Prilog antologiji hrvatskog diplomatskog udvorištva

Mister Obama, pliz, potpišite se na dekolte
Piše: Boris Dežulović




Užasnuto otkrivši kako nema kod sebe nikakav komad papira, Jadranka Kosor je izvadila iz torbice ruž za usne, te rukama rastrgala sako i bijelu košulju. Baracku Obami, lijepo se to vidi na televizijskoj snimci, u prvi je čas bilo prilično neugodno, ali je ipak uzeo ruž i cijelom širinom Jadrankina dekoltea velikim štampanim slovima ispisao: „To my Korean friends, with love, Obama“



Photo: Dragan KujundžićMoj Bože, Barack Obama! – vrištala je Jadranka Kosor oduševljeno plješćući dlanovima. – Je li moguće da je to Barack Obama?!?

- Znate kako kažu, gospođo – mirno je hrvatskoj premijerki objasnio šef protokola američke ambasade u Pragu. – Ako hoda kao Barack Obama, izgleda kao Barack Obama i govori kao domaćin na svečanoj večeri koju organizira Barack Obama, onda je vjerojatno Barack Obama.

Predsjednica hrvatske Vlade, međutim, uopće nije slušala. Skakutala je u mjestu oduzeto gledajući u američkog predsjednika, a onda se iznenada zaletjela ravno prema njemu.

- Mister Prezident, mister Prezident! – razgrnula je dvojicu gorila iz osiguranja. – Mister Prezident, maj nejm iz kroejšn prajm minister Džadranka Kosour. Najn mants prajm minister, tenkju. Veri šort period. Pliz uan autogram for maj memoars.

- Ofkors – odgovorio je Barack Obama, jednim pokretom ruke dao znak osiguranju da je sve okej, te izvadio nalivpero i upitno pogledao hrvatsku premijerku.

Minutu kasnije Jadranka Kosor je konačno shvatila kako Obama zapravo traži gdje da joj se potpiše. Užasnuto otkrivši kako nema kod sebe nikakav komad papira, izvadila je iz torbice ruž za usne, te rukama rastrgala sako i bijelu košulju. Baracku Obami, lijepo se to vidi na televizijskoj snimci, u prvi je čas bilo prilično neugodno, ali je ipak uzeo ruž i cijelom širinom Jadrankina dekoltea velikim štampanim slovima ispisao: „To my Korean friends, with love, Obama.“

- Imala sam čast sjediti za stolom sa svojim kolegama i govoriti o svim relevantnim temama kao ravnopravna i ponosna članica NATO-saveza – izjavila je kasnije novinarima Jadranka Kosor, otkopčavajući sako i bluzu, te pokazujući znatiželjnim fotoreporterima Obamin potpis.

- Ne vidimo cijeli autogram! – dovikivali su fotografi. – Je li se to zaista potpisao Obama?!?

- Jest, bogami, na obama – vragolasto je dobacila hrvatska premijerka zakopčavajući bluzu.

Tako je izgledao susret američkog predsjednika i hrvatske premijerke na večeri koja je u Pragu organizirana za šefove država i vlada istočnoeuropskih članica NATO-a. Dobro, ne držite me za riječ, možda nije bilo baš sve tako kako sam napisao, ali shvatili ste poantu. Detalji dirljivog bilateralnog susreta ionako nisu izmijenjeni iz dramaturških razloga, već samo zato što autora ovih redaka upavo djetinje zabavlja iščekivanje službenog demantija hrvatske Vlade.

„Tvrdnja da se predsjednik SAD Barack Obama ružem za usne potpisao na grudi predsjednice Vlade Jadranke Kosor - što uz dosad nezabilježeni seksizam sugerira i servilan, podanički karakter hrvatske vanjske politike - prizemna je i lako otklonjiva laž: gospođa Kosor zamolila je i dobila autogram američkog predsjednika na jelovniku radne večere.“

Povijest će tako zabilježiti da je onoga 8. travnja 2010. godine Barack Obama u Pragu potpisao dva historijska dokumenta – sporazum o nuklearnom razoružanju s ruskim predsjednikom Dmitrijem Medvedevom, i jelovnik diplomatske večere „za memoare“ hrvatske premijerke Jadranku Kosor.

Najiskrenije, ne mogu dočekati te memoare. Recimo, Džadrankin opis one nezaboravne scene kad podiže torbicu s poda i ponizno ukorak slijedi američkog predsjednika, na što joj on ljubazno pokazuje izlaz na suprotnoj strani. „Rekla sam Baracku Obami odlučno: Barače, hrvatski narod i ja osobno slijedit ćemo Te na Tvom povijesnom putu svjetskog mira! Ne pitaj što Ti možeš učiniti za hrvatski narod, već što hrvatski narod može učiniti za Tebe!“, pisat će na 114. stranici. „NA TO se gospodin Obama okrenuo i na perfektnom engleskom mi odgovorio: Gospođo Kosor, ja idem u WC, a prijem za uzvanike je u onoj sobi tamo.“

Ispisano je tako novo poglavlje kronike američko-hrvatskih odnosa, potresnog dnevnika sluge pokornog iz podruma Bijele kuće. I njemački vazal Ante Pavelić više je dostojanstva pokazivao vireći iz Führerova anusa nego što ga je suvremena Hrvatska uspjela sakupiti u svih dvadeset godina, otkako je oduševljeno stala u špalir s američkom zastavicom u rukama.

Krasopisom tiskani jelovnik jedne diplomatske večere, s vlastoručnim potpisom Baracka Obame, ulazi tako ravno u muzejsku postavu najvažnijih povijesnih dokumenata hrvatske državnosti, uz Pactu Conventu, Hrvatsko-ugarsku nagodbu i meni gostionice „Zlatna bula“ s autogramom Bele Četvrtog. Prizor pak u kojemu predsjednica Vlade jedne ozbiljne europske države, „ravnopravne i ponosne“ članice NATO-a i Ujedinjenih naroda, pruža američkom predsjedniku jelovnik i ponizno moli autogram „za memoare“, ulazi izravno u antologiju hrvatskog diplomatskog udvorništva. A tamo bogami nije lako ući.

Tko ne pamti lokve vazelina što su na zagrebačkim ulicama ostale nakon oproštajnog posjeta Georgea Busha Mlađeg, onog povijesnog 4. travnja 2008, koji će ostati trajno upamćen kao Dan Kad Je Hrvatska Bila Centar Svijeta Jer Je Američki Predsjednik Sa Suprugom Prespavao U Zagrebu? Tko ne pamti ozareno lice „ravnopravnog i ponosnog“ predsjednika Stipe Mesića, koji je hrvatskim skepticima i jalnušima povijesnu dimenziju svog susreta s Georgeom Bushom u New Yorku dokazivao činjenicom da je američki predsjednik od svih državnika na summitu samo njega „obgrlio i poljubio“?



Photo: StockTko ne pamti onaj prizor kad hrvatski ministar kulture – ponavljam, ministar kulture - moli osiguranje američkog predsjednika za dozvolu da iz torbice izvadi idiota i snimi presenećenog, „ravnopravnog i ponosnog“ Ivu Sanadera u obgrljaju s Georgeom Bushom, valjda „za memoare“, ali i naslovnu stranicu Jutarnjeg, uz potpis „snimio Božo Biškupić“? Tko ne pamti bjesomučnu jurnjavu ulicama New Yorka iz rujna 2006, kad su se „ravnopravni i ponosni“ predsjednik Mesić i premijer Sanader utrkivali svađajući se tko će službeno predstavljati Hrvatsku i obrgliti predsjednika Busha?

Tko, najzad, ne pamti onaj prizor sa zagrebačkog aerodroma Pleso iz siječnja 1996, kad je Bill Clinton u pilotskoj jakni i prašnjavim kaubojskim čizmama izašao iz američkog vojnog helikoptera ravno na crveni tepih, među dostojanstveno postrojene specijalce Tuđmanova baletnog zdruga, pa onda – čekajući da mu Hrvati napune Air Force One gorivom i malo operu prozore – sjeo u aerodromski lobby, koji je „ravnopravni i ponosni“ Vrhovnik za tu priliku ukrasio umjetninama iz zagrebačkih muzeja, ne zaboravivši nehajno uz zid prisloniti i saksofon, ako Dragom Gostu dođe da malo zasvira?

Iz tih sretnih devedesetih datira i urbani mit o susretu predsjednika Benzinske Pumpe Hrvatske dr. Franje Tuđmana s američkim predsjednikom u WC-u Bijele kuće, i onaj vic koji se uz zluradi subverzivni cerek prepričavao po Hrvatskoj, sjećate se sigurno, ono kad je Franjo oduševljeno pričao Ankici o nepojmljivom luksuzu u domu Clintonovih i zlatnom pisoaru u zahodu Bijele kuće, pa poželio isti takav na Pantovčaku i nazvao Washington da pita Billa Clintona gdje ga je nabavio. „Bille, za tebe je!“, javila se Hillary. „Zove onaj stari što ti se prekjučer popišao u saksofon!“

Hvali se tako ovih dana hrvatska premijerka Džej Kej autogramom američkog predsjednika, sve skepticima i jalnušima mašući potpisanim menijem svečane večere u Pragu. Jako se Džadranki svidio diplomatski glamour svjetskog političkog jet-seta, pa odlučivši na kraju za svoje goste pripremiti večeru po Obaminu jelovniku, nazvala Bijelu kuću da ga pita gdje je nabavio ono savršeno medvjeđe meso.

- Barack! – podviknula je trenutak kasnije Michelle Obama, držeći telefonsku slušalicu. - Za tebe!

- Tko je sad? – začuo se glas iz Ovalne sobe.

- Mislim da je ona šiparica iz Praga – odgovorila je Michelle. – Ona što ti je u ambasadi ukrala primjerak sporazuma sa Medvedevom.

*Tekst objavljen u Globusu prenosimo uz dozvolu autora

Tito i ja
Majku ti božju, zar već trideset godina?



Kako se to sada može čuti, posle emitovanja vesti o smrti Josipa Broza desilo se sledeće: Jedan deo stanovništva (zanemarljiv, na nivou statističke greške) zaista je žalio, izlazio na ulice i puštao da ga preplave jeftine i patetične emocije. Mnogo veći deo, naročito oni koji za sebe danas vole da kažu da su nacionalno osvešćeni, poskočio je od radosti. Otvarala su se vina čuvana po trideset godina, na stolove je iznošena najraskošnija trpeza. Srbende su se izljubile po tri puta, Hrvatine, normalno, dvaput, dok su i jedni i drugi odmah pohitali da radosnu vest jave svojoj rodbini u dalekoj Australiji. Fudbaleri na Poljudu su se valjali od napada sreće, a jednom od njih odmah je sve bilo jasno - Savić je Dušan već tada znao da je trava splitskog stadiona mesto koje će doživotno simbolizovati naše oslobađanje od velikog tiranina i najvećeg srbomrsca u istoriji

Tokom celog prvog razreda osnovne škole upoznavali smo se sa učionicom, premeravali hitrim dečjim očima svaki ćošak prostorije i polako se privikavali na to da ona (učionica) simbolizuje našu prvu veliku obavezu u životu. Već na početku drugog polugodišta mogli smo, zatvorenih očiju, da opišemo raspored stvari i nabrojimo kompletan (tipično socrealistički) inventar. Samo je jedan detalj ostao nepoznat - u levom uglu, dakle desno od katedre, nalazio se nekakav žućkasti ormar. U odnosu na naše tadašnje visine bio je ogroman, što bi se dalo rešiti nekim pomagalima i već bismo se nekako uspentrali do njegovog vrha, ali je problem bio u tome što je bio i zaključan. Pitali smo se, onako nezajažljivih mašti, šta iza sebe kriju ta bravicom obezbeđena vratašca. Saznali smo to pred kraj drugog polugodišta, početkom maja 1980. godine. Učiteljica se pojavila bleda i previše ozbiljna, pomalo ispijenog lica, noseći u ruci dnevnik i ključeve. Magična vratašca su se otvorila i iza njih se pojavio – televizor. Crno-beli, naravno, Ei Niš. Kakvo iznenađenje za nas! Kad je prošlo onih minut ili dva neophodnih da se katodna cev i elektronika „zagreju“, pred naše oči su izbile slike masovne žalosti zabeležene kamerama širom cele SFRJ. Pogledao sam ka fotografiji koja je zauzimala najvažnije mesto na zidu, pokušavajući da shvatim kako to da tog dobrog čike, koji je brinuo o svima nama, više nema. Bila je to prva smrt sa kojom se suočio u životu. Učiteljici nije, pa smo pažljivo pratili njene reakcije na sve što nas je snašlo. Sedela je u poslednjoj klupi, mirna i nepomična, ćutke gledajući u ekran televizora. Bio sam malo dalje od nje, ali se odlično sećam suze koja se, munjevitom brzinom, skotrljala niz njen desni obraz i udarila o zelenu površinu linoleuma.

Posle sam viđao još mnogo ljudi kako plaču. Neke na televiziji, a neke bogme i uživo. Još suviše mali, nisam uspevao da shvatim šta se zapravo dogodilo, znao sam samo da nije dobro. Mogu sa velikom preciznošću da rekonstruišem trenutak kada je sve počelo. Naša tek useljena kuća, sa nezavršenim sobama, koje su čekale da u njih bude uložen (još jedan) kredit koji ćale samo što nije dobio. Bio je uključen radio (Beograd) i program je u jednom trenutku prekinut da bi spiker ledenim glasom izgovorio veoma jednostavnu rečenicu: „Umro je drug Tito“. Ćale se skamenio, približivši se radio-aparatu da bi bolje čuo i, kada je shvatio da je to zaista tačno, glasno i odsečno opsovao sunce. Uveče smo gledali Dnevnik i sve one nesrećne i uplakane ljude na ulicama velikih gradova. Emitovan je i snimak sa utakmice koja nije održana, a na kojoj su neke čike u belim i prugastim dresovima masovno popadale po travi, ne uspevajući da zadrže suze, dok je ceo stadion pevao „Druže Tito mi ti se kunemo da sa tvoga puta ne skrenemo“. Naslovne strane svih novina bile su napadno crne, u državi je proglašena žalost, ulice su opustele, zavladala je neka zlokobna tišina. Na usnama ljudi lebdelo je uglavnom isto pitanje: „Šta će sada biti?“

Trideset godina kasnije, primoran sam da se suočim sa činjenicom da je dečje pamćenje stvar odveć relativna i nepouzdana, te da se neke od scena za koje sam mislio da su doživotno smeštene u mojoj memoriji zapravo nikada nisu ni dogodile. Ili jesu, ali sasvim drugačije nego što to sugeriše moje naivno moždano ustrojstvo. Kako se to sada može čuti, posle emitovanja vesti o smrti Josipa Broza desilo se sledeće.

Jedan deo stanovništva (zanemarljiv, na nivou statističke greške) zaista je žalio, izlazio na ulice i puštao da ga preplave jeftine i patetične emocije. Mnogo veći deo, naročito oni koji za sebe danas vole da kažu da su nacionalno osvešćeni, poskočio je od radosti. Otvarala su se vina čuvana po trideset godina, na stolove je iznošena najraskošnija trpeza. Srbende su se izljubile po tri puta, Hrvatine, normalno, dvaput, dok su i jedni i drugi odmah pohitali da radosnu vest jave svojoj rodbini u dalekoj Australiji. Fudbaleri na Poljudu su se valjali od napada sreće, a jednom od njih odmah je sve bilo jasno - Savić je Dušan već tada znao da je trava splitskog stadiona mesto koje će doživotno simbolizovati naše oslobađanje od velikog tiranina i najvećeg srbomrsca u istoriji, dok su njegovi protivnici hrvatske nacionalnosti plakali od sreće, pošto su najzad dočekali momenat da deklarisani protivnik svega hrvatskog otegne papke. Čak je i među ono malo stnovništva i pučanstva koje je javno iskazivalo svoju žalost bilo najviše onih koji su to radili iz straha, plašeći se da bi mogli da završe u kazamatima jedne odvratne diktatorske tvorevine kakva je bila SFRJ. Drugim rečima, čovek lepo izađe na ulicu, vidi ono malo ljudi koji se prave da plaču i odmah i njemu dođe da im se pridruži - u protivnom, eto žbirova i Ozne već sutra i na njegovim vratima, sa proverenim informacijama da je radio protiv našeg socijalističkog samoupravnog sistema.

Kada su uspomene na smrt jednoga čoveka toliko polarizovane, jasno je da je i njegov život morao biti pun kontradiktornosti. Josip Broz je, kažu istorijske knjige, tokom svog delovanja kao ilegalac potkazivao neke svoje prijatelje tamo gde treba, odrekao se javno jedne žene jer je to bio „viši interes“ i generalno, na sumnjiv način napredovao u partijskoj hijerarhiji. Posle rata, njegove jedinice su se nemilosrdno obračunale sa svima koje bi on proglasio „ideološkim neprijateljima“ , što je dovelo do smrti velikog broja nevinih ljudi. Njegov sistem proizveo je golootočki pakao, po ugledu na sovjetske zadruge pljačkao je sopstvene seljake, dok je on polako gradio poziciju neprikosnovenog lidera uspevši da na vlasti opstane čitavih 35 godina. Izgradio je, opet po ugledu na svoje sovjetske uzore, snažan kult ličnosti, pa svi koji su rođeni u njegovoj državi i danas znaju kak' je mali Joža skuhal svinjsku glavu, ne. I kak' se sankal , ali ne znaju ništa ili znaju vrlo malo o sudbinama mnogih koje je, u nekom trenutku Titove vladavine, progutao mrak.

Sa druge strane, tu je čuveni crveni pasoš. Farmerke u Trstu. Najveći privredni rast koji je, posle rata, SFRJ beležila zajedno sa SR Nemačkom. Jaka fudbalska liga sa velikom četvorkom. Prvi maj i 29. novembar. Životni standard koji je, za druge socijalističke države, bio apsolutno nedostižan. Snovi nesrećnih Rumuna koje je samo strašni Dunav delio od slobode o kakvoj su mogli samo da sanjaju. Snažna antifašistička tradicija (olako strajbana i odbačena u Srbiji) izborena kroz činjenicu da je Tito bio na čelu najbolje organizovane i politički najmudriji vođene vojne formacije koja se tokom Drugog svetskog rata borila protiv Nemaca i njihovih saradnika. Veliki uticaj na svetsku politiku, jake veze sa svima koji su nešto značili. Fića i Stojadin. Respektabilna industrija.

Vratimo se ponovo u sadašnjost. Pre izvesnog vremena sretnem školskog drugara koji me je podsetio na nešto što sam bio sasvim zaboravio. Kaže on meni - sećam se, kad smo bili u drugom ili trećem razredu, samo vas dvojica ste se izjasnili kao Srbi, mi ostali nismo imali pojma ni šta smo. Vidim po njemu da je to doživeo kao veliku ličnu tragediju, ali s obzirom na to da se radi o zaista dobrom čoveku, nisam želeo da ulazim u dalje rasprave s njim, već sam ga samo upitao da li mu je sada, kada je svoj na svome, i zna šta je, bolje nego onda kada nije imao pojma da pripada narodu svetle i velike tradicije (a sve su nacionalne zajednice takve, jelte). On se malo zamislio i rekao tako karakterističnu rečenicu:

- Znaš, možda je izgledalo da se bolje živelo, ali sve je to bilo veštački.

Zaustio sam nešto da kažem, ali sam oćutao i samo odmahnuo rukom. U pravu je on - jeste to bilo veštački - setimo se samo one nesrećne falusoidne palice, koju su nosili po celoj državi da bi je neki zadihani i uplašeni pojedinac predao pravo u ruke osvedočenog hedoniste koji je sedeo u centralnoj loži stadiona JNA. Danas, na sreću, nema takvih stvari - ni u ludilu se ne bi moglo desiti da narod u nekim gradovima u Srbiji, recimo, izdvaja ogromne novce za jedan drugi simbol. U gradu koji se guši od nezaposlenosti, u planu je izgradnja krstače koja će, uz Kineski zid, biti drugi predmet na našoj planeti koji će golim okom biti vidljiv sa Meseca. Ali, to je u redu, jer, bože moj, snažno oslikava našu veru, koja je opstala i u najtežim vremenima i održala nas tokom svih ovih teških godina.

Veštački je bio i jednopartijski sistem, koji nam nije davao slobodu izbora. I to je tačno. Čim smo tu slobodu dobili, pohitali smo da svoje poverenje poklonimo onima koji su nas poveli u besmislene ratove. Kada je svetlo oružje odloženo, nismo se libili da za grobare sopstvenih života glasamo ponovo, jer su se oni, majke mi, transformisali i sada su najzad spremni da nas povedu u sjajniju budućnost.

Drug Tito je voleo pesme o sebi, što je vrhunac samoljublja i jedna od glavnih karakteristika mekih ili otvorenih diktatura. Opet tačno. Samo, te pesme „Maršala Tita, junačkoga sina..“, „Druže Tito mi ti se kunemo“ i slično) i danas zvuče temeljno, ozbiljno i simfonijski, kada se odbaci nepotrebna ideološka patina i zanemari tekstualni sadržaj. Neka neko pokuša da odsluša patriotsko-muzički uradak pod nazivom „Volimo te otadžbino naša“ i odmah će razumeti sve, poželevši da do kraja života sluša samo „Jugoslavijo, borba te rodila, uvek slobodnu, narod te slavio, ljubav te, zemljo naša, napojila...“

Josip Broz je, kao komunjara u duši, zabranjivao bilo kakvo snažnije isticanje etničkih simbola, jer je, kao i njegova ideološka sabraća, bio zadojen internacionalizmom. Odgovara istini, jedan kroz jedan. Problem je samo u tome što se nacionalnih simbola, po pravilu, ponajpre dohvate hulje i ološ, odlično naoružani, kako dugim cevima i municijom, tako i snažnom mržnjom prema svemu drugačijem. Toga smo se makar nagledali toliko da nema potrebe dodatno pojašnjavati bilo šta u vezi sa tim.

Uzimanjem kredita Tito je kupovao socijalni mir. Na kraju je uveo i besmislicu poznatu kao „socijalističko samoupravljanje“, koje je dovelo dotle da niko ne odgovara ni za šta i da se ne zna da li uopšte postoje vlasnici neke svojine. Danas je, hvala bogu, mnogo bolje - tačno se zna kome šta pripada i postoji nekolicina ljudi, bezobrazno bogatih (u Titovo vreme bi ih možda zbog toga bilo sramota) koji upravljaju životima miliona drugih, sve siromašnijih, koje, skoro uvek, tretiraju kao sopstveno vlasništvo. Zato ne čudi podatak da se najviše Titovih portreta može pronaći u sobama siromašnijih porodica, dok su najvatreniji u satanizovanju Broza uglavnom oni koji su i u njegovo vreme uživali neke ogromne privilegije.

No, stvari se razvijaju u pozitivnom smeru. Titovom smrću označen je početak jednog novog perioda, u kojem se još uvek nalazimo - ponosni, nacionalno snažni, uglavnom lažno religiozni i sve više pritisnuti nemilosrdnim ritmom tranzicije. Kako stvari stoje, dobra vest je da se, žargonom Jožinog rodnog kraja „tek bumo vusrali“.

e-novine

Ličnost u fokusu



Franjo Topić

"Mi i sada puno bolje živimo i od Srba, i od Bošnjaka, po svim parametrima. U Kreševu nema nijednog nezaposlenog! U Kiseljaku, gdje su Hrvati većina, ima jedanaest tisuća automobila, a jedne godine načelnik Općine izdao je 500 građevinskih dozvola. Da je kokošinjac u pitanju, da ih je sto napraviti, nije malo, a politika stalno ponavlja da mi u BiH nemamo života. U Novom Travniku je bila najveća tvornica oružja, kada se proizvodnja ugasila govorilo se da tamo Hrvata više neće biti, a mi i danas tamo živimo vrlo dobro. Stalno se ljudima servira pesimizam, a nijedan pesimist u životu nije napravio ništa dobro. Nigdje Hrvati nisu značajniji nego u BiH. Sada u BiH imamo 25 hrvatskih radiopostaja, tri televizije, barem dvadeset novina... Napredak izdaje četiri novine mjesečno, držimo dva radija, imamo 40 zborova, orkestara, folklornih skupina... U Tuzli imamo 4.200 članova, likovnu koloniju...U Sarajevu danas živi dvadeset tisuća Hrvata, a 1872. bilo ih je 634. Ni jedan hrvatski političar neće da živi u Sarajevu, a to je glavni grad i bez njega se ne mogu braniti nikakvi nacionalni i politički interesi. Neka se presele u Sarajevo, pa ćete vidjeti koliko će sposobnih ljudi tu biti. Voljeli Sarajevo ili ne, ne može biti deset glavnih gradova. Što bi kardinal Puljić značio da živi u Busovači? Ništa."

Ovo su riječi predsjednika Hrvatskog kulturnog društva Napredak Franje Topića u intervjuu Slobodnoj Dalmaciji, koje su izazvale veliku pažnju javnosti. A na pitanje osjećaju li se to još i danas refleksije pogrešne politike Mate Bobana, Topić je odgovorio: "Jasno. I sad oni hoće treći entitet. Mora živjeti dobro i Tuzla, i Posušje, i Banja Luka, ali ne može biti deset glavnih gradova. Ja sam bezbroj puta na tolikim večerima u Sarajevu, na kojima su bili ugledni svjetski političari, od Demirela naovamo, bio jedini predstavnik Hrvata. Ako stalno živite pod napetošću, kako ćete se onda ozbiljno posvetiti bilo kojem poslu? Kako će se netko boriti, recimo, za Posušje, ako mu se stalno govori kako tu nema života. Ajde, političko rješenje dva entiteta nije dobro, ali što je to dobro? Je li na Cipru dobro? Italija i Vatikan su 59 godina dogovarali svoje odnose. Ulazak BiH u NATO je prioritetan cilj tako da barem budemo sigurni da više neće biti rata, a ulazak u EU je dugoročnije rješenje. Ja mislim da je za Hrvatsku važnije da Hrvati ostanu u BiH nego da se presele u Hrvatsku. (…) Politika stalno podvlači time da za Hrvate u BiH nema života i potencira se iseljavanje iz Sarajeva, i to znate zašto, jer tamo kao nema hrvatske vlasti, ali imamo hrvatsku vlast u Livnu odakle se od 1991. godine iselilo 12 tisuća Hrvata." (S. Pećanin

Osmatračnica Kastel



Kandidati u Dobrovoljačkoj

Nema one države, nema ni onih heroja. Ostalo je samo prepucavanje ko ju je više volio, ko se za nju više borio i ko ju je uništio



Nigde radnika i poštovanja prema radu, a nigde ni istinskog pijeteta prema žrtvi. Za prvomajske praznike gledali smo prazne flaše i konzerve, papirčine i ugašene roštilje. U Sarajevu u Dobrovoljačkoj slikali su se potencijalni kandidati što za liste, što za mandate u vladinim isturenim organizacijama. Žrtve i njihove porodice su bile dekor, kao što je Prvi maj bio samo još jedan povod da se zvanično ne radi. Nezvanično znamo koliko neradnika imamo i sa visokim primanjima, ali i onih silom oteranih u nerad i na biro. Očito je važno da se žrtava prisetimo samo zvanično. Nezvanično ostaviti cvet, bez jakog obezbeđenja i direktnog prenosa, nije isplatno bar onima koji gazeći po tuđim grobovima prave političko uspenje. Sve se čini u stvaranju slike da je ova država nemoguća misija, s jedne strane, a s druge da je svima dobro čim imaju da jedu i piju po izletima i samo neka dokona šačica ljudi nešto kao maršira. Njih, valjda, niko nije zvao na izlet, pa su zabavu pronašli u ispisivanju transparenata i kolektivnoj šetnji. Ionako je bilo lepo vreme, pa što da ne?!

Čestitke su frcale i za Međunarodni dan slobode medija. Rekao bi čovek da se ubismo od demokratije i poštovanja novinarske profesije. A tek od sloboda svih vrsta! Slobodno možeš napustiti posao. Slobodno možeš i gladovati. Ionako važimo za poprilično debeljuškast narod. Slobodno možeš reći i šta misliš i šta te tišti. Ali u kafani ili spavaćoj sobi. Slobodno možeš i pitati vlast gde su pare, a oni tebi slobodno mogu reći da si opstruktivni element i frustrirani marginalac. Slobodno možeš reći i sa kojeg si medija i upitati nešto, a oni ti slobodno mogu reći da se j...š i da to pitaš onog tamo, u svom ataru. Još slobodnije ti mogu napisati da ti neće davati izjave ni po koju cenu.

Ima li ikoga da mu scenario nije poznat? Do oktobra će se na svim stranama iznenada prisetiti žrtava, odbori i pododbori će raditi u tri smene, policija padati s nogu, organizatori se sastajati, a birači se rastajati s pameću. Rastajaće se i sa radnim mestima, svakog dana po jedna stvar će se ukidati iz uobičajene liste za kupovinu, ali sve će se to zaboraviti u opštoj euforiji praćenja kako će se formirati vlast i ko će s kim u neprincipijelnu (ili nepristojnu) koaliciju.

Četvrti maj je još jedan dobar povod da pričamo o bivšoj nam državi i ko ju je rasturio, ko je više stradao njenim raspadom i kako je rat počeo. Trideset godina kako nas je napustio najveći sin naroda i narodnosti, pa možemo polemisati o njegovoj ulozi, za koga je navijao, kome je više dao i koliko mu je državnika došlo na sahranu. Fascinira me jedan paradoks: dobar deo Srba smatra Tita neprijateljem srpskog naroda, njegovu politiku kao antisrpsku, ali uporno dokazuju koliko su se borili za bivšu Jugoslaviju, koju su rasturali ovi iz druga dva konstitutivna naroda. Nasuprot tome, još uvek u Sarajevu postoji ulica Maršala Tita i još uvek ga slave, a sveprisutna je nostalgija, bar kod moje generacije i onih starijih, za onim dobrim, starim vremenima kad si, kako kažu, mogao zanoćiti gde god si hteo, kad god si hteo, a da te niko ne pita koje si nacije. I u jednom i u drugom entitetu preimenovana je većina ulica koje su nosile imena heroja ili zaslužnih upravo te bivše države. Valjda nisu više konstitutivni ili ne bi pripadali većinskom narodu atara koji se pita i o imenima ulica. Spomenici su porušeni ili makar obezglavljeni, a svi i dalje uzdišu za onom državom, onim zajedništvom i onim standardom. Iznenađena sam bila koliko je medija objavilo vest da se vraćam u Sarajevo, u stan u kojem sam odrasla. Doduše, ne vraćam se u ulicu Đure Salaja, kako je nekad bilo, već u ulicu Kemala Kapetanovića, kako se sada zove. Za Đuru Salaja znam ko je. Između ostalog, 1909. je doselio u Sarajevo, bio sekretar Saveza krojačkih radnika BiH; 1930. otišao u Sovjetski savez, bio žrtva Staljinovih čistki, radio na Krimu, a od 1942. do 1944. bio spiker i urednik radio emisija Slobodne Jugoslavije. Od 1944., kad se vratio, bio je član Antifašističke skupštine narodnog oslobođenja Jugoslavije. Umro je 1958., u godini kada je izabran u Savezno izvršno veće. Interesantno je da je osuđen i na čuvenom Vidovdanskom procesu zbog učešća u organizaciji neuspelog atentata na kralja Aleksandra juna 1921. te je dve godine odležao u Požarevcu. Dakle, ni nacionalno, ni činodejstvujuće nije spadao u nepodobne u mom gradu. Uz sve uvažavanje Kemalu Kapetanoviću, na internetu, recimo, nađoh samo skromni podatak da je naučnik iz Zenice te da instituti, škole i još neke organizacije nose njegovo ime. Đuro Salaj ili Kemal Kapetanović, sad više nije tako važno, jer ko zna šta nas sve čeka i kakva će nova preimenovanja u svim gradovim uslediti kad istoriju budu pisali neki novi.

Bez obzira govorimo li o Sarajevu, Banja Luci ili Mostaru, nestali su i Veselin Masleša, Omer Maslić, Radojka Lakić, Marija Bursać, Anka Butorac... Nema one države, nema ni onih heroja. Ostalo je samo prepucavanje ko ju je više voleo, ko se za nju više borio i ko ju je uništio. Ne smem ni da pomislim šta će se dešavati ako ponestane spornih tema, ustavnih promena, državne imovine za podelu, vizne liberalizacije, parastosa i pomena na kojima će se slikati partijski prvi ešalon, pa nam se vlasti odluče na svečanosti preimenovanja ulica po nekim novim zaslužnim (partijskim) borcima! Kao što ne smem ni da pomislim kakav li kadar drže na lageru ako im je ovakav prvi ešalon. Nemamo više ni heroja rada. Heroji nerada su u prvom planu. To je nama naša borba dala.

Uoči historijskih izbora u BiH

Država se ne dobija, za nju se mora boriti
Piše: Željko Komšić
Nikad u kratkoj historiji demokratije u Bosni i Hercegovini ulog u ishod demokratskog procesa nije bio tako visok kao ove godine. Ulog je, naime, sama država. Prvi put od uvođenja višestranačke demokratije izbor pred građanima na općim izborima u oktobru ove godine neće biti samo izbor između pozicije i opozicije, suprotstavljenih političkih platformi i programa, odnosno sukobljenih ideologija, nego izbor za ili protiv države. Države Bosne i Hercegovine.

Ne vjerujem, naravno, da ponovo može doći do vrste nasilja čije smo žrtve bili tokom devedesetih godina prošlog stoljeća. Cijeli niz, prije svega vanjskih, ali i unutrašnjih političkih faktora koji su poticali, pridonosili, upravljali i kontrolirali nasilje u Bosni i Hercegovini pretrpjeli su ili vojni poraz ili potpunu političku diskreditaciju.

Važne promjene
Od početka do kraja prve decenije dvadeset prvog stoljeća došlo je do relativne, ali važne promjene odnosa snaga u regionu. Uvjerljivo najvažnija u tom procesu bila je istinska demokratska tranzicija u Hrvatskoj. Umjesto Franje Tuđmana i njegovog operetnonacionalističkog, ali zato ništa manje ubitačnog režima od onog Slobodana Miloševića, zvanični Zagreb sada predstavlja Ivo Josipović. Istine radi, promjene su započele izborom Stipe Mesića za predsjednika Hrvatske.

Sa žaljenjem, međutim, moram konstatatovati da i pored lijepih riječi, politika zvaničnog Beograda još ne preduzima konkretne korake koji bi za rezultat imali, recimo, povratak Ilije Jurišića i Ejupa Ganića u BiH.

Ali, čini mi se da stoji i ocjena kako je u Beogradu, i pored toga što dio vladajuće strukture prije svega u nereformiranim obavještajnim i sigurnosnim službama još radi na strategiji "curenja" Republike Srpske u Srbiju, sve jasnije da evropska budućnost Srbije neće biti žrtvovana za nedovršeni projekat koji s ove strane Drine održava premijer RS-a Milorad Dodik, brižljivo čuvajući jedinu preostalu enklavu Srbije iz vremena režima Slobodana Miloševića.

Povijest nas uči da države ne nestaju samo u plamenu masovnog nasilja; zemlje sa ozbiljnom historijom državne uprave, imperije, znale su nestati u tišini. Ne uspijevajući da obavljaju svoj osnovni zadatak: pružanje fizičke i pravne zaštite, države prestanu ispunjavati svoj dio društvenog ugovora. Ako nije u stanju ispuniti svoj dio društvenog ugovora, država, logično, gubi svrhu. Država nije pravo, ona je obaveza.

Država se ne dobija, ona se stiče, za nju se mora boriti. Država i odgovorno upravljanje državom podrazumijeva konstantnu budnost. Napadi na naš suverenitet neće biti zaustavljeni politikom sitnih ustupaka otrovnom nacionalizmu u zemlji i velikodržavnim aspiracijama u susjedstvu. Takva politika vodi tamo gdje je u Munchenu 1938. godine odvela tadašnju Čehoslovačku: međunarodno sankcioniranu podjelu zemlje.

Siguran sam da ne pretjerujem kada kažem da u historiji ove zemlje postoje još dva trenutka koji se, u smislu važnosti ishoda za sudbinu BiH, mogu porediti sa oktobrom 2010: april 1941. i april 1992. Po cijenu da budem pretenciozan, u oktobru ove godine, izbor će ponovo biti između dobra i zla.

I kao i tada, kada među partizanima, odnosno braniteljima Republike, nije vladalo, komunističkim rječnikom rečeno, "ideološko jedinstvo", danas je vrijeme za formiranje narodnog i antifašističkog fronta sa jednim i jedinim ciljem: očuvanjem države. Borba za državu i danas mora biti važnija od međusobnih ideoloških razmirica.

Partizani vs ustaše i četnici
Komunistički pokret je u Drugom svjetskom ratu iskoristio oružanu borbu protiv nacista i fašista i domaćih izdajnika da izvede društvenu revoluciju. Ali, isti cilj: da zadrže, odnosno sačuvaju vlast, imali su zločinački režim u Zagrebu i podjednako zločinački Ravnogorski pokret. Bivši predsjednik Hrvatske Stipe Mesić najbolje je objasnio razliku između partizana sa jedne i četnika, ustaša i drugih zlikovaca sa druge strane.

Ustaše, četnike i ostale zlikovce vodila je ideja koja je po svojoj suštini, prirodi, bila zlo. U pokušaju realizacije tog zla, zločin je bio "prirodan" metod. Partizane i komuniste vodila je ideja dobra, dobra za sve, plemenita ideja. U realizaciji toga dobra, partizani i komunisti su znali posegnuti za zločinom, koji je nemoguće opravdati pravednošću i veličinom ideje.

Da je poslije rata vladajuća Komunistička partija kasniji Savez komunista počinila cijeli niz grešaka, u to nema sumnje.
UDB-in represivni tretman stanovništva zapadne Hercegovine, koji je trajao i decenijama poslije rata, predstavlja historijsku nepravdu. Podjednako, ne postoji opravdanje za slanje stotina nevinih Bosanaca i Hercegovaca koji pritom nisu imali veze ni sa staljinizmom na Goli otok ili gušenje u krvi Cazinske bune iz gladne 1950.

Takozvano suđenje "muslimanskim intelektualcima" 1983. godine je jedna od ozbiljnijih nepravdi nanesenih grupi građana, muslimana tada, Bošnjaka sada, u bivšoj Jugoslaviji i posljedica nedostatka hrabrosti državnog i partijskog rukovodstva BiH da se, kako je rekao jedan tadašnji partijski dužnosnik "beogradskom lavu koji je zinuo i kojem se nešto mora ubaciti u usta", kaže Ne! i suoči sa rastućim nacionalističkim aspiracijama iz Srbije!

To su činjenice. Kao socijaldemokrata i neko ko je ponosan na partizansku borbu u Drugom svjetskom ratu, istinski žalim zbog historijskih nepravdi koje su za posljedicu imale traumatična iskustva brojnih i nevinih žrtava i njihovih obitelji.

Afirmacija države
Ali, činjenice su isto tako da je Bosna i Hercegovina doživjela ekonomski procvat, obrazovnu renesansu i političku emancipaciju upravo u vrijeme vladavine Komunističke partije, odnosno Saveza komunista. Da smo državu, drugim riječima, koju smo odbranili 1992. godine naslijedili upravo od antifašista i komunista. Uloga ljevice je, da parafraziram jednog sarajevskog intelektualca, u ovoj zemlji uvijek bila da proizvodi državu. Državnost Bosne i Hercegovine se temelji na antifašizmu. Greške komunizma ne mogu i ne smiju biti razlog da se odreknemo države.

Upravo stoga ljevica u BiH, SDP prije svega kao nesumnjivo najveća i najsnažnija stranka istinske ljevice u BiH, svjesna svih svojih mana, ali i svojih prednosti, u oktobru ove godine ponovo vodi borbu, prije svega i isključivo, za državu BiH. Ko hoće sa nama, dobro je došao.

*Tekst preuzet iz Oslobođenja uz dozvolu autora

˝Stub srama˝ na brdu iznad Potočara

Divovska spomen skulptura će biti sagrađena od od 16.744 cipela.


Petnaestu godišnjicu genocida u zaštićenoj enklavi Srebrenici, obilježit će i početak izgradnje skulpture simbolično nazvane “stub srama”, na brdu iznad Memorijalnog kompleksa i bivše fabrike akumulatora gdje su bili zatočeni stanovnici Srebrenice i Žepe prije masovnih ubistava. Divovska spomen skulptura će biti sagrađena od od 16.744 cipela, koje predstavljaju 8.372 žrtava, a simbolizovat će aroganciju Ujedinjenih nacija. O njenom mjestu odlučit će majke Srebrenice, kao i o listi imena zapadnih političara i generala koja će biti ispisana na njemu. “Stub srama” trebao bi biti postavljen u Potočarima u maju naredne godine.

“Stub srama” će poslužiti kao metafora za golemu izdaju Ujedinjenih nacija u Bosni i Hercegovini, i kao upozorenje svim budućim saradnicima ove svjetske organizacije”, kaže Philipp Ruch, idejni tvorac projekta i prvi čovjek Centra “Political Beauty” iz Berlina. “Gledajući na svjetskoj razini, premalo se uopšte u ovih 15 godina govorilo o tome što je Organizaciji Ujedinjenih nacija dopušteno da ne odreaguje i ne spriječi genocid u Bosni i Hercegovini.”

Dva slova U i N široka više od 12 metara i visoka više od 8 metara u svojoj će rešetkastoj čeličnoj unutrašnjosti sadržavati onoliko pari starih cipela, koliko je zvanično žrtava genocida. Članice četiri srebrenička udruženja žena, svesrdno su podržale ovu ideju i prikupljaju cipele, među kojima će biti i sve one pronađene u masovnim grobnicama širom Podrinja. Obuća će biti konzervirana u hermetički zatvorenim paketima od pleksiglasa koja metaforično predstavljaju „izgorjele elemente” kako stvaraju tri rupe u spomeniku. Centar za političku ljepotu iz Berlina i preživjele Srebreničane povezalo je Društvo za ugrožene narode BiH.

Povratnica u Srebrenicu Hatidža Mehmedović, predsjednica Udruženja “Srebreničke majke”, kaže da će ovaj spomenik biti opomena ljudima koji budu dolazili u Potočare, te podsjetnik na krivca za tako stravična događanja u zoni koju je štitio UN. “Dat će to novu sliku cijelom Kompleksu u kojemu su ukopane žrtve genocida”, kaže ona.

Fazila Efendić, povratnica koja danas, zbog genocida, u Potočarima živi sama i koja je zahvaljujući pomoći nevladinih organizacija započela privatni posao u maloj suvenirnici nasuprot Memorijalnom kompleksu kaže da je narod Njemačke još jedanput pokazao svoje saosjećanje sa Bosanskom tragedijom. Prvi put je to osjetila kada su je 1996. godine kao prognanicu prihvatili baš u Njemačkoj. Smatra da je “Stub srama” samo prilika da se genocid aktuelizira, ne samo na petnaestogodišnjicu, nego i sve dok UN spomenik bude svjedočio o tome.

Philipp Ruch, politički filozof i aktivista Centra za političku ljepotu, nekoliko puta je boravio u Srebrenici, te organizovao protestna podsjećanja 11. jula na Berlinskom trgu. On kaže: “Šest hiljada preživjelih žrtava genocida tuže Ujedinjene nacije, a niko u Glavnom štabu u New York-u ni ne pomišlja da se pojavi u sudnici. To nije ispravno. Ako se UN-u ne može suditi pravno, sudit ćemo mu onda na drugi način. Ujedinjene nacije su nevjerovatno arogantne prema preživjelima. “Stub srama” je odgovor na tu aroganciju.” Cipele žrtava genocida koje će do sredine narednog mjeseca prikupljati Srebreničani, bit će dio svojevrstne izložbe koju će Centar za političku ljepotu organizovati 1. jula u Haag-u, a zatim i u Berlinu 11. jula ove godine.


Website: http://www.pillarofshame.eu/

Ivan Lovrenovic
BHDANI:

Nada i ništa



Politika šibicarenja

Ono što bi Bosna i Hercegovina, bez obzira na motive Ankare, mogla profitirati od turske inicijative - sređivanje prilika u regionalnim odnosima pa, onda, i "u kući" - toliko je važno i presudno, da tom poklonu "ne treba gledati u zube", ali ga ne treba ni mistificirati "historijskim vezama" i sličnim figurama. Pa ako Silajdžić od svega toga još profitira na izborima, bolje za nj



Kad se prakticira kao (mutni) biznis i zarada, kao karijera i nezajažljivi ego-trip, a kod nas je tako skoro bez izuzetka, politika živi od dnevnoga osluškivanja i prilagođavanja, sva se u to pretvara. Zato se u nju i ne upušta "ko je ćudi gadljive i stidljiv" (iz Cesarićeve pjesme), a stara bosanska cinična ne kaže uzalud da politika može sve - ona može "natjerati vola da poljubi konja". U tako prakticiranoj politici tvrde zakletve, uzvišena obećanja i ultimativne riječi i zadaju se - samo da bi već sutradan bile poreknute ili preokrenute u nešto drugo ili suprotno, a da se njihovim davaocima ni obraz ne zacrveni. No, odmah valja distingvirati: takvo shvaćanje i prakticiranje politike nipošto ne treba miješati sa spremnošću za promjene u nazorima i sa sposobnošću za evoluciju u političkim stavovima, kada ona proizlazi iz zreloga promišljanja, iz kreativnoga uviđanja vlastitih grešaka, i iz hrabrosti da se one priznaju i ispravljaju. To su odlike političara s vizijom i sa socijalno-političkim etosom, kakve u dvadesetogodišnjoj historiji višestranačke demokracije u nas još nismo imali priliku upoznati. Da se tome teško možemo nadati i u sagledivoj budućnosti, upozoravaju nas neki karakteristični istupi i postupci političara u posljednje vrijeme, koji se u prvi mah učine kao promjene, priznanja, zaokreti, ali su to po svemu sudeći samo naoko...

Milorad Dodik, na primjer, već godinama sluđuje domaću i međunarodnu javnost svakovrsnim negiranjem Bosne i Hercegovine kao državne cjeline i bezbroj puta ponovljenim prijetnjama raspisivanjem svenarodnog izjašnjavanja o statusu Republike Srpske. Sve je to stalo u jednu riječ - referendum, koja je već postala zaštitnim znakom Dodika i njegove politike, a da taj pojam nikada nije jasno formulirao, kako bi njime mogao beskrajno manipulirati, i svoj i tuđi svijet. Što smo, međutim, ovih dana doživjeli? Isti taj Dodik sada (u autorskom tekstu u beogradskom NIN-u i u drugim javnim istupima) o Republici Srpskoj govori sasvim konstruktivno kao o dijelu "teritorijalne cjelovitosti Bosne Hercegovine, koja nije upitna". No, nije se promijenio Dodik, nego ga na takav govor sili novi kontekst, u kojemu on, kao pravi balkanski političar, umije lukavo sračunati da je njegov dosadašnji psovački govor o BiH odjednom postao kontraproduktivan i nepoželjan na svim stranama, čak i u Srbiji nakon što je Boris Tadić u tamošnjom parlamentu isposlovao Deklaraciju o Srebrenici i pridružio se u Istambulu novome stilu političkih odnosa u trokutu Turska - Srbija - Bosna i Hercegovina. Dapače, potpisao je deklaraciju o tim novim odnosima ni manje ni više nego s Harisom Silajdžićem, a da mu uopće nije zasmetalo što ovaj nije u bosanskohercegovačkom Predsjedništvu osigurao formalnu osnovu za takav dogovor, o čemu vrište Dodik, Radmanović - ovaj put u gluhe uši, jer u službenom Beogradu trenutno nema tko da ih čuje. Dodiku to pokazuje da mu je u ovakvoj konstelaciji odnosa i interesa mjesto u magarećoj klupi, i nije da ga ne dovodi do očaja, ali ga tjera na primjetno modificiranje izjava o političkim ciljevima. Sve se to pojačava još i time što mu u vlastitoj kući opozicija sve ljuće prisjeda na muku, a jedan od glavnih njezinih aduta jest pitanje: što se dogodilo s famoznim referendumom? Da bi izbjegao pred izbore odgovarati na pitanje na koje odgovora nema, Dodiku se sada najviše isplati da ga pokuša potpuno neutralizirati. Kao da ga ni bog nikada nije dao, reklo bi se u narodu. Sve to i po tehnici i po sadržaju i po ciljevima, mnogo prije nego na ozbiljnu politiku, podsjeća na jeftinu opsjenarsku igru kutijama od šibica.

Da bi otklonili od sebe odium "trećega entiteta" (o kojemu se sva bošnjačka i probosanska, i sva međunarodna politika, na čelu s Amerikom, redovno izjašnjavaju kao o nečemu što je nedopustivo, nezamislivo i neostvarivo), a da bi svojemu biračkom narodu ipak poslali dovoljno čitljiv signal, Dragan Čović i njegov HDZ svu su svoju političku domišljatost upregnuli da smisle koncept ustavnih promjena: "trodijelna vlast na središnjoj razini, četiri regije (tri etničke, plus Sarajevo), teritorijalni diskontinuitet". Za taj koncept redovno Čović dobiva velikodušnu podršku od Dodika (jer su u međusobnom dogovoru Republiku Srpsku isključili iz bilo kakvih teritorijalnih promjena), a kad ovaj potonji o tome govori, on nema potrebu da se kao HDZ služi kompliciranim eufemizmima i izmotavanjima, nego jednostavno i jasno kaže o čemu se radi: da, mi podržavamo da Hrvati dobiju svoj entitet. Ali kada je prije nekoliko dana Predsjedništvo HDZ BiH usvojilo izborni program za razdoblje od 2010. do 2014. godine, u njemu ne samo da nije spomenut treći entitet, nego se čak ne spominje ni citirana verbalna akrobacija o "središnjoj razini" i "diskontinuitetu teritorija"; nadugo i naširoko govori se samo o važnosti pravne države i socijalno-ekonomskoga oporavka i sigurnosti, te o izgradnji Bosne i Hercegovine. Kad bi bilo razumnih razloga da se Čoviću & Co. makar na trenutak ozbiljno povjeruje, taj bi izborni program bio nešto najbolje što je bilo koja stranka ovih dana na papiru ponudila. Problem, međutim, i sa Čovićem i s njegovom strankom jest u tome što svi razumni razlozi govore upravo suprotno. Naprosto, prevelik je stupanj njihove osobne i stranačke nevjerodostojnosti i spremnosti na uvijek nove prijevare, ni jednim jedinim postupkom ni provjerljivim rezultatom do danas nije pozitivno korigiran, a da bi se smjelo povjerovati da ovaj papir znači išta više nego još jednu čovićevsku predizbornu majstoriju u dnevno-taktičkom nadmudrivanju - s konkurencijom u vlastitom etničkom miljeu, u stranačkim odnosima u Federaciji i u BiH, kao i za potrebe sviđanja međunarodnoj zajednici. Pogodite pod kojom je kutijom kuglica!

Nikada nitko od deklariranih ili samo prešutnih idejnih sljedbenika Saveza komunista u postjugoslavenskoj Bosni i Hercegovini nije javno izgovorio ono što smo nedavno čuli od Željka Komšića: da su "partizani i komunisti znali posegnuti za zločinom, koji je nemoguće opravdati pravednošću i veličinom ideje", te da je Partija "počinila cijeli niz grešaka" (represija u zapadnoj Hercegovini, Goli otok, krvavo gušenje Cazinske bune, proces protiv Muslimana 1983…). Makar i ovako pionirski stidljivo stilizirane, makar izgovorene samo od pojedinca pa zato i neobavezujuće, Komšićeve su riječi važne kao presedan, jer je u Bosni i Hercegovini do jučer mogućnost javnoga govorenja o "zločinima partizana i komunista" (da se ne govori o njihovom sistematskom istraživanju) bila nadstrta debelim olovnim tabuom. No, kada se uzme u obzir ton i poanta Komšićeva istupa, udara u oči njegova izrazito propagandistička proesdepeovska namjena i namjera, sa završnim pozivom, baš kao da su izbori sutra: "Ko hoće sa nama, dobro je došao!" Kada se još ima na umu i ponovna Komšićeva kandidatura za člana Predsjedništva, pa mu je potrebno boriti se za duše što većega broja birača, između ostaloga i kod tradicionalno nastrojenih Hrvata, cijela stvar najedanput dobiva bljutavi okus gole interesne utakmice. Uostalom, čime objasniti da se za priznanje "zločina partizana i komunista" i grešaka Partije, makar samo Komšićevo, moralo čekati punih dvadeset godina! A valjanost i ozbiljnost Komšićeve izjave bit će na provjeri tek u budućem vremenu, i ovisit će o tome hoće li on sam i njegova partija (jedina po njegovoj tvrdnji državotvorna!) otići ijedan korak dalje u konkretnome osvjetljavanju tih zločina i tih grešaka, te u pribavljanju dostojne satisfakcije žrtvama. Ta, u ogromnom broju slučajeva radi se o stradanjima i patnjama, kako se sam Komšić izrazio, "nevinih Bosanaca i Hercegovaca".

Haris Silajdžić dugo se predstavljao i slovio kao najtvrđi, nesalomljivi protivnik bilo kakve komunikacije sa Srbijom dokle god s te strane Bosna i Hercegovina i Bošnjaci ne dobiju iskreno priznanje i izvinjenje za agresiju i genocid. Opetovano se naglašavala baš iskrenost i eksplicitno priznanje genocida, te ultimativni zahtjev da Srbija prije uspostavljanja ikakvih konkretnih odnosa mora operacionalizirati sve na što ju obavezuje odluka Međunarodnoga suda pravde o genocidu u Srebrenici (između ostaloga, hapšenje Ratka Mladića, itd.). O iskrenosti je, međutim, bespredmetno govoriti, pogotovo u političkim odnosima, a Meša Selimović ide i dalje: "…iskrenost je uvjerenost da govorimo istinu (a ko u to može biti uvjeren?), a poštenja ima mnogo, i ne slažu se među sobom". Što se genocida tiče, od svega traženoga Srbija je usvojila Deklaraciju o osudi zločina u Srebrenici, u kojoj se genocid izrijekom ne spominje, a što je u svim krugovima, domaćim i inozemnim, sa čijim su stavovima inače kompatibilni Silajdžićevi, naišlo na nezadovoljstvo, pa čak i potpuno negiranje važnosti i značenja takve Deklaracije. Trenutak je bio takav da je Silajdžić, po logici svojega dotadašnjega stava, prirodno trebao biti na čelu toga "pokreta"; jest da bi to bilo vrlo loše po Bosnu i Hercegovinu i po cjelokupne odnose u regiji, pa je bolje što se nije dogodilo, ali bi iz perspektive Silajdžićeve politike bilo jedino dosljedno. Što je prelomilo, pa je on odlučio ne biti dosljedan, nego poslušati poziv turskoga političkog vrha, otići u Istambul, i tamo zajedno s Borisom Tadićem potpisati trojnu deklaraciju - to ne znamo i tko zna hoćemo li ikada znati. Također, tek treba dočekati da se vidi u koji od tipova političarskoga ponašanja s početka ovoga teksta spada ovaj Silajdžićev spektakularni salto mortale. Bilo bi odlično da on slijedećim svojim postupcima napokon pokaže da taj čin spada u onu drugu grupu - u samokritički promišljene i svjesno donesene autokorekture.

Turski, pak, razlozi za ovu, kao i za sve druge njihove no ve snažne balkanske inicijative, sasvim su drugo pitanje. Za Bosnu i Hercegovinu, kao i za sve druge okolne ze mlje, od te inicijative može biti velike koristi, i zato je su ludo odbacivati je unaprijed (pozivajući se na negativno historijsko iskustvo s osmanlijskom vladavinom), ali o motivima se može relevantno razmišljati i racionalno raspravljati samo iz perspektive globalnih turskih državnih problema i interesa, planova i potreba. Zato Silajdžićevo isuviše lakonsko objašnjenje turskih motiva ("historijske veze naše regije s Turskom", "činjenica da u Turskoj danas žive milioni ljudi porijeklom iz naših krajeva") djeluje tek kao ukrasna vrpca, koju je bolje ne razvezivati, jer "historijskih veza" kad je riječ o Bosni i Hercegovini, da parafraziram Selimovića, ima mnogo, i ne slažu se među sobom… Međutim, ono što bi Bosna i Hercegovina, bez obzira na motive Ankare, mogla profitirati od turske inicijative - sređivanje prilika u regionalnim odnosima pa, onda, i "u kući" - toliko je važno i presudno, da tom poklonu "ne treba gledati u zube", ali ga ne treba ni mistificirati "historijskim vezama" i sličnim figurama. Pa ako Silajdžić od svega toga još profitira na izborima, bolje za nj.





Arnautov amandman



Dnevna računica i vlastiti interesi



S obzirom na apsolutni konsenzus, pravu dogmu, svih bošnjačkih političkih faktora (i ne samo njih) o nedopustivosti "trećega etniteta", ono što je ovih dana izveo Silajdžićev savjetnik Damir Arnaut, ako je rečeno s poslodavčevim znanjem i u suglasnosti s njime, otvara seriju vrlo neugodnih pitanja. Evo njegovoga stava: "Ako smatramo da je legitimno zagovarati regionalizaciju zemlje, u smislu 5 ili više teritorijalnih jedinica baziranih na ekonomskim i zemljopisnim kriterijima, onda ne možemo reći da je neustavno zagovarati tri jedinice bazirane na etničkim. To jeste politički opasno, ali se moramo zapitati zbog čega neki predstavnici hrvatskog naroda smatraju da je to jedini način da ostvare svoje legitimne zahtjeve. Činjenica je da je položaj Hrvata u Federaciji BiH jako nepovoljan i za to ne možemo kriviti Republiku Srpsku... Ja nažalost moram konstatirati da smo mi premalo uradili kada je u pitanju pozicija hrvatskog naroda u FBiH da bi sada mogli samo osuđivati pozive za treći entitet."

Zaprepašćujuće je kako zaposlenik u Predsjedništvu BiH Arnaut nastupa kao da ima puni kapacitet demokratski izabranoga političara, koristeći još pri tome vrlo autoritativno zamjenicu MI, koja u njegovoj imaginaciji predstavlja - koga, što? Harisa Silajdžića, stranku SBiH, bošnjački narod, Federaciju, Bosnu i Hercegovinu?... Ako Arnaut govori ono što Silajdžić (sada) misli, eto, onda, još jednoga nevjerojatnog salta; do sada je pravo na "treći entitet" nudio Hrvatima samo Dodik, sada, evo, i Silajdžić! Punih petnaest godina od rata i Daytona, sve do jučer, za politiku "stopostotne BiH" svaka priča o "trećem entitetu" bila je antiustavna rabota, nastavak separatističke Herceg-Bosne, rasturanje države BiH, podjela u etničke torove, a da je "položaj Hrvata u Federaciji BiH jako nepovoljan" i da "za to ne možemo kriviti Republiku Srpsku" - to sada s ove adrese čujemo prvi put! Čime je moguće obrazložiti takav fantastični preokret? Hoćemo li možda čuti kakav principijelni demanti iz Silajdžićeva kabineta? Ili sve to znači da ni za onu dosadašnju politiku nije bilo nikakvih principijelnih razloga, nego samo dnevna računica, vlastiti interesi, koji se mogu mijenjati kad treba i kako zatreba?

Tekst zbog kojeg je osuđen Predrag Matvejević
Naši talibani
Piše: Predrag Matvejević

Ljudi od pera snose za sve to golem dio krivice. Bilo bi dobro kad bi postojao poseban sud, ne samo onaj u Haagu , jedan još viši od njega, bolji i stroži od sudova časti što su poslije Drugog svjetskog rata u nas i u Evropi sudili kvislinškim piscima. Da takav sud osudi pred javnošću sve one koji su krivi za ovo što se dogodilo i da im prije svega navede imena: onog tko je od početka pripremao i poučavao 'vožda' ( Dobricu Ćosića i njegove skutonoše), onog koji je podržavao 'vrhovnika' i upregao svoje tupo pero u opravdanje agresije na Bosnu ( Ivana Aralicu, na primjer), onog tko je držao mikrofon pod bradom guslaru i veličao njegove podvige dok je tukao po Sarajevu ( Momu Kapora). I sve ostale koji su bili uz zločin, poticali na nj, skrivali ga, opravdavali na razne načine i još uvijek ga pokušavaju opravdati: Matiju Bećkovića koji unesreći svoj talent, Đogu i Nogu s njihovom nakaradnom mistikom, Bobanovog i Tutinog pobočnika Anđelka Vuletića, Milu Pešordu koji je čak i svoje kolege koji su ostali u Sarajevu pod četničkim bombama zvao 'posrbicaama' te, zajedno s njima, mnoge druge
Krajem ljeta i početkom jeseni 2001. godine dva puta sam bio u Bosni i Hercegovini. Dugo su padale kiše u septembru. U oktobru je bilo vedro i toplo. S ekipom francusko-njemačke televizijske mreže ' Arte', koja je pripremala emisiju o Balkanu, bio sam najprije u Mostaru. Dva tjedna kasnije, došao sam još jednom u Sarajevo, gdje je francuski 'Centar André Malraux' upriličio susret evropskih pisaca. Mi sami malo što možemo organizirati - osiromašili smo, zavadili se, razišli. U mome dnevniku prepliću se i sjedinjuju dojmovi s oba putovanja.

Prvi sam put doplovio morem od Ancone do Splita, pa produžio kopnom, dolinom Neretve, do Mostara. Drugi sam put, preko Beča, došao u Sarajevo, te otud, zajedno sa stotinjak pisaca i novinara, ponovo krenuo prema Mostaru. Išli smo vlakom koji, nakon posljednjega rata, rijetko vozi tom prugom. Nekad su tuda svakodnevno prolazili putnički i teretni vagoni. Kao mladi student, radio sam na izgradnji željezničke dionice između Konjica i Jablanice. Bio sam na 'omladinskoj akciji' kraj Ostrošca - dizali smo se rano, odlazili na rad prije velikih vrućina, kupali se poslije podneva u rukavcima Neretve. Sjećam se neobičnih boja u zoru, bjeline kamena koji izranja iz noći, žbunja ovlažena rosom, bistre rijeke, njezinih obala, stijena, virova. Ohrabrivalo nas je sunce što se dizalo, svjetlo koje se širilo: 'Izgradit ćemo zemlju ljepšu nego što je bila', maštali smo. Mnogi su od nas vjerovali u svoju maštu, i ja među inim. Zavidio sam jačima od sebe koji su bili kadri raditi više i bolje: ta je pruga spajala Bosnu s Hercegovinom.

Na sarajevskoj stanici, koja je nedavno bila srušena i sad je uglavnom obnovljena, ukrcali smo se jednog jesenskog dana u 'vlak bez voznog reda' (tako se zvao stari film o našim zemljacima koji su nakon Drugog svjetskog rata odlazili iz siromašnog dijela zemlje u bogatiji, s juga prema sjeveru). Obuzela me nelagoda, sve je unaokolo podsjećalo na nedavne događaje. Na putu me trenutačno popuštala, zatim se opet vraćala.

Mostar je još prepolovljen premda se sad lakše prelazi s jedne strane, na kojoj su većina Hrvati i katolici, na drugu, na koju su protjerani građani muslimanskoga porijekla. Rijeka teče po sredini ali granica ne slijedi njezin tok. Inozemna je pomoć obnovila nekoliko mostova. Stari most, simbol grada, sav je još u ruševinama.

Vidjeli smo ga najprije noću, po kiši, osvijetljena žmirkavim lampama. Zamijenio ga je zapravo drveni prijelaz, nalik na brvno bačeno preko golemog potoka. Kule sa strane, u mraku, izgledaju kao sablasti u nekoj priči koja nije dovršena. Oko njih su ćepenci zanatlija, tkalja, zlatara. Taj je dio grada, koji se zove ' Kujundžiluk', mjestimice obnovljen. Tko je sve ovo srušio', pitaju me članovi televizijske ekipe koja snima sve što stigne: oblake nad grdom, izmaglice u dolini, pljuskove što nas prate. To su učinili hrvatski ekstremisti - naglašavam riječ 'ekstremisti' kako ih ne bi poistovjetili sa svim Hrvatima.

Sutradan se nebo razvedrilo. Opet smo došli na mjesto na kojem je nekoć stajao poznati Stari most. Prizor je sada drukčiji, ali ne i ljepši. Kameniti potpornji sa strana popuštaju, u dno rijeke utiskuje se betonska masa da bi se dobio čvrst oslonac za gradnju.
U obližnjoj kavani, koja je nekad bila sva raspjevana od sevdaha, malo tko još navraća na 'tursku kahvu'. Šum rijeke razbija gotovo grobnu tišinu. Prilazi nam čovjek srednje dobi, nervozan i uznemiren. Moli strance da nađu nekakva posla za nj, kaže da zna jezike, vodit će ih po gradu, sve će im pokazati. Uporan je. Jedan prijatelj mu dade dvije-tri njemačke marke. Otišao je, nije tražio više.

Krenusmo da vidimo džamije u susjedstvu. Neke su na početku počeli rušiti 'Srbi', a dokusurili ih 'Hrvati' (stavljam ponekad navodnike kad govorim o nacionalistima ili fašistima, a ne o narodu koji s njima ne poistovjećujem). Ni jedna muslimanska bogomolja nije ostala čitava.

Obnavljaju se – može se uočiti koji je dio minareta od starog kamena, tamnijega, a koji dodan od novog, mlađega. Pomoć je pristigla iz islamskih zemalja. Neke su od njih uvjetovale svoj prilog ustupcima: primjećujem stanovite običaje kakvih kod ovdašnjih muslimana prije nije bilo. Stari most nije spajao samo dvije obale grada Mostara - bio je veza između Istoka i Zapada. Susrećem prijatelje iz djetinjstva, Emira, Ibru, Fatimu, 'ponižene i uvrijeđene'. Nitko od nas nije mogao ni zamisliti nešto slično ovom što se dogodilo. Lukavi su bili oni koji su sve to izveli, potcijenili smo njihove sposobnosti.

Strahotne su dojmove ponijeli oni koji sa mnom prođoše bivšim Bulevarom Revolucije i ulicom koja nosi ime najvećeg pjesnika ovoga kraja - Alekse Šantića. Tu je bio i ostao stari zatvor nazvan 'čelovina': 'U njoj ima na stotine soba/ svaka soba za jednoga roba', to su riječi tužaljke. Prolaznik koji me prepoznao reče mi da je to sada 'jedina zajednička ustanova koja još stvarno djeluje u gradu'.

Granica je obilježena šutnjom i nepovjerenjem. Presijeca je 'prva linija' na kojoj se vodila suluda bitka. Na zidovima koji se nisu survali vidi se bezbroj rupa od kuršuma: pucalo se bjesomučno, s osvetničkim jarom, u želji da se što više uništi. Na Bulevaru je i kuća u kojoj sam proveo djetinjstvo a moji roditelji starost. Ostala je bez krova i poda. Kroz razvalinu koja je nekad bila prozor izbila je duga grana zove, u našem kraju tako nazivaju bazgu. Intervjuraju me na tom mjestu. Stranci ne mogu ni zamisliti što sve osjećam dok odgovaram na pitanja. Ne samo stid.

Teške su štete pretrpjele bogomolje kraj kojih prolazimo. Katolička crkva Svetoga Petra i Pavla pogođena je na početku sukoba, sredinom 1992, granatama 'jugoslavenske' vojske, već 'etnički očišćene' i srbizirane, pomiješane s 'rezervistima' pokupljenim bog zna kako iz istočne Hercegovine i Crne Gore. U toj sam se crkvi, kao dječak, molio da mi se otac vrati živ iz nacističkoga lagera u Njemačkoj. I ona je obnovljena zahvaljujući pomoći s raznih strana - iz Hrvatske i inozemstva, vjerojatno i novcem prikupljenim na hodočašćima u Međugorje.

Novi zvonik je viši čak i od onog na zagrebačkoj katedrali. Nezgrapan, neskladan, ružan, postavljen je tako da po svaku cijenu nadvisi sve džamije i pokaže prednost jedne vjere nad drugom. Nad gradom, na brežuljku zvanom Hum, kraj mjesta gdje je bila mala austrijska tvrđava, dignut je golemi križ koji se vidi sa svih strana - da potvrdi nadmoć u gradu u kojem nikad prije nismo bili većina. Na jednoj strani je katolički biskup, grub, netrpeljiv, nedostojan svećeničkog poziva, na drugoj je franjevački red, koji brani svoje interese, više materijalne nego duhovne: sukobljavaju se međusobno na način koji sramoti samu vjeru. Kardinal koji stoluje u Sarajevu ne umije naći lijeka tome - i sam je izabran u prilikama u kojima je možda izgledao boljim nego što jest. Franjevci iz Bosne, iz 'Bosne srebrne', neusporedivo plemenitiji i odaniji vrijednostima kršćanstva, ne mogu utjecati na svoju redovničku braću.

***

Pređosmo rijeku preko privremenog mosta i popesmo se obronkom do mjesta na kojem je bila, s istočne strane grada, pravoslavna crkva. Isticala se svojom gradnjom, položajem, ljepotom. Ni kamen na kamenu od nje nije ostao. Nakon što je otud potisnuta četnička vojska, hrvatski su je križari najprije tukli granatama a zatim digli u zrak dinamitom te pretvorili u gomilu šute. ( Na posve isti način 'Srbi' su u Banjaluci sravnili sa zemljom velebnu džamiju Ferhadiju i, po vrhu, od njezina kamena napravili parkiralište.) Uz polomljene crkvene dveri ostao je dio golemoga križa iskovana u željezu, bačenog na zemlju, pogaženog, zarđalog. Nije li barem Kristov križ zajednički obadvjema kršćanskim vjerama!

Povedoh oveću grupu uz strminu, prema mjestu na kojem je stara pravoslavna crkvica bila stoljećima ograđena i ukopana - Turci su dopustili da tu ostane ali da se ne ističe. I ona je teško oštećena. Evropska uprava u gradu pomogla je da se obnovi. Dvije-tri lijepe ikone spašene su i vraćene u nevelik ikonostas. Ulazna vrata nam je otvorio tamnoput čuvar, mala rasta, iznenađen i nekako preplašen. Zapodjenuh razgovor s njim i sjetih se običaja svojih roditelja: ostaviti nešto za održanje bogomolje ma kojoj vjeri pripadala, mali milodar. Kad iziđosmo, crkvenjak mi reče da ne zna može li to primiti. 'Znate, ja sam musliman. Opasno je ovdje bilo pravoslavcima čuvati crkvu. Zovem se Ređep Gaš, zovu me Ređo.' Ime je, očito, muslimansko, prezime bi moglo biti i albansko. Pružih mu ruku.
Sjetih se kako sam osamdesetih godina boravio nekoliko puta na Kosovu zanoseći se iluzijom da bih mogao učiniti nešto da se poboljšaju odnosi između Srba i Albanaca u Jugoslaviji. Susreo sam tada, u manastiru Dečani, pravoslavnog monaha Justina Đukića, naočita i stasita čovjeka rodom je bio iz Bosne. Odveo me u manastirske trezore i pokazao njihovo blago.

'Kako je sve to spašeno, oče? Vojske su ovuda harale', pitao sam.

'Spasili su sve to ovdašnji Albanci. Čuvali po kućama, s koljena na koljeno prenosili, kao svetinju. Govorili da im sreću donosi, rodne godine, zdravu djecu. A danas se i mi i oni razularili', reče ponizno i zašuti. Ne zašto me tjeskoba muslimana Ređepa u maloj mostarskoj crkvi podsjetila na širokogrudnost monaha Justina u kosovskom manastiru. U nas su takvi izuzetci rijetki . Čudimo se sami sebi kad se s njima suočimo.

Desetak kilometara južnije, niz Neretvu, nalazi se gradić Počitelj, opisan u jednom od blistavih štiva Ive Andrića: 'Na kamenu u Počitelju'. Tu je nekad bila turska straža, štitila je prolaz na mjestu gdje se rijeka stisnula između dva brijega, koje nadvisuje tvrđava s lijeve obale. U Počitelju bijaše lijepa džamija, velik hamam, mejtef. Gotovo svi stanovnici bili su muslimani.Ljeti bi tu 'pehlivanio' Zulfikar Džumhur, zvani 'Zuko', daroviti putopisac i slikar. Organizirao je u ovom gradiću susrete umjetnika iz cijeloga svijeta. Umro je, srećom, na vrijeme da sve ovo ne vidi - musliman po rođenju i Beograđanin po izboru.

Mjesto je pusto, džamija razmrskana, minaret prebijen, kuće porušene. Stanovnici su se razbježali da ih ne pobiju najprije Srbi i Crnogorci pri povlačenju, zatim Hrvati koji su okrutno zagospodarili ovim krajem. Vratile se dvije-tri familije, koje nigdje nisu našle utočišta. Uđoh u kuću (još je kišilo), pozdravih žitelje, upitah ih od čega žive.

'Ovuda prolaze automobili. Poneko se zaustavi da vidi sve ovo, pa kupi ljekovita bilja koje skupljamo unaokolo po brdu. Samo smo tri familije ostale ovdje među ruševinama.'

Zamolih staricu da mi proda malo kamilice, da nešto kupim i pomognem joj. Umotala ju je u fišek od novinskog papira, mjestimice mokrog od memla u stanu. Uzeh ga ozbiljno, kao da smo sklopili posao. Primijetih suzu na njezinu licu. Držala za ruku dječačića, vjerojatno unuka, koji je gledao oko sebe očima što su rano upoznale strah. Dadoše mi na rastanku šipak, raspuknut od zrelosti.

'Sladunac je. Ponesi, nek" ti se nađe'. Izišao sam držeći čvrsto u ruci fišek kamilice da se novina ne raspadne, i šipak. I meni su oči zasuzile. Moji suputnici su vjerojatno pomislili da je to od kiše.

Na ulazima u Počitelj - ajme! - dva su golema križa. Kad sam tu bio prije nekoliko godina s talijanskim prijateljima, bio je još jedan, treći, na vrhu turske kule. Rekoše mi da je kardinal naredio da se samo taj odozgo skine. Stanovnici gradića bili su, kako rekoh, muslimani. I druge vjere imaju svoje fundamentaliste, ne samo islam.

Novi zvonik je viši čak i od onog na zagrebačkoj katedrali. Nezgrapan, neskladan, ružan, postavljen je tako da po svaku cijenu nadvisi sve džamije i pokaže prednost jedne vjere nad drugom. Nad gradom, na brežuljku zvanom Hum, kraj mjesta gdje je bila mala austrijska tvrđava, dignut je golemi križ koji se vidi sa svih strana - da potvrdi nadmoć u gradu u kojem nikad prije nismo bili većina. Na jednoj strani je katolički biskup, grub, netrpeljiv, nedostojan svećeničkog poziva, na drugoj je franjevački red, koji brani svoje interese, više materijalne nego duhovne: sukobljavaju se međusobno na način koji sramoti samu vjeru. Kardinal koji stoluje u Sarajevu ne umije naći lijeka tome - i sam je izabran u prilikama u kojima je možda izgledao boljim nego što jest. Franjevci iz Bosne, iz 'Bosne srebrne', neusporedivo plemenitiji i odaniji vrijednostima kršćanstva, ne mogu utjecati na svoju redovničku braću.

***

Želio sam da se snimi i čuveno bogumilsko groblje u Radimljima, kraj Stoca.

Između Počitelja o Čapljine zemlja je plodna : rastu loza, smokva, šipak, bajam, naranča sve mediteranske biljke, voćke, trave. Kiša je prestala i mirisi borovine pomiješani su s vlagom. Poznajem Stolac, u kojem mi je otac službovao nekoliko godina , kao u nekoj vrsti izgnanstva. Skladan gradić na objema stranama rječice Bregave, pod brežuljkom na kojem su ostaci srednjovjekovne kule. Središte je imalo izrazito muslimanska obilježja: džamiju, kuće sa strehama, šedrvan, 'demirli pendžere', avlije optočene oblutcima.

Nisam vjerovao da je Stolac toliko stradao dok ne dođosmo do mjesta gdje je bio stari dio grada. 'Hrvati' su srušili sve što ima ikakvo istočnjačko obilježje, otjerali muslimanske obitelji iz stanova, mnoge i pobili. Kad su malobrojni povratnici nedavno pokušali ponovo podići džamiju, rastjerali su ih slično kao što su postupili 'Srbi' u Trebinju, pogotovo u Banjaluci prema onima koji su željeli obnoviti Ferhadiju. Moj prijatelj, profesor u Americi, reče da je ovdje učinjeno isto što i u Vukovaru:'hrvatski Vukovar'.

Na ulazu u bogumilsko groblje bila je svojedobno nevelika zgrada, u kojoj su se mogle kupiti ulaznice i razglednice, knjige o bogumilima na više jezika, popiti čaj i predahnuti. Srušena je. Na jednom zidu koji još strši neki vrli vjernik napisao je: 'Nećemo heretike'. Podsjećam strance kako je Miroslav Krleža, kad smo nakon 1948. bili najugroženiji, isticao kako se ovdje očitovala naša prava pripadnost: 'ni Bizant ni Rim, treća komponenta'.

Još se daju pročitati imena neznanih nam predaka: Miogost, Bolašin, Bratović. Neka su od njih napisana na staroj bosančici. Stečci su teški, a dinamit skup. Vjerojatno zato nisu ni uklonjeni niti razoreni. Ostali su na mjestu gdje stoje od davnina, kraj čempresa koji se njišu na vjetru i bdiju nad njima. U blizini nema ljudi - vidjeh samo čudaka koji nervozno hoda ovamo-onamo među kamenim gromadama govoreći sam sa sobom. Tražio sam da televizijska ekipa sve to snimi. Otišli smo otud osupnuti. To se dogodilo na kraju moga prvoga putovanja i svjedočenja za emisiju 'Arte'.
Na dolasku nisam primijetio, nego tek na povratku - prošli smo kraj natpisa koji pokazuju put u naselja Bobanovo i Šuškovo. Nije nikakvo čudo što su nadomak Stolca, to jest onog što se tu dogodilo. Tko su Boban i Šušak? - upitaše me suputnici? Boban je bio poslovni čovjek i član Saveza komunista pod prošlim režimom. Okrao je trgovačko poduzeće kojim je upravljao i dopao zatvora. Svoju je kaznu kasnije predočio kao žrtvu za hrvatstvo. Tako je postao poglavarom Herceg-Bosne u času kad su osnivani logori za muslimane i kad je srušen stari most u Mostaru. Umro je pod okolnostima koje su neki poznavaoci prilika smatrali dvojbenim. Nije dospio pred sud u Haagu za ratne zločine.

Šušak je pak bio najutjecajnija ličnost u Tuđmanovoj vlasti. Pokazao je stanovitu organizacionu sposobnost za vrijeme rata devedesetih godina, kao ministar obrane. ('On mi je najbolji ministar', govorio je Franjo.) Emigrirao je mlad u Kanadu, ostavivši za sobom nezbrinutu suprugu s tek rođenim djetetom. Dva puta sam ga vidio na televiziji kako diže ruku i pozdravlja ustaškim pozdravom - jednom u Posušju, drugi put među alkarima u Sinju. Pripisuje mu se najveća zasluga u prikupljanju novca za izbor Franje Tuđmana među našim iseljenicima u Americi.

Ne zna se točno je li u toj golemoj sumi bio i dio blaga pobijenih zagrebačkih Židova, koje je odnio Ante Pavelić u Paragvaj bježeći ispred partizana, u golemim sanducima, prepunim zlatnine, o kojima svjedoči u svojim memoarima njemački namjesnik u Zagrebu, general Glaise von Horstenau. Gojku Šušku je, čini se, bila važnija moć nego probitak. Svojim je suradnicima i srodnicima ipak omogućio da se obogate na nečuven način, pljačkajući Hrvatsku. I on je umro prije Haaga. U naselja koja nose imena Bobana i Šuška ne mogu se nastaniti ni muslimani koji su ostali bez domova, ni pogotovo Srbi. Ovdje kršćanstvo, ni katoličko ni pravoslavno, ne poznaje samilost, Kristovu 'ljubav prema bližnjem.

Imali sličnih primjera? – pitaju me dalje. Teško ih je sve pobrojati. Na poljani kraj gradića Pakraca, u Lici, koja je u geografiji geenocida dobila ime 'Pakračka poljana', stanoviti Merčep je sa svojim pobočnicima pobija mnogobrojne Srbe, zarobljenike iz Slavonije i okolne mještane. Tuđmanovski sudovi nisu mu sudili, a ni oni poslije Tuđmana, premda su zločin njegovi i njegove vojske svima poznati. Kraj naselja zvanog Merdak je sličan pojam obavijen crnim velom mita: «Merdački džep». I tu su masovno ubijani Srbi. U bosanskom selu Ahmići 'katoličko-hrvatski' ekstremisti poubijali su Muslumane i sušili im bogomolju. Nakon operacije zvane 'Oluja', kad je običan srpski živalj istjeran iz krajine, poubijani su mnogobrojni starci i starice zajedno s gotovo svima onima koji nisu mogli ili htjeli bježati: kuće su im srušene i spaljene, a njihovo rušenje i paljenje pripisano je samim Srbima. Bio sam na tim mjestima. Vidio sam ih.

Ima još mnogo detalja u tom mozaiku koji slični na srednjovjekovni danse macabre.

***

Drugo putovanje, s uzvanicima 'Centra André Malraux', završilo se u Blagaju kraj Mostara, na izvoru Bune, 'rječice ledene kao mraz i bistre kao suza', po zapisu drevnog hercegovačkog kroničara. Ovdje je ponovo otvorena tekija, dom derviša u koji se ulazi bez obuće. Žene tu moraju prekriti glavu maramom. Nekim čudom narod ovdje nije stradao, a samo mjesto nije rušeno. Norvežani su, u znak pomoći, napravili uzgajalište ribe. Pokazalo se unosnim – voda je svježa, čista, bogata. Desetci mojih prijatelja i iz Bosne i iz Srbije i iz raznih dijelova Istočne Evrope nemaju čime platiti skroman obrok, pastrvu koja se tu mrijesti i uzgaja, čašu bijeloga vina, hercegovačkog. Naša bijeda - ex Oriente lux!

Vratit ćemo se u Sarajevo opet 'vlakom bez voznog reda'. U vagonima je s nama ekipa novinara splitskog opozicijskog tjednika 'Feral Tribun'. Taj je list bio jedan od rijetkih u kojem sam u Tuđmanovo vrijeme mogao objavljivati u svojoj zemlji ne skrivajući što mislim o njezinim vođama. On je osvjetlao obraz gradu koji se proslavio svojim otporom fašizmu, na koji fašistička sablast opet baca svoju sjenu. 'Feralovci' su u toku vožnje izložili svoja izdanja. Zalili smo ih konjakom koji sam kupio na aerodromu i ponio drugarima u Bosnu. Darovali su mi dvije vrijedne knjige: 'Pisma prijestolničkom listu' Aristida Teofanovića (meni koji sam napisao toliko uzaludnih pisama) i 'Ukletog neimara' Bogdana Bogdanovića, nekadašnjeg beogradskog gradonačelnika. Oba autora žive danas u emigraciji, prvi u Amsterdamu, drugi u Beču. Susretali smo se po svijetu i sprijateljili u tuđim zemljama.

Grupa 'čudnih putnika' ( to je dio Baudelaireova stiha, koji je preuzeo kao naslov francuski organizator) smjestila se na povratku, zajedno s urednicima 'Ferala', u vagon u kojem se 'točilo'. Bilo nas je odasvud. Stajali smo uz šank. Pili smo s nogu crno i bijelo, žilavku i blatinu. Počeli smo pjevati na sav glas pjesme iz raznih dijelova zemlje u kojoj smo donedavno zajedno živjeli, koje svi znamo. Nesretan je narod koji više ne smije ili ne umije pjevati zajedničke pjesme. Nije mi do ponovnog stvaranja države ili režima koji je mogao biti bolji nego što je bio, nego do druženja, do drugarstva koje se ne može ničim zamijeniti.
Dugo u noć nastavili smo se družiti po Sarajevu. To više nije bilo za nas srušeni grad. Ali on još nije zaboravio svoje građane koje pogiboše od granata u ulici Vase Miskina Crnog, gdje su čekali štrucu kruha, ili pak na tržnici Markale, gdje su došli da uzmu mjericu krumpira: raskomadana tjelesa, mrtve na mjestu i umiruće koje se pokušavalo prenijeti u bolnice u kojima više nije bilo mjesta, rane što krvare i lokve krvi na trotoaru, zapomaganje kojem više nije bilo pomoći. I poslije svega toga, svi se sjećamo strašnih i sramotnih vijesti i laži da su Bosanci ili Bošnjaci to sami sebi učinili kako bi privukli pažnju svijeta. Još je strašniji i sramotniji sam smisao tih vijesti i takvih laži koje su režimski propagandisti pokušali svim sredstvima proturiti: ta navesti nekoga da se sam ubija bilo bi gore nego ubiti ga.

Sutradan smo bili ozbiljni. Priđe mi jedan pisac, sunarodnjak i rodoljub te me opomenu što sam 'tako strogo' govorio o hrvatskim zločinima u Hercegovini. Odvratih mu da nije shvatio smisao moga svjedočenja: govoreći 'tako strogo', ja sam u isto vrijeme izazivao. Izazivam srpske ili bosanske ili crnogorske ili ne znam koje pisce i intelektualce da na sličan način kažu ono što su dužni reći o zločinima koje su počinili njihovi sunarodnjaci. 'Helsinška povelja', časopis iz Beograda, objavila je ove jeseni u dva navrata popise zločina za vojske i 'paravojnih jedinica' kojima su upravljali Miloševići, Karadžići i Mladići i njihovi suradnici, borci 'za Veliku Srbiju koja bi se protezala do linije Karlobag-Ogulin-Karlovac-Virovitica: troipogodišnje granatiranje Sarajeva, bombardovanje Dubrovnika, paljenje Konavla, razaranje Vukovara, ubijanje 7.000 civila u Srebrenici, (podatke) o koncentrcionim logorema Keraterm, Omarska, Trnopolje, Manjača, o leševima albanskih beba i devojčica koje isplivavaju iz hladnjača, iz Dunava i iz jama u blizini policijskih objekata u okolini Beograda, o hiljadama poginulih i obogaljenih srbijanskih mladića u ratovima u kojima Srbija 'nije učestvovala'… o isključivoj, netolerantnoj, rigidnoj i reakcionarnoj Srpskoj pravoslavnoj crkvi'. To je napisao i potpisao Srbin.

Također u 'Helsinškoj povelji' ( Beograd, oktobar 2001) potvrđuju se, opet iz pera Srbina, te optužbe dopunjuju pozivom da se pozovu na odgovornost oni koji su za to krivi: 'Teze o tome da Srbija nije učestvovala u ratovima, da su Srbi branili svoja ognjišta, da su samo uzvraćali na napada toliko su nesuvisle i nelogični, u toj meri neistinite i neutemeljene u bilo kakvom dokumentu, dokazu ili iole verodostojnom podatku, takva su konstrukcija i laž da ih je nepotrebno posebno komentaristati. Prosto je neverovatno da srpski intelektualci, Srpska pravoslavna crkva, srpski političari i oni u opoziciji i oni na vlasti, uključujući predsednika Koštunicu, srpski mediji, oficirski kor, prinčevi i princeze iz dinastije Karađorđević koji su se pompezno vratili u svoje dvorove, članovi Krunskoga saveta, Srpske akademije nauka i umetnosti, Udruženja književnika i najšire javno mnenje ne znaju za temeljno i do poslednje cigle razaranje Vukovara, spaljivanje Konavla, gađanje Dubrovnika i sa mora i sa kopna (kojom prilikom gine u svom dubrovačkom domu srpski pesnik Milan Milišić), bombardovanje Mostara, troipogodišnje granatiranje Sarajeva, stravični masakr u Srebrenici, pokolje, silovanja i neljudska iživljavanja u Višegradu i Foči, koncetrecione logore Trnopolje, Omarska, Keraterm i Manjača u Bosanskoj Krajini, gdje se nije ratovalo, rušenje gotovo svih džamija na teritoriji nekadašnje Bosne i Hercegovine i mnogo drugih zločina…

Koristeći energično i uporno svoje pozicije, predsednik Koštunica je bio protiv izručenja Miloševića Haškom tribunalu i otvaranja jama sa telima albanskih civila, doveženim sa Kosova za i zakopanih u blizini policijskih objekata u Srbiji. Otkopane su već četiri jame sa oko 500 leševa. Još uvek ništa nije urađeno na utvrđivanju kako su i gdje ti ljudi ubijeni, ko su njihovi egzekutori, po čijem nalogu i kako su prebačeni i zakopani u neposrednoj blizini policijskih objekata. Postoje još tri identivikovane i obeležene jame u Batajnici, ali nisu otvorene i potpuno je neizvesno da li će i kada početi ekshumacija iz njih… jer bi to kompromitivalo poziciju Srbije u međunarodnoj zajednici». Ovim spiskovima možda jedino nedostaju žrtve kraj Prijedora, u Bosni, u današnjoj 'Republici Srpskoj': bacane su u neku vrstu močvare, nisu vađene, pobrojene, identificirane; pretpostavlja se da ih je oko desetak hiljada.

Do bombardiranja Beograda i još nekih gradova u Srbiji, protiv kojeg je autor ovih redova protestirao u Avianu, odakle su polijetali avioni NATO-a, nije - avaj – došlo slučajno: predsjednik Koštunica i svi ostali koji se time služe kao alibijem, zaboravljaju da je do toga došlo nakon što je gotovo sedam stotina tisuća Kosovara izgnano i ne zna se točno koliko od njih poubijano. Vidjeli smo slike toga 'etničkog čišćenja': žene, starce i djecu u blatu, po kiši, s nemilosrdnim goničima i tenkovima za leđima. To se nastojalo sakriti od srpske javnosti.

Ljudi od pera snose za sve to golem dio krivice. Bilo bi dobro kad bi postojao poseban sud, ne samo onaj u Haagu, jedan još viši od njega, bolji i stroži od sudova časti što su poslije Drugog svjetskog rata u nas i u Evropi sudili kvislinškim piscima. Da takav sud osudi pred javnošću sve one koji su krivi za ovo što se dogodilo i da im prije svega navede imena: onog tko je od početka pripremao i poučavao 'vožda' (Dobricu Ćosića i njegove skutonoše), onog koji je podržavao 'vrhovnika' i upregao svoje tupo pero u opravdanje agresije na Bosnu ( Ivana Aralicu, na primjer), onog tko je držao mikrofon pod bradom guslaru i veličao njegove podvige dok je tukao po Sarajevu ( Momu Kapora). I sve ostale koji su bili uz zločin, poticali na nj, skrivali ga, opravdavali na razne načine i još uvijek ga pokušavaju opravdati: Matiju Bećkovića koji unesreći svoj talent, Đogu i Nogu s njihovom nakaradnom mistikom, Bobanovog i Tutinog pobočnika Anđelka Vuletića, Milu Pešordu koji je čak i svoje kolege koji su ostali u Sarajevu pod četničkim bombama zvao 'posrbicaama' te, zajedno s njima, mnoge druge.

I neki od Bosanaca i Bošnjaka, premda im je narod najviše stradao, morat će progovoriti o onom što se dogodilo u Grabovici, Čelebićima, Bradini, Busovači i ne znam gdje još., što učiniše zločinci nalik na Ćelu i Cacu. Sve nije bila obrana.

Kao što su napredni njemački pisca iza Drugoga svjetskog rata postavili, ne bez rizika, ogledalo pred lice nacije i nastojali joj pokazati što su sve u njezino ime učinili nacisti, i mi ćemo morati kad-tad postupiti na sličan način. Hrvati to nisu učinili ni za zločine ustaša u prošlom ratu - danas to čine za nas sinovi naših Židova, čiji su roditelji pobijeni po ustaškim logorima. Srbi ponovo slave Dražu Mihajlovića zaboravljajući kame njegovih četnika ne samo uz krvavu Drinu. I Slovenci su dugo šutjeli o svojim zločinima, s kraja onog rata.

Malo tko od nas pomišlja na to da sebe pogleda u ogledalu povijesti, bojeći se vlastite slike. Pisci se klone takva nezahvalnog posla. Nacionalna inteligencija ne želi vidjeti svoju naciju na taj način. Novim vođama je, kao i starim, najprije do vlasti. Mi smo, dok bijasmo u zajednici, isticali najčešće tuđa zlodjela prikrivajući vlastita. Dok se svatko ne okrene sebi samome i ne preispita svoju savjest neće biti ni pravog osvješćenja ni istinske katarze.

Kako smo bratski financirali srpsku agresiju
Društvo srpsko-hrvatskog prijateljstva
Piše: Boris Dežulović



Usred rata u BiH, ali i kalendarski točno usred rata u Hrvatskoj, istog dana dok hrvatski inženjerci postavljaju pontonski most na Maslenici, a HDZ-ova političko-medijska industrija po Hrvatskoj progoni pacifiste i muslimanske izbjeglice, Republika Hrvatska generalu Ratku Mladiću, bivšem komandantu Kninskog korpusa JNA, ratnom zločincu koji je tenkovima pregazio Škabrnju i ubijao Zadar i Šibenik – i, nota bene, granatirao Maslenički most – isplaćuje u gotovini devet milijuna dvjesto osamdeset i tri hiljade i dvjesto sedamdeset osam njemačkih maraka



Photo: Dragan KujundžićVas, gospodine, treba mobilizirati, poslati na frontu, i prvog momenta kad okrenete leđa – pucati vam u potiljak! - tom je besmrtnom rečenicom 1. srpnja 1993. politički komesar HDZ-a Drago Krpina poslao “mobilizacijski poziv” aktivistu Antiratne kampanje Zoranu Oštriću, zato što je na tribini “Razvaljivanje Bosne” u zagrebačkom KIC-u, dakle usred Hrvatske i usred rata u Bosni, širio pogubne ideje pacifizma.

“A muslimani su još u Makarskoj!” – tom je pak besmrtnom rečenicom legendarni Smiljko Šagolj 31. srpnja 1993. završio izvještaj o pokolju što su ga pripadnici Armije BiH počinili nad hrvatskim civilima u Doljanima, šaljući preko HTV-a “mobilizacijski poziv” Hrvatima u domovini, kojima – eto – usred Hrvatske i usred rata u Bosni, muslimanski izbjeglice slobodno šetaju po Makarskoj.

Ta su dva greatest shita orubila vreli mjesec srpanj 1993. godine u Hrvatskoj, zemlji u ratu s dva neprijatelja: unutrašnjim – dakle pacifistima, borcima za ljudska prava i ostalom veleizdajničkom gamadi – i vanjskim, poput bošnjačkih izbjeglica, i muslimana općenito, u civilu ili uniformi Armije BiH, u Livnu ili u Makarskoj.

Današnjeg čitatelja, sedamnaest godina kasnije, može to malo zbuniti, jer toga je srpnja četvrtina hrvatskog teritorija još uvijek stabilno okupirana od srpskih pobunjenika - 18. srpnja, recimo, dovršen je na mjestu srušenog Masleničkog mosta onaj slavni pontonski most. Pa ipak, Hrvati i Srbi skladno surađuju u zajedničkom ratu protiv Bošnjaka: neka nova otkrića, poput ratnog dnevnika komandanta Vojske Republike Srpske Ratka Mladića - iznesenog ovih dana u Haagu – popunit će naš kalendar za srpanj 1993. novim ljupkim detaljima.

Revni general bilježi tako u svoj rokovnik da su mu 15. srpnja 1993. na ime “učinjenih usluga” – to će reći pomoći u oružju i municiji, te artiljerijske i logističke podrške u obračunu s balijama – Hrvati isplatili 8,092.032 njemačke marke, što sa tjedan dana ranije isplaćenim avansom od dvije cisterne dizela i 1,191.246 maraka ukupno iznosi, da vidimo, devet i devet osamnaest, pišem osam pamtim jedan, dakle ukupno 9,283.278 maraka. Da, i dvije cisterne dizela. Da ponovimo, kako ne bi bilo zabune: usred rata u BiH, ali i kalendarski točno usred rata u Hrvatskoj, istog dana dok hrvatski inženjerci postavljaju pontonski most na Maslenici, a HDZ-ova političko-medijska industrija po Hrvatskoj progoni pacifiste i muslimanske izbjeglice, Republika Hrvatska generalu Ratku Mladiću, bivšem komandantu Kninskog korpusa JNA, ratnom zločincu koji je tenkovima pregazio Škabrnju i ubijao Zadar i Šibenik – i, nota bene, granatirao Maslenički most – isplaćuje u gotovini devet milijuna dvjesto osamdeset i tri hiljade i dvjesto sedamdeset osam njemačkih maraka.

A to je tek jedna od rata koju Zagreb isplaćuje srpskoj braći u Bosni, u ratu u kojemu – valja podsjetiti, da bi bilo zabune – Republika Hrvatska ni na koji način izravno nije umiješana. U veljači 2005., recimo, ekpert haškog suda Morten Torkildsen dokazivao je umiješanost Beograda u ratu u BiH dokumentom kojim jugoslavensko Ministarstvo obrane baš u to vrijeme, u ljeto 1993., Republici Srpskoj osigurava pomoć od pet i pol milijuna maraka. Pih!, prezirno bi otpuhnuo Franjo Tuđman, da je živ.

Povijest je zgodna stvar, jer se može pisati i na temelju činjenica. Ovako složene, one mogu dati sliku Domovinskog rata mrvu drugačiju od one zlatnim slovima upisane u TV-kalendar, ali to je i dalje tek zlonamjerno slaganje činjenica. Hajde da ih onda ne slažemo zlonamjerno, nego zloslučajno. To se u historiografiji naziva kontekstom - prirodnim staništem činjenica.

Mlada hrvatska država, koja u srpnju 1993. ima dvije godine i devet milijuna njemačkih maraka viška, tih dana stenje pod teretom rata. Prosječna plaća je jedva tristotinjak maraka, stotinu tisuća Hrvata ima socijalne iskaznice, sljedećih pedeset hiljada prima minimalac od osamdeset maraka, a još trideset hiljada plaću uopće ne dobiva. Dalmacija, izolirana od ostatka svijeta, tapka u mraku pod svakodnevnim redukcijama električne struje, koju im, južnjaci će se sjetiti, Tuđmanovi inženjeri pripuštaju tek par sati dnevno - od šest poslijepodne, da mogu gledati Santa Barbaru – obećavajući fantomske nizozemske dizel-elektrane.

Preživjeli među južnim Hrvatima koji su tada ležali u bolnicama, i kojima je život visio o kabelu agregata, svakako su mirniji sad kad znaju da su novac i dizel za elektrane i agregate kod Karlovca skrenuli za Banju Luku: u tom će mraku, dok su svjetla pogašena, generalu Mladiću biti isplaćeno obećanih devet milijuna maraka, što iznosi, da vidimo, dakle točno trideset tisuća prosječnih hrvatskih plaća. Po čemu ispada – vidite gdje se razlikuje zla namjera od zlog slučaja – da onih trideset tisuća Hrvata nije dobilo plaće za srpanj jer je novac bio potrebniji Ratku Mladiću.

Kako je tek onda bilo srpnja 1993. u Mladićevoj Republici Srpskoj – zapitat će se svaki socijalno osjetljivi Hrvat. A nije bilo lako. Oružja i municije Mladić ima – upravo tih dana, 22. srpnja, na Sarajevo će ispaliti do kraja rata nedosegnut rekord od 3777 granata – ali nema gotovine. A mora pri tom misliti i na braću u Hrvatskoj.



Photomontage: InstruktorSvega koji dan prije dogovorene isplate, 98,6 posto Srba iz Republike Srpske Krajine na referendumu glasa za ujedinjenje s Republikom Srpskom, a srpski generali iz Bosne, predvođeni Ratkom Mladićem, potpisuju s Martićevim generalima Sporazum o vojnoj suradnji. Konačno, 19. srpnja 1993., par dana nakon isplate iz Zagreba, na zajedničkoj sjednici Vlada RS i RSK o ujedinjenju dvije paradržave dogovoreno je – čitamo iz zapisnika – “konstituisanje zajedničke kreditno-monetarne, fiskalne, porezne, devizne i carinske politike”. Tako kaže zao slučaj, a zloj namjeri đavo ne da mira, pa se pita: je li onda razumno sumnjati da bar neka od devet milijuna maraka nije završila i u Kninu? Po čemu ispada – vidite gdje su zla namjera i zao slučaj slični – da je srpsku agresiju na Republiku Hrvatsku financirala Republika Hrvatska.

Kninu je, naime, svaka marka dobrodošla: galopirajuća inflacija pojela je dinar, pa u srpnju 1993. prosječna plaća srpskog vojnika po crnom kursu vrijedi jedva – tri “nemačka orlića”. Kako je Martićeva vojska tada brojala oko četrdeset hiljada ljudi, a Mladićeva 85 hiljada, ispada – sad već između zle namjere i zlog slučaja nema nikakve razlike – da je Hrvatska Srbima samo u srpnju 1993. isplatila dovoljno novca da plaćaju obje vojske puna dvadeset četiri mjeseca, odnosno točno dvije godine. Ili, ako vam je tako lakše, do kolovoza 1995. Ili, ako vam je tako teže, do kraja rata. Po čemu, opet, ispada – prepustimo se slobodno zloj namjeri - da je Domovinski rat završio onda kad Hrvatska više nije imala novca da plaća srpske agresore.

Odakle, međutim – na ovom mjestu dolazimo do ključnog pitanja – Hrvatskoj u srpnju 1993. devet milijuna maraka viška? Vi dobronamjerno nagađajte, a ja ću vam zlonamjerno pomoći još jednim zgodnim datumom iz TV-kalendara za srpanj 1993: šestog srpnja, dva dana prije nego što će Hrvatska isplatiti Mladiću avans za “učinjene usluge”, u sve hrvatske banke stiže dopis iz Ministarstva financija, kojim se direktorima nalaže da goleme svote deviza od otkupa stanova – sjećate se kad ste otkupljivali svoje stanove devizama, zbog 30-postotnog popusta? - prebace na stanovite račune u inozemstvu, iste one na koje su Hrvati iz dijaspore uplaćivali milijune na ime “pomoći za naoružavanje”. Po čemu ispada – eto kako je put u raj popločan zlim namjerama – da ste vi, poštovani čitatelji, podjednako vi koji ste uplaćivali “pomoć” domovini u ratu, i vi koji ste otkupljivali stanove, u srpnju 1993. poklonili generalu Ratku Mladiću devet milijuna jebenih njemačkih maraka. Jasnije je sada, zar ne, zašto nam tog vrelog ratnog srpnja neprijatelj nije Ratko Mladić, nego nesretni Bošnjaci iz izbjegličkih kampova i hipiji poput Zorana Oštrića, sa svojim veleizdajničkim tezama o besmislu rata. Kako vidite, braćo budale, rat je i te kako imao smisla.

A sada – ispričavam se na smetnji – nastavite s gledanjem TV-kalendara. Slavni su datumi na redu, od Dana Sabora do Dana državnosti. Srpanj ionako dolazi kasnije.

Dusa draga kako se on brine za Bosnu...


Špirić: Novčana pomoć iz islamskih zemalja nije namijenjena razvoju BiH, već terorizmu
Moraju se presjeći kanali pokušaja finansiranja terorizma u BiH, poručio je to predsjedavajući Vijeća ministara BiH.

Špirić: Ne mogu ti ljudi u ratu biti braća, a sada neprijatelji zemlje Predsjedavajući Vijeća ministara Bosne i Hercegovine Nikola Špirić smatra da se "ulazi u fazu izgradnje BiH kao vjerske države" i da je to "projekat koji će trajati decenijama i vijekovima uz pomoć islamskog kapitala najradikalnijih islamskih zemalja".

Ako misle građani BiH da je taj kapital namijenjen razvoju Bosni i Hercegovini, u dubokoj su zabludi. Dakle, moraju se presjeći kanali pokušaja finansiranja terorizma u BiH", kazao je Špirić na konferenciji za novinare u Sarajevu, odgovarajući na pitanje o različitim stavovima o postojanju potencijalnih terorista u BiH.

- Ovo je bio samo dokaz da postoje kapaciteti za terorizam i zato želim snažno da skrenem pažnju da je to opasnost koja vreba sve nas zajedno. Ukoliko se razviju ti projekti, neće biti lijepo živjeti u ovoj zemlji ni Bošnjacima ni Srbima ni Hrvatima. Zato moramo tražiti mehanizme zajedničke odbrane od onoga što se zove terorizam kao veliko zlo. Ako jedna moćna Amerika poziva globalni svijet i smatra to globalnim zlom i traži pomoć od svih, zašto BiH na takav način pristupa ovom jednom ozbiljnom problemu, kazao je Špirić.

Istaknuo je da problem neće biti riješen ukoliko se "gura pod tepih", te da mu je žao što se ovih dana može čuti "različita kakofonija oko pojavnih oblika terorizma u BiH".

Špirić smatra da to može biti ozbiljan problem i to ne samo BiH, nego i regiona.

- U zabludi su oni koji misle da će se taj problem riješiti donošenjem novih zakonskih projekata. Smatram da će taj problem biti riješen samo ukoliko se ukine politička podrška koja predstavlja plodnu klimu za razvoj terorizma ili pojavnih oblika terorizma, kazao je Špirić.

- Imamo najozbiljnije političke ljude u ovoj zemlji koji kažu 'pa nema ih valjda 3.000' ili koji kažu 'ti ljudi sa bradom i kratkim pantalonama su rokeri'. Da nije tragično bilo bi smiješno. To govori da ovdje postoji politička podrška za to. Ne mogu ti ljudi u ratu biti braća, a sada neprijatelji zemlje. Ovde mora doći nova politička generacija koja želi suživot u BiH i jasno to da kaže, te da zatraži podršku za takvo uređenje BiH. Tada ćemo biti na dobrom putum, zaključio je Špirić.