http://bhstring.net/tuzlauslikama/tuzlarije/viewnewnews.php?id=51992

Šta ću kad te volim?!

Vraćajući se s kući s druženja
pjesnika u Tuzli
što stigoše iz skoro nekoliko
republika bivše nam Socijalističke Federacije,
noćas te pogledom tražih
na opustjelim ulicama tuzlanskim.
Pravo da ti kažem,
na živce mi ide što te volim.
Džaba mi sva resetovanja
udaranjem glave po preprekama
postavljenim 193 centimetra visokom čovjeku
što nije po standrardima ovdašnjim.
Šta ću, eto, volim te.
Nije ni to za bacanje.

Niho,odlican odabir naslova knjige. ..
Cestitke za novu knjigu!..

Hvala, diwna, u pripremi je

Looking for the Summer"

Iz hladnoaprilske perspektive
čini se
da sam ljeti i
ja vedriji,
veseliji i zdraviji.

Tražim i ja ljeto
u tvom pogledu
i dodiru dok se
sa zvučnika Chris Rea
lagano uvlači pod kožu.

"Falsifikator" ili o blesavim sudbonosnim godinama

Bio u kinu.
Gledao "Falsifikatora".
Film Gorana Markovića.
Gorak okus falsifikata.
Režiserovog. Sponzorovog.
Predsjednikovog. Životnog.
Zaključak kako izgleda
umjetnost uvijek mora
ličiti na mecenu.
Glumci dobri.
Komad loš.
Nastojaću da se ne obazirem
na ovo kad drugi put pogledam
"Specijalno vaspitanje" ili "Variolu veru".
Nemam pojma kako se mijenja po padežima
Variola vera. Velike boginje su u nama,
iako kažu iskorinjenjene.
Nikako da se maknemo iz one - ove bolnice.
Iz 1972. ili neke druge blesave
sudbonosne godine.

http://nihadmesicriver.weebly.com/

Stranica je obnovljena.

Gledam ti dušu

Gledam ti dušu
očima sneno zaljubljenim.
Osjećam kako drhtajem
grije moju promrzlu.

Sama je dugo. Bila?
Kiša i sunce,
vjetar i duga,
susreću se.

Energija se rađa.
Otvaram šake
i upijam te
u sebe.

Puštam te,
kroz oklop.
Sanjamo.

N.M.River, april 2013.

Još te nema

Na krevetu:
katalog baštenskih stolica
antialergijski jorgan,
do njega dva para naočala
u fotrolama i dvije knjige.
Tebe nema.

Na televiziji "Ko to tamo peva"
Slobodana Šijana,
zvuči mi ovaj put
nekako oporo
jer ne pjevaš to ti.

Eksploziju na kraju filma
smjenjuje ona na početku Dnevnika.
Nekako sam tužan i biće
da se ipak bojim.
Tebe još nema.


[Edited by Sufler on 15-04-2013 at 23:38 GMT]

Rado bih se vratio (Sjećanje na Pulu 2013.)

Večeras bih se rado vratio trio sedmice unatrag. Gledao bih Zlatna vrata i Sergijevce na njima s Nelom Čop i Dragom Draguzetom s visine.
Spavao bih u hotelu što se "Veli Jože" zove, DIMio bih po birtijama s "Društvom imbecilnih mladića" i Denis Kožljan, a Milica Sabanovic i Daniel Radočaj bi me vodili od Meksičkog restorana do Rovinja i Fažane. Kiša bi tada prestala, a ja se ne bih bunio ni da pada. Sjetio bih se 1979. kad mi je sestra Enisa, studentkinja medicine u Sarajevu, donijela u Trstu kupljene farmerke marke "Parlov", dok na Korzu gledam kafić "Mate" velikog čovjeka i borca koji nije više među nama, i pričam tu priču Neli i Dragu dok kisnemo fotografirajući se pod Herkulovim vratima.
Večeras bih se, eto, rado vratio osjećaju da se može više no ne može i obećanju da ću Arenu obići drugi put. Namjerno je ostavih da me poželi, kao što ja evo želim da se vratim na onaj mol i onom kolaču u Fažani s Danielom na obali maršala Tita dok valovi njišu brod kojim ćemo nekad na Brione. Dotad ću se potruditi da sanjam kako biciklom zaborvljanom prugom odlazimo u neki sretniji zamišljeni ili proživljeni svijet gdje bih se rado vratio.

Još nisam na daljinski upravljač

Zaturio sam daljinskii
upravljač za TV.
Ionako radi po svom nahođenju.
Ne šalta kanale, nego samo
po brojevima radi.
Kao banka u nekoj
dobro uređenoj zemlji.
Samo što u mom stanu
nije banka, nego to upravljaču
služi samo da me nervira.
Ne znam kako sam uspio,
i već sam nervozan
kao keruša koja me prati
od posla do kuće
kad neko pomazi nekog drugog psa.
Napomena: TV mi je onaj debeli, bumblavi
s manje više kvadratnim ekranom.
Ne volim one što su k'o daska ravni i pravougaoni.
Biće da je sve ovo zavjera
ne bi li me natjerali da kupim
flat screen.
Nedjelja uveče. Glumim paranoju.
Još se ne pokrećem
s daljinskog upravljača.