http://doznajemo.com/knjiga/sadrzaj-limene-kutije-nihada-mesica-rivera-gledam-ti-dusu/

http://www.internovine.com/poezija/94-poezija/16117-ne-znam-vie-koji-trik-koristiti-da-se-natjeram-na-optimizam

Početak

Okrenuo sam se i
našao bliže
kraju nego početku.

Onda sam sam shvatio
da je uvijek
početak.


N.M. River 2013.

Niho Mesic
Ušuškaj me

Mati je voljela
kad kiša dobuje o pleh
na ogradi balkona.
Kazala bi kako je
tada najslađe usnuti.

Prošlo je pola 2 u noći
26.5.2013.
Zijevam evo i ja
konačno nakon
dana osjećaja
i sjećanja.

Opet sam počeo
da bježim od svojih
osjećanja u strahu
da su prejaka.
Mogu li osjećaji biti prejaki?

Sad ću se zavući u krevet
i ušuškati sjećanjima lijepim.
Ušuškaj me i ti
i zaželi lak san
i dobro jutro.

Prođe još jedna nedjelja

Još jedna nedjelja prođe,
sutra je kao nekad
ponedjeljak, a meni se to
nimalo ne sviđa.

Pročitah sad citat Bukowskog
o pokretnim stepenicama
i ljudskom rodu u izumiranju
poput dinosaura.

Ja se zavalio pred ovaj sestrin laptop
i ni makac nekoliko sati
uz pokoju pauzu
da potvrdi pravilo.

U četvrtak ću ipak na put,
na more, u Biograd,
jedva čekam da vidim prijateljice
i prijatelje na pjesničkom Festivalu.

Još jedna dobra stvar - neću biti online.
Ne poklanjajte mi stoga mobitel
s internet opcijama . neću biti zahvalan
kao što nisam zahvalan ni kad mi donesu
kući iz najbolje namjere tepsiju kolača.

Još bih naime, da ne izumrem!

N.M.River 26.5.2013.

http://digitalne-knjige.com/oxwall/blogs/post/1422

http://www.kalesijski.com/intervju-nihad-mesic-river-od-poezije-se-ne-moze-zivjeti-ali#respond

http://www.internovine.com/poezija/94-poezija/16217-da-je-danas-koja-godina-ranije-traio-bih-ljubav

Za čitanje

Čekah

čekah...ne dođe
onda sebi rekoh -
nećeš više.

Ipak, desi mi se
svako malo
da pogledam neće li se pojaviti,
nazvati, namignuti...

od onih sam naime
koji vole, a to danas
nije moderan par rukava.

Uz lijepe slike s festivala More na dlanu u Biogradu, pogledajte i zajednički domaći rad "Atrofija". Autori: Dijana Uherek Stevanović, Ivana Papeš Bogosavljev, Mario Vranješ i Nihad Mešić River.

Zaglavljen

Maslinovo stablo
na akvarelu koji donesoh iz Pule
na zidu sobe
u stanu mojih roditelja
sjeća me na kišni Uskrs ove godine
i Istru. Pored nje slika
zgrade tuzlanskog Baroka,
onakve kakve se moja
mati sjećala iznad fotelje
iz koje su je iznijeli na posljednji put
tog ponedjeljka, još jedna minijatura
s motivom Tuzle
i njena nasmijana fotografija.
Noćas sam nakon pobjede
reprezentacije BiH u fudbalu koju odgledah
s ocem, htio izaći vani,
ali mi lift propade dublje od
prizemlja i ostadoh zaglavljen
dok me intervencijom osamdesetosmogodišnjeg
oca ne izbaviše komšije Milan i Šemso.
Vratih se pješice na osmi sprat,
kao kad smo u ratu donosili vodu
iz podruma jer je godinu dana nije bilo
u našem stanu, na našoj visini
sretan što imam komšije oca i mobilni telefon.
dok mi sestra pliva u ne tako toplom moru na Hvaru
i počeh muzikom prizivati Sunce.
Uz demonstracije, put u Zenicu
preko Zavidovića
i nazad kroz Doboj, sasvim običan
bosanski dan u životu.
Ne bih ga mijenjao.

http://nihadmesicriver.weebly.com/

Stranica je azurirana. Odoh ja na more. Cuvajte mi cose.