Cccc...ma otkud SAD to?

08-01-2010 02:00
Milan Bandić naručio ubistvo Munira Podumljaka



Milan Bandić naručio je 2004. godine ubistvo Munira Podumljaka, predsjednika udruge partnerstvo za društbeni razvoj. To sam predstavnicima MUP-a usmeno kazala 2006. i ponovo godinu kasnije u pismenoj formi. Međutim, nikada me niko nakon toga nije pozvao ni na infomattivni razgovor – izjavila je Zagrepčanka Violeta Janjik.

Ona je objasnila da je Zvonimir Šoster u aprilu 2004. pozvao na razgovor i objasnio da u Poglavarstvu grada Zagreba ima puno problema, da im treba od povjerenje i ponudio joj je posao. Odveo je u ured tadašnjeg dogradonačelnika Milana Bandića koji je nešto kasnije došao i s vrata počeo da psuje i bahato se ponaša. Kazao je da je Munir Podumljak balija i strani plaćenik i da ga treba ubiti „jer niko meni neće stajati na putu, to smeće treba riješiti“. Nju je pitao „ima li nekoga da riješi tog gada, novac nije problem“.

Violeta Janjik je izjavila da je bila šokirana i da je kazala: „Ukoliko učiniti nešto Muniru i bilo kome, sve ću vas prijaviti“. Prekinula je dalji razgovor i otišla iz Bandićevog kabineta.

Bandić je kasnije, nakon nekih istupa tužio Podumljaka za klevetu, a sud je prije godinu dana odbacio sve optužbe kao neosnovane.

Milan Bandić je gradonačelnik Zagreba i kandidat za predsjednika Hrvatske na izborima koji će se prekosutra održati.
N.C.

"SAN)
http://www.san.ba/index.php?id=9878

Hmmm...sudije i tuzioci ...glavne medijske "zvezde" (u negativnom smislu).
No kako u BiH sve "besprekorno" (ja tebi-ti meni) funkcionise,
nece ovom PREDSEDNIKU SUDA ni dlaka s glave faliti.


http://img694.imageshack.us/img694/6018/5express070110predsedni.jpg

"Express", 07.01.2010.godine

Ja sam urban, a ostale ćemo u kurban

Posebna vrsta jednoćelijskih organizama već dugo evoluira u našem gradu. To su amebe koje urbano i gradsko doživljavaju kao naciju ili religiju, pa njihov urbanizam postaje šovinizam, fašizam ili nacionalizam.




Problem Tuzle jeste taj što takve amebe čini apsolutnu vlast u Tuzli, ili barem onome što oni smatraju Tuzlom (granicu Brčanske Malte i Irca). Oni vode glavnu riječ i ako živite malo izvan glavne dvije ulice u Tuzli ne nadajte se da će vam snijeg biti očišćen, da ćete imati redovno vodu, struju i ostale stvari koje se u normalnom društvu svakako podrazumjevaju. Ne morate dakle biti smrdljivi seljak iz sela koja okružuju Tuzlu, dovoljno je da ste samo malo skrenuli sa glavne džade. Skrenuli ste vi sa džade i u glavi i u gradu, a ko i ne bi kada se njegov grad prema njemu ponaša kao maćeha prema Pepeljugi.

Druga je stvar što općinski načelnik u duhu poetskog romantizma govori o našem gradu. Sasvim je druga priča činjenica da vas neko stalno ubjeđuje da ste najbolji, da ste jedinstveni, da mi imamo ono šta drugi nemaju. Tačno je. Nemamo sposobnu vlast, a problem je što su oni koji bi trebali da ih mjenjaju podjednako nesposobni. Pomalo smješno zvuče priče i brošure o našoj opštini (ne gradu op.a) u kojoj se predstavljamo kao grad parkova, grad ovoga, grad onoga. A mi smo ustvari grad izbušenih cesta, zagađenog zraka i grad koji svake godine sve više tone. Bukvalno. Saobraćajnice su kao roller coasteri u luna parkovima, a servira nam se priča o bosanskom New Yorku. Mi smo bolan samo York i to meko pakovanje...

Na današenjem kolegiju kod općinskog načelnika između ostalih donešena je jedna traljava, nepromišljena i nadasve diskriminirajuća odluka. Iako smo skoro imali tranziciju javnog saobraćaja po kojem se prigradski autobusi sele na južnu magistralu, ponovo nešto nije uredu. Seljaci su trn u oku "otvorene" Tuzle pa je najbolje da se posve uklone. U Tuzli uskoro zabrana saobraćanja autobusa iz susjednih općina Njihova krajnja destinacija biće Bukinje na zapadu i Simin Han na istoku. Niko nije izvagao pro i kontra, niko nije razmislio da li će neko nauštrb općinskog tala sa GIPS-om biti u jako nepovoljnom položaju.

Konkretno, zamislite ljude koji idu na ljekarske preglede, majke sa djecom, učenike, radnike. Plati kartu prigradskom prevozniku, vozi se do Bukinja, izađi, smrzavaj se, čekaj drugi bus, plati opet kartu, pa se vozi po brdima i dolinama naših newyorških ulica. Strašno!
Umjesto da se zbog realne potrebe o rasterećenju ulica napravi neki manje štetan kompromis sa prijevoznicima i općinama, kauboji i općinski šerif busaju se fontanama, a u živo blato kopaju običnog čovjeka.

Građani grada koji to nije i dalje će da vrše urbanizam i renesansu po ono malo javne površine u strogom centru- jer ih ostalo i ne zanima. Seljake će pobiti, oteti im zemlju i tamo sagraditi vikendice na kojima će se odmarati u trenucima kada im viseći vozovi i spejs šatlovi postanu prebučni za miran vikend u svom stanu na sedamdeset trećem spratu najvišeg nebodera u Tuzli. Jedinstvenom gradu, koji to nije..

Mirza Ćatibušić Ćata
tuzla-x.ba



[Edited by KlOn on 13-01-2010 at 04:52 GMT]

Sta? Cudno...da TZ list domace zaobidje?

Po izboru Tuzlanskog lista

Jadranka Kosor osoba godine Zapadnog Balkana

U povodu 3. godišnjice izlaženja Tuzlanskog lista, čitatelji i redakcijski kolegij odlučili su Jadranku Kosor, predsjednicu Vlade Republike Hrvatske proglasiti za osobu godine Zapadnog Balkana.



Glavna i odgovorna urednica Tuzlanskog lista Jasna Subotić kazala je da su najnoviji događaji vezani za isključenje Ive Sanadera iz HDZ-a, raščišćavanje s brojnim aferama, podrška novoizabranom predsjedniku Ivi Jospipoviću, kao i odgovornost prema javnosti i njena dostupnost medijima kriteriji kojima se rukovodio redakcijski kolegij pri odabiru osbe godine.

"Njeno energično i znalačko vođenje i Vlade i HDZ-a golemi je faktor stabilizacije prilika u Hrvatskoj koja je svakim danom sve bliža i bliža Europskoj uniji. Na tom putu prepoznatljiv je doprinos gospođe Kosor, koja zasluženo nosi epitet osobe godine u regiji“, smatraju u Tuzlanskom listu.

Predsjednici Vlade Republike Hrvatske plaketa Tuzlanskog lista bit će uručena na posebnoj svečanosti, a pored predsjednice Kosor, priznanja će dobiti još 13 osoba iz javnog, gospodarskog, političkog i kulturnog života BiH i regije.

(sarajevo-x.com/FENA)
http://www.sarajevo-x.com/bih/clanak/100113172

Na sta sve nisu spremni "vjerom opijeni"...


PROPIVIJED: Tko glasa za Josipovica ostat ce bez blagoslova, ispovijedi i posljednje pomasti

"ODABERETE li ime Ive Josipovića, obećavam vam da će vam biti uskraćen blagoslov kuća u ovoj godini. Vaš će grijeh biti toliki da ćemo vam uskratiti odrješenje pri sakramentu ispovijedi, nećete se moći pričestiti i djeca vam neće biti krštena. U bolesti će vam biti uskraćeno pravo na pokajanje i pomast. A kada u tome grijehu umrete, crkvena zvona vas neće ispratiti, niti će vas katolički svećenik sprovesti", tako je glasila nedjeljna propovijed u župnoj crkvi Svih svetih u mjestu Aržano u Općini Cista Provo, koju je predvodio župnik Ante Čipčić. Župnik je u razgovoru za Index potvrdio sadržaj svoje propovijedi govoreći kako u tome ne vidi ništa čudno.

Onaj tko je glasao za Josipovića sam je to tražio!

Jedna od vjernica, koja je bila nazočna na nedjeljnoj misi ispričala nam je kako je župnik poziv da se glasa za Milana Bandića prije nalikovao na "kletvu" nego na tumačenje evanđelja. Isto tako umjesto eventualnog oprosta takvog grijeha don Čipčić nabrajao je samo posljedice tog čina.

"Pa, znate za koga mi glasamo. Uostalom onaj tko je glasao za Josipovića sam to traži, jer je on nevjernik. Isto tako ne možete reći da vam je sadržaj moje mise prepričao vjernik, jer vjernik ne govori vani što se u unutar kuće govori", potvrdio je za Index don Čipčić dodajući kako je sasvim normalno i očekivano da će Crkva ne samo zaokružiti Bandića na izborima nego i agitirati za njega. Župnik u Aržanu tvrdi i dalje kako su za Josipovića glasali isključivo nevjernici.

Samo je 16 posto Hrvata vjernika

Na izravni upit Indexa zar je moguće da je više od 60 posto Hrvata nevjernika, don Čipčić je dao zanimljiv odgovor.

"Samo je 16 posto Hrvata vjernika. To su vam oni koji redovno idu na misu", zaključio je razgovor don Čipčić. Podsjetimo, službeni Kaptol je podržavao predsjedničkog kandidata Milana Bandića, a kardinal Bozanić primio ga je u dvosatni razgovor nekoliko dana prije izbora. Glas Koncila nakon izbora izrazio je žaljenje zbog pobjede Ive Josipovića.

U Općini Cista Provo čak 90 posto glasača vidjelo je Bandića kao novog predsjednika odnosno izborni gubitnik dobio je 1.282 glasova. Svega 130 glasača bilo je za Josipovića, a čini se da su tako ostali i bez blagoslova, krštenja, pomasti....

Izvor: index.hr

NASLOVI IZ HRVATSKE ŠTAMPE u 2009.GODINI...

JUTARNJI
Plin već ove godine stiže u Jasenovac

JUTARNJI
Žohar u saborskom restoranu
- Podnaslov: Gamad na ručku

24 SATA
Provalio u dječji vrtić i zlatnu ribicu nabio na čačkalicu

JUTARNJI
Zatukao ženu sjekirom, skočio u bunar, pa se objesio

JUTARNJI
Terapija jahanjem invalidne djece

JUTARNJI
Ante Gotovina lokaliziran

JUTARNJI
Objesio se o netom propupalu trešnju

JUTARNJI
U požaru izgorio prasac Vicko, krava Jagoda i čovjek Ivan

NOVI LIST
Zvjezdani ratovi 3: Osveta shita

JUTARNJI
Nožem izboden Gregori Peck (20) iz Slatine

JUTARNJI
Krava propala kroz krov na glavu turčinu koji je igrao domino

VEČERNJI
Zimbabvenaska policija moli pogreškom puštene zatvorenike da se vrate u zatvor

DNEVNIK
Umirovljenici se odmaraju na klupama, a groblja zjape prazna

SLOBODNA DALMACIJA
Osmoškolci ubili boga u vjeroučiteljici

JUTARNJI
Mačka sa pet nogu živjet će sasvim normalno kad joj uklone dvije viška

------------------------------

ŠTA SVE MOGU IZGOVORITI HRVATSKI NOVINARI I OSTATI ŽIVI:

- Poslao ga je u pizdu m... (umjesto u p. materinu)

- Smrt je nastupila dva dana nakon počinjenog suicida.

- Hrvatska se plaši igre Kurčeva

- 42-godišnji starac

- 37-godišnji mladić

- Ubio prvo sebe pa ženu

- Osumnjičeni ima visoku stručnu spermu

- Na Novogodišnjem koncertu počeli su zaudarati taktovi Radetzky marša

- Bez oca Blanka nikad ne bi dostigla vrhunac

- Obraz naših cura osvijetlila je Nika Fleiss, koja je nakon druge vožnje
skončala šesnaesta

- 16 mrtvih i nestalih: Česi umiru plivajući

- On htio, ona neće

- Četiri čovjeka pretukla Bosanca

- Poginuo u naletu tramvaja na Božićno jutro

- Naletio na vlak brzinom od 220 km/ h

- Stradao pod tračnicama vlaka

- Lovio vepra, ubio sina

- Policija zaplijenila 10 kilograma dobre marihuane

- Svjedočio ispred prazne sudnice

- Policajac ju je pokušao lišiti života

- Zatvorenici su tijekom logorovanja u Jasenovcu ...

- Zaprijećena je zatvorska kazna u trajanju 1.500 kuna

- Pao je s visine od šest i pol metara i zadobio samo teži potres mozga

- Među 10 poginulih ima i dosta teško ozlijeđenih

- Mrtvi i ranjeni su zbrinuti u bolnici u Basri

- Uhićeno je 15 osoba između 23 i 40 godina starosti, od kojih je jedan maloljetnik

Mračna prošlost episkopa Kačavende

Vladika udbaš hoće da postavi patrijarha

Vladika zvorničko-tuzlanski Vasilije (Kačavenda) ne planira sebe da isturi kao jednog od trojice kandidata za patrijaršijski tron i za to ima debele lične razloge. Međutim, prema saznanjima „Blica”, Kačavenda nastoji da obezbedi da tok Sabora odrede on i njemu odane vladike, tako da svi kandidati, njih trojica, budu iz kruga njemu bliskih episkopa. Na taj način, ma ko bio izabran, zvorničko-tuzlanski vladika bi daleko od očiju javnosti, kao i do sada, imao najveći uticaj u SPC i u tokove novca.

Zašto vladika Vasilije (Kačavenda), episkop koji oko sebe okuplja snažnim i manje čvrstim vezama najmanje 18 vladika, iako bi to želeo, neće sugerisati da se za njega glasa?
Najjednostavniji odgovor za kojim se isprva poteže jeste „da vladika sklon luksuzu neće svoje raskošne dvore u pozlati menjati za oskudnu, pa i pomalo memljivu sobu u Patrijaršiji”. Međutim, razlozi vladike Kačavende mnogo su dublji. On je dobar deo svog staža u crkvi posvetio i radu za obaveštajnu službu, o čemu svedoče zapisi službi još iz perioda stare Jugoslavije. O tome postoji znatan broj dokumenata. Neki od njih otkrivaju način rada Vasilija Kačavende, ali i potvrđuju činjenicu o kojoj se do sada samo spekulisalo u javnosti - da je angažmanom u službi i njenom preporukom doveden na mesto episkopa 1978. godine.
Godinu dana ranije, marta 1977. godine, krenula je prepiska unutar službi stare Jugoslavije da li je dobro ili ne progurati Kačavendu za episkopa. Od 1976. Kačavenda se vodi pod „OO”, to jest, pod operativnom je obradom u cilju prikupljanja materijala zarad ponovnog angažovanja.
Službe u konsultaciji sa tadašnjim republičkim organima bivše republike Bosne i Hercegovine u Sarajevu konstatuju da bi trebalo da se podrži predlog za izbor Kačavende za episkopa SPC. Službe i državni organi su ocenili Kačavendu kao pogodnog zbog činjenice da je „njihov”. Spisi obaveštajaca nude i detaljnije saznanje o tome kako je sadašnji vladika napredovao od sekretara Zvorničko-tuzlanske eparhije do episkopa.
Vasilije Kačavenda je položaj sekretara u Eparhiji iskoristio za ličnu afirmaciju. Službe su imale saznanja da je upravo on sugerisao tadašnjem vladiki Longinu da starije sveštenike sa parohijama, inače odane Longinu i SPC, penzioniše a da na njihova mesta dovodi mlađe. Njima je, kao po pravilu, pre rukopolaganja u većini slučajeva kumovao Kačavenda, a bilo je i slučajeva da je bogatije parohije davao onim sveštenicima koji su mu zauzvrat plaćali nadoknadu. Danas se za vladiku Vasilija nezvanično navodi da je episkop kome je odan najveći deo sveštenstva, te da drži najveći broj crkava u Beogradu jer je u njih dovodio svoje ljude.
Krajem sedamdesetih Kačavenda je dolazio u konflikt sa starijim sveštenicima. Ono što je služba utvrdila jeste da je vešto balansirao, pa su se, zapravo, njegovi sukobi u javnosti prikazivali kao sukobi sveštenstva sa sada počivšim vladikom Longinom. Kako vladiku Kačavendu nisu volele pojedine tadašnje vladike, propalo je par pokušaja vladike Longina da ga progura za episkopa.
Napredovanje i sve veća moć tadašnjeg sekretara eparhije nisu nepoznanica za službe koje su u vreme komunističke Jugoslavije imale upliv u sve strukture društva. Najjača preporuka za njih da izdejstvuju da se sekretar Kačavenda unapredi u episkopa jeste činjenica da je jedan duži period bio u aktivnom odnosu sa službom. Tu saradnju je u jednom trenutku prekinuo Kačavenda, izbegavajući da dostavi podatke vezane za delovanje pojedinih sveštenika. Svečana arhijerejska hirotonija vladike zvorničko-tuzlanskog Vasilija bila je 25. juna 1978. godine u Sabornoj crkvi u Beogradu. Međutim, tadašnji obaveštajci nisu hteli tako lako da se odreknu njegovih usluga.
Čest gost u dvorima vladike Vasilija još od vremena kada je bio monah u Beogradu jeste sadašnji vladika mileševski Filaret. Njih dvojica se krajem osamdesetih i te kako bave ostalim članovima Sabora. Tako se pakuje pismo da su tadašnji vladika žički Stefan i šumadijski Sava komunisti.
Vladika Vasilije Kačavenda u javnosti slovi za patriotu. Međutim, pojedine strukture u SPC, takođe bliske službi, pratile su njegov angažman tokom rata na prostoru bivše Jugoslavije. Česti gosti u Kačavendinim dvorima bili su Momčilo Krajišnik, Biljana Plavšić, braća Karić, pokojni Ljubiša Savić Mauzer, razni političari, a od vladika vranjski Pahomije i mileševski Filaret. U vreme Plavšićeve i Krajišnika otvoreno se razgovaralo i o politici i o državnim i vojnim pitanjima. Međutim, po odlasku domaćih političara, kod vladike Vasilija bi dolazili oficiri SFOR. Poznato je da su postavljali direktna pitanja o temama razgovora, a Kačavenda bi to otvoreno i prenosio.
Danas, mnogo godina posle, vladika Vasilije je, može se slobodno reći, u SPC najjači vladar iz senke. Uz njega su vladike iz bosanskih eparhija, znatan broj episkopa iz dijaspore, vladike iz Srbije Pahomije i Filaret. Taj krug vladika naziva se često bosanskim lobijem na osnovu porekla svog prvog čoveka Kačavende, ali i jer ga većinom čine vladike Bosanci.

Dolazak Kirila malo verovatan
Kiril KavčenkoNikolaj Balašov, sekretar za međupravoslavne odnose Odeljenja za spoljne crkvene veze Moskovskog patrijarhata, nije mogao da potvrdi za “Blic” da će ruski patrijarh Kiril doći na intronizaciju novog srpskog patrijarha. “Takva odluka nije doneta. Dolazak patrijarha Kirila je malo verovatan, jer još nije bilo njegove prve posete Srbiji u svojstvu poglavara Ruske pravoslavne crkve. Ali definitivna odluka o tome ko će predvoditi ruski delegaciju na toj ceremoniji biće doneta neposredno posle izbora novog patrijarha SPC”, navodi Balašov. Upitan koga bi RPC volela da vidi kao naslednika patrjarha Pavla, on ističe da RPC nema “svojih kandidata”. “Njega će izabrati Bog i Sinod SPC, a mi ćemo svaku odluku prihvatiti”, napominje predstavnik RPC. Međutim, prema nezvaničnim saznanjima “Blica”, RPC je najviše sklona izboru mitropolita Amfilohija, koji je inače čest gost u Moskvi. - T. T.

Izvor: Blic

Tko je glasao za Josipovića?

Boris Dežulović
15.01.2010.

Talijanski Bagnone tipični je mali toskanski gradić: zeleni brežuljak u provinciji Massa Carrara, na brežuljku grozd kamenih kućica, a na vrhu kaštel s tornjem i zvonik mjesne crkve. Prije pedesetak godina to je bila živa općina sa šest hiljada duša, ali dvadeseto stoljeće je učinilo svoje, i treći milenij Bagnone je dočekao s točno 1.945 stanovnika, uglavnom staraca što po gostionicama pabirče krhotine bolje prošlosti.

Do subote 22. avgusta prošle godine malo tko je čuo za Bagnone: za njega se zna samo po tome što se svakog maja tu održava Sagra della Cipolla, "festival luka" na kojemu se sprema nadaleko poznata "la Cipolla de Treschietto" i svakojaka druga jela od luka. Onda su sve svjetske novine objavile da je upravo u Bagnoneu, u malom kafe-baru "Biffi", uplaćen listić sa dobitnom kombinacijom SuperEnalotta, koji je sretniku donio 148 milijuna eura, najveći dobitak u povijesti europskih lutrija.

U živopisno malo mjestašce na vrhu brda već sutradan ujutro nahrupili su novinari, turisti i znatiželjnici, mnogobrojni raseljeni Bagnonesi iz cijele Italije iznenada su se sjetili davno zaboravljenih rođaka, ali novopečeni multimilijunaš iz nekog je razloga odlučio ostati anoniman.

Ne treba mnogo literarnog dara da se zamisli drama u gradiću od 1.945 stanovnika, od kojih baš svatko poznaje baš svakoga, znajući da je jedan od njih preko noći postao tako bogat da za lokalni nogometni klub, kad bi postojao, može odmah od Reala kupiti Kaku i Cristiana Ronalda. Ne treba mnogo mašte da se zamisle sutradan ujutro došaptavanja i ispitivački pogledi na mjesnoj tržnici i u lokalnoj oštariji, u pošti, dućanu i pred crkvom San Niccolo, prije nedjeljne mise.

Ćakula se u malom Bagnoneu i raspituje je li slučajno tkogod u samoposluzi iznenada kupio šampanjac ili noćas izbacio ženu iz kuće, ispod oka se za ručkom gledaju bračni parovi, mjerka se svaka riječ, gospođa iz apoteke sumnja na babu što je uzela kutiju sedativa, mjesni poštar na penzioniranog karabinjera kojemu je u hodniku vidio otvorene kofere, a zvonar San Niccola na onog besposličara i zgubidana što je jutros prvi došao u crkvu i zapalio svijeću pod oltarom Madonne del Pianto. Ono malo djece što je ostalo u Bagnoneu dobilo je zadatak da noću drže stražu i gledaju hoće li netko iz čista mira napustiti gradić, a muškarci u brijačnici za to vrijeme rezignirano odmahuju rukom, zaključujući da treba samo sačekati kome će mafija zakucati na vrata. Pa gledaju tko je u brijačnici ublijedio.
Ova mi je fantastična epizoda iz kronike maloga mista Bagnone u Toskani pala na pamet dok sam čitao izvještaj Državnog izbornog povjerenstva s rezultatima drugog kruga hrvatskih predsjedničkih izbora. Za razliku od matice domovine, koja je rezultatom 60:40 izabrala SDP-ovog kandidata Ivu Josipovića, Hrvati u Bosni i Hercegovini sjevernokorejskom su većinom od 92 posto glasali za protukandidata, dojučerašnjeg reformiranog zagrebačkog komunistu i iznenadnog hercegovačkog katoličkog desničara Milana Bandića.

U svim bosanskohercegovačkim gradovima i gradićima rodijak Milan iz Pogane Vlake pokupio je uvjerljivu većinu, od Mostara, gdje je osvojio 14.989 glasova, a Josipović jedva 435, do Gornjeg Vakufa, gdje je Bandića zaokružilo 2.387 glasača, a Josipovića njih samo dvadeset i sedam. Ako mislite da je to mnogo, sačekajte rezultate iz Širokog Brijega, gdje je od 7.308 glasača Bandić osvojio 7.279, odnosno 99,60 posto glasova! Pa ipak, sve je nadmašila mala istočnohercegovačka općina Ravno.

Ravno je tipično malo hercegovačko selo: gore modro nebo, dolje bijeli kamen, između njih mala zelena krpa, na njoj stotinak neuglednih kockastih kuća, a u sredini župna crkva. Prije pedesetak godina to je većinski hrvatsko selo bilo sjedište žive općine od šest hiljada duša, ali dvadeseto stoljeće je učinilo svoje, i treći milenij općina Ravno je dočekala s točno 1.770 stanovnika, uglavnom staraca što po gostionicama pabirče krhotine bolje prošlosti.

Do ove nedjelje malo tko je čuo za Ravno: za njega se zna samo po tome što je 2. listopada 1991, punih šest mjeseci prije službenog početka oružanih sukoba u BiH, sumanutim napadom Jugoslavenske narodne armije upisano kao prvo mjesto koje je stradalo u bosanskom ratu. Onda su prije koji dan sve hrvatske novine objavile da je u drugom krugu hrvatskih predsjedničkih izbora, na glasačkom mjestu u općini Ravno, od ukupno 363 glasača koji su izašli na izbore, za kandidata SDP-a Ivu Josipovića glasao točno - jedan.

Od 363 glasa Milan Bandić je tako osvojio 362, iliti preciznije 99,72 posto, nasuprot Josipovićevom jednom, odnosno 0,28 posto. Najveća je to pobjeda u povijesti europske demokracije, šanse da neki socijaldemokrat osvoji glas u hrvatskom Ravnom manje su nego da iranski reformski opozicionar Mir-Husein Mousavi dobije glas u Aradanu, rodnom mjestu Mahmuda Ahmadinedžada. Ili da na lotu osvoji 147 milijuna eura. U živopisno malo mjestašce na rubu Popova polja već sutradan ujutro nahrupili su stoga novinari, turisti i znatiželjnici, pristigli su iz cijele Hercegovine i Hrvatske mnogobrojni ljutiti Ravnjaci da otkriju čiji je rodijak osramotio selo, ali Josipovićev glasač iz nekog je razloga odlučio ostati anoniman.

Ne treba mnogo literarnog dara da se zamisli drama u selu od dvjesto stanovnika, u općini od jedva 1.700 duša, od kojih baš svatko poznaje baš svakoga, i baš svaki Hrvat baš svakoga Hrvata, znajući da je jedan od njih prošle nedjelje podmuklo, sakriven iza kartonske pregrade, na glasačkom listiću zaokružio Ivu Josipovića, to izdajničko agnostičko, bezbožno, komunističko đubre. Ne treba mnogo mašte da se toga jutra, nakon što su novine objavile izvještaj Državnog izbornog povjerenstva, zamisle došaptavanja i ispitivački pogledi na mjesnoj tržnici i u lokalnoj krčmi, u pošti, u dućanu i pred župnom crkvom.

Ćakula se u malom Ravnom i raspituje je li slučajno tkogod u trafici iznenada kupio sarajevsko "Oslobođenje" ili izbacio ženu iz kuće, ispod oka se za ručkom gledaju bračni parovi, mjerka se svaka riječ, gospođa iz dućana sumnja na babu što je uzela kutiju srpskih plazma keksa, seoski poštar na penzioniranog milicionera kojemu je u hodniku vidio Titovu sliku, a zvonar župne crkve na onog seoskog besposličara i zgubidana što jedini u selu nedjeljom ne dolazi na misu.

Ono malo djece što je ostalo u Ravnom dobilo je zadatak da noću drže stražu i gledaju hoće li netko iz čista mira napustiti selo, a muškarci u mjesnoj kladionici rezignirano odmahuju rukom, zaključujući da treba samo sačekati kome će mafija zakucati na vrata. Pa gledaju tko je u kladionici ublijedio.

Nezavisne novine, 13.01.2010.
preuzeto sa sajta Peščanika

Koljač protiv koljača...