Faruk Borić: Dodikova izjava dostojna ne samo Radovana Karadžića, nego lično Josepha Goebelsa

Izjava o lažiranju masakra u Tuzli i Sarajevu dostojna je ne Samo Radovana Karadžića, nego lično Josepha Goebelsa, i tu nema dalje. Ili ima? Može li se ići niže, ispod pojasa, ispod granice ukusa, ispod svakog civilizacijskog digniteta?



Povodom blokade u kojoj se našlo Vijeće ministara, Nikola Špirić je rekao: "Ovakva situacija najviše odgovara onima koji ne vole BiH. Koji bi htjeli da se država raspadne." Špirić je, za promjenu, potpuno u pravu: njegov stranački šef Milorad Dodik nebrojeno je puta riječju i djelom pokazao da ne voli BiH, da joj nije stalo do nje, da je "nužno zlo" za srpski narod i da će zajedničke države biti koliko on želi. A želi jako malo. Nakon izjave o upitnosti krivnje Vojske Republike Srpske (i političkih zapovjednika) za masakr na tuzlanskoj Kapiji i sarajevskim Markalama, definitivno, nema greške: Dodik je spreman na sve kako bi izbjegao da mu država eventualno sudi za očigledne mahinacije u vezi sa izgradnjom zgrade Vlade, autoput Banja Luka - Gradiška, Razvojnu banku RS, itd.

Izjava o lažiranju masakra u Tuzli i Sarajevu dostojna je ne samo Radovana Karadžića, nego lično Josepha Goebelsa, i tu nema dalje. Ili ima? Može li se ići niže, ispod pojasa, ispod granice ukusa, ispod svakog civilizacijskog digniteta?

Takva vrsta diskursa koji, bez ikakve greške, predstavlja potpuno nalijeganje na kontinuitet Karadžićevih opservacija, mitološko-patoloških propagandnih trikova, izazvala je - a zato je i ispaljena - efekt sablažnjavanja u široj javnosti. Nemoć zbog činjenice da lider SNSD-a može pričati šta god hoće i kad mu se ćefne, izazvat će dodatnu frustraciju naročito među bošnjačkim tijelom. Dodik barutom puni bure, i kotrlja ga oko vatre. Šta želi postići?

Sa srpskim življem u BiH? Negirajući krivnju čak i za neosporno dokazane zločine počinjene u režiji Radovana Karadžića i izvedbi Ratka Mladića, bosanskim Srbima vraća mitomanski diskurs s kraja osamdesetih i početka devedesetih, u kojem će centralno mjesto zauzeti mržnja spram komšija muslimanima. U takvom ambijentu Dodik može nastaviti da čini što mu je volja u političkom, ekonomskom i svakom drugom smislu. Ko te pita za mahinacije kad je u pitanju budućnost nacije.

Sa bošnjačkim življem u BiH? Gurajući prst u žive rane, kao što su Kapija i Markale, Bošnjake svjesno gura u poziciju žrtve u kojem preovladava diskurs: "Prvo su nas poklali, sad nam se još rugaju, Evropa nijemo posmatra, stoga se okrenimo fanatizmu, jedino se toga svi boje". Posljedica jačanja ekstremnog, antisrpskog osjećaja među Bošnjacima, najbolje je što se Dodiku može i dogoditi, jer se Evropa nimalo ne boji četničkih grupacija. Srpski ekstremisti nikad neće žrtvovati svoje živote jurišajući na ambasadu neke strane države u Sarajevu ili Banjoj Luci. Svejedno, ekstremizam Bošnjaka nešto je što ide na ruku Dodiku i on ga svjesno i sistematski hrani.

Sa međunarodnom zajednicom u BiH? Koliko god se strateški, u postizanju zadatih ciljeva (na stranu sad sa moralnošću), Dodikova politika činila izvanrednom, toliko je taktički pogrešna. Istina je da u međunarodnoj zajednici ne postoji jedinstvo u pogledu mogućih rješenja za BiH. To, uostalom, potvrđuju i pojedini ambasadori koji učestvuju u Vijeću za implementaciju mira. No, Dodikova politika potpaljivanja etnonacionalne mržnje neće promijeniti osnovni, najmanji zajednički nazivnik: BiH samo kao jedinstvena (jedna) država može u Evropsku uniju. Razlog: ne postoji način da se mirnim putem BiH podijeli, i svako onaj ko misli da Dodik može izvesti Republiku Srpsku na samostalan put prosperiteta, sa malo ili nimalo veza sa Federacijom BiH i Bosnom i Hercegovinom kao državom.

Situacija je kritična, uzavrela, i ljudi su užasnuti koliko sve liči na '92. Danas, skoro dvije decenije nakon ratnih sukoba, izljevi najcrnjeg revizionističkog nacizma prolaze nekažnjeno.

Šta treba još Dodik reći? Da je srebrenički genocid preuveličan? Rekao je, eto, i to. Treba li reći da se nije ni desio, nego su Bošnjaci sami sebe poubijali i, eventualno, nastradali u borbi prsa u prsa? Treba li Dodik reći da su Škorpioni bili oličenje srpskih junaka? Treba li reći da Auschwitz, Birckenau i Dachau su produkt jevrejske zavjere?

S obzirom na to da sam tek u ponedjeljak uvečer, u političkom magazinu 60 minuta vidio, slušao i uporedio izjavu ratnog Karadžića nakon masakra na Markalama i poslijeratnog Dodika, koji relativizira zločin na tuzlanskoj Kapiji, nakon što sam u trenu izgubio svaku gajeću iluziju da se nešto ipak promijenilo, postavio sam pitanje: Ko u Bruxellesu, Washingtonu, Londonu, New Yorku (ali i Sarajevu i Mostaru), zaista misli da se sa ovakvim pomahnitalim revizionističkim entitetskim diktatorom može pregovarati o Evropskoj budućnosti BiH? Ako Karadžića nisu željeli vidjeti za pregovaračkim stolom, zašto misle je ovakav Dodik relevantan sugovornik? Je li, zaboga, Karadžićeva jedina greška što za rušenje Ferhadije nije imao urbanističku saglasnost gradskih vlasti da minira džamiju u vrijeme predviđeno po bontonu ili zec leži u grmu fašizma?

Jesu li, zaboga, svi ti administrativni evropski čimbenici svjesni da toleriranje ovakvog Dodika proizvodi radikalizaciju na drugoj strani, proces za čije je zaustavljanje možda već danas kasno, a sutra je definitivno dockan? Je li rješenje da se pusti da stvari idu svojim tokom, pa šta bude da bude? I ko će snositi historijsku odgovornost kada tenzije počnu rasti? Hoće li se ponoviti '93?

Nakon nekažnjenog verbalnog revizionizma (a u korijenu svakog fašizma je upravo reinterpretiranje historije) Milorada Dodika o žrtvama Tuzle i Sarajeva, suživot je u opasnosti. Možda se već u ovom trenutku izbjeglica iz nekog sela u istočnoj Bosni, sirotinja sa dna društvene kace, prevaren milion puta od Dodikovih bošnjačkih partnera (instaliranih na trideset i nekom spratu babilonskog tornja na Velešićima, vođeni fanatičnom idejom vlastitog preživljavanja preko sumanute ideje bošnjačkog indijanskog saborovanja) izluđen sveopćom bijedom, sprema na očajnički korak zbog kojeg će ga Dževad Galijašević uz likovanje proglasiti teroristom. Šta ćemo onda?

Bojim se da niko ne zna šta uraditi. Ni prije ni poslije nultog trenutka.


Piše: Faruk Borić (Oslobođenje)

Otvoren predizborni front Iluzija života i smrti

Slijedeće godine u BiH održavaju se opći izbori, a po svemu sudeći prvi je u neformalnu kampanju krenuo premijer RS i predsjednik SNSD, Milorad Dodik. Svojom izjavom da u Tuzli i nije bilo zločina, već da je smrt 71 osobe iscenirana izazvao je burnu reakciju Tuzlaka ali i međunarodne javnosti. Oglasili se nisu samo u RS, a upravo njima je izjava i namjenjena

Kod Dodika je sve prosto, u svakom pogledu. Rečenice koje izgovara nisu ništa drugo do rečenice koje nailaze na savršen odjek u Republici Srpskoj mu. Mnogi će reći da mu ne treba uzeti to zdravo za gotovo, da Dodik samo radi ono šta drugi žele čuti. Krećući se tom linijom onda ni novi sukobi u BiH nisu isključeni.

MUČILIŠTE: Jedno je sigurno - mjeseci i dani pred predstojeće opće izbore, 2010. godine biće još jedno mučilište za bh javnost jer, evo već ovih dana Dodik je uskomešao duhove žrtava i njihove porodice, a sve osude koje stižu na njegovu adresu zapravo daju mirođiju njegovoj moći.

Opet, kako ostati nijem? Oglasili se OHR, OSCE, Vijeće Evrope, Općinsko vijeće Tuzle je svoju prvobitnu najavu da će Dodika proglasiti personom non grata, podiglo na viši nivo i od Inzka traži da smijeni Dodika ili će visoki predstavnik biti proglašen nepoželjnom osobom u Tuzli.

“Od Valentina Incka tražimo da smjeni Milorada Dodika zbog širenja mržnje, nacionalne netrpeljivosti, destabilizacije, antidejtonskog ponašanja, širenja panike i straha. Ukoliko to ne uradi zatražit ćemo od nadležnih institucija u BiH da u skladu sa Bečkom konvencijom o diplomatskim odnosima Valentina Incka proglase nepoželjnom osobom u Bosni i Hercegovini”.

Direktor OHR ureda za komunikacije Frane Maroević je za Deutsche Welle rekao da su bilo kakvi pokušaji da se promijene historijske činjenice o ratnim zločinima “neprihvatljivi su i neoprostivi”. “Kada takvo iskrivljavanje činjenica dolazi od zvaničnika sa visokim stepenom odgovornosti, zvaničnika koji je obavezan poštivati Dejtonski mirovni sporazum i sarađivati sa Međunarodnim haškim tribunalom, onda su te izjave posebno neodgovorne i podrivaju ne samo institucije posvećene vladavini zakona nego i kredibilitet tog pojedinca”.

Dodikovo otkopavanje ratnih sjekira, omalovažavanje žrtava i reakcije javnosti idu samo u jednom pravcu - potpunom negiranju BiH, ali i odgovornosti za ratne zločine.

Činjenica da je Vlada RS usvojila rezoluciju kojom su priznati zločini u Srebrenici dobija novo svjetlo jer je negiranja sve više. U utorak je u kulturnom centru u Banskim dvorima održana javna tribina u vezi sa posljednjim brojem časopisa Dveri. Tko je pratio e-novine zna da je riječ o broju koji je u cjelosti posvećen pitanju Srebrenice, odnosno o nepostojanju tog pitanja.

UNOVČAVANJE BALJEZGARIJA: “Srpskom narodu je potrebno da se otkrije istina da bi se s njega skinula nametnutu ljaga, ali i Bošljacima da bi shvatili istinu o zločinima koji su se dešavali u tom periodu i kakvo ih je rukovodstvo vodilo i koliko ih je bilo spremno žrtvovati za neke potpuno ludačke ciljeve, koje i danas pokušavaju da sprovedu nastojeći da ospore Republiku Srpsku”, istakao je član redakcije Vladan Glišić, a sve je zorno prenijela PTPC, javni servis u službi građana.

Kako bi skratili mučenje dodaćemo još samo da je Glišić naglasio da genocida u Srebrenici nije ni bilo. Dodik će značajno klimnuti glavom na to i reći: “Da, isto tako kao što nije bilo ni zločina na Tuzlanskoj kapiji, na Markalama...”.

I sada, kako biti pametan? Kako ne reagirati na Dodikove baljezgarije? Kako očekivati od porodica žrtava da ostanu nijemi posmatrači u još jednom ubistvu najrođenijih?

Primajući sve osude i prijetnje Dodik razmišlja samo o jednom - kako ih dobro unovčiti? Cijena na tržištu u RS je visoka i on to dobro zna. U promet se bacio prije svih i to nije najveći problem u BiH. Problem će biti kada se i drugi puste u opticaj, a onda će pitanje viza, ustava, sigurnosti na ulicama i svih sitnica koje čine život u BiH pasti u drugi plan.

Kako je to jednom lijepo rekao Zlatko Dizdarević, nekadašnji urednik u Oslobođenju, a sada ambasador BiH u Jordanu - parafraziramo: “BH političari su takvi da će u devet od deset dana jedni drugima podmetati nogu, a deseti će dan, kada vide da će jedan od njih pasti zdušno ga svi uhvatiti jer znaju da će i sami zajedno sa njim pasti”.

Nada u opstanak BiH, ako ovakva kakva je uopće i treba da opstane leži u ovoj iskrenoj konstrukciji, a to bi značilo još godine ili decenije mučenja. Dodiku je međutim dovoljna još jedna pobjeda i “neću više nikad, majke mi”. Dovoljno da uradi sve da uruši iovako krhke temelje države za koju kaže da se sve više pojavljuje kao iluzija.

U tom smislu predstojeći izbori mogli bi biti ključni ne samo za BiH već i za život građana, jer već dvadesetak godina on nije ništa više od iluzije.

Piše: Dejan Kožul

Ponovo pročitati: Mladen Vuksanović - Dnevnik s Pala 1992. Fašizam pod kokardom (5)
Pisao: Mladen Vuksanović

Pre nešto više od godinu dana, u avgustu 2008. godine, e-novine su objavile knjigu Mladena Vuksanovića "Dnevnik s Pala" kao feljton u sedam nastavaka. U međuvremenu, dobili smo mnoštvo novih čitalaca a feljton je skliznuo u mračne dubine arhive, tako da mnogi nisu bili u prilici da pročitaju ovo potresno ratno svedočanstvo. Budući da naša uređivačka politika podrazumeva uporno podsećanje na ono što bi većina rado gurnula pod tepih zaborava, ponovo objavljujemo Vuksanovićev feljton kao nezaobilaznu lektiru svakog čitaoca koji želi da zna kako su zaista izgledale "vesele devedesete"

Pale, petak, 22.5.1992.
Pregovori u Lisabonu, zatišje u Sarajevu, vojna uprava na Palama. Još uvijek sam pod snažnim utiskom TV emisije o fašizmu. Gyorgy Konrad kaže: "Čaša je razbijena, ali se iz nje još može piti."

Kćerka počinje da "ludi" na Palama. Ovdje više ne može da izdrži. Hoće da se vrati u Sarajevo, među ljude, svoje prijatelje. Užas od ljudi koji je ne Palama okružuju mnogo je veći od užasa granata koje padaju po gradu. Pita me zašto u srpsku vojsku mobilišu sve, kad već imaju i previše vojnika. Kažem joj da vojska hoće da ima vlast nad svim bićima. Oni koji nisu pod njezinom kontrolom su slobodni ljudi, a vojska ne podnosi ničiju slobodu. Takvi su opasni.

Moj kolega iz redakcije, ugledni novinar N.A, nakon devet dana boravka u zatvoru na Ilidži, koju drži SDS, pušten na slobodu i za SRNU izjavljuje kako je sa njim korektno postupano. Nevjerojatno. Dati ovu izjavu nakon devet dana zatvora, bez naloga za hapšenje, bez suđenja i prava na odbranu je zapanjujuće. Još su mu rekli da "sa familijom napusti stan i pređe u muslimanski dio grada". Znam kako je slabog zdravlja, ovo će ga ubiti.

Koji je danas dan? Svi kažu da je petak, a ja ga vodim kao četvrtak. Kako sam se zabunio?

Noć je. Dvije snažne eksplozije potresaju Pale. Meho mi kaže da se "noćas nešto sprema". U Renovici (kod Pala) ubijena dva srpska vojnika. Sprema se odmazda. Sav se trese od straha. Smirujem ga i kažem mu da sa ženom spava noćas kod nas. Dolazi i Mina s kćerkom i sinovima i kaže kako su svi Muslimani uplašeni da ih noćas ne pobiju. Priča neprekidno da bi prikrila strah, što me pomalo nervira, ali potpuno razumijem taj strah. Njena kćerka je mirna i kaže: "Bezrazložna panika". Bože, kako je vani mračna noć. Kao da je sve umrlo, samo još smrt živi.

Pale, subota, 23.5.1992.
Rođendan našeg sina. Slavi ga, sakriven u nekom podrumu, da ga granate ne ubiju. Sinoć na TV Sarajevo Gyorgy Konrad prisjeća se pitanja Gyorgyu Lukacsu u Budimpešti: "Kako ste napisali tolike knjige?". "Hausarest, Hausarest! (Kućni pritvor) ".

Noćas čujem lomljavu stakla u blizini kuće. Ujutro otkrivam da je demolirana pekara koju su držali Albanci. Po čaršiji šapuću da su to noćas uradila dvojica Srba mještana. Totalni fašizam sve se više približava.

Uspjeli smo nabaviti lijekove za prijatelja novinara P.K. u Sarajevu, kojem je prije nekoliko godina izvršena transplantacija bubrega. Bez tih lijekova je osuđen na polagano umiranje.

Kćerka se sprema da busom ode na Grbavicu, onda pored hotela "Bristol" da pređe u grad pod kontrolom sarajevskih teritorijalaca. Nosi lijekove i paket hrane - desetak jaja, kutiju margarina i malo povrća iz naše bašte. Boli me duša, jer u gradu imamo toliko prijatelja kojima treba pomoć, a mi imamo tako malo hrane, osim zelene salate i luka iz bašte. Supruga mašta da im pošalje što više, ali kćerka ne može toliko ponijeti. Jutros je sa strahom ispraćamo do kućnih vrata.

Gledam reportažu na TVBeograd o tome kako Dubrovnik uopće nije razoren. Samo srpske zgrade. Jedino laž obituje, postoji na ovim prostorima. Mlijeko je crno, a ugalj je bijel. Kakvo licemjerje.

Dolazi mi Meho i kaže da mu više "ne radi telefon". Supruga provjerava. Ne radi ni Minin. Začas saznajemo da su svim Muslimanima isključili telefone. Korak po korak prema primijenjenom fašizmu. "Muslimani su opasni, mogu u Sarajevo javljati povjerljive informacije, dogovarati se i ugroziti vlast na slobodnoj teritoriji Srpske republike BiH."

Saznajem da se mladi ljekar, sin naših kumova sa Pala, javio telefonom iz Amerike, u koju je nakon silnih peripetija ipak stigao, i da je rekao: "Nigdje nekadašnje Jugoslavije." Ovdje su razbili kristalnu kuglu i sada imamo samo krhotine.

Pale, nedelja, 24.5.1992.
Sviće zora. Čujem cvrkut ptica. Ležim u krevetu i gledam u zatvorene prozorske kapke. Čujem kako se vani budi život, ali ga ne vidim, što me podsjeća na ovo skoro dvomjesečno zatočeništvo na Palama.

Sinoć, kroz razgovor s bliskim susjedom, otkrivam kako ja, u stvari, nemam pojma šta se oko mene zaista događa. Masa sitnih detalja otkriva mi kako se ovdje, s jačanjem represije, rađa bunt i pokret otpora, kako se ljudi sasvim otkrivaju. Dolazi mladi ljekar – sin kolege iz Sarajeva – da se oprosti. Kaže mi: "Shvatio sam sve. Idem sa Pala u Beograd, našao sam neke potvrde, a onda dalje u svijet. Što dalje od svega ovoga." Drago mi je da se bar netko spasi.

U baštu mi dolazi seljak R.J. i kroz suze mi govori kako ga je stid što srpske izbjeglice provaljuju u vikendice u blizini njegove kuće. Neki se useljavaju, drugi samo pljačkaju. Odnose hranu, namještaj, posteljinu, garderobu. Sva očajna, isto nam priča i B.R., u čijem je sarajevskom stanu, s njenim suprugom, i naš sin. Neki su zauzeli po dvije vikendice, kaže, iz nekih koje su provaljene, odneseno je sve, na podu su samo ostaci brašna, šećera, soli. Odnesoše sve, kaže kroz plač. Išla je u Krizni štab općine, ali su joj rekli da oni to ne mogu spriječiti. Prvo su na redu bile muslimanske vikendice, a sada sve koje nisu naseljene.

Mislim kako su ljudi prokleta bića i da će ih to prokletstvo pratiti do smrti.

Kada se vraćam sa groblja, u kući zatičem supruga moje redakcijske kolegice M.J. (koja je prije desetak dana plakala na telefon da pomognem nekako našem uhapšenom kolegi s Ilidže). On je profesor na fakultetu. Ostavio je suprugu na Grbavici (nije htjela da ide), i autom pobjegao na Pale. Rezigniran je. Traži dva litra benzina da bi otišao do vikendice. Idem po Gornjoj čaršiji i tražim benzin. Dobijem ga od mladića koga uopće ne poznajem. Kaže mi: "Dajem ti zbog onog filma o Dubrovniku."

Otkrivam da su na Palama u gvozdenoj sprezi prošlost i sadašnjost; sve se pamti, sve se zna, kao da nas je netko svukao do gole kože i takve pustio da se krećemo po ovom getu. Gledam na TV ekranu kako selektor YU fudbalske reprezentacije, crvenih očiju, podnosi ostavku, jer ne može da podnese rušenje njegovog rodnog mjesta i ubijanje nedužnih civila. Vijesti: Visoki komesarijat za izbjeglice UN odlučio da povuče svoje ljude iz Sarajeva, zbog sigurnosti.

Saznajem da je moj kolega sa Ilidže N.A. ustvari razmijenjen za C., jednog kolegu iz "Politike", koji je bio u sarajevskom zatvoru. Ljude razmjenjuju kao robu, samo s nacionalnim etiketama. -Zamišljam te kao "krme u Teheranu" - kaže mi danas kolega sa Televizije, S.K., koji je bio uhapšen na Dobrinji od strane četnika, proveo u paljanskom zatvoru 19 dana i nedavno razmijenjen. Zatvor, konclogor, je na petsto metara od moje kuće.

Na Palama uveden policijski sat. "Akustika groba" dok ne svane jutro; onda se bar čuju ptice. "Ovdje je pogana (prljava) riječ slađa od baklave, a riječ ubojitija od metka", piše jedan bosanski književnik prije smrti.

Supruga gleda na ekranu Srpske televizije novog komandanta, kojeg su postavili umjesto generala Kukanjca, generala Mladića. U Hrvatskoj su ga zvali "krvnik iz Knina". Stoji na brdu više Sarajeva, zadrigao od dobre hrane, i kaže: "Mogu ga sravniti sa zemljom". Supruga, užasnuta, kaže da je Kukanjac u odnosu na njega malo dijete.

U Sarajevu nedostaje drva za mrtvačke sanduke. Ljude sahranjuju u zajedničke grobnice na "slobodnim površinama" i po parkovima. Sve drvo sa Pala, iz pilane, velikim kamionima se svakodnevno odvozi za Srbiju, u zamjenu za hranu. Ako ovako nastave, uskoro će oko Pala biti samo golet.

Noć je, kroz prozor kuće gledam kako cestom lagano hodaju naoružani ljudi. Mislim da je sve ovo ipak samo ružan i strašan san.

Pale, ponedeljak, 25.5.1992.
Nekad, davno, skoro da se i jedva sjećam proslava Dana mladosti i Titovog rođendana. Mislim o tome kakvu je on šansu propustio da ovo poludivlje društvo lagano prevede u demokratsko, a sebe rastereti prevelike vlasti i moći. Ne može mu se ipak osporiti da smo za vrijeme njegove vladavine bili bar malo "dio Evrope", a sada smo evropska klanica. Njegova slika sve do nedavno visila je pored kandila u stanu starog prijatelja moje majke. Morao ju je skinuti, jer ga je strah od sunarodnika Srba, koji mrze sve što je hrvatsko.

Naša Žuža okotila je jutros tri šteneta: dva mužjaka i jednu ženku. Supruga ih zove "Titovi pioniri". Srećni smo jer se na ovom svijetu mržnje i smrti ipak nešto plemenito rađa. Kako ćemo ih hraniti?
Sarajevo i dalje bombardiraju. "Holiday", željeznička stanica, UNIS... Ljudi sa brda mora da su Neronovi direktni potomci.

14.30
Udar groma što razara mozak i zastaje u srcu: stiže mi kćerka iz Sarajeva, sva uplakana i šokirana, s velikom masnicom na oku.

Priča kako je predala lijekove bolesnom kolegi, hranu prijateljima i ponijela hiljadu njemačkih maraka koje joj je dao moj poznanik, novinar sa radija, da ih prebaci na Pale, a mi kasnije do Beograda, njegovom sinu ljekaru. Sretno je prošla grad, most na Miljacki koja dijeli zaraćene strane, kontrolu u "Kriznom štabu" na "srpskoj Grbavici", a onda, negdje na putu prema Palama, u jahorinskoj šumi, trojica bradatih mladića s kokardama zaustavljaju minibus. Legitimišu putnike i izbacuju napolje dvoje starijih ljudi i našu kćerku. Njoj u ličnoj karti piše da je rođena u Rijeci. Pretresaju putnike, i kod kćerke pronalaze i uzimaju marke. Ona im kaže da je, dakle, istina da četnici pljačkaju ljude, našto je jedan od njih udara šakom u oko. Pita je da li je ona kćerka novinara s Televizije. Na njen potvrdan odgovor, on kaže: "Onog ustaše!"

S plijenom odlaze u šumu, ostavljajući ih same na putu, jer je bus već otišao. Pokupio ih je neki vojni kamion i dovezao do Pala.

Kćerka mi na papiru crta lice razbojnika. Možda jednog dana saznam tko je taj čovjek. Kako se onda obuzdati i ne postati kao on?

Supruga i ja je tješimo da je moglo biti mnogo, mnogo gore, i donosimo odluku da sutra ide za Beograd, pa preko Mađarske i Slovenije do Rijeke. U očima joj vidim strah i suze za nas što ostajemo na Palama. Boji se da me ne ubiju. Zna šta znače riječi "onaj ustaša". Nagovaram suprugu da i ona pođe, ali to odbija.

"Ja ću poći kad završim svoje tkanje", šali se ona. Besana noć. Mislim na kćerku. Devetnaest joj je godina, tek je u Sarajevu upisala arhitekturu, a sada mora da bježi iz mjesta u kojem je odrasla. Kako će se snaći na tom neizvjesnom putu?

U zoru, s dvije torbe najnužnije garderobe i velikom modricom na licu, odlazi na autobus. Miluje naše pse, ljubi nas, krijući suze. Kažem joj: "Ovo je tvoj, a ne njihov svijet". "Samo bez patetike", odgovara, i moli da što prije odemo sa Pala. Ja kažem da neću da bježim sa naše zemlje, iz naše kuće. U Sarajevu ljudi čuvaju svoje zgrade, ja ovdje čuvam svoj dom. Da sam pobjegao sa Pala prvih dana rata, bilo bi me stid do smrti. Supruga mi kasnije kaže: "Ona je otišla iz Bosne s onim istim koferom sa kojim sam ja prije skoro trideset godina došla u Bosnu."

Noć bez struje na Palama potpuno pokazuje koliko je ovdje mračan mrak. U jedno sam siguran: agresori i ubice iz ovog rata su nasljednici onih koji su poraženi u prošlom. Mislio sa da je njihov duh zauvijek pokopan, a on je sada izišao iz groba da ponovo sije smrt oko sebe.

Prije dva dana, kroz prozor gledam kako na obližnjem muslimanskom groblju sahranjuju našeg komšiju Hrva. Bio je lovac i drvodjelac. Kada je pošao u Podvitez (selo nadomak Pala, odakle je bio rodom), našli su mu u autu lovačke puške. Odveden je u zatvor i premlaćen na smrt. "Službeni ljekar" je konstatovao "samoubistvo vješanjem". Kada su ga, po islamskom običaju, sahranjivali golog, prekrivenog bijelim platnom, vidjeli su da je sav modar od udaraca.

Na sahrani je malo ljudi. Mnogi se nisu usudili doći, jer za novu vlast to je "izražavanje solidarnosti sa krvnikom". Užas oivičen paljanskom noći.U glavi mi odzvanja rečenica Gyorgya Konrada: Čaša je razbijena i iz nje se više ne može piti.

Pale, srijeda, 27.5.1992.
Jutro počinje viješću da je u Sarajevu bombardovano porodilište. To je novo porodilište, izgrađeno novcem građana (samodoprinosom). Ima li za stvorenja sa brda ijedno "sveto" mjesto u Sarajevu? Još jedan šok za Muslimane na Palama. Svi su dobili otkaz u društvenim i privrednim djelatnostima. Još jedan korak prema čistom, primijenjenom fašizmu. Još ranije sam primjetio kako je iz samoposluge "nestao" poslovođa Ragib, pošten i čestit čovjek, i sve poslove preuzeo njegov kolega S., ali nisam na to obraćao pažnju. Mislio sam da je Ragib bolestan. Već u prvim danima rata, svi Muslimani su izbačeni iz policije i organa uprave. Sve se radilo tiho, "bez buke". Ljudi koji su to na svojoj koži osjetili, nisu puno pričali, bojeći se nečeg još goreg.

Korak po korak, nova vlast na Palama sprovodi u život onu Hitlerovu ideju o supremaciji jedne nacije nad drugom, a arijevcima i Židovima. Samo što je Hitleru za to trebalo par godina, a ovima par mjeseci.

Riječi su slabašne da ovo objasne, ostaje samo šutnja i patnja. Ne znam da li mi je kćerka uspjela da pobjegne iz ovog geta. Dug je put preko Romanije, Vlasenice, Zvornika i Srbije do mađarske granice.

11.00
Užas i užas.

U centru grada, u ulici Vase Miskina kod Tržnice, pale granate na ljude koji čekaju kruh. Desetine mrtvih i na stotine ranjenih. Zločin od koga mozak staje. Tko su ljudi što sa brda granatiraju? Znaju li koga ubijaju, u ime kojih ciljeva ubijaju. To nisu ljudi, to su monstrumi. Ne mogu da gledam na ekranu komade krvavog ljudskog mesa i urlike bola. Ne mogu da dišem, hodam, mislim, ne mogu da podnesem sebe kao dio ljudskog roda. Je li ovo vrh užasa, vrh Golgote? Ako ima još dalje, onda je bolje da više ne postojim. Ostaje mi samo nijema šutnja.

Na Srpskoj televiziji sa Pala, nekadašnja moja kolegica Rada Đokić kaže da su to namjerno uradili sami Muslimani, "zelene beretke", da bi šokirali svijet. Počinjem iz dna duše da mrzim svoju profesiju. To nisu novinari, to su profesionalne ubice.

Malo odahnuo kad mi se kćerka javila iz Zagreba. Sjenka masakra prekrila je sreću zbog njezinog spasa. Noć je. Ako se san spustio na moj mozak, bit ću bar malo spašen. Jedan daleki, mali prozor svijetli na Palama.

Umalo da zaboravim. Još jedan argument Rade Đokić da je sve bilo smišljeno: kako to da se ekipa TV Sarajevo našla brzo na mjestu masakra? A zna, vrlo dobro, da je nedavno jedan punkt TV Sarajevo formiran u bivšoj radio-stanici, stotinjak metara daleko, i da su mobilne ekipe stalno obilazile grad.

Pale, četvrtak, 28.5.1992.
Još pod utiskom masakra u ulici Vase Miskina. Jedva pišem. Svim Muslimanima isključeni telefoni, zabranjuje im se okupljanje na "javnim mjestima", čak i na mostu blizu moje kuće, na kojem sam proveo srećne dane djetinjstva.

Muslimanima se (za sada) savjetuje da se u interesu njihove bezbjednosti isele sa Pala. Nitko ih ne tjera, ali... Gdje je sada "čuveni doktor" Koljević, koji ih je još prije samo mjesec i po dana ubjeđivao da im nitko ne smije ništa, da je njegova vlast demokratska, što štiti prava svih građana? Gdje je sada mladi, nadobudni predsjednik općine R. Starčević, koji je odrastao na Palama, u društvu Muslimana, gdje je sada duhovni vođa Srba Dobrica Ćosić, koautor Memoranduma, koji je govorio o stvaranju Velike Srbije, ali bez represije i krvi?

To je početak stvaranja čiste, nacionalne teritorije sa neograničenom vlašću nacionalnih vođa. Osjećam kako se oko mene steže obruč. Supruga me upozorava da sa svog stola maknem katolički molitvenik što mi je ostao od pokojne majke i knjigu koju upravo čitam, "Isus Krist" od Rudolfa Wienera.
Jučer uhapšen najbliži komšija F., danas drugi, H. "Ne slijedite me, i ja sam izgubljen" - pisalo je na zadnjem staklu nekog automobila što je kružio razrušenim Bejrutom. Noćas ne svijetli ni onaj mali prozor. Opet čujem onu potmulu jeku ispaljenih granata sa Trebevića. Kako da stavim glavu na jastuk?

Svijet šokiran zločinom u Sarajevu.

Pale, petak, 29.5.1992.
Valpurgijska noć u Sarajevu. Naredba generala Mladića je glasila: "Spržiti Sarajevo!". Grad gori, mrtvi se više ne broje. Odsjaj vatre u Sarajevu visoko na nebu.

Neron našeg vremena mora odgovarati za zločine protiv čovječanstva. Još nije vrh Golgote. Na ovom putu ima još sve gorih stanica užasa.

Pale, subota, 30.5.1992.
Na granici sam totalnog očaja zbog ovog potmulog, isprekidanog zvuka što dolazi sa Trebevića. Preko zelene ograde, Meho mi drhtavim glasom kaže: "Sravnit će Sarajevo sa zemljom."

Bježim od mržnje, ali sa svakom ispaljenom granatom, ona se sve više uvlači u mene. Od sada pa do smrti, tim ubicama se mora suditi.

Sa CD-a puštam glasno, da prigušim sve ostale zvukove, Johanna Sebastiana Bacha. Gledam kako golubovi jedu mrvice kruha na terasi i čujem daleki glas: "Mi smo kao golubovi."

Pale, nedelja, 31.5.1992.
Sankcije UN protiv Srbije i Crne Gore.

Tužna, očajna nedelja.

"Neka mrtvi pokopaju mrtve" - Andre Gide.

Pale, ponedeljak, 1.6.1992.
Ne mogu da mislim, ne mogu da pišem, ne mogu da živim.

Pale, utorak, 2.6.1992.
Kosim naraslu travu i djetelinu oko kuće i na kolicima je vučem preko ceste do naših starih prijatelja koji imaju dvije krave. Za uzvrat nam donose mlijeko i sir.

Stari prijatelj kome dovlačim travu kaže da mu se "stomak prevrnuo" kad ih je vidio.

Na ulici nema nikoga. Muslimani se ne usuđuju izaći iz svojih kuća. Krišom, kad nikog nema, dolaze nam da sa našeg telefona nazovu svoje bližnje u Sarajevu, Žepču, Zenici. Dali su im naš broj, tako da supruga i ja često trčimo do njihovih kuća, da ih zovemo na nečiji telefonski poziv. Izlazim u vrt da im ne smetam, ali uvijek čujem istu priču: "Svi smo dobro i zdravo, ne brinite ništa, nitko nas još ne maltretira, bit će bolje." Kad završe razgovor, beskrajno dugo se zahvaljuju. Čovjek tek u patnji postaje kao mrav.

Mina dolazi s kćerkom i malim sinom, da s nama priča. Malo me nervira jer neprekidno govori. Kad ode, stidim se, jer znam da to iz nje govori samo strah, goli strah za živote svoje djece. Ima još malo hrane u zalihama. Sve će pretrpjeti: i glad i strah, samo da joj djeca ostanu živa.

Srpski vođa Karadžić preko SRNE poziva svoje generale da obustave artiljerijsku paljbu po gradovima. Kakav cinizam. Saznajem da mi je bivši prijatelj sa Pala unaprijeđen u komandira čete što sa Trebevića granatira ljude – naše prijatelje u Sarajevu – s kojima je prije dvije godine u mojoj kući slavio Novu godinu. Čekam da mu jednom pogledam u oči. Razmišljam kada će doći da me hapsi.

Sićušna djevojka sa SA-3 (Treći kanal TV Sarajevo) jučer došla i nakon telefonskog razgovora sa svojim mladićem kaže da mora otići u grad, biti s njim i raditi za TV Sarajevo. Mislim koliko u tom malom, nježnom tijelu ima poštenja i hrabrosti, a koliko smeća i mraka u tim "velikim ljudima" što su svoje naoružano stado izveli na Trebević.

Psi svaki čas laju, jer sve više nepoznatih ljudi, uglavnom žena, mladih i starijih, prolazi cestom, u potrazi za "kućama za zamjenu". U sestrin stan uselila se žena, izbjeglica iz Vogošće. Ionako smo očekivali da se neko useli. Bolje žena s djecom nego naoružani i pijani "oslobodioci".

Pale, srijeda, 3.6.1992.
Još jedan šok. Kolega i dobar prijatelj K.J., sada jedan od glavnih urednika, javlja mi telefonom da će S.T., novinarka sa SA-3, ako dođe u Sarajevo, biti uhapšena. Kaže mi da je to zbog roditelja koji su na Vučjoj Luci, a u čijem je sarajevskom stanu pronađeno "nešto kompromitujuće". Ne mogu da vjerujem. Šta je skrivila ova djevojka, ne mogu nju odbaciti i osuditi zbog roditelja; ta, odbila je da radi za SRNU; šta bi još trebala uraditi da bi bila čista? "Zašto je pobjegla iz grada?" kaže odsječno urednik.

Još jedan šok. Pored naše kuće, u društvu naoružanog vojnika, prolazi jedan poznanik sa Televizije, M.J., koji me stalno osuđivao i prijetio što sam još prije šest ili sedam godina na Kosovu snimio dokumentarnu emisiju o izoliranju Albanaca. Nikada mi to nije zaboravio. Sada je došao na Pale. Šta će uraditi? Sada može sve.

Kada me uhvati očaj, nastavljam da pravim visoku drvenu ogradu svoje kuće. Više nije samo estetika u pitanju.

Pale, četvrtak, 4.6.1992.
Ležim u sobi i osluškujem kako monstrum rata diše oko mene.

Pale, petak, 5.6.1992.
Noć bez sna. Oko pola noći počinje rafalna pucnjava na kuće Muslimana. Sve su to naše komšije i prijatelji. U životu mnogo, štošta nismo imali, ali smo prijatelja uvijek imali puno. Kćerka mi je pričala da pucnjava u Sarajevu ne izaziva veliki strah, jer znaju da su oni gore, na brdima. Ovdje, na Palama, ona se uvlači u kosti, prodire u mozak, tako je blizu da se rukom može dohvatiti. Nitko ne zna šta se dešava u mraku, nitko ne smije izaći na ulicu, svi smo satjerani u naše mračne sobe, u kojima odbrojavamo časove do svitanja zore. Noć je ovdje kao grotlo ponovo probuđenog vulkana. Čovjek je potpuno sam, prepušten na milost i nemilost barbarima.

Ujutro gledam uplašena i izgubljena lica komšija Muslimana, koji tumaraju po baštama oko kuća, ne usuđujući se izaći na ulicu. Za ovdašnje vlasti, Pale su slobodna teritorija, na kojoj vladaju demokracija, sloboda i blagostanje.

Na televiziji gledam snimke jednog od odlučujućih dana u Sarajevu – iseljenje velike kasarne "Maršal Tito". Davno, kada je građena, bila je na periferiji Sarajeva, sada je u njegovom samom centru. Dijeli stari od novog dijela grada. Ako je Srbi osvoje, onda cijepaju grad na dva dijela i sigurno zauzimaju novi dio sve do Ilidže. Saznajem da su noćas Srbi mještani izrešetali kuću Beke, muškog frizera iz Gornje čaršije. Taj mladi čovjek, moj prijatelj, nikada nikome nije ništa uradio. Iseljenje kasarne ide "po planu". Vojska je teška srca napušta. Gledam komičnu scenu na TV ekranu, kada sarajevski teritorijalci guraju automobil jednog oficira JA – muzičara. "Sada je na redu deratizacija Trebevića", kaže u kameru jedan raspoloženi teritorijalac.

Poslije podne prekinute sve telefonske veze s Hrvatskom i Slovenijom. Borim se protiv panike i očaja, jer mi je to jedini "izlaz u svijet". TV slika je jako loša otkada je bombardovan Hum. Ali zato možemo birati između tri srpska programa, koji savršenu sliku zahvaljuju otetim relejima.

Dolazi nam u posjetu supruga M.R., koji sada sa Trebevića puca na Sarajevo. U crnini je. Umrla joj je majka u Vojkovićima, kod Ilidže. Provela je veći dio života u Sarajevu, tamo do rata radila, i ni jednog časa, ni jednom riječju, ne iskazuje žalost za tim gradom i ljudima u njemu. Kaže: "Sve je to kriv sistem, sve je režirano u Vatikanu, ljudi nisu krivi". Supruga se suzdržava i samo kaže: "Nema tog sistema koji bi me natjerao da bilo koga ubijem. Umrijet ću, a neću shvatiti svu ovu mržnju". Pita nas za djecu, mi po običaju lažemo da su u Engleskoj. "Pametno, vrlo pametno", ponavlja ona. Pitam se da li bi joj bilo imalo žao kad bi znala da su bili, i da je sin još u gradu.

"Zaboravite Sarajevo. To je mrtav grad. On više ne postoji. Tamo nema više života", po tko zna koji put ponavlja, i pita moju suprugu je li istina da u gradu umiru od gladi. Ona ne može da odoli i odgovara da se osvjedočila da su Sarajlije zapravo samo na velikoj makrobiotičkoj dijeti i pročišćavanju organizma kurom gladovanja, što ih je samo ojačalo; da iz ljudi izbija jedan nevjerojatni optimizam. Priča kako joj je suprug rekao: "Samo da ruke ne okrvavim"! Kao da ispaljivanje granata na Sarajevo ne znači imati krvave ruke. Kako ljudi bježe od istine.

Kako smo nekada bili bliski i kako smo sada daleki. Povraća mi se na dane provedene s njim. Sve je bila prevara i laž. Šta bi na sve rekao naš zajednički prijatelj Ešef (Keša), koji je srećan, jer je još u januaru otišao na rad u Libiju? Na Pale se spušta noć. Žena bivšeg prijatelja odlazi u svoj svijet, mi ostajemo sami i sa strepnjom čekamo noćne rafale.

Pale, subota, 6.6.1992.

Noć, 2.00.
Kako spustiti glavu na jastuk kad kroz njega čujem šta se događa u Sarajevu? Nemam cigareta ni alkohola, da se bar malo smirim. Imam samo ovaj zvuk što prodire u mene. Kad svane zora, saznajem od komšija da su jučer u Žepi, kod Rogatice, srpski vojnici, uglavnom mještani Pala, upali u zasjedu "beretki". Na desetine mrtvih i još više ranjenih. Među njima je i sin moje nekadašnje učiteljice, kojeg su prisilno mobilizirali. Mladić je volio muziku, a mrzio vojsku. Dao je život "za veliku otadžbinsku stvar". Bože, kakav užas.

Pale su oblijepljene smrtovnicama na kojima piše "poginuo od dušmanske muslimanske ruke". Mladić što je poginuo na Žepi imao je na Palama toliko prijatelja Muslimana. Sada ih je zahvatila panika i strah, pa neki Muslimani zaobilaznim putevima bježe rodbini u Podvitez – selo pored Pala.

Noćas se sprema odmazda, osveta prema Muslimanima. Pustit će naoružane četnike, kao pse s lanca, da pobiju uplašene ljude. Strah se može prosto rukom opipati i svim čulima osjetiti. Mina dolazi sva usplahirena i pita može li s djecom noćas spavati kod nas. To isto pita i Meho. Vrata naše kuće za njih su uvijek otvorena, ali pitam se kako ih ja mogu zaštititi? Mina mi naveče, kada je došla s kćerkom i sinom, govori: "Tko nije sa njima, protiv njih je, pa mi ni vi niste neka sigurnost, ali ipak je bolje s vama, nego sami, u našoj kući". Nadaju se da im se stariji sin uspio preko nekih livada probiti do Podviteza; suprug će spavati kod nekog prijatelja, Srbina. "Ako smo razdvojeni, možda će netko i da preživi", kaže. Doveli su i malog psa, ljubimca njihove kćerke.
Kako će biti duga i strašna ova noć? Vjerujem, nadam se i kao utopljenik hvatam za slamku, da neće biti ništa, ali ljudi u kostima osjećaju da može biti SVE. Kroz prozor gledam naoružane vojnike, kako po dvojica hodaju Gornjom čaršijom "da bi zaštitili Muslimane od srpskih vojnika koji su van kontrole". Odlazim do majčine kuće i pored kipa Majke Božje stavljam novac za spas svih nas. Potpuno sam svjestan da smo, ako počne pokolj, i mi gotovi.

Besana noć. Osluškivanje svih zvukova, čula napeta do bola. Mina s dvoje djece spava. Spava li? Čitavo veče je samo pričala, da razbije strah, ali strah je kao voda, prodire u sve šupljine i osvaja nove prostore.

Pale, nedelja, 7.6.1992.
Jutro dočekujem budan, s užasnim bolom u glavi i očima. Teturam po kući, srećan što psi nisu zalajali na nečije korake po šljunkovitom prilazu kući. Ništa nije bilo, sve je dobro, govorim sam sebi dok virim kroz zavjese na prozorima. Supruga je oduvijek mrzela zavjese, i tek ih je prije petnaestak dana postavila. Ujutro nam je neobično dok ne otvorimo škure. I supruga i ja volimo puno svjetla u kući i što manje mraka. "Sarajevo sve više liči na Vukovar", kaže novinar u vijestima u 6.00. Mina i njezina djeca odlaze iz kuće pojedinačno, da ne bude sumnjivo. Doći će i noćas.

Odlazim na majčin grob svjestan da to postaje opasno po život. Na cesti pored groblja zastanu naoružana dvojica i dugo me posmatraju. Šta se mota po njihovim glavama? Mogu da me pozovu i kažu "pođi s nama".

Kakav se ciklus zločina na ovom prokletom komadu zemljine kore stalno ponavlja? Iz prošlosti ljudi nisu izvukli nikakve pouke.

"Ne ubij, makar bio ubijen", glasi jedna poruka iz Talmuda, a Romel, petnaest minuta prije no što će popiti cijankalij, kaže sinu: "Nemoj nikada biti vojnik."

Sunčano nedeljno podne. Supruga mi na sto u bašti donosi mladunče psa što je tek progledalo i kaže: "Da te malo oraspoložim.". Topovi iz pravca Sarajeva i dalje se čuju. Helikopteri neprekidno lete nad Palama. Kada će nestati goriva, pa da ta monstruozna ratna mašinerija stane i postane otpad starog željeza? Kada?

Meho hod baštom, potpuno izgubljen. Napravio je neke drvene kapke za prozore u prizemlju, stalno zaključava vrata, dolazi mi u baštu i dugo priča sa mnom, tražeći odgovor na sudbonosno pitanje šta će biti s njima. Naoružani vojnici su mu već dolazili u kuću i raspitivali se za sina, koji je još prije par godina otišao u Ameriku na rad.

Pale, ponedeljak, 8.6.1992.
Noćas čuo jaku detonaciju u blizini Pala. Drugačija je od prethodnih. Zatresla su se stakla i zidovi. Saznajem da su noćas pale prve granate u Derventu kod Pala. Ljudi sada samo o tome pričaju, šapuću. Hoće li sada Pale osjetiti sudbinu Sarajeva? Volio bih to, da ljudi bar malo osjete užas koji već mjesecima trese Sarajevo, pa makar prva granata pala na moju kuću.

Iz svoje bašte gledam preko Miljacke u veliku Imetovu kuću, u koju je nedavno uselio dr Šućur, ljekar iz bolnice na Koranu. Ne znajući za to, dvojica drugih srpskih rezervista jutros su provalili u nju, i sada se, s mašinkama u rukama, prepiru čija je! Jutros mi i komšija Fadil, koji je prije nekoliko mjeseci sagradio i otvorio kafanu-restoran "Stari most", kaže da su svi Muslimani na Palama i okolnim selima dobili naređenje da se isele. Ne mogu da to vjerujem. Govorim mu da su to samo glasine. Oči su mu crvene od nespavanja. Kafana mu je već dugo zatvorena. Donosi mi bocu konjaka i kaže: "Bolje popijte vi nego oni."

Supruga prebire po porodičnim fotografijama i bira one koje će ponijeti. Instinktivno osjećamo da se čas odlaska približava. Danas je sahrana poginulih mladića sa Pala. Kako se bliži 15.00, čas sahrane, među Muslimanima raste panika. Jedan me pita: "Šta je ovo, hoćemo li svi biti pobijeni?! Kažem mu da to nije istina, da paljanski Muslimani nemaju veze s politikom, ali njemu iz očiju viri strah od bliske smrti ili progona. Šta ako se to ipak desi? Mozak mi više ne služi ničemu, samo me zavarava. Sada su važni samo animalni instinkti.

Podne je, nema struje. Javljaju mi s Televizije da su sarajevski teritorijalci krenuli "na sve ili ništa". Osvojili su Mojmilo, Dobrinja gori, približavaju se Vracama, Jevrejskom groblju. Ima na stotine mrtvih. Šta mi je sa sinom? Samo da sačuva život i zdrav razum. Možda je ovo kulminacija svega, možda, ali sumnjam, možda je ovo tek početak pravog rata.

Nakon prvih granata što su pale na Pale, ljudi obilaze betonske podrume kuća i misle kako će se zaštititi. Kad sam prije nekoliko godina gradio kuću s mnogo prozora i staklenih vrata, majstor Marko mi je rekao da se vidi da ja nisam dobro iskusio pravi rat. Njegova kuća liči na betonsku utvrdu. Izađem na cestu, a naoružani tip drekne: "Stani, dođi 'vamo." Pitam: "Jel' ja?" Jedan naoružani balavac me prepoznaje i kaže mu: "Ma, ne on." Još malo pa će nam trebati propusnica za dvorište i ulicu. Susjed Miralem me kroz suze pita šta da radi, jer im je rečeno da se moraju iseliti, pošto im više ne mogu "garantovati život".

Sahrana srpskih vojnika, koju emituje Televizija sa Pala, pretvara se u svojevrsni politički miting. U prisustvu svih lidera, njihova mladost i smrt se iskorištava u svrhu "ostvarivanja istorijskih ciljeva srpskog naroda". Siguran sam da to apsolutno nisu predstavnici srpskog naroda; možda jednog ekstremnog, militantnog dijela, ali šta to vrijedi kada su im i drugi, normalni Srbi šutke prišli. To su Staljinove i Hitlerove kreature i psihopate.

"Nakon sahrane, sjeli su u helikopter i odvezli se u Beograd", kaže mi jedan poznanik. Hoće li ovaj narod ikada progledati i shvatiti da ih kao ovce vode u propast?

Naveče, pojedinačno, na spavanje dolazi Mina s djecom. Donose nešto kafe i hrane. Petnaestogodišnja kćerka i dalje tvrdi da je to "bezrazložna panika". I naša kuma M. kaže da joj je puna kuća "gostiju".

23.00
Prestala grmljavina topova iz pravca Sarajeva – šta to znači?

(NASTAVIĆE SE ...

BHDANI:
Ivan Lovrenovic


Nada i ništa: Republika Srpska je postala fini mali centralistički organiziran srpski "reich" s ove strane Drine



Imela i stablo

Kada, dakle danas Dodik (kao entitetski demokrator u čijim se rukama našla sva nacionalna politika) ostavlja dojam da radi sve kako bi oslabio Bosnu i Hercegovinu a ojačao Republiku Srpsku, te kako bi ju osposobio za nekakav "samostalni put", to on čini najprije zato što može, jer mu je samim dejtonskim ustrojstvom dano da može, a potom zato što mu nije bilo teško da opipa puls međunarodne zajednice i otkrije ono što i vrapci pod strehom znaju: da mu iz njezinih kabineta ne prijeti nikakva stvarna opasnost dokle god se ne bi upustio u nešto ekstremno



"Mi smo posebna nacija, želimo vlastitu državu!" - uzvik je koji se ovih dana čuje od demonstranata na ulicama Barcelone, glavnoga grada španjolske autonomne zajednice Katalonije. S obzirom na složenost države i na postojanje više "nacija", Bosnu i Hercegovinu i Španjolsku moguće je uspoređivati, ali samo donekle i s velikim oprezom i političkom delikatnošću. No, ovaj slogan što ga izvikuju katalonski independisti (zanimljivost: na čelu s Joanom Laportom, moćnim predsjednikom nogometnog kluba Barcelona), u svojoj političkoj ogoljenosti i logičkoj neumoljivosti, vrlo dobro pogađa samu suštinu onoga što Bosnu i Hercegovinu već skoro desetljeće i po drži sputanu bukagijama nerješive političke aporije, i ne da joj ni da korakne putom kakve-takve sistemske konsolidacije i napretka. Riječ je, dakle, o odnosu nacije i države, tačnije, o aspiracijama na državu (i teritorij, razumije se) koje su naciji imanentne - onako kako se taj odnos i te aspiracije u svojoj konkretnosti i pojedinačnoj neponovljivosti manifestiraju u postjugoslavenskoj Bosni i Hercegovini.

Svaki od triju bosanskohercegovačkih "konstitutivnih naroda" za najveću svetinju i tekovinu u svojoj modernoj povjesnici drži političku borbu za vlastiti nacionalni identitet, za priznavanje nacijom. Kojim sve putevima se ta borba odvijala, uz kakve žrtve i odricanja, s kakvim teškoćama i osporavanjima, uz veća ili manja meandriranja, kašnjenja i neravnomjernosti - ostavimo ovdje postrani. Postrani komotno možemo ostaviti i tvrdnju da "nacijâ u Bosni i Hercegovini nije bilo do polovice 19. vijeka", kao i nalaz modernih historičara i teoretičara da je nacija "mit", "izumljena kategorija". Manje-više, nacijâ u današnjem smislu riječi nije bilo do 19. stoljeća ne samo u BiH, nego i nigdje u Evropi, a golema metodološka važnost i teorijska inovativnost spomenutoga nalaza prečesto se diskreditira pomodnošću, dogmatičnošću i plitkošću kojom se koristi u dnevnoj upotrebi. Te tvrdnje i ti nalazi ništa ne mogu objasniti, još manje pomoći, u raspetljavanju današnjega mrtvog političkog čvora u Bosni i Hercegovini. Bitno je naglasiti tri stvari: svaki od naših naroda ima dugu povijest borbe za nacionalnu emancipaciju koju doživljava kao najvažniji element izborenoga nacionalnog identiteta; nijedan od njih ne bi danas dosegnuti politički stupanj toga identiteta dao ni za što na svijetu; za svaki od tih naroda Bosna i Hercegovina kao politička zajednica ima smisla samo ako će u njoj tako samodoživljavani nacionalni identitet moći konzumirati u apsolutnoj mjeri (što je, praktično, ravno ideji mononacionalne države). U tomu su danas Bošnjaci, Srbi, Hrvati u Bosni i Hercegovini potpuno složni, isti i jednaki. Složni su i jednaki još u nečemu: neostvarljivost i neodrživost tako zamišljene države njih ne motivira na razumno i koncilijantno traženje barem minimalne suglasnosti oko onoga što jest moguće da bi se zajednička država sačuvala, učvrstila i razvijala na opću korist, nego ih, obratno, nekom neodoljivom silom goni da tu neostvarljivost čine sve jasnijom i opipljivijom, sve izvjesnijom. (Kada se u ovom tekstu iz razloga izražajne ekonomičnosti koriste nacionalna imena Bošnjaci, Srbi, Hrvati, to se uvijek odnosi na pripadajuće nacionalne establishmente i političke strukture, nikako na sve pripadnike naroda.)

Takvo držanje na prvi pogled može se činiti kao racionalan i planski stav samo u srpskoj politici, koja i eksplicitno tvrdi da joj Bosna i Hercegovina nije ni cilj ni ljubav. Načinom na koji su Amerika i međunarodna zajednica odlučile stati na kraj megasrpskim Miloševićevim i Karadžićevim geopolitičkim težnjama, razriješiti situaciju u Hrvatskoj te prekinuti rat i nametnuti političko rješenje u Bosni i Hercegovini (te kasnije na Kosovu), Srbima je oduzeta svaka iluzija o bilo kakvom okrupnjavanju Srbije, ali je onima u Bosni i Hercegovini zauzvrat dano da na miru mogu izgrađivati vlastitu nacionalnu državu u okviru Bosne i Hercegovine na 49 posto teritorija "etnički očišćenoga" progonom i genocidom. U prvi mah ni sami nisu bili shvatili što im je dano, činilo im se malo i nedostojno; valja se samo prisjetiti s koliko ogorčenosti su prvih godina osporavali Dayton i odbijali prihvatiti "nametnuto rješenje". Nije bilo lako odmamurati veliko nacionalno pjanstvo, san o ukidanju granice na Drini, itd... No, kad su se otrijeznili i uočili sve prednosti i pogodnosti koje im Dayton daje, brzo su ih počeli koristiti te je Republika Srpska u međuvremenu postala fini mali centralistički organiziran srpski "reich" s ove strane Drine: jedan narod, jedna država (makar i bez međunarodnoga kapaciteta), jedan vođa, jedna vjera i kultura, a sve lijepo demokratski i "po proceduri". Organizacijsko-administrativne prednosti koje je Dayton dao Republici Srpskoj pokazale su određene efekte i u ekonomsko-socijalnoj sferi, pa je ispala više nego nebulozna iluzija koja se gajila u sarajevskim političkim krugovima da će baš djelovanje socijalno-ekonomskih mehanizama "ukinuti" Republiku Srpsku tako što će je učiniti nemoćnom i neodrživom. Dogodilo se suprotno: ako je danas u Bosni i Hercegovini nešto zaista trulo i neodrživo, to je Federacija.

Kada, dakle danas Dodik (kao entitetski demokrator u čijim se rukama našla sva nacionalna politika) ostavlja dojam da radi sve kako bi oslabio Bosnu i Hercegovinu a ojačao Republiku Srpsku, te kako bi ju osposobio za nekakav "samostalni put", to on čini najprije zato što može, jer mu je samim dejtonskim ustrojstvom dano da može, a potom zato što mu nije bilo teško da opipa puls međunarodne zajednice i otkrije ono što i vrapci pod strehom znaju: da mu iz njezinih kabineta ne prijeti nikakva stvarna opasnost dokle god se ne bi upustio u nešto ekstremno. Recimo, u samoproglašeni referendum o otcjepljenju. A to njemu ozbiljno ne pada ni na pamet, jer osim što je divljak u ponašanju, on je i vraški lukav račundžija u politici. No, protiv opcije osamostaljenja Republike Srpske, i uopće "etničkoga raspada" Bosne i Hercegovine, ne govore samo ti razlozi. To najbolje znaju Dodik i njegovi najbliži suradnici. Koliko god se inače verbalno trudili da unize i obezvrijede Bosnu i Hercegovinu (što u pojedinim slučajevima, poput Dodika samog ali i njegovoga glasa Rajka Vasića, često poprima prave idiosinkrazijske oblike), oni nisu ludi da se liše svih političkih, ekonomskih, interesnih, poslovnih mehanizama i mogućnosti koje proizlaze iz međunarodnopravnoga statusa države Bosne i Hercegovine, a koje je teško ili nemoguće zamijeniti bilo kakvim neformalnim i ad hoc akcijama i rješenjima. To, naravno, ne znači da se Dodik ne služi i takvima gdje god može, znači samo da se ne odriče ni jednih ni drugih.

Ni u najbližemu političkom okruženju osamostaljenje Republike Srpske i razbijanje Bosne i Hercegovine nikomu zapravo ne odgovara. O Crnoj Gori i Hrvatskoj nije potrebno posebno govoriti. No, ni državnoj politici Srbije to nikako ne bi išlo u korist, nego bi joj bilo ogromno opterećenje, s opasnošću da prokocka sve što je na međunarodnom planu teškom mukom stekla poslije Miloševića i Koštunice, i da bude vraćena natrag u prezreni i izopćeni položaj iz kojega se ni do danas nije izbavila sasvim, ali jest izašla na čvrst put. A tek o avanturi "prisajedinjenja" Republike Srpske Srbiji više je nego sigurno da ne misli nitko relevantan - ni u Beogradu, ali ni u Banjoj Luci.

Zadržati, ako ne i pojačati, stečenu autonomiju i nacionalni ekskluzivitet Republike Srpske u okviru Bosne i Hercegovine, a državni status Bosne i Hercegovine koristiti kao imela stablo - to je, dakle, politička strategija i cilj srpske politike, sve ostalo je dnevna verbalna pirotehnika. Sudeći po svemu što do sada znamo o raspoloženju i ponašanju međunarodnih faktora, nitko od njih nema ozbiljnijih primjedaba na takvu strategiju, a i ako bi ih imao, ne bi prstom mrdnuo da ih pokuša pretvoriti u djelo. Jedini pravi problem jest u tomu što je takva Bosna i Hercegovina, skrojena po mjeri srpske politike, neprihvatljiva za druge u njoj, pa zato i nemoguća kao država.

Za hrvatsku službenu politiku u Bosni i Hercegovini može se reći da je odbolovala mnoge akutne oblike nacionalno-teritorijalnih i državnih aspiracija (nanijevši veliko zlo drugima oko sebe, ali i vlastitom narodu) - od klasičnoga separatizma i iredentizma u ranoj Boban-Tuđmanovoj fazi, preko šovenskoga tipa autonomizma kad je Tuđman bio prisiljen da odustane od "podebljanja hrvatskog pereca", do mjesečarske Jelavićeve "samouprave", da bi se poslije svega toga razvodnila u posvemašnjemu gubitku političke supstance (koje u smislu autohtonosti i autentičnosti nikada nije ni imala) i u banalnom političarenju koje nema drugu svrhu nego da popunjava fotelje u ministarskim kvotama i u upravnim odborima, i da puni džepove članovima nomenklature. Hrvatska politika danas nema pojma što hoće ni u Federaciji a kamoli u Bosni i Hercegovini, i sva se njezina uloga svodi na to da bude, kad već ne može da ne bude, mehanički jezičac na surovoj klackalici između srpske i bošnjačke politike. Zato bi se površnom oku moglo pričiniti da se jaki hrvatski nacionalizam (povezan, naravno, s idejom teritorija i države) iz ratnih i neposrednih poratnih vremena nekako povukao, nestao. U stvari, nestala mu je samo podloga: u politici Zagreba prije svega, u nekadašnjem HDZ-ovskom monopartizmu, u novcima koji su pristizali bez računa i bez brojanja, u ratno-poratnoj političkoj i materijalnoj konjunkturi u kojoj je Herceg-Bosna mogla biti važan faktor daleko iznad svojih realnih snaga, u sve manjem broju Hrvata u Bosni ali, po svemu sudeći, i u Hercegovini... Da nacionalizam (shvaćen kao aspiracija na vlastiti teritorij-državu, kako se tretira u ovome tekstu) nije nestao ni u hrvatskom slučaju, ma koliko mu bila smanjena podloga i sužen prostor, najbolje govori praksa u ono malo dijelova Bosne i Hercegovine gdje "vlada hrvatska vlast". A to što hrvatski političari izlažu benigne ali dvosmislene i nedorečene ideje o poželjnome novom uređenju Bosne i Hercegovine, neće biti znakom njihove imunosti na nacionalni ekskluzivizam, već je prije posljedica njihove male političke moći. Ako bi se pokazalo da se sva pamet te politike ipak svodi na ideju o vlastitom entitetu teritorijalnog tipa, mogao bi se primijeniti gornji zaključak u nešto modificiranoj formi: problem s tom idejom jest što bi takva Bosna i Hercegovina, skrojena po mjeri hrvatske politike, bila potpuno neprihvatljiva barem za jedne od drugih u njoj - za Bošnjake. (To, što bi bila neprihvatljiva i za sve one Hrvate iz Bosne i Hercegovine koji ne bi našli nikakvu sreću ni ispunjenje u takvoj etnoteritorijalizaciji, za službenu hrvatsku politiku nikada i nije bio problem - ona se takvih uvijek s posebnom slašću odricala kao ne-svojih.)

Kod Bošnjaka su nacionalne aspiracije na državu najnejasnije artikulirane, što i među njima samima, kao i kod njihovih političkih partnera iz drugih dvaju naroda, ali i u općoj javnosti rezultira zapitanošću, nedoumicama, sumnjičenjima o "stvarnim" namjerama bošnjačke nacionalno-državne politike. Za to često daju jakih povoda istupi i izjave uglednih pripadnika bošnjačke vjersko-nacionalne elite, koje su, namjerno ili nenamjerno, tako dvosmisleno formulirane, da se mogu tumačiti na razne načine, a osobito na način koji osnažuje argumente onih koji u toj politici vide težnju za unitarizacijom Bosne i Hercegovine i za nacionalno-vjerskom dominacijom Bošnjaka-muslimana.

U proteklim godinama najviše se to moglo vezati uz poglede Harisa Silajdžića, dok je bio strahovito ofenzivan na javnoj sceni sa svojim sloganima o "stopostotnoj BiH", o građanskoj državi i o neprikosnovenosti principa "jedan čovjek - jedan glas", te dok se vodio pravi rat između njega i Milorada Dodika, koji je sve ostale aspekte njihova neslaganja bacio u sjenu a učvrstio dojam da je riječ o sukobu glavnih predstavnika dvaju ekstremnih nacionalizama - bošnjačkoga i srpskoga. Dodiku to ne samo da nije naudilo, naprotiv, osnažilo je njegov željeni image nacionalnoga vođe i svedršca. Silajdžiću je donijelo ogromnu, teško popravljivu štetu: pala je u vodu sva njegova ionako praznjikava i politički neartikulirana priča o borbi za "građansku i cjelovitu državu BiH" a označen je kao Dodikov bošnjački nacionalistički pandan. Pa i nakon toga, pošto se već mjesecima povukao iz otvorene borbe s Dodikom, u Silajdžićevom političkom stilu prevladava nota nerazumno tvrdoga i inadžijskoga stava prema Beogradu i Banjoj Luci, koja se ne može objasniti državničkom principijelnošću, još manje "radom u interesu države BiH", nego se uglavnom percipira kao antisrpski nacionalistički ressentiment.

Za bošnjački odnos prema pitanjima nacije i države još je indikativnije djelovanje vjerskoga poglavara Cerića. Opće je uvjerenje da on o tome govori ono što mnogi (političari) misle, ali ne mogu tako otvoreno iskazivati kao on, kojega štiti nimbus vjerskoga dostojanstvenika. Iz cijeloga kataloga izjava i elaboracija o toj temi što ih je Cerić kroz nekoliko posljednjih godina izgovorio na raznim mjestima diljem svijeta i Bosne i Hercegovine, moguće je izlučiti njegov "program" u nekoliko slijedećih teza: sve su nacionalne grupe iz bivše Jugoslavije "ostvarile ekskluzivno pravo na nacionalnu državu", to nije dopušteno samo Bošnjacima-muslimanima "koji su većina u Bosni i Hercegovini"; Islamska zajednica je "surogat onoga što su naši preci trebali uraditi, a to je nacionalna država Bošnjaka", a najveći grijeh bošnjačkih intelektualaca je to što "nisu uložili dovoljno truda da razvijaju nacionalnu komponentu kod Bošnjaka koja bi proizvela i potrebu za nacionalnom državom"; "jedno od najkrupnijih pitanja na koje Bošnjaci nisu dali odgovor još od raspada Osmanskog carstva - šta su njihovi ciljevi na Balkanu, da li samo vjerski opstanak ili da imaju državu na Balkanu". Uz to, kao političko sredstvo ostvarenja nacionalnih ciljeva, Cerić izražava čvrsto uvjerenje "da će doći vrijeme kad će i u nas vrijediti pravilo jedan čovjek - jedan glas". U kombinaciji s njegovim čestim isticanjem da su Bošnjaci-muslimani većinski narod u Bosni i Hercegovini, taj stav ne ostavlja mnogo dilema oko toga kako Cerić zamišlja karakter nacionalne države Bošnjaka na Balkanu.

Iznutra gledano, sasvim je shvatljivo da Bošnjaci borbu za ostvarenje svojih nacionalnih prava i "borbu za Bosnu" doživljavaju kao jedno te isto. Shvatljivo je zato što su i identitet, i nacionalni opstanak, i povijesna težnja Bošnjaka u tijesnoj identifikaciji s Bosnom kao jedinom konkretnom zemljom kojoj pripadaju i koja im pripada, i što je to u sadašnjem razvoju događaja mnogo naglašenije nego kod drugih dvaju naroda. Problem je, međutim, što je izjednačavanje o kojemu je ovdje riječ - klasični obrazac svakoga evropskog nacionalizma, i što je s njegovim, uostalom, legitimnim zahtjevima potpuno nemoguće pomiriti zahtjeve drugih, odnosno, potpuno nemoguće izgrađivati multinacionalnu, multietničku, multikulturalnu, zajedničku Bosnu i Hercegovinu, u što se inače bošnjački političari mahom deklarativno zaklinju. A svakodnevnica obilato pokazuje kako Bošnjacima, ništa manje nego Srbima u Banjoj Luci i u Republici Srpskoj i Hrvatima u Stocu, zapadnom Mostaru, nije mrska nacionalistička praksa prešutnoga, "normalnog" dominiranja; ima li za to izrazitijega primjera od Sarajeva...

Treći put valja varirati: pravi problem jest u tomu što je takva Bosna i Hercegovina, skrojena po mjeri bošnjačke politike, neprihvatljiva za druge u njoj, pa je zato nemoguća kao država. Ova aporija bi u bošnjačkim očima morala biti izrazito bolna, jer ne treba griješiti dušu: Bošnjaci imaju više nego itko drugi interes za opstanak i razvoj države Bosne i Hercegovine. Ali ako je ovo tačno, onda to bošnjačku politiku imperativno obavezuje na traženje optimalno mogućih modusa za taj opstanak. Nikakva forma nacionalizma - makar se, sebe nesvjestan, skrivao sam od sebe u građanske i sekularne političke samoidentifikacije, ili u patriotske emocije - u tomu ne može biti od pomoći; on samo plodno surađuje s ostalim etničkim nacionalizmima na uništavanju i posljednjih prilika za dogovor o mogućoj zajedničkoj državi.

Nažalost, u Bosni i Hercegovini je ravno lijepome snu očekivati da bi se mogla pojaviti i uzeti u ruke vlast neka politička i ideološka struktura posve drukčija od etnonacionalne, s kojom bi se pojavila i mogućnost korjenite promjene političke paradigme, što bi, pak, gornje aporije i paradokse pomelo sa scene. Treba li podsjećati koliko su brojni oblici rascijepljenosti i necjelovitosti kojima je „uzduž i poprijeko" prožeto bosanskohercegovačko društvo. A najteži među njima - nacionalna podijeljenost i fragmentiranost, koja još od otomanskih vremena nikada nije bila tako snažna kao danas, kada je - paradoksalno - ova zemlja po prvi put u svojoj modernoj povijesti postala samostalna, međunarodno priznata, demokratska država. Etnonacionalna podijeljenost (i uz nju entitetska raspolovljenost) je težak problem, utoliko više što se ona, desetljeće i po poslije (nezavršenog) rata, okamenjuje, postaje "normalnom" formom življenja za nove generacije jer drukčiju nisu ni upoznale, a međunacionalno povjerenje, toliko važno za društvenu konsolidaciju, ne razvija se i ne raste, nego stagnira, hladi se i opada. Nacionalni identiteti, očeličeni u ratu, snažno armirani svaki svojom religijskom komponentom, danas se u Bosni i Hercegovini ne ponašaju otvoreno, kao podloga za izgradnju pluralnoga a harmoničnog društva; oni se danas u Bosni i Hercegovini ponašaju kao tri zatvorena i samodovoljna, u mnogočemu konfrontirana sistema, tri mrke tvrđave čvrsto zamandaljenih kapija, s danonoćnom do zuba naoružanom stražom na zidinama identiteta.

Što, onda, u našim uvjetima može značiti zahtjev, trostruk: "Mi smo posebna nacija, želimo vlastitu državu!" Samo ukinuće mogućnosti za bilo kakvu, bilo čiju državu. Ali znači i to da se ovaj opskurni status quo, u kojemu Bosna i Hercegovina - ni živa ni mrtva - tavori desetljeće i po može biti produljen u beskraj. Može li se zamisliti gore "rješenje"?

Citaj marvo!

BHDANI:

Hemonwood



Drugi Queer Sarajevo Festival

U nacionalista je jedini mogući, dozvoljeni oblik identiteta - etnički identitet: ili si Bošnjak, Srbin, Hrvat ili si ništa



Evo će se uskoro navršiti i godinu dana od nasilnog nasrtaja koalicije drčnih huligana i militantnih muslimana na učesnike i goste Prvog Queer Sarajevo Festivala. Koliko ja znam, niko zbog toga nije u apsani završio, niti su se institucije nešto nasekirale, a čini se i da su se nacionalne elite i patriotska stada složili da nije loše ako homoseksualci i njima slični malo i dobiju po guzici. U međuvremenu, Bosna nam se draga i Hercegovina još više udaljila od Evrope, a i od svijeta, procesi dezintegracije su uveliko napredovali, svjetska recesija je zakačila kako narod tako i poštene tajkune, uhapšen je i Radovan Karadžić, u kojem je bošnjačka nacionalna elita počela otkrivati mnogobrojne ljudske i patriotske vrijednosti (kojih su homoseksualci i njima slični očigledno lišeni), jer svako ko bi se našao u njegovoj situaciji isto bi to (npr. genocid) uradio. Povrh toga, naša fudbalska reprezentacija je dostigla prethodno nezamislive visine, što bi trebalo da usreći mnogog drčnog huligana, a i ramazan se odvija bez problema i nemilih događaja koji od iftara odvraćaju pažnju, što bi trebalo da ublaži, ako je to uopšte moguće, bijes militantnog muslimana.

Tako bi ove godine Drugi Queer Sarajevo Festival (24.-27. septembar) mogao, možda, proteći bez pretjeranog linčovanja. Ali prije nego što nas ta mogućnost ponese u pravcu fantazije u kojoj je BiH normalna država, a Sarajevo zaista ono što voli da misli da jeste - veliki grad - podsjetimo se na trenutak stroge logike bosanskohercegovačke homofobije.

Prvo, nacionalizam je, kao i svaki oblik fašizma, uglavnom muška, heteroseksualna rabota. U idealno organizovanoj naciji, mužjaci vladaju, ratuju, bave se tajkunlukom i predsjedavaju, dok žene rađaju, uzgajaju nove ratnike i porodilje, kuhaju i ćute. Otud je heteroseksualna porodica sa jasno izraženom hijerarhijom osnovna ćelija nacije i jedini prirodni oblik organizacije seksa. Pri tome se ta navodna prirodnost uspostavlja različitim oblicima sile - od zakona do linčovanja - dok je poštovanje tzv. porodičnih vrijednosti osnovna patriotska aktivnost svakog nacionalnog podanika. U tom kontekstu, istospolna ljubav je neprirodna i nepatriotska, pošto homoseksualci i lezbijke ne samo podrivaju navodnu prirodnu hijerarhiju koja se temelji na heteroseksualnoj porodici, nego i odbijaju da učestvuju u neophodnoj seksualnoj i ideološkoj reprodukciji nacije. Homoseksualci i lezbijke su, otud, za nacionaliste ne samo neprirodni nego i neprijatelji i valja ih nasiljem utjerati u heteroseksualnu sisu ili ih potpuno eliminisati. I zbog toga je, uzgred budi rečeno, borba za prava homoseksualaca i lezbijki usko povezana sa borbom za prava žena.

Drugo, u nacionalističkom diskursu, "mi" uvijek težimo ka situaciji u kojoj smo "mi" apsolutna većina. Ako smo manjina, onda smo potlačeni i valja nam se boriti za slobodu u kojoj smo svoji na svome i u kojoj onih drugih uopšte nema. Etničko čišćenje je dizajnirano za uspostavljanje te i takve apsolutne, jedinstvene većine koja se onda periodičnim nasiljem nad manjinama - nekad ratom, a nekad laganim linčovanjem - mora učvršćivati i obnavljati. U tom kontekstu, nijedna manjina ne može i ne smije imati jednaka prava kao većina - moraju znati gdje im je mjesto, moraju se poklopiti po glavi i ne privlačiti pažnju. Tako su liberalni nacionalisti, recimo, nakon prošlogodišnjeg fijaska u vezi sa Festivalom, osudili nasilje, ali su organizatore, homoseksualce, lezbijke i njima slično, pokudili što svojim ponašanjem na sebe privlače pažnju; korektan način da se osnovna, zakonom garantovana prava manjine ostvare je da se prisustvo te manjine dobrovoljno eliminiše. Istovremeno, nacionalne elite sva tri konstitutivna naroda imaju identičan cilj - apsolutnu nacionalnu većinu na svojoj teritoriji, sa zanemarljivim prisustvom manjina - te u tom smislu poštuju istu logiku ostvarivanja tog cilja. Tako je pošteni Radovan, taj vrhunski dizajner etničkog čišćenja, nacionalnoj bošnjačkoj eliti, recimo, mnogo prihvatljiviji i razumljiviji nego homoseksualci i lezbijke. I ne samo to: bez njega (i njemu sličnih) ne bi bilo ovog ramazanskog rahatluka - svoji smo na svome, bez nemilih događaja koji odvlače pažnju, bez manjina koje nam kvare monolitno jedinstvo.

Treće, u nacionalista je jedini mogući, dozvoljeni oblik identiteta - etnički identitet: ili si Bošnjak, Srbin, Hrvat ili si ništa (ili, što se kaže, Ostali). U dragoj nam Bosni i Hercegovini, jedini oblik suvereniteta koji je garantovan Ustavom je kolektivni, nacionalni identitet. Pojedinac je lišen ličnog suvereniteta i političkih prava koja mu s tim pripadaju - prava i suverenitet dolaze sa pripadanjem naciji, zbog čega je zauvijek neophodna "naša" nenarušiva apsolutna većina. Svi oni pojedinci koji svoj identitet drugačije definišu nemaju pristupa niti mehanizmima vlasti niti osnovnim pravima građana. Otud je nezamislivo da bi deklarisani homoseksualac (a kamoli lezbijka), mogao biti član Predsjedništva ili bilo koje državne institucije u BiH, kao što je i nezamislivo da u nekoj bliskoj bh. budućnosti brak između osoba istog spola (što je heteroseksualcima apsolutno i bezuslovno garantovano) bude zakonom omogućen.

Ima i četvrto: nacija je uvijek zamišljena zajednica, što će reći da je kriterijum za pripadanje uvijek u izvjesnoj mjeri apstraktan. Ljudi koji svoj identitet definišu isključivo nacionalnom pripadnošću, zamišljaju da su slični ljudima koje nikad u životu nisu vidjeli niti o njima išta znaju, osim da su dio iste zamišljene zajednice. U nacionalnom diskursu lojalnost zamišljenom sunarodniku daleko nadilazi lojalnost konkretnom komšiji - i to je Sarajevo na svojoj koži dobro naučilo. Homoseksualci i lezbijke su naše komšije, braća i sestre, prijatelji i raja, ali nacionalne elite od svojih podanika zahtijevaju da te veze zanemare u ime odanosti naciji.

I tako, ukratko: Drugi Queer Sarajevo Festival zaslužuje i zahtijeva aktivnu podršku svakog poštenog pojedinca, ne samo iz razloga najobičnije ljudske i komšijske solidarnosti (koja, naravno, ima prvorazredne političke implikacije), nego i zato što se homoseksualci, lezbijke i njima slični, na čelu sa hrabrim organizatorima Festivala, bore za stvari koje su od ključne važnosti za sve nas koji vjeruju da Bosna i Hercegovina ne može i ne smije biti samo rahitična država u kojoj su tri polupismena plemena podijelila teritorije i sad međusobno trguju drangulijama i povremeno se kreče ratnim bojama. Queer Sarajevo Festival je izraz onog najboljeg, onog progresivnog i hrabrog u Sarajevu, nagovještaj bolje, humanije budućnosti koja je još uvijek moguća u Bosni i Hercegovini. Ako ta mogućnost iščezne, nećemo nikoga do sebe moći okriviti.

Silajdžić: "Političkih problema ima, ali neće doći do raspada BiH"

24SI - Član Predsjedništva BiH i predsjednik Stranke za BiH Haris Silajdžić u četvrtak veče boravio je u opštini Sanski Most. Upitan da prokomentariše aktuelnu krizu u ovoj stranci, ali i situaciju u zemlji, Silajdžić je novinarima kazao da političkih problema ima, ali da neće doći do raspada BiH.

On smatra da je situacija u BiH dobra, te da nije onakva kakvom se prikazuje. Priča se o raspadu BiH, istakao je Silajdžić, jer to odgovara onima koji žele stvoriti atmosferu, kako bismo mi prihvatili bilo šta.

"Oni koji su pokušali oružjem nisu uspjeli, a neće uspjeti ni mikrofonima", dodao je naglasivši da "nekom odgovara da stvara takvu atmosferu".

"Imamo političkih problema, ali to nije tako", bio je izričit Silajdžić. Složio se da u posljednje vrijeme ima alarmantnih izjava, koje su kako je kazao rezultat toga da ljudi žele da budu u medijima, da se čuju, a najlakše je ako je sve crno, žuto, alarmantno, kataklizmično, onda to se i prenosi. Pojasnio je to primjerom da ako kaže nešto dobro, poput da su u zadnjih šest mjeseci naše firme u Libiji potpisale 500 miliona dolara poslova, onda se to i ne čuje, ali da ako kaže nešto crno, što ne valja, onda će svi prenijeti.

U nastvaku je dodao da bi za sve nas bilo dobro da se posvetimo privredi. Izrazio je žaljenje što BiH nije iskoristila priliku sa planiranim energetskim projektom, dodajući da treba raditi na projektima i investicijama, ukoliko se želi da mladi ostaju u zemlji i da rade, te da se privuku u BiH i oni koji su već otišli.

Kako je kazao, pozvao je i sanske privrednike da pripremaju projekte, jer će biti nekih konferencija u ovoj i narednoj godini, gdje potencijalni ulagači dolaze, ali nema projekata. Znam da to košta i da treba puno znanja, ali to moramo raditi ako želimo investicije i razvoj bh. privrede, istakao je Silajdžić.

Prema njegovim riječima, danas se u svijetu investira u poljoprivredu i energetiku, a BiH ima i jedno i drugo, stoga se postavlja pitanje samo kako ćemo se organizovati i koliko ćemo ozbiljno misliti.

(fena)
 

Region Ličnosti Podeli Pošalji prijatelju Verzija za štampu Samo tekst Komentara (17) 18.09.2009 - 11:48
Najradikalniji srpski političar
Lažna pokajnica Biljana Plavšić
Slavenka Drakulić
Veličina slova:

Slobodan Milošević i Radovan Karadžić zgražali su se nad njezinom zadrtošću: Biljana Plavšić
Photo: index.hr
Ova sarajevska profesorica biologije, zagrebačka studentica, američka stipendistica, sa studijskim boravkom u New Yorku, Londonu i Pragu, s velikim brojem objavljenih znanstvenih radova, načitana i obrazovana, sa znanjem stranih jezika i finih manira – dakle, ta je dama u to vijeme imala običaj izjavljivati kako je ubijanje muslimana "prirodna stvar"

Fina i načitana gospođa Plavšić pokazala se gorom i od Karadžića za kojeg je izjavila da je kukavica i da se ponašao kao gangster. Žalila se na uvjete života u švedskom zatvoru riječima: 'Ni jedna od ostalih zatvorenica nije pročitala ni jednu knjigu, a tretiraju nas sve jednako.' Čovjek se pita kako joj nisu pale na pamet sve te silne knjige kad je davala rasističke izjave o muslimanima.

Sjećate li se još snimke Biljane Plavšić u posjeti Bijeljini u rano proljeće 1992. godine? Bilo je to nakon što je ratni zločinac Željko Ražnatović Arkan upravo 'oslobodio' ovaj bosanski grad od Bošnjaka, na čemu mu je gospođa i čestitala. Odjevena elegantno kao i obično, sa svježom frizurom i u visokim petama, zagrlila ga je i poljubila onako baš srdačno, dok su oko nje na pločniku ležali tek ubijeni ljudi koje je morala gotovo preskakati da bi došla do njega. No sudeći po snimkama, to joj nije palo teško.

Naime, ova sarajevska profesorica biologije, zagrebačka studentica, američka stipendistica, sa studijskim boravkom u New Yorku, Londonu i Pragu, s velikim brojem objavljenih znanstvenih radova, načitana i obrazovana, sa znanjem stranih jezika i finih manira - dakle, ta je dama u to vijeme imala običaj izjavljivati kako je ubijanje muslimana 'prirodna stvar'. Poljubiti Arkana bilo je za nju prirodna posljedica njezine zahvalnosti za obavljeni 'posao'.

Kad je devedesetih ostavila katedru i krenula se baviti politikom, Plavšićka se uskoro popela na sami vrh vlasti u 'Republici Srpskoj'. No sama vlast nije joj bila dovoljna, bila je i najradikalniji srpski političar. Baš kao potvrda da žene u svemu što rade moraju biti barem dvostruko bolje - odnosno gore! - od muškaraca. Toliko radikalna da su se, prema svjedočanstvima, čak i Slobodan Milošević i Radovan Karadžić zgražali nad njezinom zadrtošću.

I eto, odsluživši dvije trećine kazne od jedanaest godina u švedskom zatvoru Hinseberg, Biljana Plavšić za koji dan naći će se ponovo na slobodi. Kako se međutim dogodilo da dobije samo 11 godina kazne? Prvobitno je optužena za genocid i za zločine protiv čovječnosti. Nakon što je izjavila, kao gotovo i svi drugi optuženici na tribunalu u Den Haagu, da se ne osjeća krivom, kao i gotovo svi drugi optuženici na tribunalu, 2002. se naglo predomislila, priznala krivnju i spektakularno se pokajala. Time je izbjegla optužbu za genocid po kojoj je mogla dobiti između 20 do 25 godina zatvora, pa je osuđena 'samo' za zločine protiv čovječnosti i tako dobila 11 godina zatvora.



Dvojac bez kormilara: Biljana i dr Dabić
Photo: Stock
PRORAČUNATA LAŽ:Naime, haški suci su njezino pokajanje shvatili ozbiljno i ponadali se da bi ono moglo utjecati i na druge optuženike. Činilo se tada da je ona jedina hrabra osoba koja, za razliku od svih onih muškarčina koji su se posakrivali u mišje rupe i razbježali po svijetu, ova žena kadra snositi posljedice svojih političkih odluka. Njezina je izjava dočekana na nož među njezinim sunarodnjacima, što je još više doprinijelo uvjerenju da je Plavšićka doživjela, kako je tvrdila, moralni preobražaj. Možda čak zbog religioznih razloga, jer je tijekom cijelog suđenja demonstrativno nosila veliki križ oko vrata.
Koliko je taj njezin potez bio posljedica moralne preobrazbe, lekcija iz domoljublja (jer je rekla da - priznajući, pa dakle individualizirajući krivnju - želi poštedjeti svoj narod) kao i primjer za druge ratne zločince, pokazalo se ovog proljeća. Tada je naime jednom švedskom časopisu dala intervju u kojem je cinično objasnila da je njezino priznanje i pokajanje bila obična farsa. Proračunata gluma i proračunata trgovina, a sve zbog smanjenja kazne. Ukratko, od silne finoće ostalo je samo licemjerje i laž. A od pokajanja ni traga.

Pokazala se gorom i od Karadžića za kojeg je izjavila da je kukavica i da se ponašao kao gangster. Upravo je komično to da se fina gospođa profesor žalila na uvjete života u švedskom zatvoru riječima: 'Ni jedna od ostalih zatvorenica nije pročitala ni jednu knjigu, a tretiraju nas sve jednako.' Baš kao da je činjenica da je ona jedna načitana osoba od ikakvog značanja za njezin status u zatvoru. Čovjek se naravno pita kako joj nisu pale na pamet sve te silne knjige kad je davala rasističke izjave o muslimanima. Biljana Plavšić, tako fina i načitana osoba koja je odgovorna za neke od najstrašnijih zločina počinjenih za vrijeme rata u Bosni, gora je zločinka od bilo koje kradljivice pa čak i ubojice u tom istom zatvoru.

Po tko zna koji puta pokazalo se da obrazovanje nije nikakva garancija moralnog ponašanja. Napokon, i Karadžić je načitan i obrazovan, usto još i pjesnik - baš kao i Edvard Limonov koji je s brda pucao po Sarajevu.

* Tekst je preuzet sa prijateljskog internet portala H-alter.org

Nista novo. Sve manje vise poznato. Dokle ce narod da suti?
Posleratna obnova
Klajn: Bosna dobila više novaca od Nemačke i Japana
Beta
Veličina slova:

Gde su otišle pare za obnovu: Vijećnica ni posle 14 godina nije završena
Photo: wikipedia
Međunarodna zajednica je do sada za BiH potrošila 14 milijardi dolara, što je po glavi stanovnika mnogo više nego što je posle Drugog svetskog rata dato Nemačkoj ili Japanu za obnovu zemlje, i to bez većih rezultata, ocenio je bivši specijalni izaslanik generalnog sekretara UN za BiH, Žak Klajn

„Milijarda dolara pomoći je nestala, pa molim da mi oni koji znaju gde se novci nalaze kažu ili da ih vrate svojoj državi kojoj oni pripadaju, što se verovatno neće desiti”, rekao je Klajn u intervjuu za Glas Amerike (VOA).
On je izrazio zabrinutost zbog trenutnog stanja u BiH i dodao da će ukoliko Bosna i Hercegovina ne bude funkcionisala to diskreditovati EU, NATO i UN, koji su tvrdili da će ona biti uspeh.
„Ako Bosna i Hercegovina, koja je u srcu Evrope ne može funkcionisati, kako uopšte možete i pomisliti da će to funkcionisati u Avganistanu ili Iraku”, naveo je Klajn.
On je rekao da smatra da je budućnost BiH u EU, kao i da bi ulazak u NATO bio kratkoročno rešenje.
„Dakle, članstvo u NATO savezu bilo bi jedna stavka ka progresu, druga bi svakako trebalo da bude ekonomski razvoj, autoput iz Budimpešte do Dubrovnika. Drugim rečima, kada su ljudi zaposleni, kada imaju priliku da zarađuju, kada vide da za njih postoji budućnost, oni će biti aktivnije uključeni u mirovne procese”, zaključio je Klajn.
Po njegovim rečima, ekonomsko stanje u BiH je alarmantno, stopa nezaposlenosti je velika, a 25 odsto ljudi živi ispod nivoa siromaštva, što sve otežava dalji napredak zemlje. Klajn je istakao da nacionalni lideri u BiH i dalje vode rat, „naravno ne oružani” i dodao da „ratni lideri nisu dobri lideri u miru”.
„U Bosni i Hercegovini je posle rata trebalo zakonom zabraniti nacionalne partije i reći da biste bili politička partija, morate imati ekonomsku platformu”, rekao je Klajn.
On je naveo da BiH moraju da definišu svoj ustav i reformišu mnoge zakone, kao što je i onaj koji nalaže da predsednik mora biti pripadnik jednog od tri konstitutivna naroda, što je po Klajnovim rečima besmisleno, jer znači da neko ko je na primer Jevrejin, a državljanin je BiH, ne može da se kandiduje za predsednika države

Obnavljanje vjerskih objekata
Islamska zajednica BiH dobila tužbu protiv RS

Piše: Dragan Maksimović

Obnova do temelja porušenog spomenika kulture napreduje: Ferhadija
OBNOVA FERHADIJE NAPREDUJE: Nakon što je srušena u noći 7. septembra 1993. godine Ferhad-pašina džamija u Banjaluci 16 godina poslije polako poprima stari izgled. Ovog ljeta na obnovi je urađeno mnogo više nego što je planirano.

Zbog projekta koji je jedinstven u svijetu još je, kažu rano prognozirati kada bi radovi mogli biti završeni. Radovi na obnovi Ferhadije, čija je prva faza počela još 2006. godine teku predviđenom dinamikom a u Medžlisu islamske zajednice prezadovoljni su urađenim poslom. Kasim Mujčić kaže da je samo ovog ljeta urađeno više nego svih prethodnih godina tako da Ferhadija počinje da dobija onaj nekadašnji, prepoznatljiv izgled. Ipak kaže Mujčić bilo je dosta problema pri nalasku kamena koji je odvezen nakon rušenja Ferhadije: "Kamen se naravno nije sav pronašao. Jedan dio je uništen a drugi nismo našli. Ipak, mislimo da će biti ugrađeno približno 70 posto njenog orginalnog kamena. Za ostatak smo našli majdan u Gornjem Šeheru odakle crpimo novu sedru i na onim mjestima gdje nema starih fragmenata stavljamo od nove sedre stare fragmente."

OBNAVLJA SE I ARNAUDIJA: Svi novi fragmeni ispitani su i rezultati pokazuju da su kvalitet i stare i nove sedre isti. Mujčić za naš proogram otkriva da bi radovi i na drugoj srušenoj džamiji Arnaudiji trebali početi ove sedmice: "Dobili smo nalog od ekipe koja radi na projektu da idemo na otkopavanje temelja sa unutrašnje i vanjske strane, da se utvrdi dinamika sanacije temelja, jer dok se ne otkopaju, ne možemo znati stanje temelja. Dat je i nalog da se vrše i one bušotine od 10, 12, 15 metara, da se ispita teren. Na neki način starta i Arnaudija."

Za obnovu Ferhad-pašine džamije do sada je utrošeno 15-ak miliona maraka za šta je značajna sredstva izdvojila Vlada RS, kažu u medžlisu. I državno resorno ministarstvo nedavno je donijelo odluku o sufinansiranju obnove Ferhadije za šta je izdvojeno 300 hiljada maraka. Ministar sa ljudska prava i izbjeglice Safet Halilović kaže da je ova pomoć u funkciji povratka na šta veliki uticaj ima i obnova Ferhadije: "Radove koje smo vidjeli imponuju i zadovoljstvo nam je vidjeti da radovi teku uspješno. Čestitamo svima koji se trude i zadovoljstvo nam je da i mi na ovaj način u tome učestvujemo."

Iako i druge džamije imaju svoj prioritet i značaj, Ferhadija je za islamsku zajednicu "prioritet svih prioriteta" kaže muftija banjalučki Edhem Čamdžić. On kaže da malo ko zna da je 1942. godine u Ferhadiji nikla ideja tadašnjeg banjalučkog muftije, nekoliko hodža i intelektualaca da se napiše peticija za zaštitu Srba i Jevreja, nakon čega je većina potpisnika završili u logoru Jasenovac: "Dakle odavde će se i dalje slati poruka vjere, suživota, povjerenja, dobrih međuljudskih odnosa, dijaloga i praštanja."

Ferhadija je bila jedno od najvećih dostignuća islamske arhitekture u 16. vijeku u BiH, koja je izgrađena u otomanskom stilu. Izgradnju je finasirao Ferhad-paša Sokolović a u kompleksu džamije nalazila su se tri turbeta. Ferhadija je uvrštena u kulturnu baštinu BiH 1950. godine da bi nakon toga bila uvrštena i na listu spomenika svjetske baštine pri UNESCO-u. Srušena je 7. maja 1993. godine, a 2001. dobijena je urbanistička saglasnost za njenu ponovnu izgradnju. U maju iste godine više hiljada demonstranata spriječilo je svečano polaganje kamena temeljca za obnovu Ferhadije. Tada je Murat Badić iz Cazina, preminuo od zadobijenih povreda.

* Tekst je preuzet sa internet portala Deutsche Welle
Presudi po tužbi Islamske zajednice BiH zbog rušenja vjerskih objekata u Banjaluci u periodu od 1992 - 1995. godine u cijelosti je udovoljeno. Pravobranilaštvo najavilo ulaganje žalbe

Najveći dio odnosi se na dva kulturno- istorijska spomenika, Ferhadiju i Arnaudiju na koje se odnosi 32 odnosno 15 miliona maraka. Grad Banjaluka i RS obavezni su presudom da nadoknade štetu Islamskoj zajednici BiH a advokat Esad Hrvačić izrazio je nadu da RS neće podnositi žalbu na ovu presudu. “Ovom presudom RS preuzela je punu odgovornost za rušenje 16 vjerskih objekata Islamske zajednice u periodu 92.-95. godina. Naravno mi smatramo da je ovo istorijska presuda za Islamsku zajednicu i sve Bošnjake koji su preživjeli rušenje svoje imovine i očekujemo da će ova presuda biti implementirana.”

Presudu su preuzeli iz Pravobranilaštva RS. Zamjenik pravobranioca Dragan Spasojević kaže da će pravobranilaštvo sigurno podnijeti žalbu na ovu presudu: “ Nije to završena priča, to je samo prvi stepen. Poslije toga ide žalba, okružni sud i mi čvrsto stojimo na stanovištu da je ta tužba u potpunosti neosnovana. Ima tu masa povreda postupaka, pristrasnost sudije itd.”

ZA RS JE SPORAN I VJEŠTAK: Pravobranilaštvo je na zadnjem ročištu u novembru prošle godine navelo da Islamska zajednica nije dokazala da je nadležna za učešće u ovoj parnici jer kako kažu predmetnom imovinom upravlja Vakufska direkcija Sarajevo. Iz RS osporili su i nalaze vještaka koji je kako kažu bio pristrasan i da trenutno obavlja funkciju direktora obnove i rekonstrukcije džamije Ferhadija. Esan Hrvačić ne misli da je u tom procesu išta bilo sporno. “Sead Pašić ne može biti u sukobu interesa, on je vještak na listi vještaka. Svako ima pravo da vještači ukoliko ga sud za to ovlasti. To što radi na radovima u RS je jedan od razloga da je mogao doći do podataka na temelju čega je mogao da izvrši procjenu. Mi smatramo da Ferhadija vrijedi mnogo više od 34 miliona. Tu se radi o kulturno- istorijskoj vrijednosti.”

Odmah nakon donošenja presude i banjalučani su iznijeli svoje mišljenje na presudu po tužbi Islamske zajednice BiH: “Sve se u ovoj zemlji događa pa i to. Kada će biti isplaćene porušene crkve. , Nažalost to je tačno, svu štetu koju je neko napravio treba da nadoknadi. Ali bile su ratne prilike. , Ja sam za to da ako je neko gladan daću mu parče hljeba, a ne para.”

Inače, Islamska zajednica kao jedan od ključnih dokaza ističe činjenicu da su svi vjerski objekti minirani ili zapaljeni od aprila do septembra 1993.godine u vrijeme policijskog časa, kada je samo malom broju osoba bilo omogućeno kretanje, uključujući policiju, vatrogasce, hitnu pomoć i druge službe. Islamska zajednica je, kao dokaz da su planski i s namjerom porušeni vjerski objekti u Banjaluci, te kasnije onemogućavana njihova obnova, navela i dokaz od 1994.godine kada je donesen novi regulacioni plan Grada Banjaluke po kojem su na mjestu porušenih vjerskih objekata planirane zelene površine. Ferhat-pašina džamija, poznatija kao Ferhadija, srušena je 7. maja 1993. godine a u istoj noći, u razmaku od 15 minuta srušena je i džamija Arnaudija. Pedesetih godina prošlog vijeka obje džamije proglašene su spomenikom kulture nulte kategorije pod zaštitom UNESCO-a.

Opet NIkolaidis

BHDANI:

Intervju - Andrej Nikolaidis: Pisac od kojeg je Kusturicu zaboljela duša



Do zadnjeg ću se tući za sjećanje

Andreja Nikolaidisa, autora romana Mimezis, Sin i Dolazak, sada već bivšeg kolumnistu Slobodne Bosne, Vrhovni sud Crne Gore je proglasio krivim i osudio na novčanu kaznu od 12.000 eura, jer nije zaboravio da je Emir Kusturica bio uz i za Slobodana Miloševića. Bilo je to baš onih dana kada se u Anconi umalo desio susret najvećeg bošnjačkog pjesnika i najpoznatijeg srpskog reditelja, kojim je trebala započeti saradnja na - kako je u dijelu bh. medija predstavljeno - kulturnom projektu, makar, decenije



Arhiv Dana
Andrej Nikolaidis: "Situacija je jasna: ako bi me sada magarac tužio zato što sam ga u tekstu nazvao magarcem, dobio bi me na crnogorskom sudu"
"(…)Pokušajte se prisjetiti: njegova zvijezda vrhunac dostiže u vrijeme najvećih zločina nad njegovim sunarodnicima, a blijedi sa završetkom rata u rodnoj mu Bosni. Kada je rat završen, kada su sa TV ekrana protjerani samozvani vojni analitičari, vračare i političari koji su presnažno povjerovali kako su 'Krajina i Bosna naše', iz medija je nestao i Emir Kusturica. Budući da su mu od prvoga, Sidranovog Sjećaš li se Doli Bel, filmovi bili svaki lošiji od prethodnog, te budući da više nikome nije trebao Bošnjak koji tvrdi kako su Srbi u pravu što zatiru islam u Bosni, Kusturica je bio manje atraktivan za medije. Novi srpski nacionalizam, njegova renesansa zapravo, nedavno ga ponovo poteže kao moćno sredstvo za podizanje nacionalnog ponosa. I Kusturica je u Srbiji ponovo ono što je i bio - nešto poput patriotske vijagre. (…) Budući da je mrtvoga oca proglasio Srbinom koji je klanjao, a sebe, Emira 'pravoslavnim hrišćaninom', bilo mu je lako da odabere 'svoje' u ratu u Bosni. Prepoznao ih je u Karadžiću i Mladiću. Nije bio tu da s njima ispaljuje topovske salve po Crnom vrhu, Bjelavama i Baščaršiji, ali im je svojim umjetničkim i medijskim pregalaštvom kad god je mogao pružao alibi za svakog ubijenog muslimana koji nije želio da prizna da je porijeklom 'pravoslavni hrišćanin'. (…) Emir Kusturica se dosljedno drži Andre Žida, koji je tvrdio da je naša dužnost stati na stranu dželata, ne žrtve. Kada je tako, dželati vas drže za svoga, žrtve za dželata. Zavrijediti poštovanje dželata a prezir žrtve - eto definicije onoga što za života sebi ne bi smio dozvoliti niti jedan pravoslavni hrišćanin", dio je teksta Dželatov šegrt autora Andreja Nikolaidisa, kojeg je 28. maja 2004. objavio nezavisni podgorički nedjeljnik Monitor. Pet godina i još malo kasnije, Vrhovni sud Crne Gore presudio je kako je Andrej i kriv i dužan. Kriv jer nije zaboravio da je Kusturica bio za i uz Slobodana Miloševića, a dužan 12.000 eura - koliko, prema zvaničnom kursu, košta bol u duši poznatog reditelja.

Kada slučaj hoće, sve se savršeno složi: Nikolaidisu i Monitoru presuđeno je kad se u Anconi umalo odigrao susret najvećeg bošnjačkog pjesnika i najpoznatijeg srpskog reditelja, kojim je trebala započeti saradnja na - kako je u dijelu bh. medija predstavljeno - kulturnom projektu, makar, decenije.

Andrej Nikolaidis, autor romana Mimezis, Sin i Dolazak, bivši je kolumnista Slobodne Bosne - u kojoj, nakon višegodišnje saradnje s Nikolaidisom, te objavljivanja zbirke njegovih kolumni Balkanska rapsodija, valjda nije bilo mjesta za vijest o presudi Vrhovnog suda Crne Gore, donesenoj, kako smo rekli, u jeku medijske euforije oko mogućeg susreta najveći pjesnik - veliki reditelj. Pisac rođen u Sarajevu, nastanjen u Ulcinju, govorio je za Dane o presudi crnogorskog suda, ali i o procesu u kojem se sa pozicija klasika i akademika sudi o duši Radovana Karadžića, odnosno prešućuje kako je Emir Kusturica "svojim umjetničkim i medijskim pregalaštvom kad god je mogao pružao alibi za svakog ubijenog muslimana koji nije želio da prizna da je porijeklom 'pravoslavni hrišćanin'".

DANI: Da li ste skupili pare kojim će duševnu bol izliječiti "naš" poznati reditelj Emir Kusturica?

NIKOLAIDIS: Već nakon presude Višeg suda, koja nije bila pravosnažna, ali je bila izvršna - dakle: morali smo platiti - Emir Hadžihafizbegović i Šeki Radončić su prikupili novac i poslali ga u Monitor. Mnogi ljudi iz Bosne, pa i Hrvatske i Srbije, javili su se i dali novac. Tim ljudima dugujem ogromnu zahvalnost. Ostatak novca poslali su ljudi iz Crne Gore. To se začas skupilo. Ostaje javno poniženje kojem sam ovom presudom izložen. Kada ja napišem da je Kusturica bio dželatov šegrt, a dželat Slobodan Milošević, to ne vrijeđa samo Kusturicu, nego i crnogorske političare, k tome i mnoge sudije i ogroman procenat građana Crne Gore. Jer i oni su bili dželatovi šegrti, jer je podrška koju je Milošević imao u Crnoj Gori bila enormna, procentualno ne manja nego u Srbiji. Tako da su se mnogi obradovali ovoj presudi. S druge strane, sa Kusturičinom tužbom počeo je pravosudni totalni napad na Monitor i Vijesti. Na ta dva medija lansirane su tužbe u iznosu od nekoliko miliona eura. Poruka je jasna: ako Kusturica na crnogorskom sudu može dobiti potvrdu da tokom rata u Bosni nije stao na stranu dželata - a time Crna Gora sebi izdaje potvrdu da nije bila na strani dželata - tada svako može dobiti spor protiv mene i novina za koje pišem. Situacija je jasna: ako bi me sada magarac tužio zato što sam ga u tekstu nazvao magarcem, dobio bi me na crnogorskom sudu.

DANI: Da li se pisci dijele na velike i male, s tim da mali misle kako su fašizam i saradnja s fašistima, trajno, pa makar i moralno, utuživi, dok se veliki, kao recimo, Dževad Karahasan sjećaju plačnog glasa Radovana Karadžića dok muslimanima prijeti istrebljenjem?

NIKOLAIDIS: Ja sam gledao Radovana, onomad u Skupštini: glas mu nije bio plačan. Ali Karahasan je veliki bošnjački pisac, a veliki pisci, tako djecu uče u školama, "dobri su poznavaoci ljudske duše". Moguće da je on čuo taj plač bića Radovanova, taj jecaj iz dubine duše, koji ja nisam čuo. Ali ako je plakao, ne čini li vam se da je plakao ne zbog muslimana koji će biti istrijebljeni, nego zbog onih koji će izmaći istrebljenju? Ne znam, ali da sam na mjestu Bošnjaka, ja bih se spremio na sudski spor. Jer Radovan bi sada Bošnjake mogao tužiti i tražiti odštetu za duševne boli, a kao svjedoka-eksperta pozvati Karahasana, da posvjedoči kako mu se duša cijepala dok ih je upozoravao da će ih sve pobiti. Ako tužbu bude digao u Crnoj Gori, najebali ste. Ispod milion nećete proći. U svakom slučaju, nadam se da će Radovan smoći snage da Bošnjacima oprosti što su ga natjerali da ih istrebljuje. On je tihovao, zaronio je duboko u pravoslavlje, mogao bi oprostiti i time još jednom pokazati svoju veličinu.

DANI: Kako komentirate tezu Abdulaha Sidrana da smo mi toliko siromašni da nema mjesta priči o moralu? I koliko to podsjeća na tvrdnju Emira Kusturice da u današnjem svijetu nema mjesta pričama o moralu?

NIKOLAIDIS: Teza bi morala glasiti drugačije: nismo dovoljno bogati da bismo mogli ne pričati o moralu. Zato što je moral utjeha siromašnih. Jer pozivanje na moral, osim što je očito ograničavajuće, a najčešće performativno, donosi i veliku količinu zadovoljstva. Mnogi ljudi su toliko siromašni da im biti moralan, ili samo pričati o moralu, predstavlja jedino zadovoljstvo u životu - jedino to mogu priuštiti. Između "biti moralan" i "pričati o moralu" postoji velika razlika. Veliki i bogati, doista, vole da pričaju o moralu. Amerikanci, naprimjer, i kada šalju vojsku da u krajevima svijeta koje ne znaju ni pokazati prstom na mapi bombarduju civile, govore o moralu. Ali samo siromašni doista mogu biti moralni. Iz tog razloga, uostalom, deva će prije proći kroz ušicu igle, nego bogati stići u raj. Zanimljivo, čovjek je uvijek dovoljno bogat ili dovoljno siromašan da bi bio gad. Ali nikako da se "steknu uslovi" da bude moralan. Kusturica kaže kako je u današnje vrijeme moral relativna stvar. Po Sidranu, između čovjeka i morala kao prepreka stoji siromaštvo. Vrijeme je, međutim, uvijek gadno, a ljudi uglavnom siromašni. Kad dođe neko drugo vrijeme i dođemo do malo para, e onda ćemo biti moralni. Ne znam za vas, ali meni izgleda kako su te teze o moralu dva velikana i majstora, kako ih titulišu - vrlo skromne. Čini mi se kako ono što su htjeli reći staje u Feralov naslov: Obraz na službenom putu.

DANI: Da li ste, nakon svega, jednostavno rečeno - razočarani? Dok Vama i Monitoru Kusturica uzima "crno iza nokata", u dijelu sarajevske javnosti je moguća saradnja "najvećeg bošnjačkog pjesnika" Abdulaha Sidrana i "majstora" Emira Kusturice nazvana kulturnim događajem, barem, decenije...

NIKOLAIDIS: Ma ne, zašto... Ničem ja nisam mjera. Tekst Dželatov šegrt nisam pisao i objavio u Sarajevu, nego u Podgorici. Nisam se sudio u Sarajevu, nego u Podgorici. Zašto bih ja uopšte bio bitan Sarajevu... Za razliku od Kusturice, za kojega mnogi pametan čovjek i pisac drži kako je beskrajno bitan za bosansku kulturu, ja sam za tu kulturu posve nebitan. Ovo vam, insistiram, ne govorim ironično, još manje zajedljivo. Uopšte nemam potrebu da budem bitan za bilo koju kulturu, niti da svojim tekstom izrazim duh i stav bilo kojeg kolektiva. Ne pišem da bih stekao besmrtnost, nego da se ne bih ubio.

DANI: Kako, uopće, objasniti da u Sarajevu nakon stravične opsade još uvijek ima neko ko misli da se ljudima poput Kusturice može i treba nešto oprostiti, odnosno da se Karadžićev zločin može uklopiti u shemu "ljudskih slabosti" u povijesno turbulentnim vremenima?

NIKOLAIDIS: Kaže Walter Benjamin kako je svaki dokument kulture ujedno i dokument barbarstva. Zato prema znamenitoj sarajevskoj kulturi osamdesetih ne osjećam nikakvu nostalgiju: barbarstvo te kulture eksplodiralo je devedesetih. Ta je kultura bila projekat - kulturno središte post-Titove Jugoslavije. Početkom osamdesetih imali smo sjajne kulturne tendencije u Beogradu i Zagrebu, o Ljubljani da ne govorimo. Čak je i Bregović morao kapitulirati i snimiti novotalasnu ploču. A onda se vratio, još pastirskiji nego prije.Turbo-folk, taj ultimativni kulturni proizvod Miloševićevog stroja za zločine koji se i dalje zvao Jugoslavija, nastao je na Bregovićevom nasljeđu. Sarajevska kultura osamdesetih bila je iznimno populistička i iznimno neprijateljska prema intelektualnom. Kaže Lacan kako ološ uvijek možemo prepoznati po netrpeljivosti prema intelektualnom. Ovo sam nedavno pričao drugim novinama: u činjenici da su tri najveće zvijezde te kulture, Kusturica, Karajlić i Bregović završile u Beogradu, odakle je rukovođeno paljenjem Sarajeva, ne vidim eksces, nego logičan slijed. U Sarajevu osamdesetih, Radovan Karadžić je bio ugledan građanin. Pravo pitanje nije kako je moguće da je taj ugledni građanin 1992. okrenuo topove ka Sarajevu, nego kako je moguće da je on bio ugledan građanin? Ovdašnje kulture žrtvi porodile su sav ovdašnji kič koji je, opet, porodio ovdašnji fašizam koji je, opet, porodio krv devedesetih. E, tu povlačim crtu. Ja nisam žrtva. Ne strahujem od onoga što mi čine, nego od onoga što činim. Sad, o ljudskim slabostima u povijesno turbulentnim vremenima… Kada uporno odbijam da govorim o "svojim", nego govorim samo o žrtvama Drugoga, kada odbijam da uopšte govorim o "svojima", kada odbijam osvetu kao mogućnost, to činim zato što vjerujem da upravo tu, u odbijanju osvete, u mom pravu da kažem ne "istorijskoj nužnosti" i odgovornosti prema kolektivu u tradiciji, leži moja sloboda. Sloboda ne znači da sam slobodan da učinim ono što moram, nego upravo suprotno: da ne učinim ono što moram, ono ka čemu me sve vodi. U svijetu u kojem slabi ljudi čine gadosti zato što ne mogu drugačije, jer im ne daju istorijske okolnosti, nema ni slobode, ni čovjeka. Tu postoje samo narodi i njihove istorije sa svojim nužnostima. I iznad svega toga, lament velikih nacionalnih pisaca i pjesnika, pjev bardova.

DANI: Već dugo živite u Crnoj Gori pa me zanima kako bi Crnogorci reagirali da su doživjeli bošnjačku sudbinu, pa da im se, makar i preko posrednika, ukaže neko kao što se preko Sidrana Kusturica ukazao Bošnjacima i svim ostalim koji su preko hiljadu dana bili mogući predmet klanja?

NIKOLAIDIS: Živim u Crnoj Gori, i živim u Ulcinju - živim, dakle, sa Crnogorcima i Albancima. I jedan i drugi narod imaju dugačku istoriju krvne osvete, koja do danas traje. Nisu baš laki na praštanju, a još su manje laki na zaboravljanju. Ključno pitanje je sljedeće: je li razumijevanje "ljudskih slabosti" velikog umjetnika Emira Kusturice i Radovana Karadžića znak snage ili slabosti? Budući da je Karadžić ostao pri svojim zločinima, a "veliki umjetnik" pri tezi da Ko ne voli Dabić Rašu, popušio kitu našu, budući dakle da oni ne traže oprost, logično pitanje glasi: kome taj oprost uistinu treba? Onima kojima se prašta ili onima koji praštaju?

DANI: Da banaliziramo: zašto je, prema Vašem mišljenju, Sidran (bio) spreman opet sarađivati s Kusturicom? Je li u pitanju honorar kakav mu ne može donijeti saradnja s bh. rediteljima, želja za festivalskim priznanjima ili...?

NIKOLAIDIS: To naravno ne znam. Znam samo da banalni razlozi kod nas vrlo brzo postanu stvari sudbonosne za naciju i njenu kulturu. Kad god se pokrene priča o naciji i tradiciji, neko dobro zaradi. To je moguće zbog toga što ne uočavamo prostu stvar: današnje nacionalne finansijske elite rođene su u fašizmu devedesetih. Tranzicija je posljednji u nizu zločina fašizma na prostoru bivše Jugoslavije.

DANI: Rođeni ste Sarajlija: šta je, zaboga, s tim/ovim gradom koji uporno traži da ga vole oni koji ne kriju koliko ga mrze: Kusturica i Bregović su, tek, najčuveniji primjeri?

NIKOLAIDIS: Pound kaže kako ono što doista voliš, pravo je nasljeđe tvoje. Unaprijed se ispričavam, ali ja doista ne volim Kusturičine filmove, niti Bregovićevu muziku. Sarajevo, međutim, jeste moje nasljeđe. Ali moramo razumjeti: Sarajevo ne postoji. Postoje samo Sarajeva.

DANI: Odmah nakon susreta koji se, inače, nije dogodio u Anconi, Kusturica je u beogradskim Večernjim novostima kazao kako nikada neće sarađivati sa Sidranom. Je li, prema Vašem mišljenju, riječ o principijelnim razlozima ili su mu se, prosto rečeno, muda našla pod pritiskom onih što su mu do jučer dijelili brda i planine po Srbiji?

NIKOLAIDIS: Budimo precizni: taknuto-maknuto. Kusturica je javno pozvan, sa visokih kulturno-medijskih, time i političkih instanci. Čovjek je pozvan i odbio je da dođe. Oprošteno mu je, ali on je saopštio da ne želi da oprosti. To je ono što se desilo. Sve ostalo je zapravo nebitno. Možda dođe sljedeći put kada ga budu zvali.

DANI: Pitate li se ikada da li bi Vam život bio lakši da ste, s vremena na vrijeme, mogli isključiti sjećanje?

NIKOLAIDIS: Bio bi. Ali čemu? Jer, s druge strane, moj osnovni osjećaj svijeta je melanholija. A tu se negdje vrzma i nostalgija. Taj se pogled na svijet može izraziti stihom sjajnog crnogorskog pjesnika Aleksandra Bečanovića: ono što je bilo uvijek je veće od onoga što će doći. Sve naše borbe samo su borbe za prošlost. Mi o našoj prošlosti uistinu ne znamo ništa sve do kraja našeg vremena. Prošlost je retroaktivno određena budućnošću. Prošlost se još nije dogodila: ona će se tek dogoditi. Političke promjene često nose i promjene u pisanju i čitanju istorije - istorija je uvijek ideološki projekat. Iz te perspektive gledam i na ovo o čemu smo razgovarali, ovo što rade Sidran i Karahasan. Kontrola prošlosti, to je poenta presude crnogorskog suda: Vrhovni sud države Crne Gore presudio je da nije bilo sramno podržavati Miloševića i njegov zločinački projekat. Naprotiv: ja sam sramni čovjek. Novo traži i pronalazi legitimitet u starome, u prvi plan izvlačeći činjenice koje će pokazati kako je novi poredak zapravo izraz takozvanih "istorijskih težnji", neka vrsta istorijske nužnosti. Intervencijom u istoriju novo pokušava pokazati kako prirodno i organski proizilazi iz prošlosti. Recimo to parafrazom Hegela: ukoliko prošlost ne odgovara potrebama sadašnjosti, utoliko gore za prošlost. Zato ću dati sve, napustiti svaki grad i utvrdu, ali ću se do zadnjega tući samo za jedno: za sjećanje.