Džaba sve...

Mašina za veš dočekala svojih minuta pet
i opet se utješno vrti u krug bubanj njen.
Razmatram da postim sutra
i kontam kako naš glagol prostrijeti
ima latinske korijene.
Sjetih se glagola čitajući
Hambrijine "Zapise u kamenu".
Džaba mi i mašina, i veš,
i knjige, kad mi nedostaješ,
a ne javljaš se ni sredstvima
moderne komunikacije koje
lafo ne volim.
Hajde pošalji SMS, mašina me već
hipnotisala. Spašavaj!

Prebirem po policama prošlosti

Čekajući iftar prebirem
po policama prošlosti
sačuvane u čudu što
je okupirao cijeli zid najveće sobe u stanu
i zvao se regal, kupljen
kad uselismo u stan na Slatini 1971.

Uz Tolstoja, Ćelebiju, Krležu,
Geografije svijeta i ostale knjige
tu su i neka djela s posvetom
poput autora gramatike Hrvatskog jezika
Ivana Brabeca mom djedu Abdurahmanu Adilu Čokiću
za pomoć u pripremanju rada "Govor Tuzle",
neke knjige u kojima su nešto pisali
sva četiri člana naše porodice pojedinačno, sestrine
naučne, očeva sjećanja o Učiteljskoj školi u Tuzli
i majčina o Ekonomskoj u istom gradu,
servisi za upotrebu u kuhinji, keramičke
i kristalne vaze, u jednom od pretinaca kofer,
a u njemu i majčin započet, a nikad završen goblen,
mislim "Vodenica na Flosi".

Mada taj regal nikad nešto nije bio lijep,
stalo je u njega puno podsjetnika
da smo bili i da jesmo.
Ima se u šta zaroniti u našem smeđem regalu,
neka ga.

Ponavljač

Šetao Tuzlom
što podsjeća na neko
jadransko turističko mjesto
sad kad se vrijeme smirilo.

Ljetna atmosfera, sladoledi,
kokice, turistički vozić,
kratke hlače, kostimi, peškiri
i plaža u centru grada.

Odnekud mi se u uši uvukoše ničim
izazvani Jacques Brel i njegova "Clara"
i u sebi, a možda i glasno ponavljam
pjevajući kako nema više nade.

Zanimljiv kontrast slika i pjesme u glavi.
Na kafi s kolegama pričali o primijenjenoj
psihologiji i pozitivnom razmišljanju.
Biće da mi je ponoviti gradivo.

Repetitio est mater studiorum.

N.M. River

http://www.internovine.com/poezija/94-poezija/16865-ne-nadam-se-vie-ni-dui-srodnoj-da-me-upa-iz-gluposti

Zašto još uvijek?

Zašto još
uvijek
želim da
gledam
grlim
ljubim
dodirujem
sanjam
volim
tebe,
nije mi
posve jasno.

Ima li gdje
kakvo dugme
za isključivanje
osjećaja
prema tebi?

Lakše bi bilo!

Zašto još uvijek?

Zašto još
uvijek
želim da
gledam
grlim
ljubim
dodirujem
sanjam
volim
tebe,
nije mi
posve jasno.

Ima li gdje
kakvo dugme
za isključivanje
osjećaja
prema tebi?

Lakše bi bilo!

Tuzlom u rano ljetno popodne
ili Ljepota izbora

Dok ulicom od Skvera
prema Slatini idem
ispred mene momak
zasukao jednu nogavicu
farmerica da mu tetovaža
bude na očima prolaznica
i prolaznika.

Golub se odmara iznad Jale
na električnoj žici.
Misli valjda šta li mu
daleki rođak Jonathan Livingston
radi.

Jedem miješani sladoled
iz automata i osjećam
posve malu nelagodu
dok pored mene prolazi
lijepa djevojka s maramom
na glavi. Mislim
-sigurno posti, a ja sladoled
ližem.

Tako si izabrao Nihade,
znaš da tebi ne smeta
kad neko jede, a ti postiš,
sam sebe ubjeđujem.

Sutra ću izabrati da postim.
Lijepo je kad čovjek može
sam izabrati i niko ga ni na šta ne tjera
i ne ubjeđuje da treba
ovako ili onako.

N.M.River, juli 2013.

http://www.internovine.com/poezija/94-poezija/16952-gledam-ti-duu-oima-sneno-zaljubljenim

Miki, tri prasića, vuk i nikad odraslo derle u supermarketu

Danas sam odoh na pauzu za ručak.
Begova čorba i Coca cola.
Prava bosanska kombinacija.
Pomalo usamljen, pomalo glavobolan,
a najviše blesav uđoh opet
u veliki supermarket i nakupovah, te
ničim izazvan napakovah robe za 39
bosanskih maraka što ih sami konvertibilnim zovemo.
Ne bi račun toliki bio
da ne ugledah posuđe ukrašene
Diznijevim junacima.
Ekspresno odlučih da mi treba lonče i naravno sahan
s likom Mikija Mausa koga je moja
rahmetli mati još pamtila po imenu Mika Miš.
Imali smo naime takav tanjir s Mikijevim likom
u sredini. Bio je moj,
ako ga nisam od starije sestre naslijedio
kao mnogo toga u životu.
Iz njega sam naročito volio jesti grah,
a često mi je majka morala priču pričati
ne bih li ubacio kuhani kupus u usta i proždro ga.
Bajke mi je pričala, poput one o
tri prasića, njihovim kućama i vuku...
Sad već skoro ridajući prilazim kasi i plaćam.
Natrag pješke na posao,
pa ti sad vidi...

N.M.River 2013.

Do suza

Noćas bih da sam nostalgičan
i melanholičan manje,
praktičan više,
sretan ponekad
još malo i da bude
dana takvih što dolaze
da ih prepoznam
retroaktivno kao sretne.

Noćas bih da me zagrliš
kao što samo ti znaš
i ne puštaš me
u melanholiju.
Povedi me u zemlju
dobrog raspoloženja
gdje ćemo se
smijati skupa.
Do suza.

N.M.River 2013.