Enes Kišević
Svjetlost

Samo da se uz tebe budim,
meni na svijetu ne treba više.
Da svaku tvoju mjenu slutim,
da zrak u tvojoj blizini dišem.

Samo da tiho uz tebe šutim
prisutan kao svjetlost bez glasa.
I da ti oči očima ćutim,
kao da ću te izgubiti, sada, ovoga časa

Kad me ispuniš
postajem svijetao iznutra
i, svijetleći, obasjavam prostor
u koji te unosim

Kad te nestane
odjednom potamnim

Tvoje useljavanje i iseljavanje
preobražava me
kao što mijene preobražavaju godine

Ako sam godina koja po tebi ima svoja doba
daj
u trenutku moga djela
ostani prisutna u meni

Tek tako bih
nestvaran za život
sjao
iz krute skamenjene prošlosti
u nedodirnute zrakama tvoje nježnosti
tamne ponore duša
Josip Pupačić

Senka


Zbog svega što smo najlepše hteli
hoću uz mene noćas da kreneš,
ma bili svetovi crni ili beli,
ma bili putevi hladni il vreli,
nemoj da žališ ako sveneš.

Hoću da držiš moju ruku,
da se ne bojiš vetra i mraka
uspavana i kad kiše tuku,
jednako krhka, jednako jaka.

Hoću uz mene da se sviješ,
korake moje da uhvatiš,
pa samnom bol i smeh da piješ
i da ne želiš da se vratiš,

Da samnom ispod crnog neba
pronađeš hleba komadić beli,
pronađeš sunca komadić vreli,
pronadješ života komadić zreli
ili crkneš, ako crći treba,
zbog svega što smo najlepše hteli.

Mika Antic

U bezvremenu

Dogodili smo se jedno drugom
u trenutku ukazanja
cistog i potpunog zivota
izvan obmane vremena,
u bezvremenu...

Na mjestu gdje se sjedinjuju
radjanje i nestajanje
gdje vjecno
rusi bojazljivi mit
o prolaznosti...

Dogodili smo se jedno drugom
izvan svega predvidljivog
u nasim malim postojanjima
izvan svih velikih htijenja
prizivanih snovima...

Tek, kao izbor nekih visih,
bozanskih zakonitosti
gdje nase misli
nemaju
više sto reci...

Dogodili smo se jedno drugom
i ne pitaj nikada sebe
zasto je to bilo tako...

Je li nasa izabranost
sudbina sretnika ili prokletnika
je li sve moglo biti
drugacije i obicnije...

J.Letic

Kad me pitaš zašto te volim
I tvoje se lijepe obrve namršte
i osmjeh ti vidim na licu
kao da se duga poslije kiše rasprostrla po tebi
i u svakome oku po jednu pticu
ugledam odjednom bez ikakvog straha
kad me pitaš zašto te volim
ja pomislim na oceane tople i hladne
na sunce koje se rađa svakoga dana
i znam da sve to počinje
ovdje sa tvoga dlana
i volim te kažem
a ne znam ti reći
jer nisam još bio nadohvat sreći
kakvu si donijela sa sobom
i miču ti se usne
o kako slatko i kako toplo
ljubavi moja
kad me pitaš zašto te volim
ja kažem da volim
jer postojiš i brojiš sve dane
jer ti duša bremenita dobrotom
ljubavlju plane
i znam da te volim
jer boli kad te nema
jer srce je moje na tvome tijelu
moj je život tvoja najljepša priča
i kažem ti volim
u meni stanuješ i ne dam da odeš
kad me pitaš zašto te volim
pogledaj samo u moj pogled sneni
tu svi tvoji odgovori žive
uvijek ih možeš naći kad želiš
i kad kiša zamuti rijeke i oči
znaš ti moje milo
u moju ljubav samo ti ćeš moći.

Zeljko Krznaric

Nesanica

na počinak
treba zadrijemati
odmoriti se
ispavati
utonuti u san
zaspati snivati
da sa mnom
duboko usne
moja mala tlapnja

što sam to
zaboga napisala
usne
tvoje mi usne
ne daju usnuti
usnu ti
u snu
budna
ljubim



Ana Horvat

Ogolio sam te kao ruzu
da bih ti vidio dusu.
A nisam je nasao,
ali se uokolo
obzorje, zemlja i more,
sve do beskraja,
ispunilo mirisom,
neizmjernim i zivim...

Zvonimir Golob

...Ruke nam se spajaju,
oči nam se upijaju;
tako počinje
povijest naših srca.

To je igra
davanja i odricanja,
otkrivanja i ponovnog sakrivanja,
nešto osmjeha i sasvim malo stidljivosti,
i poneka,tek slatka besciljna svađa.

Ljubav ova između tebe i mene
jednostavna je kao pjesma...

(R. Tagore)

Nedostajes mi

Nebo iznad mene zagrlila jesen
ustreptalim nemirom ceznje
dok sama sjedim
na terasi frankfurskog kafea.
Ne mogu te dotaci
al ipak te ljubim
svakom kapi ove kave,
dimom cigarete.
Ljubim te
svakom svojom mislju.
Iz ociju mi se, jos snenih,
mjesaju suze izdajice
s kapima jesenje kise
kojom me nebo casti.
I briga me za tudje poglede,
poluosmjeh na usnama.
Slucajno su samo njemi svjedoci
tvoga nedostajanja meni...
M.L.Calic

Biti srećan - Herman Hesse

U životu ne postoji nikakva dužnost
osim dužnosti: biti srećan.
Samo smo zato na svetu,
a sa svim dužnostima,
svim moralom
i svim zapovijedima
retko činimo jedno drugoga srećnim,
jer i sebe time ne činimo srećnima.
Ako čovek može biti dobar,
može to samo onda
kada je srećan,
kada u sebi ima sklada,
dakle kada voli.
To je bilo učenje,
jedino učenje na svetu.
To je rekao Isus,
To je rekao Buda,
To je rekao Hegel.
Za svakoga je na ovome svetu
jedino važno
njegovo vlastito najunutarnjije,
njegova duša,
njegova sposobnost da voli.
Ako je ona u redu,
onda je svejedno
jede li se proso ili kolači,
nose li se dragulji ili rite;
onda svet zvuči zajedno s dušom,
onda je dobro.