Samo - Marina Ugrin

Sakrij me.
U mirisu letne oluje
Bljesku munje i
Slutnji zudnje;

Cuvaj me u snovima
Nanizanim u nocima
Krhkim od samoce.

Sakrij me.
U secanju na ukradene
Poljupce od kise
U ocekivanju svitanja.

Sakrij me.
U prekrsenim obecanjima
U uzdahu sto se otima
Samotnim satima.

Sakrij me.
U pricu sto ima sretan kraj.
Sakrij me u zagrljaj,

- Samo ljubav mi ne sakrivaj!

AKO OVA USTA POTROŠIM



Ako ova usta potrošim izgovarajući ljubav,

tko će te orositi

mojim poljupcima.?

Ako ovim rukama budem doticala

sve što oblike ima,

tko će te umjesto mene

obaviti zagrljajima?

Ako ovim tijelom iskažem sebe,

kako ću te primiti da,

sjedinjen sa mnom,

osluškuješ bilo vremena?

Ne volim te da bi to znao,

niti je potrebno da ja to znam.

Ne volim te da bih ti objašnjavala svoju ljubav,

niti je potrebno da ona objašnjava mene.

Volim te nedostatkom pitanja,

i nemogućnošću odgovora,

volim te zato da

nikada ne saznam zašto.

Želim te voljeti bez želja i htijenja,

tek onako,

isprepleteno,

kao što se vole mora

i obzorja…

Povezujem sve pokidane svjetove

i brišem svaki moj kraj

i početak,

sve dok ova ljubav protječe,

plimom vječnosti,

u meni.



Olja Runjić

Savršenstvo vatre


Znam da ja nisam u svemu samo čovek.
I sad sam upotrebljen tek uz put.

Nevolje je u tome šo ne znam kako da prepoznam
gde sam udešen tako neverovatno nesrećno

da upetljavam sebe u pretakanje večnosti u večnost
i svemu pristajem da sam posuda,

da sam ram koji obmanjuju da je ikona,
da sam ikona koju varaju da je boja,

da sam boja kojoj predskazuju da je smisao,
i da sam smisao koji, na kraju, ne zna se šta je.

Da li ste odgonetnuli to volšebno, to složeno,
što nazivamo u sebi: prepoznavanje poznatog?

***

Ako te uprlja blato i otruje gorčina
oni to sigurno čine iz njima časnih pobuda.

Moralni zakon vode je: da udavi.
A vatre: da sagori sve što joj je u zagrljaju.

Blatu je umetnost da blati. Gorčini da je žešća.
Oni u tome vide čistotu dobrih običaja.

Sve ima svoj stvaralački sjaj i krepost.
Sve ima etiku sopstvene prirode.

Tvoje je s kim si, kud prolaziš i šta gutaš.
I zato, sve što ti je strano posmatraj

blagonaklono. Jer i tvoje je rasuđivanje,
Jer i tvoje je delanje za nekog nasilje i bol.


Mika Antic

The Waking by Theodore Roethke

I wake to sleep, and take my waking slow.
I feel my fate in what I cannot fear.
I learn by going where I have to go.

We think by feeling. What is there to know?
I hear my being dance from ear to ear.
I wake to sleep, and take my waking slow.

Of those so close beside me, which are you?
God bless the Ground! I shall walk softly there,
And learn by going where I have to go.

Light takes the Tree; but who can tell us how?
The lowly worm climbs up a winding stair;
I wake to sleep, and take my waking slow.

Great Nature has another thing to do
To you and me; so take the lively air,
And, lovely, learn by going where to go.

This shaking keeps me steady. I should know.
What falls away is always. And is near.
I wake to sleep, and take my waking slow.
I learn by going where I have to go.

Bez sagovornika - Desanka Maksimovic

Razgovaram bez sagovornika
kao da razgovaram s duhom,
ne vidim mu razgovetno lika,
čujem ga više srcem nego sluhom.

Nema čudjenja, nema nesporazuma,
razgovaramo kao vekovni znanci,
otvaram širom vrata uma,
reči iz podsvesti idu pravce.

Govori mi što nikada inače
neće mi reći ako se sretnemo.
Znam šta mu i polureči... znače.
Razgovaramo sad naglas, sada nemo.

Pričini mi se da razgovor teče
u dalekom predelu, visokoj travi,
nekad u svanuće, nekada uveče -
sve je nestvarno, a kao na javi.

To biva kada se u meni nagomila
mnogo prećutnog, u samoći.
Razgovaramo kao što razgovaraju oči,
kao što razgovaraju dva bila.

PLES

Poslala sam ti poziv.
Poruku koju je vatra življenja ispisala na mom dlanu.
Nemoj skočiti na noge i povikati:"Da, to je ono što želim!
Učinimo to!"
Samo tiho ustani i pleši sa mnom.

Pokaži mi kako slijediš svoje najdublje želje,
spiralno se spuštajući u bol unutara bola,
a ja ću ti pokazati kako posežem unutra i otvaram se
prema van
kako bih osjetila poljubac Misterija,slatke usne na mojima,
svakoga dana.

Nemoj mi reći da želiš držati cijeli svijet u svome srcu.
Pokaži mi kako se odvraćaš od okrivljavanja drugoga
a da ne napuštaš samoga sebe kad si povrijeđen i bojiš se
biti nevoljen.

Ispričaj mi priču o tome tko si
i saznaj tko sam ja u pričama koje živim.
I zajedno ćemo se sjetiti da svatko od nas uvijek ima
mogućnost izbora.

Nemoj mi reći kako će divne stvari biti...jednoga dana.
Pokaži mi da možeš riskirati da budeš potpuno u miru,
uistinu pomiren sa stvarima kakve su upravo sada u ovom
trenutku,
i opet u sljedećem i sljedećem i sljedećem...

Čula sam dovoljno ratničkih priča o junačkim pothvatima.
Reci mi kako se raspadneš kad udariš u zid,
naletiš na prepreku koju ne možeš prijeći snagom vlastite volje.
Što te nosi na drugu stranu zida,
prema krhkoj ljepoti tvoje vlastite čovječnosti?

I nakon što smo jedno drugome pokazali kako smo postavili
i održali
jasne,zdrave granice koje su nam pomogle da živimo jedno
pored drugoga,
riskirajmo prisjetivši se da nikad nismo prestali tiho voljeti
one koje smo nekad voljeli glasno.

Povedi me na mjesta na zemlji koja te podučavaju kako
plesati,
mjesta na kojima možeš riskirati da dopustiš svijetu da ti
slomi srce,
a ja ću te povesti na mjesta na kojima mi zemlja pod
stopalima
i zvijezde iznad mene uvijek iznova zacjeljuju srce.

Pokaži mi kako se brineš za posao,a da te on ne određuje.
Kad su djeca nahranjena,ali još uvijek glasovi unutar i
oko nas
viču da želje deuše imaju previsoku cijenu,
podsjetimo jedno drugo da to nikad nema veze s novcem.

Pokaži mi kako svome narodu i svijetu daješ
priče i pjesme koje želiš da djeca naše djece zapamte,
a ja ću tebi pokazati kako se trudim,
ne da promijenim svijet,nego da ga volim.

Sjedni pored mene u dugim trenucima zajedničke
osame,
znajući našu aplolutnu osamu kao i našu neospornu
pripadnost.
Pleši sa mnom u tišini i zvuku malih dnevnih riječi,
ne zamjerajući mi ni jedno na kraju dana.

I kad zvuk svih svečanih očitovanja naših najiskrenijih
namjera odumre na vjetru,
pleši sa mnom u beskrajnom stanci prije sljedećeg velikog
udaha,
daha koji nas sve udahnjuje u postojanje,
ne ispunjavajući praznunu izvana ili iznutra.

Nemoj reći:"Da!"
Samo me uzmi za ruku i pleši sa mnom.


O.M. Dreamer

Ne dam večeras sjenama mraka da
izgube ti tragove
Ni pupoljcima ruža da ljube ti
tople dlanove
U večernjoj rapsodiji lelujave strasti
zrikavci pjesmu rasprostiru za tebe
Neka te ruke tame ponesu
jakošću mojih misli i spuste ti glavu
na moje grudi
Ubrati ne znam uspavanu strast posijanu
na tvojim trepavicama
I premda su ruke pružene
da sljube se u dodiru sa tvojima
Izmaknut ću luđačke otkucaje srca
iz tvoje blizine
I postati daleka tvojim
tajnovitim željama
Razotkrit ću se ispred zastora
razuzdanih zvijezda
Neka me upiju u sjenama svoje
raskoši
I raspu nebom svu pakost
nemirnih misli
kojima te iznova ljubim ..

E.Kraljić

NEĆU OPRATI LICE

Prvi put neću oprati lice
pred spavanje.
Da ne sperem,
tvoje tople dodire.

Na licu mom,
ostaše tvoje oči.
Ustreptali trag nadanja,
još plamti u njima.

Neću saprati želje,
što prizivaše tamu.
Dirke prstiju...
Ni dodire vlažnih dlanova...
Još klize...

Sunce je otišlo,
iza crvenog neba.
Tiha noć.
Na jastuku,
tvoj lik se utapa.
Radosna ležem.

Neću oprati lice,
ni ruke na tebe mirisne.
Bojim se da izbrišem
trag sna najlepšeg...

(C) Lepa Simić 2005

Ti cvijete moj tajanstveni

Ti cvijete moj tajanstveni, ti ružo čudesna,
tražio sam te ja
i kad sam prošao kraj tebe i pogledao na te,
duša mi zadrhta sva.

Srce je moje naslutilo
tajanstvenosti moć,
srce je moje oćutilo
kako se vedri noć.

U mojoj je duši sijevnulo
svjetlo golema blaga.
Sve moje biće je čeznulo
za tobom, za tobom, draga,
ti cvijete moj tajanstveni, ti ružo čudesna.

O, bogat sam –
pomozi mi da podignem,
ponesem blago svoje,
sve blago duše moje

Mi se čudno razumijemo

Mi se čudno razumijemo
k'o dva bola, k'o dva vala
k'o dva mosta u otkrića:
ja te volim čudno, nijemo,
ti si ona čudna mala,
mašta drevna moga bića.

O tebi su pitalice
od vijekova moje bile,
odgovor o kom se sanja.
Odgovor je tvoje lice
ti si slika one vile;
iz dječačkih nagadjanja.

I svi stari snovi, evo
polagano nadolaze
k'o da ide vreme tamno.
Svaki gest tvoj ja sam snivo,
znam napamet tvoje fraze
svaku rec sam cuo davno.


Stanislav Vinaver