Nisam za bacanje (Majstor kuhanja)

Miriše pita
od jabuka
u rerni.
Kuhanje mi napreduje.
Sve smrznuto
znam zgotoviti.

Nisam
za bacanje!

Neću te nazvati

Mjesec iznad oblaka nad Tuzlom.
Ne vidim baš je li pun.
To bi objasnilo zašto se ovako loše osjećam.
Šetam da potrošim koju kaloriju.
Od Slatine do Skvera,
od Skvera do parkirališta,
pored Sabornog hrama
Uspenja Svete Bogorodice,
na kojem je nekih tridesetak godina
bila popularna Kajmak stanica
prigradskih autobusa, a sad
pruža pogled na Panonska jezera
kad je dan i kad je ljeto.
Januar je, a ja ga, kao i Balašević
u pjesmi, ne volim posebno kad snijega nema,
a sivilo se ne zacrni dovoljno ni noću.
Mislim tako kako šetasmo skupa
ovuda. Nedostaješ mi.
Ipak, ponosa mi je nešto još ostalo.
Neću te nazvati.

N.M.River, 29.1.2013.

Srednja žalost
(ko o čemu baba o pranju veša)

Prva runda veša oprana,
rublje prostrto na balkon,
nema dima,
vjetar južni ga je opuhao.
Zalio čuvarkuću u saksiji.
Šareni veš u mašini,
nivo depresije - srednji.

N.M.River 2013

Patetična skrpljena pjesma o ljubavi

Dok cvilim napušten i sam
nalazim svoj tri godine
mlad tekst - o ljubavi,
čemu drugom, je riječ.

Kažem tako:

"Postoji li nešto ljepše
nego kad jednog trena
spoznamo da nam je pogledom nekim
ljubav uzvraćena?

Srećan sam što sam imao
pokoji takav trenutak u kome sam znao
da mi je duša dodirnuta
pa sam mogao dalje.

U ova prazna i siva
pustopolja životna.
čekam evo sunce i more..."

Nihad Mešić River (2010-2013.)

Dragi čitaoče, draga čitateljice.

slobodno ostavi komentar ovdje ili privatnom porukom.

Da vidim da neko ipak pođahkad
čita

citat:

---

Sufler wrote:
Dragi čitaoče, draga čitateljice.

slobodno ostavi komentar ovdje ili privatnom porukom.

Da vidim da neko ipak pođahkad
čita

---

Redovno

javite se privatnom porukom, dobićete knjige na poklon

javite se privatnom porukom, dobićete knjige na poklon

Nije neka pjesma (Dole oružje!)

Buljim u Facebook i treći put
zaboravljam da podignem
posudu s vrelom vodom za
čaj od šipka koji čeka u šolji
koja me sjeća na desetu
godišnjicu tuzlanskog Biroa za ljudska prava
što se desila prije osam godina.
Voda treći put ispari,
a ja naljevam novu.
Uporan Facebook i uporan ja.
Ne mislim na ručnu bombu koju
noćas 5.2.2013. neko vrlo pametan
baci nekih 70 metara
od mene i u mene mi jedine
rođene sestre Enise
na ulicama ove Tuzle dok se vraćasmo
sa susreta s prijateljima Gorankom i Jasminom
i slasnih ćevapa pješke kućama na Slatinu.
Sad čitam da ima ranjenih.
Znam da ovo nije neka pjesma,
ali želim javno zagalamiti:
Dole oružje!
Živio život!
Ne bojimo se!