Info: Ako imate neke nejasnoe, pitanja, primjedbe, sugestije,..i dr. u vezi ovog podforuma javite se privatnom porukom moderatorima


FORUM : Umjetnost : Poezija
Strana: 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 56 57 58 59 60 61 62 63 64 65 66 67 68 69 70 71 72 73 74 75 76 77 78 79 80 81 82 83 ... Last Page >>
New Topic Post Reply
Poiljalac Poruka
cindarella
Nivo: Forumas sa iskustvom
carpe diem
Registriran(a): 03-08-2010
Odgovori: 129
IP: Maskiran


View Profile Send Email to User Send Private Mesage to User
icon Re: Poezija

Zamisli ja jo uvijek
Od rijei sklapam i radost i tugu
Dok ekam na zvjezdanoj stazi
Neki vlak koji vozi na matu

Ja sam jo uvijek onaj
Kojeg si ostavila dvije ulice dalje
Pokisao i nikad spreman da kaem
Kako postoji kraj svemu na ovom svijetu

I ivim mada misli da to nije mogue
Jer moje je srce od pria satkano
Od ljubavi je napravljeno
A to ne umire tako lako

Zamisli ja sa suncem na obrazu
Prezirem godine i vrijeme
Letim gdje god poelim
Vraam se i odlazim
I nije me briga za nita

I kad me zamisli takvog
nieg se ne treba plaiti
Kad ima straara poput mene
I onog koji eli da se s tobom jednom
Kroz povorku zvijezda provue
Da jednom moe shvatiti
Kako ni jednu lijepu stvar ne moe
Novcem platiti
Da se samo snovima i matom
Svaka tuga prekrije tamnim platom
I da samo kad voli
Pravu mjeru svijetla u sebe primi

I kad uje neki poznat glas
Naveer u tiini

To ja jo uvijek ivim mada ti se udno ini

ELJKO KRZNARI

24-03-2011 at 12:54 | Ukljui u odgovor
laly
Nivo: Moderator podforuma
Don't Let Me Be Misunderstood

Registriran(a): 19-11-2005
Lokacija: Wudang
Odgovori: 39084
IP: Maskiran


View Profile Send Email to User Send Private Mesage to User
icon Re: Poezija

Jedino tebi - Zeljko Krznari


Liliana, Nevidljivi plamen
Jedino sam Tebi mogao pjesmom do srca
I jasno sagledati drugu obalu
Jedino sam s Tobom mogao u veernje slike
Varkom ulaziti bez suvinih rijei
Jedino zbog Tebe morao sam se odrei
Svojih godina i pjesama
Kad sam u svai sa svijetom
Na Tvom tijelu najljepu baladu stvarao
Od Tvoja dva oka u koja se sunce zaglavilo
Od Tvojih ruku
Kao da me cvijee na livadama zvalo
Jedino sam Tebi mogao
Svoj ivot u naruje poloiti
Jer svi su me drugi varali i malo mi dali
Jedino sam tebi ruke na ramena mogao staviti
A da me ne zaboli moja nemogua dua
Navikla na raskra i ceste
Jedino tebi
i uvijek e rijeke
U tom pravcu kretati urno
Kad me nebo prepolovi i na smrt pripremi
Nee to biti ni tako teko
Kod tebe e sunce biti i pjesma
Jedino u Tebi i poslije smrti
Svoju zvijezdu dovoditi
Da ti lice ne potamni od svega

Jer tebi sam jedino znao
Do srca pjesmom doi
I pomalo zaustaviti ivot
Da te tako grubo ne zaboli tiina
Iza moga lica
Iza moga tijela.

[Edited by laly on 25-03-2011 at 10:36 GMT]

25-03-2011 at 10:35 | Ukljui u odgovor
diwna
Nivo: Forumski doajen
***

Registriran(a): 17-05-2008
Lokacija: Tuzla
Odgovori: 3577
IP: Maskiran


View Profile Send Email to User Send Private Mesage to User
icon Re: Poezija





02-04-2011 at 14:25 | Ukljui u odgovor
laly
Nivo: Moderator podforuma
Don't Let Me Be Misunderstood

Registriran(a): 19-11-2005
Lokacija: Wudang
Odgovori: 39084
IP: Maskiran


View Profile Send Email to User Send Private Mesage to User
icon Re: Poezija

To You
by Walt Whitman

Whoever you are, I fear you are walking the walks of dreams,
I fear these supposed realities are to melt from under your
feet and hands,
Even now your features, joys, speech, house, trade, manners,
troubles, follies, costume, crimes, dissipate away from you,
Your true soul and body appear before me,
They stand forth out of affairs, out of commerce, shops,
work, farms, clothes, the house, buying, selling, eating,
drinking, suffering, dying.

Whoever you are, now I place my hand upon you, that you
be my poem,
I whisper with my lips close to your ear,
I have loved many women and men, but I love none better
than you.

O I have been dilatory and dumb,
I should have made my way straight to you long ago,
I should have blabb'd nothing but you, I should have chanted
nothing but you.

I will leave all and come and make the hymns of you,
None has understood you, but I understand you,
None has done justice to you, you have not done justice to
yourself,
None but has found you imperfect, I only find no
imperfection in you,
None but would subordinate you, I only am he who will
never consent to subordinate you,
I only am he who places over you no master, owner, better,
God, beyond what waits intrinsically in yourself.

Painters have painted their swarming groups and the centre-
figure of all,
From the head of the centre-figure spreading a nimbus of
gold-color'd light,
But I paint myriads of heads, but paint no head without its
nimbus of gold-color'd light,
From my hand from the brain of every man and woman it
streams, effulgently flowing forever.

O I could sing such grandeurs and glories about you!
You have not known what you are, you have slumber'd upon
yourself all your life,
Your eyelids have been the same as closed most of the time,
What you have done returns already in mockeries,
(Your thrift, knowledge, prayers, if they do not return in
mockeries, what is their return?)

The mockeries are not you,
Underneath them and within them I see you lurk,
I pursue you where none else has pursued you,
Silence, the desk, the flippant expression, the night, the
accustom'd routine, if these conceal you from others or
from yourself, they do not conceal you from me,
The shaved face, the unsteady eye, the impure complexion, if
these balk others they do not balk me,
The pert apparel, the deform'd attitude, drunkenness, greed,
premature death, all these I part aside.

There is no endowment in man or woman that is not tallied in you,
There is no virtue, no beauty in man or woman, but as good
is in you,
No pluck, no endurance in others, but as good is in you,
No pleasure waiting for others, but an equal pleasure waits
for you.

As for me, I give nothing to any one except I give the like
carefully to you,
I sing the songs of the glory of none, not God, sooner than
I sing the songs of the glory of you.

Whoever you are! claim your own at an hazard!
These shows of the East and West are tame compared to you,
These immense meadows, these interminable rivers, you are
immense and interminable as they,
These furies, elements, storms, motions of Nature, throes of
apparent dissolution, you are he or she who is master or
mistress over them,
Master or mistress in your own right over Nature, elements,
pain, passion, dissolution.

The hopples fall from your ankles, you find an unfailing
sufficiency,
Old or young, male or female, rude, low, rejected by the rest,
whatever you are promulges itself,
Through birth, life, death, burial, the means are provided,
nothing is scanted,
Through angers, losses, ambition, ignorance, ennui, what
you are picks its way.

14-04-2011 at 18:47 | Ukljui u odgovor
statebriga
Nivo: Forumski doajen
nezaobilazna

Registriran(a): 07-05-2009
Lokacija: Tuzla
Odgovori: 9876
IP: Maskiran


View Profile Send Email to User Send Private Mesage to User
icon Re: Poezija

djeca me pitala za gramofon i ja ga skinem s police, ustekam u struju, krenem prebirat po plocama i nadjem plocu bez omota, a i na njoj nista ne pise. pustim, kad ono... kao djevojcica sam obozavala ovu pjesmu, mada pola nisam kontala...

MOSTARSKE KIE

U Mostaru sam voleo neku Svetlanu jedne jeseni,
jao kad bih znao sa kim sada spava,
ne bi joj glava, ne bi joj glava,
jao kad bih znao ko je sada ljubi,
ne bi mu zubi, ne bi mu zubi,
jao kad bih znao ko to u meni bere kajsije
jo nedozrele.

Govorio sam joj ti si derite, ti si balavica,
sve sam joj govorio.
I plakala je na moje ruke, na moje rei,
govorio sam joj ti si aneo, ti si avo,
telo ti zdravo to se pravi svetica,
a padale su svu no neke modre kie
nad Mostarom.

Nije bilo sunca, nije bilo ptica, nieg nije bilo.
Pitala me je imam li brata, ta studiram,
jesam li Hrvat, volim li Rilkea,
sve me je pitala.
Pitala me je da li bih mogao sa svakom tako
sauvaj Boe,
da li je volim, tiho je pitala,
a padale su nad Mostarom neke modre kie,
ona je bila raskono bela u sobnoj tmini
al' nije htela to da ini,
nije htela il' nije smela,
vrag bi joj znao.

Jesen je, ta mrtva jesen na oknima
njene oi ptica, njena bedra srna,
imala je mlade, mlade je imala,
ne smem da kaem,
imala je mlade, mali ljubiast,
ili mi se ini.
Pitala me je da li sam Hrvat, imam li devojku,
volim li Rilkea - sve me je pitala,
a na oknu su ko boini zvonii moga detinjstva
zvonile kapi
i nona pesma tekla tihano niz Donju Mahalu,
Ej, Sulejmana othranila majka.

Ona je prostrla svoje godine po parketu.
Njene su usne bile pune kao zrele breskve,
njene su dojke bile tople ko mali psii.
Govorio sam joj da je glupava, da se pravi vana,
Svetlana, Svetlana, zna li ti da je atomski vek,
De Gol, Gagarin i kojetarije,
sve sam Joj govorio,
ona je plakala, ona je plakala.

Vodio sam je po Kujundiluku, po ainicama,
svuda sam je vodio,
u peine je skrivao, na ardak je nosio,
pod mostovima se igrali murke, Neretva drebica,
pod starim mostom Crnjanskog joj govorio,
to je divan, aputala je, to je divan.

Kolena joj crtao u vlanom pesku,
smejala se tako vedro, tako nevino,
ko prvi ljiljani,
u damije je vodio, Karaoz-beg mrtav, premrtav
pod tekim turbetom;
na grob antiev cvee je odnela,
malo plakala, kao i sve ene,
svuda sam je vodio.

Sada je ovo leto, sad sam sasvim drugi,
piem neke pesme,
u jednom listu pola stupca za Peru Zupca
i nita vie,
a padale su svu no nad Mostarom neke
modre kie,
ona je bila raskono bela u sobnoj tmini
al' nije htela to da ini,
nije htela, il' nije smela,
vrag bi joj znao.

Ni ono nebo, ni ono oblaje, ni one krovove,
bledunjavo sunce - izgladnelog deaka nad Mostarom
ne umem zaboraviti,
ni njenu kosu, njen mali jezik kao jagodu,
njen smeh to je umeo zaboleti kao kletva;
onu molitvu u kapeli na Bijelom Bregu,
Bog je veliki, govorila je, nadivee nas;
ni one teke, modre kie,
o jesen besplodna, njena jesen...

Govorila je o filmovima, o Demsu Dinu,
sve je govorila,
malo tuno, malo plaljivo o Karenjini;
govorila je Klajd Grifits ne bi umeo ni
mrava zgaziti,
smejao sam se - on je ubica, ti si dete;
ni one ulice, one prodavce poslednjeg izdanja
"Osloboenja", ni ono groe polusvelo
u izlozima ne umem zaboraviti,
onu besplodnu gorku jesen nad
Mostarom,
one kie,
ljubila me je po cele noi, grlila me
i nita vie, majke mi,
nita drugo nismo.

Posle su opet bila leta, posle su opet bile kie,
jedno jedino malo pismo iz Ljubljane,
otkuda tamo,
ni ono lie po trotoarima, ni one dane,
ja vie ne mogu, ja vie ne umem
izbrisati.

Pie mi, pita me ta radim, kako ivim,
imam li devojku,
da li ikad pomislim na nju, na onu jesen,
na one kie,
ona je i sad, kae, ista, kune se Bogom
potpuno ista,
da joj verujem, da se smejem
davno sam, davno, prokleo Hrista
a i do nje mi ba nije stalo,
klela se, ne klela,
mora se tako, ne vrede lai.

Govorio sam joj o Ljermontovu, o agalu,
sve sam joj govorio,
vukla je sa sobom neku staru Cvajgovu knjigu,
itala popodne,
u kosi joj bilo zapretano leto, utilo sunca,
malo mora,
prve joj noi i koa bila pomalo slana,
ribe zaspale u njenoj krvi;
smejali smo se deacima to skau
s mosta za cigarete,
smejali se jer nije leto, a oni skau - ba su deca,
govorila je: mogu umreti, mogu dobiti upalu plua...

Onda su dolazile njene utnje, duge, preduge,
mogao sam slobodno misliti o svemu,
razbistriti Spinozu,
sate i sate mogao sam komotno gledati
druge,
bacati oblutke dole, niz stenje,
mogao sam sasvim otii nekud, otii daleko,
mogao sam umreti onako sam u njenom krilu,
samlji od sviju,
mogao sam se pretvoriti u pticu, u vodu,
u stenu,
sve sam mogao...

Prste je imala dugake, krhke, beskrvne a hitre,
igrali smo se buba-mara i skrivalice,
Svetlana izai, eto te pod stenom,
nisam valjda orav,
nisam ja blesav, hajde, ta se kani,
dobie batine;
kad je ona traila - mogao sam pobei
u samu reku - nala bi me,
namirie me, kae, odmah,
pozna me dobro.
Nisam joj nikad verovao,
valjda je stalno urila kroz prste.
Volela je kestenje, kupili smo ga po Rondou,
nosila ga u sobu, veala o konie,
volela je rue, one jesenje, ja sam joj donosio,
kad svenu stavljala ih je u neku kutiju.

Pitao sam je ta misli o ovom svetu,
veruje li u komunizam, da li bi se menjala
za Natau Rostovu, svata sam je pitao,
ponekad glupo, znam ja to i te kako;
pitao sam je da li bi volela malog sina,
recimo plavog,
skakala je od ushienja - hoe, hoe,
a onda, najednom, padala je u neke tuge
ko mrtvo voe:
ne sme i ne sme, vidi ti njega, kao da je ona
pala s Jupitera,
ko je to, recimo, Zubac Pera, pa da ba on
a ne neko drugi,
taman posla, kao da je on u najmanju ruku
Brando ili takvi.

Govorio sam joj ti si glupa, ti si pametna,
ti si avo, ti si aneo,
sve sam joj govorio.
Nita mi nije verovala.
Vi ste mukarci roeni laovi,
vi ste hulje,
svata je govorila.
A padale su nad Mostarom neke modre kie...

Stvarno sam voleo tu Svetlanu
jedne jeseni,
jao, kad bih znao sa kim sada spava,
ne bi mu glava, ne bi mu glava,
jao, kad bih znao ko je sada ljubi,
ne bi mu zubi, ne bi mu zubi,
jao, kad bih znao ko to u meni
bere kajsije, jo nedozrele.

Pero Zubac, 1965

17-04-2011 at 15:36 | Ukljui u odgovor
cica
Nivo: Forumski doajen

Registriran(a): 12-02-2008
Lokacija: Tuzla
Odgovori: 18418
IP: Maskiran


View Profile Send Email to User Send Private Mesage to User
icon Re: Poezija

Rodjendanska pesma

Ja mislim da smo svi redom
iz lepe ljubavi roeni,
ogromne, udne i drhtave
kao jasike zelene.
Posle su dole kolevke,
cucle i zubi, i ostalo.
I noi kad smo kmeali.
I pelene. Pelene. Pelene.
Svejedno je da li su oblaci
jesenjim nebom tumarali,
ili je kosava bila,
ili je meava bila,
ja mislim: oni su videli
sva sunca kad su nas stvarali.
Zato je kosa bebama
meka i topla kao svila.
Ja mislim da su se voleli
i mislim da su zamiljali
najlepe usne za nas,
najlepe oko i dlan.
I eleli su da budemo
najbolji na ovom svetu.
Da li se ikad upita,
lii li na njihov san?
Mama i tata su stari ve
i kau: ljubav vene.
A ljubav njihova ostaje
i u nama se iri.
I nastavlja se. Nastavlja
u nekom malenom vri
to e iz naeg srca
uskoro da izviri.

Anti.

16-05-2011 at 21:33 | Ukljui u odgovor
cica
Nivo: Forumski doajen

Registriran(a): 12-02-2008
Lokacija: Tuzla
Odgovori: 18418
IP: Maskiran


View Profile Send Email to User Send Private Mesage to User
icon Re: Poezija

Poslednja bajka

Usunjam se u tvoj jastuk
kao tisina perja,
kao trsave siske veceri
mirisave od lisca,
od mesecine na pescanim obalama,
od uvele svezine oktobra,
- bas tako se usunjam
i slusam,
slusam sta sanjas.

Nikome necu kazati.
Ali hocu da znas:
cuo sam,
cuo sam sve sto sanjas,
jer drugo nista i ne znam
samo se u snove razumem,
kao sto se kauboji razumeju u laso,
kao sto se tvoj tata razume u politiku,
kao sto se najvei fudbaler razume
u svoju veliku utakmicu,
- tako se i ja samo u snove razumem.

U snove zbog kojih, kad se probudimo,
gledamo nekud visoko,
visoko,
i rastemo,
rastemo,
produzujemo se kroz rukave i nogavice,
rastemo,
produzujemo se kroz oci i srce
kao putevi,
kao pruge,
kao nevidljive sare pticjeg leta,
daleko,
daleko,
bez Aladinovih lampi,
bez cizama od sedam milja,
osamuceni od bajke koja se zove detinjstvo.

Usunjam se u tvoj jastuk
da ne znas,
usunjam se kao umor od jurnjave po sumracima,
pokrivam te celu noc,
a pre no sto se probudis
ostavim ti na rukama toplim od sna,
na trepavicama i rumenim obrazima
mali smotuljak jutra,
jer drugo nista i ne znam,
samo se u jutro razumem
i raznosim ga kao mlekarice mleko,
kao pekari kifle,
kao postari pisma
velikom belom kocijom
koja necu da ti kazem kako se zove,
ali sam ces se setiti.

M.M.Anti.

16-05-2011 at 21:38 | Ukljui u odgovor
Mela77
Nivo: Forumski doajen
Majka dva SINA :)

Registriran(a): 30-03-2006
Lokacija: meu voljenima
Odgovori: 8258
IP: Maskiran


View Profile Send Email to User Send Private Mesage to User
icon Re: Poezija

Neka te!
Neka te prolosti moja!
Ostani u srcu
mome,
duboko zapretana,
...skrivena i
meni jedino
znana.
Ti si mi sve
od onih dana
kada sam imao nadu...
U tebi je i moja
mladost;
i radosti moje
i moje ljubavi
i eznua.
U tebi su tajne mojih
zabluda
i senke bespua to su me
prizivala
da se izgubim u
zamkama ivota.
uvala si moje uspone i
prikrivala
moja posrnua.
Neka te
prolosti moja!
Laka su mi
svanua
kada te osjetim
da si u meni.
Za tebe kofer mi
ne treba
kud god da krenem.
Ti i ja smo jedno,
posve nerazdvojni
i, dok postojimo,
vjeno zagrljeni.
Neka te prolosti
moja!
Tebe u sebi se
ne stidim.
Ti si mi svjetlost
kada zalutam...
Sjetim se i
bolje vidim.

18-05-2011 at 12:57 | Ukljui u odgovor
momak
Nivo: Forumski doajen

Registriran(a): 09-06-2006
Lokacija: u sevdahu
Odgovori: 2551
IP: Maskiran


View Profile Send Email to User Send Private Mesage to User
icon Re: Re: Poezija

citat:
Mela77 wrote:
Neka te!
Neka te prolosti moja!
Ostani u srcu
mome,
duboko zapretana,
...skrivena i
meni jedino
znana.
Ti si mi sve
od onih dana
kada sam imao nadu...
U tebi je i moja
mladost;
i radosti moje
i moje ljubavi
i eznua.
U tebi su tajne mojih
zabluda
i senke bespua to su me
prizivala
da se izgubim u
zamkama ivota.
uvala si moje uspone i
prikrivala
moja posrnua.
Neka te
prolosti moja!
Laka su mi
svanua
kada te osjetim
da si u meni.
Za tebe kofer mi
ne treba
kud god da krenem.
Ti i ja smo jedno,
posve nerazdvojni
i, dok postojimo,
vjeno zagrljeni.
Neka te prolosti
moja!
Tebe u sebi se
ne stidim.
Ti si mi svjetlost
kada zalutam...
Sjetim se i
bolje vidim.



19-05-2011 at 16:42 | Ukljui u odgovor
laly
Nivo: Moderator podforuma
Don't Let Me Be Misunderstood

Registriran(a): 19-11-2005
Lokacija: Wudang
Odgovori: 39084
IP: Maskiran


View Profile Send Email to User Send Private Mesage to User
icon Re: Poezija

Aedh wishes for the Cloths of Heaven

HAD I the heavens embroidered cloths,
Enwrought with golden and silver light,
The blue and the dim and the dark cloths
Of night and light and the half light,
I would spread the cloths under your feet:
But I, being poor, have only my dreams;
I have spread my dreams under your feet;
Tread softly because you tread on my dreams.
W.B.Yeats

23-05-2011 at 13:57 | Ukljui u odgovor
Trenutno aktivni korisnici
Aktivni gosti: 7
Skriveni clanovi: 0
Aktivni lanovi: 0
Sretan roendan: axell, danijela30, majaba, Sarah, Shone, Toggenburg, Vatrena-Lez, zlays
FORUM : Umjetnost : Poezija New Topic Post Reply

Strana: 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 56 57 58 59 60 61 62 63 64 65 66 67 68 69 70 71 72 73 74 75 76 77 78 79 80 81 82 83 ... Last Page >>


Niste logirani? Nadimak / Username: Password: Sakrij mi ime
Zaboravili ste password?




Pregled tema u posljednjih 24 sata
Pregled poruka u posljednjih 24 sata
(dva dana, sedam, 30 dana)

Pregled pisanja foruma�a u posljednjih 24 sata

Skokni do foruma:

Kontaktiraj nas | tuzlarije.net

Powered by: STRING FORUM Version 1.0
Copyright 2001 STRING
Osmrtnicama ba smrtovnice