućnosti, imajući u vidu da su u pitanju geološki procesi koji traju i milionima godina", objasnio je Glavatović. On je napomenuo da postoji veza između broja pjega na Suncu u kojima se odvija dominantna Sunčeva aktivnost i seizmičke aktivnosti na Zemlji. "Nauka seizmologija još nije stigla do tog nivoa da može da utvrdi zbog čega se sadašnje uvećanje seizmičnosti, u poređenju sa prethodnim periodom od više mjeseci pa i godina, iskazuje u obliku inteziviranja seizmičke aktivnosti", dodao je Glavatović.

Hrvatska premijerka Jadranka Kosor naložila istragu o mirovini Nike Lozančića



ZAGREB - Hrvatska premijerka Jadranka Kosor naložila je Državnom odvjetništvu, USKOK-u i Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje da istraže slučaj Nike Lozančića, visokog dužnosnika u BiH koji uz plaću u BiH prima i mirovinu u Hrvatskoj, te da osiguraju povrat tog bespravno primljenog novca i provjere ima li još takvih slučajeva.

Premijerka je državne institucije zadužila i da u suradnji s nadležnim tijelima Bosne i Hercegovine preispitaju sustav, kako bi se spriječile sve eventualne zloporabe, javila je Fena.

Inače, Niko Lozančić za svoj posao u Bosni i Hercegovini državi prima plaću oko pet tisuća konvertibilnih maraka, odnosno oko 20 tisuća kuna.

Usto, parlamentarci naplaćuju mjesečni paušal, rad u raznim komisijama, dnevnice i topli obrok, pa se njegova ukupna zarada penje na više od samo pet tisuća konvertibilnih maraka. Problematično je i Lozančićevo umirovljenje kao pripadnika Hrvatskog vijeća obrane.

Naime, prema pisanju splitske slobodne dalmacije činjenica je da je ovaj predratni policajac ranjen te mu je amputirana potkoljenica, no prema tvrdnjama svjedoka, koje Lozančić nije demantirao, ranjen je kao pripadnik teritorijalne obrane Kakanj od metka ispaljenog od vojnika HVO-a. Navodno je Lozančić preprodavao oružje i pri tome se konfrontirao s pripadnicima HVO-a Žepče, pri čemu ga je i stigao hrvatski metak . Potom, nešto kasnije, i hrvatska vojna mirovina, piše Slobodna Dalmacija.

Zašto Lozančić nije zaledio hrvatsku vojnu mirovinu kada je preuzeo vođenje Federacije BiH ili za vrijeme upravljanja državnim Parlamentom budući da je to bio dužan učiniti u skladu sa zakonodavstvom obiju zemalja? Bivši, predratni policajac, nakon rata diplomirani pravnik, aktualni potpredsjednik HDZ-a BiH i čelnik državnog Parlamenta odgovorio je kratko: Nemam komentara.

8.9.2009.
Pincom.info

http://pincom.info/index.php?p=opsirnije&s=69787

Od kolevke do Pala
Gde su Srbi tu je i "Srbija"


Odgovornost za sve što nosi srpsko ime: Predsednik na otvaranju škole

Predsjednik Srbije Boris Tadić, predsjednik Republike Srpske Rajko Kuzmanović i premijer RS Milorad Dodik svečano su u utorak otvorili novoizgrađenu osnovnu školu "Srbija" na Palama, za čiju je izgradnju i opremanje Vlada RS izdvojila blizu četiri miliona KM. Školu za "djecu svih vjera i nacija", kako je to rekao Dodik osveštao je mitropolit dabrobosanski Nikolaj

Vlada Srbije obećala je da će u narednoj budžetskoj godini izdvojiti sredstva za izgradnju fiskulturne sale uz ovu vaspitno-obrazovnu ustanovu. Školu pohađa blizu 700 učenika, koji su do ove školske godine nastavu slušali u staroj zgradi škole i koja se odvijala u tri smjene.

Predsjednik RS Rajko Kuzmanović zahvalio je vladama RS-a i Srbije što su iskoristili specijalne i paralelne veze u oblasti obrazovanja da se izgradi ova škola. On je kazao da je puno razloga da se slavi, jer se otvara zdanje u čast nauke, obrazovanja, kulture i napretka.

"Djeca će izučavati programe kojim nas otvaraju prema vijeku učenog društva. Naši građani koji se budu obrazovali u ovoj školi će graditi i braniti RS", kazao je Kuzmanović. Dodao je da je riječ o objektu koji je izgrađen na podijeljenoj solidarnosti sa "bratskim narodom Srbije".

Kuzmanović je dodao da je legalno i Ustavom omogućeno da Srbija, kao garant Dejtonskog sporazuma, može da učestvuje u ovakvim projektima, te da gradi i radi na prostoru RS-a. "Paralelne veze i ovakvi objekti nisu protiv integriteta i suvereniteta BiH. Republika Srpska je u BiH i nema ambicija da krši Ustav", rekao je Kuzmanović.

Premijer RS Milorad Dodik kazao je da je od ideje do njene realizacije proteklo manje od godinu dana. On je rekao da vjeruje da će u proljeće biti izgrađena i sportska dvorana, te dodao da će se na ovom prostoru školovati kadrovi koji će se moći uključiti u savremene evropske tokove i život. "Istočno Sarajevo je strateški prostor za RS i nastavićemo da realizujemo ovakve i slične projekte kao i do sada", dodao je Dodik.

Premijer RS je prilikom otvaranja ovog objekta istakao da je postojala potreba za izgradnjom škole, jer je postojeća bila prebukirana, pa se nastava odvijala u četiri smjene i dodao da će se u novoizgrađenoj školi nastava odvijati prema nastavnom programu RS. Istakao je da bi bi bio sretan, ali i voljan da vlade RS i Federacije BiH naprave zajednički školski objekat u FBiH ili Srpskoj.

Od kolevke pa do groba najleše je đačko doba: Bratstvo i srpstvo

Napomenuvši da Vlada ulaže u istočni dio RS, Dodik je naveo da će na Palama uskoro početi izgradnja Ekonomskog fakulteta za koji je odobreno pet miliona KM, da se gradi put prema Jahorini i infrastruktura na toj planini, odnosno da je Vlada RS ukupno izdvojila oko 85 miliona KM u Istočno Sarajevo. "Namjera nam je da pomognemo ljudima koji ovdje žive i da ih ohrabrimo da se bore za svoj život", istakao je Dodik.

Predsjednik Srbije Boris Tadić je istakao da je borba za znanje i opismenjavanje jedan od strateških interesa srpskog naroda.

"Srbija je obavezna da na svakoj tački svijeta obrazuje pripadnike svoga naroda. Srbija je odgovorna za sve ljude koji nose naše ime", rekao je Tadić, dodajući da će učiniti sve da pomogne srpskom narodu "ma gdje on živio", dodavši da Srbija nije odgovorna samo za svoje građane, već za sve ljude koji nose srpsko ime i naglasio da mu je zadovoljstvo da zemlja čiji je predsjednik učestvuje u izgradnji ove škole.

On je dodao da će Srbija učiniti sve da podiže obrazovnu infrastrukturu gdje god žive Srbi, jer je kroz cijelu istoriju srpskog naroda borba za obrazovanje i opismenjavanjem naroda više nego očita. "Želimo da osposobimo našu decu da učestvuju u životu sa velikim znanjem, sposobnostima, a to jedino može da im pruži škola", ocijenio je Tadić,

Tadić je poručio djeci da imaju priliku da u novoj školi uče o srpskoj kulturi i da samo kroz njih srpski narod može postojati i u budućnosti. On je dodao da je dobio uvjeravanje od predstavnika RS da će na Palama biti podignuti i univerziteti, te da će mladi ljudi moći da steknu potrebno obrazovanje i tako uđu u konkurenciju sa drugima.

Tadić je poželio da sljedeći put kada dođe na Pale, osim škole vidi i sportsku salu, kao i da iz ove školske institucije poteknu veliki mislioci, naučnici, odnosno ljudi koji će doprinositi razvoju čitavog ovog prostora i da veze između RS i Srbije nikada ne budu raskinute.

Načelnik opštine Pale Slobodan Savić istakao je da je nova škola simbol sabornosti sa Srbijom "o čemu će u njoj učiti buduće generacije učenika". Savić je podsjetio da je opština učestvovala u izgradnji škole i da je uradila prilazne puteve i uređenje dvorišta.

Svečanosti otvorenja je prisustvovao veliki broj ličnosti iz političkog i javnog života Republike Srpske i Bosne i Hercegovine, diplomatska delegacija Republike Srbije i predstavnici međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini. Svečanost je pratila recitatorska grupa Osnovne škole "Pale", koja je upotpunila program otvorenja. Nakon uručenja upotrebne dozvole premijera Republike Srpske Milorada Dodika, direktoru Osnovne škole "Srbija" Neđu Ždralu, na opšte oduševljenje mališana, simboličnim presjecanjem vrpce, Osnovna škola "Srbija" je otvorena, a osvještenje je izvršilo Njegovo visokopreosveštenstvo mitropolit dabrobosanski Nikolaj.

Delegacije Republike Srpske i Srbije, nakon obilaska nove osnovne škole, otišle su na Jahorinu gdje je priređen zajedniči ručak u hotelu "Vučko".

izvor e-novine.com
http://www.e-novine.com/region/region-bosna/29744-Gde-Srbi-Srbija.html

Copy/paste: Emir Kusturica o Abdulahu Sidranu u specijalnom dodatku beogradskog NIN-a br. 2401, 31. 12. 1996.



Tragedija provincijskog giganta

"Nakon što su brojni talijanski i domaći mediji špekulirali o susretu scenariste Abdulaha Sidrana i reditelja Emira Kusturice u Anconi, Dnevnom avazu je ekskluzivno potvrđeno od obojice da će se ta historijska kulturna činjenica desiti početkom oktobra u Goraždu", piše urednica Avaza ekskluzivno iz Ancone. Samo jedan dan ranije, Dnevni avaz i ista izvještačica donijeli su vijest, podjednako ekskluzivnu, da do susreta ipak neće doći. No, iste večeri, javljajući se telefonom Sarajevskoj kantonalnoj televiziji s festivala Adriatico Mediterraneo, Sidran je potvrdio da se susreo s Kusturicom, te da će vjerovatno raditi na ekranizaciji trećeg dijela Sidranove trilogije Prvi put s ocem na izbore. "Ali", reče Sidran, "nismo o tome ozbiljno razgovarali jer nam trebaju bolji uslovi od festivalskih, daleko od novinara." "Shvatio sam da od moje pozicije u Goraždu do njegovog Drvenoga grada nema ni 26 kilometara zračne linije", nagovijestio je akademik i mjesto budućeg bliskog susreta treće vrste. Akademik se do sada nikada nije ovako precizno izrazio o mogućnosti "historijske kulturne činjenice": pošto je sada shvatio da ga od Kusturice dijeli samo Drina i tričavih 26 kilometara, Dani objavljuju tekst Emira Kusturice iz novogodišnjeg broja NIN-a 1996.



Za vrijeme rata Sidran me oblagao ruskim g***ima gdje je stigao i to me nije brinulo
Hiljadu devetsto četrdeset osme jedan lik iz literature je stradao zbog ljubavi. Rekao je: "Više volim rusko g***o nego američku tortu." Bio je to Vlado Petrović i zbog toga je iz Sarajeva deportovan na Goli otok. Da je to rekao danas, ubili bi ga odmah. Zato što se to na bosanskom jeziku kaže: "Više volim američko g***o nego rusku tortu", i u to malo ko sumnja. Čak i ruski pisci prepisuju svoja djela na engleski, iako ima još onih koji tvrdoglavo pišu na maternjem jeziku. Abdulah Sidran će morati da piše sve iz početka. Ne samo zbog toga što on više ne piše jezikom na kojem je Vlado Petrović rekao spornu rečenicu. Ponašao se kao sporedni likovi iz njegove literature. Kada su ga pitali, u jeku pokolja sarajevskih Srba pod ravnateljstvom muzičara Cace, zašto ne pomogne svom prijatelju Stevanu Tontiću, on je rekao: "Treba da kopa rovove, što se ne izjasni, zašto šuti, znamo mi da je njemu srce na Palama."

Vlado Petrović, lik iz literature je hiljadu devetsto četrdeset osme stradao zbog onoga što je rekao. Život Stevana Tontića je visio o koncu u privatnom logoru sarajevskog muzičara zbog toga što je šutio. Mogao je da strada kao i nekolike hiljade Srba koji su likvidirani pod ravnateljstvom ovog umjetnika. A teško je povjerovati da ovi, kao Sidran, nisu znali šta im rade muzičari kad ne sviraju. Svakome je bilo jasno da je Caco dobio prećutnu ulogu osvetnika za Muslimane poklane u Foči i Prijedoru. U vrijeme tih pokolja Sidran je igrao šah u prostorijama Ministarstva unutrašnjih poslova cjelovite, i od Ujedinjenih nacija priznate Bosne i Hercegovine.

Stevan je kopao rovove, s mukom se sjećao Sidranovih stihova "prijatelju moga života... bratu Stevanu...", kopnio i, na kraju, mršav, kost i koža, pobjegao iz Sarajeva uz pomoć Unprofora. Na Palama, gdje mu je, kako je Sidran tvrdio, bilo srce, umalo ga nisu linčovali zbog "veleizdaje srpskog naroda" . Takođe zbog toga što je šutio i nije doprinio pravednoj borbi srpskog naroda.

Danas na Stevanovom slučaju vidim da moja majka nije u pravu kada mi kaže: "Molim te šuti, ne petljaj se, isti si svoj otac." Šutio ti, ne šutio - isto ti se piše. Oni znaju šta ti misliš. Nije to kao u vrijeme Vlade Petrovića kada se najebavalo zbog onoga što ti je na srcu. Danas nema milosti. Kriv si kada glasno ne izgovoriš ono što žele da čuju... Ako šutiš, ti si na neprijateljskoj strani. Ili još gore, ako nisi sa njima, ti si protiv njih.

Uvijek su ljudi stradali na Balkanu. Zbog ruskih govana i američke torte, uglavnom. Najviše su stradali kada im se činilo da stradaju zbog svojih govana. I u životu, i u literaturi.

Abdulah Sidran je stradao malo. Sedamdesetih godina je napisao priču Otac je kuća koja se ruši. Zbog rečenice "Više volim rusko g***o nego američku tortu", bio je spreman da strada. Nudio se vlastima da postane neprijatelj, ali je bio odbijen. Nije im odgovarao u toj ulozi.

U rijetkim trenucima hrabrosti, šunjao se Sidran po kafani Park gdje je stizao iz Sameka. U toj boemskoj birtiji je uzimao zalet i prikupljao hrabrost da se sa periferije ubaci u centar. Odluka Branka Mikulića da ne prihvati Sidrana kao neprijatelja, potekla je upravo iz kafane Park. Tu su često dangubili generali JNA. S nevjericom su mjerkali Sidrana i samo je jedan brkati konobar čuo njihov razgovor: "Ne dolazi u obzir, Milutine", govorio je general svom kolegi generalu, "onaj mali ne može biti državni neprijatelj. Hoćeš da nam se svet smeje?"

Šef Centralnog komiteta bosanskih komunista je preko ovog brke konobara saznavao dosta važnih stvari. Za ovu, da Sidran ne može biti državni neprijatelj, znao je prije nego što su generali poslali raport o Sidranovoj odbijenici u Beograd. Jednom je taj brko konobar javio u CK da je neki Sidranov kolega, u sred kafane Park, pitao zašto Tito farba kosu. Mikulić nije znao šta da se radi poslije tog incidenta, pa su tog pjesnika prebili u policijskoj stanici Logavina: "Piši pjesme, jeb'o ti majku svoju, a ne da nam vrijeđas Titu! Jelde Hamo 'vako lijepa priroda, ko duša, a on nam pljuje maršala." Policajci su naizmjenično mezili i tukli pijanog pjesnika.

Sidran je, nakon što ga nisu primili u službu neprijatelja, nastavio život provincijskog pjesnika. Lutao je od kafane do kafane, sve nesrećniji tražio je povećalo za svoj talenat. Kada bi preskočio jedan ponedjeljak da ne pije, osjećao se kao Titovi partizani koji pobjeđuju Šestu i Sedmu neprijateljsku ofanzivu zajedno. Zagledao je upitno prijatelje i poznanike, ali oni nisu mogli da mu u poslu povećala pomognu. Širio je oči dok je u ustima zadržavao votku. Prijatelji su ga shvatali, ali su nemoćno slijegali ramenima.

Krajem sedamdesetih sreo sam Sidrana u bifeu Televizije Sarajevo. Prepoznao sam isti pogled. Rekao mi je: "Ti nemoj da ideš kod nekog drugog da ti piše scenarije. Ja sam u tom poslu najbolji." Imao je bradu kao jedan violinista na Gorici koga smo mi nazivali Gmaz... Iza te neprijatne maske, ipak, otkrio sam uzdrhtalog čovjeka. Pričao je događaje iz svog golubarnika na Vratniku. Jednog dana, neka seljančica je stigla u taj golubarnik. Kasnije su je silovali svi iz ulice. Tako je Šintor, razbojnik iz kraja, ovu nesrećnicu pripremio za italijansku štrafu. Mladi Sidran se u tu žensku zaljubio i stvar se iskomplikovala. Rekao sam mu da je to jedna epizoda i da je film, kao kad se gradi kuća ili čitava zgrada, tu trebaju temelji, spratovi, hodnici, prozori, krovovi.

S mukom je ispisao prošireni sinopsis. Od te zanimljive priče napisao sam tehnički scenarij. Svaka riječ koju sam ja dodao na Sidranovih četrdesetak stranica za njega je bila uvreda. Posebno mu je smetalo uplitanje lika oca, iz priče Otac je kuća koja se ruši. To ga je podsjećalo na neprijatnosti kroz koje je prolazio godinama. On je pravljenje filmova zamišljao kao olakšanje, a nikako kao produbljivanje problema. Kada je otkrio da sam u tekstu marksizmu suprotstavio hipnozu, bio je spreman da zaboravi filmsku karijeru. Pozvao me u svoj stan na prijateljsko ubjeđivanje. Tu su se zatekli pjesnici Marko Vešović i Ivan Kordić. To su oni sarajevski umjetnici koji su bili poznatiji po tome što mogu svako jutro osvanuti vezani za kravate, viseći na radijatorima u primaćoj sobi, nego po umjetničkim rezultatima. Ne zbog nasljedne sklonosti ka samoubistvu nego zbog toga što su i daktilografi po preduzećima pisali bolje od njih. Oni su mi naširoko objašnjavali zašto je ovo, što sam ja napisao, loše za film. Bili su toliko uvjerljivi da sam im skoro povjerovao. Jedino što nisam znao, zašto nisu sebi pomogli i napisali nešto po čemu bi bili upamćeni. Klimao sam glavom, odobravajući primjedbe ovih tipova. Otišao sam i ništa ih nisam poslušao. Napravio sam Dolly Bell po vlastitoj mjeri.

Film Dolly Bell je sniman osamdesetih godina, poslije smrti Josipa Broza Tita. Rokeri su pjevali "Djevojke u ljetnim haljinama volim". Svuda se širilo zarazno osjećanje slobode. Goran Bregović je već imao iza sebe novotalasnu ploču. U želji da živi sto godina, napravio je pjesmu u kojoj je izražavao gađenje prema stogodišnjacima. Pojava Zabranjenog pušenja i Elvisa Kurtovića bila je sasvim revolucionarna stvar. Ova popularna umjetnost je omogućila nasljednicima Travničke hronike i Na Drini ćuprije da se vide u njihovim djelima kao u ogledalu. Taksisti, mesari, ćevabdžije uživali su gledajući Nadrealiste.

Sidran je sve češće odlazio u kafanu Park. Prestao je da pije votku, bacio se na viski. U međuvremenu je postao filmski i televizijski pisac. Drama Jegulje putuju u Sargaško more emitovana je sa velikim neuspjehom. Mnogi tvrde da je njen režiser Slobodan Praljak, iz tih rediteljskih neuspjeha crpio svoje generalske ljutnje i, na kraju, u ratu, srušio Stari most u Mostaru.

Za vrijeme snimanja Dolly Bell, Sidran se nije pojavljivao. Uvrijeđen što se Dolly Bell snimala samo po njegovoj ideji, a ne i po njegovom scenariju, uživio se u ulogu Betovena. Meni je u sarajevskom VEN-u poručio da sam samo Herbert fon Karajan. Nikako nije mogao da shvati razliku između pjesničke impresije i scenarija. Negdje na sredini snimanja, nakon noći propijene kod Sameka, bauljao je Sidran Bistrikom tražeći filmsku ekipu Dolly Bell. Nabasao je na bistrički most i tamo ugledao filmsku kameru kako slika nekog čovjeka koji visi na mostu i nešto nerazumljivo urla. Čovjek je bio kostimiran u odjeću iz vremena Otomanske imperije, mlatarao rukama i galamio, a Sidran je pobjegao u kafanu Park...

Prijateljima, zatečenim u kafani, već tada je pričao da sam ja u zlodjelima nadmašio Ajhmana... "Upropastio mi je autobiografiju" , tako je Sidran zvao Dolly Bell. Kada mu je neki televizijski rasvjetljivač, koji je u kafani Park razbijao mamurluk, rekao: "Nije, bolan, Avdo, to si ti vidio snimanje TV drame Ćilim, režisera Ace Jevđevića", on je samo odmahnuo glavom i dodao: "Ništa mi ne govorite, znam ja dobro ko je on."

Sidran je pisao sve manje, a sve češće se povjeravao prijateljima. Šapatom im je saopštavao svoju najveću životnu istinu: "Ovo što vidite", govorio je on, upirući kažiprst prema sebi", to nije sve Avdo. To vam je devedest devet posto strah i samo jedan posto Avdo Sidran." Danas sam siguran da su u Sidranovoj blizini bili dječaci koji su se kasnije okupili oko časopisa Vox, lista muslimanske omladine, handžar orijentacije. Jer, na slučaju Sidranovog straha, niko nije tako predano odradio kao ovi mladi fašisti. Tek kasnije, kada je došao rat, taj strah je proradio po Andrićevom receptu. Veliki pisac je pisao o strahu koji je: "...na ovim terenima bio zasejan kao usev, sa posebnim planom...", a Sidran je sve više postajao maneken te Andrićeve ideje. Potiskujući strah o kome je sam govorio, on se uveliko udaljio od principa svojih junaka. Naučio je osnovnu lekciju iz titoizma; ne drži se principa, najebaćeš k'o Vlado Petrović. Već tada je preuzimao uloge sporednih likova iz svog literarnog djela. Nikako nije mogao da prihvati istinu kako ga Mikulić nije prihvatio za neprijatelja. Negdje pred Olimpijadu mu je sastavio pjesmicu htijući da, kad već nije zasnovao neprijateljstvo, postane njegov prijatelj. Kolega Vešović ga je pravdao, govoreći da je njegov život sa Šahbazom postao nemoguć. Iako razveden od nje, on je sa ovom gospođom živio i tada mu je, tvrdi Vešović, prekipilo. Želio je da od opštine dobije stan, i, konačno, napusti ženu svoje mladosti.

Uprkos pjesmici posvećenoj Olimpijadi i Mikuliću, stan zbog kojeg je stvorio tu pjesničku minijaturu nije dobio. Mikulić nije htio da mu zaboravi riječi Vlade Petrovića. Književni krugovi su u Sarajevu znali da je ova misao o g***ima i torti uvezena negdje iz crnogorskih planina. Mnogi tvrde da je tu nesrećnu rečenicu posudio upravo od Marka Vešovića. Zato, danas, kada se pitam zašto mu je Vešović u ratu bio blizak a Tontić dalek, znam da se to veže za šekspirovsku dramu koju ova rečenica nosi. I njihovu zajedničku potrebu da se vezuju za g***a i torte. Vešović je prije rata recitovao u Trebinju pred šest hiljada SDS-ovaca i uzbuđeno prepričavao da je na toj pozornici pronašao smisao života. Tontić je prema SDS-u osjećao prezir od početka. Vešović je, tek kada su Karadžić i Koljević zapucali sa brda vraćao knjige i pisao o njihovim brutalnostima, ljut što mu nisu na vrijeme namignuli da se iz Sarajeva skloni. Spirao je, od straha pred Sarajlijama, grijehe. Uvjeravao ih da mu je američka torta milija od očevog g***a... Sidran je imao pored sebe predstavnika agresora koji misli kao žrtva. Stevanu nije bilo pomoći. Imao je laufera, šahista, pa je Stevana pijuna mogao da žrtvuje.

Sidran je već osamdeset i četvrte bio spreman da se dileme oko ruskih govana i američke torte odrekne. Ili da rečenicu vrati Vešoviću, k'o vruć krompir. Znojio se noću i u snu govorio: "Jeb'o me bog kud se ja bakćem s tuđim g***ima, šta fali američkoj torti..." Nikako nije mogao da ubijedi kulturne komesare da to ne govori on, nego njegov junak. Oni su znali da onaj ko voli ruska g***a više od američke torte, potkopava hladnoratovske ravnoteže čiji su Jugoslavija i Tito bili najbolji đaci. Stan mu nisu dali.

Ubrzo je na stranicama zagrebačkog Oka objavio pjesmicu o Titu, u kojoj se pohvalno izrazio o maršalu. U pjesmici se govori o Titu kome je, u nekoj afričkoj zemlji, na trpezi bio ponuđen vrabac. Pošto je bio čovjek mekog srca Tito je odlučio da vrapca ne pojede. Zbog toga što su, kako kažu pjesnik i njegov junak Tito, vrapci ptičiji proleteri. Ni to nije pomoglo. Istina je da je tek tada ušao u čitanke. Ali, još uvijek je stanovao u dvosobnom stanu na Čengić Vili. U kući koja se od drugih razlikovala po tome što je bila opkovana aluminijumom. I to mu je predstavljalo poseban problem. On je taj izolacioni materijal osjećao kao Šahbazin zagrljaj. Aluminijum je bio sibirski izum. Slučaj je htio da se u taj stan, na kraju, uselio upravo Marko Vešović i tu živio sve do početka rata. Tako je stvarni autor ideje o ruskim g***ima i američkoj torti stigao na pravo mjesto. U zagrljaj sibirskog aluminijuma.

Sve što Sidranu nije donijela književnost, ostvario je preko kinematografije. Kao saradnik na filmu Otac na službenom putu, dobio je stan od Opštine Centar. Finansijska situacija mu se stabilizovala, pa je i život sa Šahbazom postao podnošljiv. Postali smo komšije, stanovao je tik kraj mojih roditelja u Ulici Kate Govorušić.

Naši putevi se više nisu ukrštali. Ni umjetnički, niti ljudski. Napravio sam Dom za vješanje i otisnuo se u svijet. Iako sam ranije bio uvjeren da Sarajevo nikada neću napustiti. Nije mi odgovarao grad u kome sam za uvođenje telefona morao da zaradim Zlatnu palmu. Sidran je ostao u Sarajevu i već tada miješao malter za postolje gdje će jednoga dana postaviti njegovu bistu. Znao je da će postati nacionalni junak. Mozak mu je bio izbaždaren na onih nekoliko sarajevskih uličica, a svaki izlet na pjesničke večeri u Bosanski Brod doživljavao je kao udar na svoj nervni sistem. Kada su ga pitali zašto ne pokuša u inostranstvu, on je ponosno govorio: "Ja nikada neću napustiti svoj rodni grad." Ono, moj grad, izgovarao je tako ponosno da su se prijatelji, zatečeni za stolom, već tada osjećali kao izdajnici. Jedno od njegovih najuzbudljivijih putovanja bio je izlet u Veneciju, na festival gdje se prikazivao Dolly Bell. Ja sam tada bio u vojsci. Strah od Venecije i velikog svijeta savladavao je "vekijom romanjom". Na kraju su pijanice amateri, filmski radnici, popadali, pa je ostao sam. Od italijanskog konobara htio je da naruči led ali nije znao kako se to kaže. Prvo je mahao rukama, a ovaj ga nije razumio. Na kraju mu je rekao: "Prego, uno pikolo Grenland" i odlučio da više nikada ne napušta Sarajevo.

Sidran nije volio naše filmove. U stvari, on ih je nakon prvih projekcija mrzio. Zbog toga što se film ne piše, nego snima. Natmuren, odlazio je sa jagomirskih projekcija i nije htio da sa mnom razgovara. Tek kada su filmovi postali uspješni, on bi sa mnom progovorio. I ne samo to. Preuzimao je ideje u koje je sumnjao dok smo ispisivali scenarije. Jednom se razgaćio pa je filozofski objašnjavao nekom novinaru kako je kao mali bio mjesečar, i da je sa uživanjem stvarao ovu nadrealnu karakteristiku junaka Dine iz filma Otac na službenom putu. Zaboravio je bio da smo se oko tog mjesečarenja noćima svađali u Dubrovniku. Nikako nije htio da pristane da se moje ideje ugrađuju u scenarij, a kada nije imao kud, onda ih je prodavao kao svoje. Uvijek mi je bilo jasno da bi se on našeg odnosa lako riješio da film nije unosna radnja. Film se mnogo bolje plaća od poezije, pa je on pišući scenarije živio lagodnije od svojih kolega književnika.

Drugi filmovi za koje je Sidran pisao scenarije nisu mu donijeli veliku finansijsku dobit. Zbog toga i radi poštovanja prema Andriću htio je da radimo Na Drini ćupriju. Jedina nevolja - opet je morao da putuje. Svi putevi vode u Veneciju; tamo nas je čekao rimski advokat Drašković, koji je spakovao desetine filmova. Na Sidranov račun on je uplatio dvadeset pet hiljada dolara predujma za rad na scenariju. Pare su Sidrana obradovale, ali je izgledao uplašeno.

Dok smo putovali iz Nove Gorice, on je skvrčen na zadnjem sjedištu folksvagenovog kombija pričao o Sarajevu. Već nekolike godine bio sam u Americi i Francuskoj. Sidran je bio duhovit i neprestano se udarao petom desne u list lijeve noge i obrnuto. Priznao mi je da mu od alkohola natiču noge i da osjeća starost. Miris dolazeće tragedije u Jugoslaviji tumačio je kao militantni Jugosloven: bio je ponosan što je u Nišu rekao za Miloševića: "...Ako valja vama valja i nama", još je dodao da ne shvata odakle tolika mržnja prema srpskom narodu. Rekao sam mu da se osjećam kao Vlado Petrović, lik iz njegove priče. Novinaru Milanu Mitiću sam rekao da nije red što Miloševića Slovenci nazivaju Musolinijem kad nisu sabrali šta je Tito uradio. "Bogami", kažem ja njemu, "k'o da sam rek'o da više volim rusko g***o nego američku tortu." On se nije osvrtao na moje osjećanje, ali njemu nikada nije bilo pravo kada sam ja, čak i u šali, prisvajao bilo šta iz njegovog tanjušnog djela. Izgledalo je da mu nije bilo sve potaman u Sarajevu zbog blagonaklone izjave o Miloševiću. "Tu su neke nečiste radnje", govorio je Sidran. "Što se mene tiče miliji su mi pravoslavni sto puta. U njih se popovi žene, prave djecu. Oni katolici, pravi pederi! Nego najebali smo dragi Emire, non-stop dobijam pisma iz istočne Bosne. Prijete mi da će biti belaj, ako budem radio scenarij za Na Drini ćuprija!" Ličio je na čovjeka spremnog da uradi sve samo da ne mora da vrati pare, koje mu je Drašković već uplatio. Toga se plašio više od đavola.

Učinilo mi se kako je iznenadna bliskost, koju je ostvario sa mnom, zasnovana na potrebi da mu, onako preplašenom, ponavljam: "Ma, daj Avdo, kakvo vraćanje para." Ja sam prihvatao tu ulogu pa mu je to trenutno olakšavalo situaciju. "Zaboravio si ti kako je živjeti među primitivcima, moj Emire." Jedina osoba koja mu je dozlogrdila više od istočnobosanskih Muslimana bila je njegova supruga Šahbaza. U povjerenju mi je rekao da se dala u šverc, i da on to kao pisac neće više tolerisati. "K'o biva radi na Akademiji za muzičku omladinu, ja tamo, kad ona u kancelariji nagurala farmerke, parfeme, svakojaku robu." Sjetio sam se kako je mnogo godina ranije Šahbaza odlučno odbila moju ponudu Sidranu da u Dolly Bell igra Cvikeraša. Rekla je: "Da li si ti normalan; đe će književnik da glumi, ti, izgleda odlučio da ga poniziš?"

Ubrzo poslije susreta u Veneciji, gospodin Drašković je obolio i umro. Tako je i Drina propala, a Sidran je mogao da odahne: nije morao da vrati pare. Umjesto scenarija za Andrićevu Na Drini ćupriju, nekoliko godina kasnije, na kraju rata, sastavio je stih "cijela je Drina naša Meka i Medina". Dugo se Sidran opirao rimi u poeziji. Sa prezirom je gledao na "rimljane". Trebalo mu je da desetine hiljada Bošnjaka stradaju i da mu se učini kako rima i nije baš tako primitivna. Bar ne onoliko koliko je mislio da je primitivna kada ju je upotrebljavao u nacionalne svrhe Rajko Nogo. Ja mislim da je stih o Drini kao Meki i Medini napisao onaj jedan posto Sidrana. Onih devedeset devet posto ostalo je neiskorišteno za nesuđeni scenarij za koji je primio novac i kupio vikendicu u Kiseljaku, Šahbazi Renault 4, čak je i mnoštvo dugova tim novcem podmirio.

Iz Venecije je Sidran otišao u Sarajevo, ja u Njujork. Odnio sam sa sobom ideju da polako postajem literarni junak Vlado Petrović. Iako rečenicu "Više volim rusko g***o nego američku tortu" nikada ne bih izgovorio, znao sam da je Miloševićeva pojava izazivala tako oštre razlike. Po toj podjeli oni koji vole ruska g***a su za Miloševića i Ruse a oni što vole tortu oni su za Amerikance! Tako sam razumio onu Sidranovu podjelu između pravoslavnih popova i njihovih katoličkih kolega. Tek kasnije, kada sam se svađao sa sarajevskim borcima oko Tita i dokazivao da je prvo bio Tito pa onda Milošević, vuk je pojeo magarca. Posebno poslije intervjua u Dugi i Mladosti. Tamo sam na postavljeno pitanje ko će pobijediti u sukobu između Miloševića i Šuvara, ja rekao Milošević. Tu više nije bilo dileme da ja postajem Vlado Petrović, lik iz Sidranove literature. Dakle, srbokomunista sa primjesama četništva. Anonimni pisci su mojoj majci već tada slali pisma u kojima su je obavijestili da je četnička kučka i da je rodila četnika. Stvar se zaoštrila da je čak i Sidran predlagao da prespava u stanu mojih roditelja. Tipovi koji nikako nisu htjeli da čuju kako je Tito mrtav prijetili su paljevinama.

Početkom devedesetih u Sarajevu je bilo malo građana i svi su mogli da se strpaju u nekadašnji kafić Pikolo na Baščaršiji. Otvoren je Dom pisaca, a po kafanskim klozetima se nisu valjali samo pijanci koji povraćaju. Sve više je bilo heroinskih špriceva po podu. Spremali su se prvi slobodni izbori i svi su govorili - ne daj bože da pobijede nacionalne stranke, a mislili su nešto sasvim drugo. Zato su nacionalne stranke i pobijedile. Dugo poslije izbora, kada nekoga upitaš za koga si glasao, on bi odgovorio za Markovića. Jedino je jedan građevinski poduzetnik sa Romanije bio iskren. U piću je pričao svoju dramu oko glasanja. "Zatvorilo me", veli on, "u onaj boks, gledam ona imena: vidim svi su kod Markovića, Kecmanović i Sidran na listi, ja uzmem olovku i krenem da zaokružim reformiste, ali ruka ode sama na SDS, nije joj dalo srce." Najgore su na tim izborima prošli upravo reformisti. Sidran je bio na listi i u trci za poslaničko mjesto. Porazio ga je neki mesar.

Poslije neuspjelih izbora Sidran je bio uplašen više nego povodom one šekspirovske dileme - pisati ili ne pisati Drinu, odnosno vratiti ili ne vratiti novac zbog pritisaka iz istočne Bosne. U ljeto nakon izbornog fijaska sjedili smo u bašti kafane Šetaliste, Sidran, Zdravko Grebo i ja. Razgovarali smo o tome šta da radimo. Nismo našli rješenje. Strahovali smo od rata i Sidran je na kraju rekao: "Vi se jebite, a ja odoh kod Rasima." Mislio je na liberalnu stranku nastalu od omladinske organizacije. Osjećao je rat koji dolazi i tražio bilo kakvo utočište.

Prije velikih stradanja u životu, stradale su bronzane biste omiljenih pisaca: Branko Ćopić prvi među njima. To mi je bilo posebno žao pošto su Magareće godine moj prvi pročitani roman. Nesrećno je završio život taj Branko, bacio se sa Savskog mosta u Beogradu. Drugo ubistvo Branka Ćopića desilo se u Bosanskoj Krupi. Predstavnici SDA su polomili bistu Branka Ćopića i bacili je u kontejner. Tada je Sidran bdio u Domu pisaca i prvi put sam ga slušao kako mu se lome vidici. "Nije lijepo da se ruše kulturno-istorijski spomenici, ali da ja tebe pitam, dragi moj, zašto u Bosni nema više spomenika muslimanskih pisaca?" Ja mu nisam odgovorio. Učinio je to njegov drug Branko Čučak koji je takođe pio viski na račun Vese Đorema. "Nema muslimanskih bista", rekao je Čučak, "zato što je nestalo materijala, sve otišlo u gradnju džamija." Te večeri smo pričali o svemu, najviše o otporu muslimanskih intelektualaca prema Domu pisaca. Tada smo već imali zajedničku avanturu svečanog otvaranja. Ja sam išamarao pjesnika Mahića koji je ometao ceremoniju otvaranja. Doajen sarajevskog novinarstva Senad Avdić je napisao da sam pjesniku izbio dva rebra. Te večeri kod Vese, Sidran je zažalio što smo nekoliko mjeseci ranije na otvaranje Doma pisaca pozvali Rajka Noga. "On je šovinista", govorio je Sidran. Kao da je to izgovorio da bi opravdao svoj nacionalizam koji je u to vrijeme osjećao kao eritrofobiju. Zacrvenio se kada je o njemu pričao. Istina, kada sam mu rekao da su Noga tukli, previše tukli, on je zaplakao. Veso je stavio pred njega novu flašu viskija pa je stvar sa bivšim prijateljem zaboravljena. Pokazao mi je list Javnost koji je donosio slike lobanja djece i odraslih, iskopanih iz jame Prebilovci. "Vidiš li, moj Emire, šta oni rade, otkopavaju mrtve poslije pedeset godina." Smetalo mu je što čak i njegov prijatelj Vešović sarađuje sa takvim listom.

Sidran i njegov strah trpjeli su pritisak sa dvije strane. U stvari, to je bila jedna strana, ali se samo činilo da su bile dvije. Pritiskalo ga je Udruženje književnika Bosne i Hercegovine, zbog Doma pisaca koji im je ličio na Francusku 7, i list muslimanske mladeži Vox. Na naslovnoj strani tog lista osvanuo je Ivo Andrić nabijen na nalivpero. To je bila opomena Sidranu da će slično da završi ako ne prestane da jede svinjetinu. Taj list je još prije izbora objavljivao kako će Srbi živjeti u Muslimaniji kao građani drugog reda. Duhovitost ovih mladića izazivala je osmijeh na licu predsjednika Izetbegovića. On se čak i slikao sa ovim brojem u reklamne svrhe.

Ovi mladići handžar orijentacije su me do kraja života zadužili. I mene i moju familiju. Proganjali su Sidrana i mene paralelno i, na kraju, Sidrana privolili da pređe na njihovu stranu. Mene nisu, zbog urođene slabosti karaktera. U stvari, nikako nisam povjerovao da oni žele građansko društvo i demokratiju o kojoj su svi govorili. Ostavio sam da im to povjeruje međunarodna zajednica. Kada je rat krenuo u Hrvatskoj, već su se tu vrzmali osmatrači. To su oni ljudi u bijelim odijelima koji, gdje god su se pojavili, rat nije spriječen nego se upravo tu razbuktao.

Ubrzo nakon nabijanja na pero u Voxu, Andrić je stradao i u Višegradu. Tamo je srušen spomenik našem nobelovcu. Kada sam pitao jednog druga što im smeta Andrić, on mi je odgovorio: "Ma pusti, ba, Murata Šabanovića, napio se, nema to veze"; pred rat je u Sarajevu malo šta sa čim imalo veze. Tek kasnije, u ratu, sve je došlo u vezu sa svačim. Muslimani su stradali više nego ikada do tada a u Sarajevu su spaljivali Andrićeve knjige i oni kojima vatra nije trebala da se ogriju. Prije nego što su Andrićeva sabrana djela gorjela po ratnom Sarajevu, njegovo ime se vuklo po sarajevskim stanovima. Veliki pisac je bio kriv za sve. Čak je i moj susret sa predsjednikom Izetbegovićem prošao u znaku Andrića. Sreli smo se u stanu njegovog sina i vodili po svemu nezanimljiv razgovor. Mislio je da je Milošević pod uticajem Dobrice Ćosića pa je htio da ih povežem. Na kraju su se našli u Holidej-inu i mnogo prije etničkih čišćenja u Bosni dogovorili o stvaranju čistih teritorija. Muslimani i Srbi bi se, po njima dvojici, mirno preseljavali ako bi se Jugoslavija raspala. Kasnije se to i desilo, ali nije bilo mirno.

Razgovor sa Izetbegovićem se vrtio oko straha od rata i mržnje koja do rata dovodi. Ja sam rekao da je taj strah i mržnju najbolje opisao Andrić. Nije mu bilo drago da to čuje ali nije to pokazivao. Tek na hodniku kada smo, odlazeći, obuvali cipele, on me upitao: "Je li, bogati, ti ono hoćeš da snimaš Na Drini ćupriju!" Ja mu velim: "Mislio sam ali je skupo, veliki film." On kaže: "Nemoj, bolan, u njega je literatura puna mržnje, on ti je bio podvorničko kopile." Ja sam tada otišao iz stana njegovog sina i znao da on ne može biti moj predsjednik. Ne zbog toga što nikada niko nije dobio Nobelovu nagradu zbog mržnje. Nisam želio da moj predsjednik tako govori o mojim idolima.

Mene je početak rata zatekao u jednoj pariškoj montaži. Završavao sam film Arizona Dream. Zbunjen, telefonirao sam danju i noću. Najviše sam razgovarao sa mojim, tada još živim ocem i sa Sidranom. Nerede ispred Skupštine sam komentarisao na sarajevskoj televiziji, govoreći kako građani nikako ne smiju da se tuku sa JNA. Da su mnogo slabiji i da će izginuti. Sjetio sam se kako je Pariz sačuvan u Drugom ratu. To ih je sve uvrijedilo, iako ja mislim da su tada mnogi mislili slično, ali nisu to kazali. Bilo je to vrijeme kada su oko Skupštine zapucali snajperisti na masu očajnog naroda koji se tu skupio u posljednjem pokušaju da promijeni vlast nacionalnih stranaka. Sarajevski junak Vikić koji se proslavio bacanjem srpskih snajperista sa Holidej ina stavio se na raspolaganje ovoj Skupštini. Čak je Izetbegović htio da govori, ali su ga izviždali. Svi su očekivali da se pojavi Zdravko Grebo. On je došao u zelenoj vijetnamki, maskirnoj uniformi šezdesetosmaša. Održao je govor u kome se izvinio što ne može da ih povede u multinacionalnu Bosnu. Prepustio je to Izetbegoviću poštujući demokratiju. Kupio sam kartu za Sarajevo, ali mi je kum javio na kuću: "Ne dolazi, ti si ovdje čovjek koga treba ubiti." "Ko će me ubiti?", pitam ja, a on kaže: "Patriote. Zato što si napisao u Mondu da je Alija general bez vojske." "Pa je li ima vojsku?", pitam ja kuma a on kaže: "Ne znam ja ima li on vojsku, uglavnom, ti ne dolazi!"

Čini mi se da je taj ratni haos bio jednako težak za nas koji smo tu dramu gledali iz daljine kao i za one koji su na koži trpjeli udare. Negdje, kada su prekinute telefonske veze, ja sam konačno zaspao. Sanjao sam ružne snove. Ubrzo nakon toga umro mi je otac. Samo što se to desilo, majka je oboljela i ja sam u životu dobio ono što se nalazi u velikim romanima. Pozadina rata za mene je bila teža i bolnija od stradanja pod bombama i granatama.

Što je rat više odmicao, moja slika, kao čovjeka koga treba ubiti, sve se više uvećavala. Što sam ja češće govorio, slika moga monstruma je rasla. Ta slika u očima običnog svijeta u Bosni je toliko nakvasala da sam, na kraju, shvatio kako bi jedino jedan veliki neuspjeh mogao da me vrati u humane okvire. Sve drugo je bilo džaba. Čak i da sam pristao na spisak stvari od jednog dobronamjernog čovjeka, koje je trebalo da kažem pa da me opet prihvate kao humano biće, bilo bi uzaludno. Onda bi me pitali: "A što to, mangupe, nisi ranije rekao?" Prije političkih nada ja sam tamo iznevjerio nešto drugo. Mnogo sam utakmica odigrao i nikako nisam davao povoda za sažaljevanje. Tek kada postaneš bolan ili jadan, stvari oko tvoga mišljenja se obrastaju. Ti se valjaš pijan u kafiću a gosti te gledaju, žao im, pa se s tugom prisjećaju tvog upropaštenog talenta. Jedan od tih upropaštenih talenata koji se u ovom ratu upravo po osnovi te zajedničke osobine približio Abdulahu Sidranu jeste Nedžad Ibrišimović.

Nakon filma Underground pričao sam kao i uvijek po novinama. Negdje sam rekao nešto zbog čega je književnik Nedžad Ibrišimović morao da se useli u moj stan. Toliko ga je iznerviralo moje mišljenje. To je, kažu, bila kap koja je prelila čašu. Poznajem Nedžada, vozio sam ga u bolnicu kada mu je žena rodila sina Orla. Htio sam da mu se javim, radi praktičnih uputstava oko upotrebe novog prostora. Znao sam da mu ne odgovaraju engleski klozeti i svakojaka čuda koja sam navukao radeći po čitavom svijetu. Mislio sam, nije naodmet da mu dam poneki savjet. Posebno zbog toga što znam da je on ranije živio po garsonijerama. Odustao sam kada mi je rođak javio da je Nedžad napravio spisak stvari i obećao da će voditi računa o njima, posebno o knjigama. To je bilo na kraju rata. Pola godine kasnije moj rođak je sreo Nedžada i pitao ga može li doći po knjige. "Nemoj, molim te", rekao je pisac, "ja sam se na sve te stvari navikao. Prosto bi mi bilo žao da se tu nešto dira", dodao je on i zagonetno se nasmijao. U tom gradu tvrde da Nedžada ne kači Biltov zakon o stanarskom pravu. Kažu da ni Olbrajtova ne bi pomogla u sprovođenju ovog zakona. Postupak adaptacije je kod Nedžada išao mnogo brže nego kod partizana 1945. Kažu da je Iliji Materiću poslije Drugog rata trebalo i pet godina da navikne na kuću nekih građana koje je Udba istjerala na ulicu.

Negdje kada se rat završio jedna Sarajka, koja živi u Parizu, čudila se nad mojim slučajem. Vratila se iz Sarajeva i upitala me: "Bogati, šta si to ti njima uradio pa te toliko mrze? Svi nešto pričaju a ja nikako da shvatim u čemu je stvar?" Onda ja, u šali, kažem: "Rekao sam, više volim rusko g***o nego američku tortu."

Priča o Vladi Petroviću, liku iz literature, stvar je za antikvarnice. Malo ko danas voli ruska g***a. Posebno kada se ona stave nasuprot američkoj torti. Novi jezik koji je rođen u bosanskom ratu stvaraće nove napetosti. Sidran danas tvrdi da je sve u jeziku. Ja se s tim slažem. Jedino što ne znam ni na svom jeziku, koji smo u gimnaziji zvali srpski, kako se izgovaraju mnoge stvari iz života koje su tekle paralelno sa ratnim stradanjima. Dok su još radili telefoni, stvar o mom četništvu nije bila gotova. Bila je u povoju. Kao što ni stvar sa Sidranom, kao nacionalnim junakom, nije bila zaokružena. Tek dvije godine kasnije on je negdje rekao da ima četnika za jarana. Prvih mjeseci rata on nije izbijao iz Ministarstva unutrašnjih poslova. Uglavnom je igrao šah.

Dok je Karadžić iz "samoodbrane" bombardovao Sarajevo, vojna policija vojske Bosne i Hercegovine je praktikovala dvije stvari: odbranu grada od agresora i pljačku stanova. Predvođeni Edom Lučarevićem ovi borci za civilnu Bosnu su opljačkali stan moga oca u Ulici Kate Govorušić 9a. Na kraju su iz jedne kese u sulunaru ukrali majčinu ušteđevinu; poslije su, brže-bolje, na to mjesto stavili bombu. U zapisniku, koji držim u Parizu, piše kako su pozvane komšije potvrdile da je u stanu četničkog teroriste Murata Kusturice pronađeno oružje; ofanzivna ručna bomba M52-P3, serijski broj 9024. Danas sam uvjeren da je to bio odgovor Alije Izetbegovića kako on nije general nepostojeće vojske, kako sam ranije napisao u Mondu.

Moj otac je već mjesecima pred rat bio na liječenju u Herceg-Novom, a majka mu se pridružila dvije nedjelje pred početak rata. Kada sam majci javio za ovu bombu, ona mi je na telefon rekla: "Svinje jedne, to je onih hiljadu sedamsto dolara što si nam ti poslao." Toliko je vojna policija savjesno čistila grad od četnika da je izgledalo kako su četnici u gradu, ne na brdima. Tako je neki Avdić, koga su Srbi protjerali iz Nahoreva, upao u stan Miloša Mandića i Ljerke Kušec u Ulici Marcela Šnajdera 8. U stan roditelja moje žene Maje. Kada je napuštao Sarajevo, Miloš je stigao u Pariz sa torbicom stvari i štekom bijele sarajevske filter Drine. Otišao je i znao da se više neće vratiti. Dosta mu je bilo ratova, preživio je Jasenovac i krvavi put u Norveškoj. Na radnom stolu mu je ostala norveška zastavica pošto je bio član Društva norveško-jugoslovenskog prijateljstva. Avdić je znao da ulazi u stan četnika. Prvo što je ugledao u stanu Mandić-Kušec, ovaj Avdić, bila je upravo ova zastavica. Malo ga je zbunila boja krsta, bio je plav. Ipak, shvatio je da ima korpus delikti u rukama. "Tu je, nema sumnje, živio četnik", mislio je Avdić i raspoređivao ukućane u novi stan. Spalio je rodne listove doktorice i sudije, njihove diplome i porodične slike. Kada je moja rodica stigla da moli Avdića za rodne listove Ljerke Kušec i Miloša Mandića, jedva je izbjegla batine. Htio je da je udari kundakom puške koju je, navodno, pronašao kod "četnika Mandića". Kada je naša kćerka Dunja pitala dedu iz Pariza da li je stvarno u koševskom stanu držao pušku, umiješala se njena mama. Rekla je: "Da je deda im'o pušku, ubio bi babu."

Poslije pljačke roditeljskog stana ja sam znao da zastave pod kojima ćemo provesti ostatak života Sidran i ja, ne mogu biti iste. Ja sam izabrao novu jugoslovensku trobojnicu dok se vijorila kraj groblja na Savini gdje je dva mjeseca kasnije, u Herceg-Novom, sahranjen moj otac.

Za vrijeme rata Sidran me oblagao ruskim g***ima gdje je stigao i to me nije brinulo. Znao sam da igra šah i savladava strah. Brine me što danas bistri novu politiku. Sada priča o mom božijem daru i pogrešnim knjigama koje sam ja pročitao. Tvrdi da bi mene neki čak i grlili po Sarajevu. Prekorno odgovara novinaru Dnevnog avaza koji ga pita, da li je meni urođena mržnja prema Bosni i Hercegovini. Sidran mijenja šahovsku kombinaciju, a ja mislim da nije opet ustrebalo povećalo...? Nikako da povjerujem, što mi reče jedan razuman čovjek, da bi to mogla biti šahovska završnica. Ti dođeš u Sarajevo, oproste ti rupe u karakteru i drukčije mišljenje. Oslobodiš se pa u nekoj kafani opet braniš svoje mišljenje što ne može da izdrži neki patriota, pa mora da te izbode nožem.

I ja sam se mnogo prozlio. Više mi odgovara onaj Sidran koji je ravnodušno gledao brata Stevana kako kopa rovove. Ili da mene vidi kao junake njegovih nekadašnjih priča koji izgovaraju besmislene rečenice kao onaj Vlado Petrović.

U trenucima slabosti, Sidran je negdje rekao da ću ja biti najveći gubitnik u ovom ratu. Kako su u međuvremenu stvorene razlike u jeziku ne znam tačno šta to na njegovom jeziku znači. Nadam se da ne misli na bogatstvo u kućama i stanovima koje smo ostavili kao babine muslimansko-hrvatskoj Federaciji. Pošto vidi da je meni dosta da budem literarni junak, mislim da on govori o vlastitim dobicima. Njegova, sada već stvarno bivša žena Šahbaza se u Zagrebu povjerila svojoj prijateljici kako su joj Srbi oduzeli grad a Muslimani muža; to je bilo na početku rata. Srbi su joj na kraju vratili grad, ali Muslimani nisu muža. Rat ga je gurnuo u zagrljaj enklavuše iz istočne Bosne. Žena je mlada i rodila mu je sina Tarika. Zato, kada psuje Karadžiću majku četničku, vjerujem da onom svojom fakinskom stranom, u sebi, da ga niko ne čuje, kaže bivšem prijatelju: "Hvala ti, Rašo." Ne zbog toga što njegova bivša žena tvrdi "da mu nije bilo rata nikad se ne bi domog'o mlade p****". To je mjera njegove i njene prostote. Iz te prostote on je bježao u poeziju dok je za nju imao municiju. Koliko god je ovaj rat bio nepravedan prema Muslimanima, prema njemu je bio pravedan. Oženio se mladom ženom, dobio sina i postao nacionalni junak. Sve je to postao a da nije napisao jedan ozbiljan roman.

Kada se podvuče crta ispod svih Sidranovih slabosti, žestokih seksualnih frustracija sa kojima je krivudao kroz život, odvratnosti koju je izazivao kod žena, neuspjelih ljubavnih avantura kada su se žene otimale iz njegovog zagrljaja, a on vikao - stani drugarice, nisam ja muškarac degenerik, kada se sve to sabere, sve bi stalo u onih jedan posto. To je onaj strah preko koga je ovaj divlji rat mogao da ga ili definitivno dokrajči ili oslobodi. Kod njega se desilo ovo drugo. Rat je njemu skinuo sa vrata svu težinu internacionalnih zadataka. Sve protivrječnosti proizvedene u mirna vremena, rat je razriješio. Prema tom čovjeku rat je bio pravedan.

U podjeli između dobitnika i gubitnika; u parku kraj Ekonomskog fakulteta, gdje su nekada stajale bronzane biste jugoslovenskih pisaca, izlivaju se bronzane glave novih idola. Neće tu biti Andrića da posmatra prolaznike. Stajaće tu Sidran i ostala elita skrojena po mjeri i potrebama Bošnjaka. Ako stvari budu tekle novom brzinom, pojaviće se Sidranova glava prije nego što umre. Sve su prilike da će se isto desiti i Ibrišimoviću. Tada će sa prozora mog nesuđenog stana u Ulici Petra Preradovića 1 u kojem živi Nedžad Ibrišimović, moći da uživaju ova dva prijatelja u svojim bronzanim glavama. Gledaće kako se ponašaju mangupi, pijanice i golubovi. Ako se ne desi neko sranje, nešto nepredviđeno, zajedno će velikani uživati u svojim spomenicima. Vrhunac zadovoljstva će ipak biti kada Sidran pijan krene kući. Tada će malo veći mangupi, nestašna sarajevska djeca iz trbuha govoriti: "Halo, pjesnik, akademik, popije li se šta?" Oni malo mlađi će ga posmatrati kako ne zna u koji haustor da uđe i stigne do svoga stana. Šapatom će se dječurlija domunđavati: "Evo čika Avde, našeg najvećeg živog umjetnika." Pjesnik će nešto nerazumljivo mrmljati, ali dok ga dječurlija bude vukla za pantalone, on će znati da je bog. Pravi pravcati provincijski gigant.

BHDANI:

Sedmi dan



Razvlačenje pameti



"Ko ne voli Dabić Rašu popušio kitu našu, ko ne voli Radovana ne video Đurđevdana"
(Vesela pesma, Emir Kusturica & No Smoking Orchestra)

"Ako se pametni ljudi ne slažu politički i ideološki, mogu ostati prijatelji ako se ne dotiču te teme, a u interesu filma, kulture i talenata"
(Abdulah Sidran, o predstojećem susretu s Emirom Kusturicom, Dnevni avaz)

Posljednjih godina Bošnjacima nije nimalo lako. Prvo su se morali dobro napregnuti da shvate šta je "najveći bošnjačko-muslimanski duhovni autoritet" mislio kada je rekao da je Radovan Karadžić uradio više za islam u Bosni nego on, Mustafa Cerić, za pet decenija svog misionarskog rada. Onda je valjalo progutati objašnjenje vlasnika Avaza Fahrudina Radončića po kojem, valjda u duhu regionalne saradnje u okviru euro-atlantskih integracija, nema ništa normalnije nego da on, po skromnom vlastitom priznanju, "drugi najvažniji stub bošnjaštva", za svog najbližeg poslovnog partnera bira Miroslava Miškovića, Miloševićevog ministra iz vremena kada je voždova vlast orkestrirala razaranjem Bosne i Hercegovine. Onda je "najveći živi bošnjački intelektualac" Muhamed Filipović kao analizu Dodikovog sprdanja s genocidom u Srebrenici i rasturanja države ponudio u Dnevnom avazu svoje saznanje: "Znam ga iz korijena, i to ne samo onih iz Laktaša. Nije Dodik tako loš kako hoće da se prikaže. Ljudi iz Lijevča su realni, spremni na posao i dogovore i nisu zatucani. Nemojte misliti da on vjeruje u sve ono što govori i pokazuje. To je imidž koji se od njega očekuje." Nakon toga se poznati književnik Dževad Karahasan potrudio da makar njemačkom čitateljstvu razbije uvjerenje koje o Radovanu Karadžiću kao zločincu postoji u svijetu: "Radovan Karadžić je dugi niz godina bio liječnik, i to ne loš liječnik, kako su mi potvrdili mnogi poznanici. Ja ga pomalo poznajem i lično. Vjerujem da on nije bio zlonamjeran karakterom. Imao je tu nesreću da u trenucima dubokog povijesnog previranja sebi na leđa natovari pretežak teret. Vjerujem da bi malo ko na njegovom mjestu bio kadar u tom vremenu ponijeti se značajno drugačije. (...) U decembru 1991. raspravljalo se u Parlamentu BiH o referendumu za nezavisnost. Nakon sati i sati debate, Karadžić je, skoro očajan, molio da se od referenduma odustane. I dan-danas mi u ušima odzvanja njegov plačan glas, preklinjući ton kojim je upozoravao da bi jedna takva odluka mogla uništiti bosanski narod." A onda je "najveći živi bošnjački pjesnik" Abdulah Sidran, povodom vijesti o njegovom nastavku ratom prekinute saradnje s Emirom Kusturicom, objasnio: "Ako se pametni ljudi ne slažu politički i ideološki, mogu ostati prijatelji ako se ne dotiču te teme, a u interesu filma, kulture i talenata. Svako je dužan biti spreman na saradnju."

U svom djelu Moralni relativizam (objavljenom i u Zagrebu 2004. godine) australski profesor Neil Levy dekonstruira istinitost deskriptivnog relativizma. Levy tu ukazuje na mehanizam po kojem se na bazi samo jedne univerzalne premise i jedne činjenične premise dolazi do moralno relativizirajućeg zaključka. Ovaj mehanizam primijenjen na raspravu o haškom optuženiku bi mogao izgledati ovako: Karadžić nije bio zlonamjeran čovjek, nesreća je u trenucima dubokog povijesnog previranja sebi na leđa natovariti pretežak teret, te zato on nije notorni ratni zločinac jer bi malo ko na njegovom mjestu bio kadar u tom vremenu ponijeti se značajno drugačije. Deskriptivni relativizam u analizi lidera Republike Srpske nudi sljedeću mogućnost: ljudi iz Lijevča su realni, spremni na posao i dogovore i nisu zatucani, Milorad Dodik je iz Lijevča, pa je jasno da nema mjesta kritikama njegove politike. Ili: ako se pametni ljudi ne slažu politički i ideološki, mogu ostati prijatelji ako se ne dotiču te teme, i ja i Emir Kusturica smo pametni ljudi, a u interesu filma, kulture i talenata svako je dužan biti spreman na saradnju.

Kako god ko gledao na njih, Mustafa Cerić, Fahrudin Radončić, Muhamed Filipović, Dževad Karahasan i Abdulah Sidran predstavljaju prvi ešalon postgenocidne, tranzicione bošnjačke nacionalne elite, rezerviran samo za najveće: duhovne autoritete, poslovne tajkune, filozofe, intelektualce i pjesnike. I dok hiljade bošnjačkih kostiju još uvijek leže u neotkrivenim jamama, prvi ne vidi ničega problematičnog u ocjeni da je najveći krvnik njegovog stada učinio više za islam u Bosni nego on sam; drugi ismijava zgražavanje nad poslovnom saradnjom s perjanicom Miloševićevog režima; treći ne želi da vidi Dodikov rušilački pohod na državu; četvrti se kandidira za svjedoka odbrane optuženiku za genocid nad Bošnjacima, a peti je otkrio da je od "njegove pozicije u Goraždu do Kustinog Drvenog grada samo 26 kilometara".

Kada bi se se ove činjenice propustile kroz mehanizam Levyjevog deskriptivnog relativizma, to bi moglo izgledati i ovako: moralnost etablirane nacionalne elite svakog naroda precizno oslikava stanje morala u svakoj naciji; Cerić, Radončić, Filipović, Karahasan i Sidran jesu nacionalna elita bošnjačkog naroda...

Zaključak izvedite sami.

Ne treba se cuditi nicemu sto kaze i ucini Dodik. Iz svega dosadasnjeg proizlazi da je spreman i rodjenu majku zloupotrijebiti u svrhu ostvarenja svojih ciljeva.



Photo: metro-portal.hr
Premijer Republike Srpske Milorad Dodik optužio je u petak direktorku Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji Sonju Biserko da vodi „prljavu, zločinačku kampanju" protiv Srbije i srpskog entiteta u BiH. Mile se, u napadu post-Guča sindroma, poverio svom omiljenom beogradskom toaletoidu Presu, a u toj pravoslavnoj ispovesti progovorila je kafanska duša prvog balvana Republike Šumske

“Odavno me ne dotiču izjave raznih vucibatina kao što je Sonja Biserko, koja već duže vreme lagodno živi na lažima koje plasira protiv srpskog naroda u celini. Nije prvi put da ta usedelica pokušava da se prikaže kao ‘važan faktor’ i da pokušava da nanese štetu Srbiji i Republici Srpskoj, pričajući priče koje se graniče sa naučnom fantastikom”, rekao je Dodik dokazani mrzitelj science fiction žanra. On je pobednički dodao je da je Republika Srpska “realnost koju će srbomrsci morati, jednom za svagda, da prihvate”. Šumsku na čelu sa Miletom kao nekrunisanim kraljem moraće da prihvate svi na kugli zmaljskoj, a i šire ukoliko ih ima!

Nakon prve kafanske ture nametnulo se logično pitanje: kako je neko ko se bezuspešno pokušava nametnuti kao važan faktor, a čije izjave ne dotiču poput stene postojanog Dodika, uspeo da iznervira poslovično opuštenog preduzimača iz Laktaša? I to toliko da mu se učini da je u pitanju sveopšti napad na srpski narod u celini, a kada je već tako onda i odbrana mora da bude žestoka. Pošto je tenkova i genocidnih pomagala ponestalo, ostalo je još samo nešto primitivizma koji dobro dođe banjalučkom glavešini u odbrani svog šumskog kraljevstva.

“Možda su nekada te priče godile ušima zapadnih diplomata, ali mislim da je to vreme zabluda prošlo. Što se tiče RS, mogu da poručim i Sonji Biserko i ostalim prevarantima, poput Ive Banca, da će morati da prihvate realnost i činjenicu da je RS želja 1,4 miliona ljudi koji žive u njoj. Sve što RS čini, čini na osnovu ustavnih i dejtonskih ovlašćenja, jer mi imamo određena prava u BiH i nećemo prestati da ih koristimo, bez obzira na to šta o tome misli usedelica Sonja Biserko” poručio je tokom prijatnog razovora u toaletu raspojasani Dodik. Činjenica da bi njegova politička usedelica od entiteta imala i znatno više od tih 1,4 miliona stanovnika da on i njegovi ideološki isomišljnici nisu naširoko shvatali svoja prava, mamurnog Milorada nije navelo na otrežnjenje.


Na Dodikovom nišanu: Sonja Biserko
Da bi ostavio utisak odlučnog srpskog domaćina, Dodik je busajući se u prsa dodao: “Jedino novo što je izgovorila su dve reči: Milorad Dodik. E, pa, Milorad Dodik joj poručuje da joj je uzalud ta besmislena kampanja ocrnjivanja Srba i pravljenja nove krize u BiH i regionu. Uveren sam da će bilo ko drugi koji dođe na moje mesto nastaviti da radi posao koji ja radim i da će nastaviti da štiti legitimne interese Srpske. Mi nećemo prestati da koristimo svoja Ustavom zagarantovana prava, bez obzira na to šta o tome misli Sonja Biserko ili neki drugi isluženi i beskorisni tipovi koji hoće hleba bez motike”, rekao je Mile, inače široj javnosti poznat kao stalni korisnik mentalne motike.

Napad kafanskog buncanja Dodik je dobio nakon što je po povratku iz Guče, letnje prestonice vascelog srpstva, saznao da je Sonja Biserko na seminaru Nacionalizam i sadašnje prilike u Srbiji, koji je održan u Mostaru, protivno opšteprihvaćenom konsenzusu koji vlada na saboru, rekla da “srpski nacionalizam još uvek prisutan i da je još uvek prisutna teritorijalna aspiracija prema BiH". Ona je kazala i da je “Srbija otkako je Kosovo krenulo u nezavisnost radikalizovala prilike u RS preko Milorada Dodika” i dodala da se „Srbija nije borila za opstanak Kosova, već za spajanje RS sa Srbijom".

“Dodik je doveo Bosnu do tačke raspada u poslednjih godinu i po dana! Međunarodna zajednica je na to reagovala, i čak je poseta potpredsednika SAD Džozefa Bajdena bila motivisana situacijom u BiH. Dodik je usko povezan sa političkom vlašću u Beogradu, i odslikava težnje Srbije da pripoji RS Srbiji”, iznela je Sonja Biserko svoja zapažanja o suštini politike koju vodi Milorad Dodik.

Ona je podsetila da je u poslednjih nekoliko meseci Dobrica Ćosić “u više navrata rekao da bez rekompozicije Balkana, što će reći, stvaranja srpske države koja uključuje RS, nema mira na Balkanu. To je težnja određenog neformalnog dela elite, koji još uvek ima moć i opstruiše zemlju koliko je moguće. To su delovi SANU, SPC, to je partija Vojislava Koštunice, ali i SRS”, rekla je Biserko.

Zanimljivo je da niko iz, odmorima desetkovanog kabineta predsednika Tadića, nije hteo da komentariše tvrdnje Sonje Biserko, baš kao ni u SANU i u SPC. Ni miljenik nacionalističke javnosti u Srbiji Dobrica Ćosić nije se odazivao na pozive jednog od svojih omiljenih toaletoida. Da se priča ne završi samo na Dodikovom primitivnim argumentima postaralo se društvo iz jaruge iz redova bratskog DSS. Šef poslaničke gupe te stranke Miloš Aligrudić nazvao je govor Sonje Biserko ,,najvećim lupetanjem” i dodao da je ona ,,žena koja ne zaslužuje da joj se uputi nijedna reč.” Od rečitog Aligrudića, pravoslavca po ubeđenju, i to je sasvim dovoljno!


Oceni4.37
Podeli: del.icio.us | Digg | Facebook

Komentara (144 poslato)

Šeki Radončić
"Sarajevo će prihvatiti Kusturicu"
Presuda kojom pisac Andrej Nikolaidis i list "Monitor" moraju reditelju Emiru Kusturici isplatiti 12.000 eura "za uvredu časti i ugleda" ima za cilj da se zaplaše svi koji se bave istraživanjem ratnih zločina i sjećaju se zločinaca, kaže za Sarajevo-x.com Šeki Radončić, novinar crnogorskog lista "Monitor".
Piše: Almir Panjeta
- Suština ovakvih presuda jeste da nas se natjera da se ne smijemo sjećati da je Kusturica bio Miloševićev filmadžija. Bili su u Drugom svjetskom ratu Hitlerovi slikari. Njih javnost prezire i proteklih 60-ak godina niko im nije pogledao slike. Da se ja nešto pitam, Kusturica bi bio proglašen kao "persona non grata", ne zbog toga što je promijenio ime u Nemanja, jer svako ima pravo na vjeru koju želi, već zato što je bio zvanični filmadžija ratnog zločinca Slobodana Miloševića - kazao nam je Radončić.

Radončića je svojevremeno tužio crnogorski pjesnik Novak Kilibarda jer je u intervjuu za Start kazao kako je "Kilibarda dobitnik ordena Radovana Karažića i da nema šta više o njemu pričati". Kilibarda je od tužbe odustao zbog navodnog medijskog pritiska, iako je na pripremno ročište Radončić donio i originalnu odluku Narodne skupštine RS-a, koja potvrđuje da Karadžić jeste odlikovao Kilibardu Njegoševim ordenom prvog reda na Skupštini RS-a održanoj 9. januara 1994. godine

- Mene su nakon te tužbe Tunjo Filipović, Adil Kulenović i drugi proglasili rušilačkim faktorom i neprijateljem multikulturalnosti u BiH i stavljen sam na stub srama. Ne bi me začudilo da nakon nekog vremena i Nikolaidis u Sarajevu također bude stavljen na stub srama, jer je ukazao na Kusturicinu ratnu ulogu - kaže Radončić.

Dodaje kako on jeste za praštanje, ali kako prije faze praštanja ipak treba doći do potpune istine i kazati "ko je bio dželat, ko je bio velikosrpski akademik, novinar ili filmadžija". Na pitanje vjeruje li da će Sarajevo jednog dana prihvatiti Kusturicu, Radončić je odgovorio potvrdno:

- Hoće, isto kao što je prihvatilo i Novaka Kilibardu!

Kusturica je Nikolaidisa i "Monitor" tužio zbog teksta "Dželatov šegrt" objavljenog 2004. godine tražeći 100.000 eura obeštećenja, da bi Osnovni sud u Podgorici dvije godine kasnije tužbu odbio kao neosnovanu.

Poslije Kusturicine žalbe, slučaj je prebačen na Viši sud koji je presudu preinačio tvrdivši kako sporni tekst "sadrži niz uvredljivih riječi i citata kojima se Kusturici imputira da je glup, ružan, pokvaren, da je pružao alibi za svakog ubijenog muslimana", i donosi presudu kojom su Nikolaidis i "Monitor" dužni Kusturici uplatiti 12.000 eura, koja je nedavno potvrđena i na Vrhovnom sudu Crne Gore.

Kako nam je kazao Radončić, odmah nakon presude Višeg suda on i glumac Emir Hadžihafizbegović otvorili su fond za prikupljanje novca kojim će se platiti tužba. U BiH je skupljeno oko 6.000 eura, isto toliko dodao je i "Monitor", tako da je kazna već plaćena. Da Vrhovni sud nije potvrdio presudu, Kusturica bi taj novac morao vratiti, dok ovako on ostaje na njegovom računu.

Nikolaidis je presudu prokomentirao u kolumni napisanoj u "Monitoru" pod naslovom "Sarajevo, oprosti".

- Na vijest o presudi, Kusturica je izjavio: "Svaka čast crnogorskom sudstvu". Ovom presudom Crna Gora je, iz usta svog Vrhovnog suda, pljunula na mišljenje Sarajlija i na njihovu solidarnost sa mnom i Monitorom. Kao što Monitor nije uspio da ih spriječi da krenu na Dubrovnik, kao što nismo uspjeli da ih spriječimo da grbavičkog koljača Batka puste da pobjegne iz zatvora, kao što nismo uspjeli da ih spriječimo da upadaju u Hercegovinu i pomažu Slobi da Radovanovim rukama davi Sarajevo, ni sada nismo uspjeli. Zbog toga: Sarajevo, oprosti - napisao je Nikolaidis.

S obzirom na hvalospjeve Kusturici koji su se proteklih dana mogli vidjeti u pojedinim medijima i svojevrsnoj pripremi Kusturicinog dolaska u Sarajevo, možda bi najmanje što možemo učiniti bilo da i mi poručimo: Andrej, oprosti!
(Sarajevo-x.com)

A evo i Nikolaidisovog pisma:

Sarajevo, oprosti
Petak, 11 Septembar 2009 NOVI BROJ - Novi broj - Tekstovi
Vrhovni sud nezavisne države Crne Gore odlučio je da smo Monitor i moja malenkost krivi - da smo nanijeli duševne bolove reditelju Emiru Kusturici.
Tako se ova sapunica od suđenja pretvorila u balon, a balon pukao. Ovako, dakle, izgleda pravda u izvedbi crnogorskog pravosuđa.
Nekoliko izvoda iz presude ostaju za antologiju, za one koje će, možda, biti zainteresovani da vrše iskopavanja države koja je još kao novorođenče postala dekadentna. Zahvaljujući presudi, postoje pisani tragovi: Vrhovni sud jedne zemlje presudio je protiv ironije i cinizma u tekstu jednog pisca. Crna Gora je, odlukom trusta mozgova u Vrhovnom sudu, kriminalizovala ironiju i satiru, dva retorička modusa koji su legitimni otkada čovjek misli. Ovo nije slučajno: naši moćnici su toliko moćni da ih boli upravo ono što je sada za njihov račun kriminalizovano: ironija i sarkazam. Nikoga se oni ne boje, i ništa niko njima ne može - osim samog ljudskog duha, koji čak i u neslobodi ima snagu da ih izvrgne ruglu. Samo za siromašne duhom u ironiji i sarkazmu ima grubosti. A kroz njih, zapravo, progovara upravo duh, i to duh koji je pobunjen i ne pristaje, duh koji svojim sredstvima odgovara na represiju ontičkog. Jedino efikasno oružje protiv naših svemoćnika je, ponovimo, upravo podsmijeh. Ničega se oni ne boje kao podsmijeha slobodnog duha.
U tekstu Dželatov šegrt bilo je, očito, previše ironije i sarkazma za Vrhovni sud Crne Gore, koji tekst nije najbolje razumio. Evo čime smo izazvali bol duše: „Bilo je, kako se to danas kaže, vrijeme rata i sankcija. U okolnim državama gorjele su kuće, ovdje je na lomači patriotizma gorio zdrav razum. Da bi se opravdao rat u Bosni i Hrvatskoj nije bio dovoljan patriotizam. Bilo je potrebno mnogo više od toga. Valjalo je odustati od razuma. Napustiti razum, jer tek nakon toga bilo je moguće pretvarati se kako nam ne nedostaje moral.
Propagandna mašina tog vremena bila je, otud, zasnovana kako na nemoralu, tako i na gluposti. Novine i televizija nisu bili samo ogavni, nego i pravljeni za idiote. Valjalo je biti neosjetljiv za ljudsku patnju, slijep za vlastitu krivicu, napokon i dovoljno glupav da bi se povjerovalo u vlastitu ispravnost. Ružni, glupi i pokvareni - takve je proizvodila propaganda Miloševićeve države... Jedna od najvećih medijskih zvijezda tog vremena bilo je Emir Kusturica"
Propagandna mašinerija, čija je zvijezda bio i Kusturica je, dakle, proizvodila ružne, glupe i pokvarene - ergo, proizvodio ih je i Kusturica. Međutim: Vrhovni sud u presudi tvrdi: „U tom tekstu za tužioca se navodi da je „ružan, glup, pokvaren"". Dragi Vrhovni sude, ne navodi.
Crna Gora je, takođe, kriminalizovala i estetske sudove i kritiku umjetničkih djela, tako što je Vrhovni sud presudio da smo „na uvredljiv način osporavali rezultate u umjetničkom stvaralaštvu autora". Ovim je Kusturica u Crnoj Gori proizveden u državnog umjetnika čije je umjetničko stvaralaštvo sudski zaštićeno od osporavanja. Možda da ga, tako lijepog, pametnog i neiskvarenog, metnu na grb nezavisne Crne Gore, umjesto onog „zlatnog lava u prolazu"?
Osim što ne razumije dobro, Vrhovni sud Crne Gore je i neobaviješten. Ovaj proces je odavno završen. Presudu je donijelo Sarajevo i građani Bosne i Hercegovine, koji su, nakon što smo osuđeni na Višem sudu, uvrijeđeno takvom presudom, sakupili novac i poslali ga Kusturici, da ga zdravo troši. Zbog toga, i nikako ne samo zbog toga, u moje i Monitorovo ime: Sarajevo, hvala.
Monitor i ja smo ovaj proces dobili u Sarajevu, jedinoj mjerodavnoj sudskoj instanci u ovom sporu. Dobili bismo ga čak i u Beogradu. Ali u Podgorici nismo mogli.
Na vijest o presudi, Kusturica je izjavio: „Svaka čast crnogorskom sudstvu". Ovom presudom, Crna Gora je, iz usta svog Vrhovnog suda, pljunula na mišljenje Sarajlija i na njihovu solidarnost sa mnom i Monitorom. Kao što Monitor nije uspio da ih spriječi da krenu na Dubrovnik, kao što nismo uspjeli da ih spriječimo da grbavičkog koljača Batka puste da pobjegne iz zatvora, kao što nismo uspjeli da ih spriječimo da upadaju u Hercegovinu i pomažu Slobi da Radovanovim rukama davi Sarajevo, ni sada nismo uspjeli.
Zbog toga: Sarajevo, oprosti.

Andrej NIKOLAIDIS