Činovnici smrti u građanskom ratu
Piše: Predrag Lucić


Photo:

U Hrvatskoj ništa novo – reći će onaj tko se sjeća da su fiškalsku dosjetku o građanskom ratu još prije par godina prodali bivši ministar pravosuđa Bosiljko Mišetić i bivši državni odvjetnik Željko Olujić, kada su tom floskulom pokušali obraniti svoga klijenta, ratnog zločinca Tihomira Oreškovića. Tvrdili su tada ugledni odvjetnici da u Hrvatskoj nije bilo ni okupacije ni oružanog sukoba i ničega osim građanskog rata. I ponašali se kao da su pronašli čarobnu formulu kojom se zločinci iskupljuju za svu pokazanu bestijalnost. Još samo da pronađu Ratka Mladića, da im potpiše punomoć

Ponedjeljak, 11.1.2010.
Biračko Tijelo Kristovo
Čitam jutarnji izvještaj GONG-a o mirnoj i staloženoj atmosferi u kojoj se odvijaju izbori i o mirnim i staloženim – dakle, namjernim – kršenjima izbornih propisa počinjenim od strane agitatora za Milana Bandića u većoj i Ive Josipovića u manjoj mjeri. Budući da pravilo o dvodnevnoj izbornoj šutnji ne smatram ni pametnim ni potrebnim, ne bih sada sitničario zbog lijepljenja plakata, dijeljenja letaka i slanja SMS-poruka. Njihovim smo dosadnim sadržajem već propisno izmaltretirani u skladu s propisima, pa ćemo nekako izdržati i ovu nedjeljnu nepropisnu gnjavažu.
GONG-ovi izvještači, međutim, spominju dojave građana da se iz crkvenih redova ljudima sugerira da glasaju za kaptolskog mezimca čije ime – s obzirom da se radi o predsjedničkom kandidatu koji se proglasio prvim ispod Boga – nećemo spominjati uzalud. Ne čudim se svećenicima, ne čudim se pastvi, čudim se samo onima koje takve dojave iznenađuju. I čudim se GONG-u što svoje promatrače, umjesto po biralištima, nije razaslao po nedjeljnim masovnim izbornim skupovima koji se službeno nazivaju svetim misama. Bilo bi lijepo da se, umjesto šture polurečenice o izbornim sugestijama iz crkvenih redova, u GONG-ovom izvještaju može pročitati kako su točno glasile te preporuke s oltara, pa da i mi koji nismo stigli na jutarnju misu znamo što nam je činiti.
Malo bi koga, vjerujem, iznenadila priprosta izravnost uputa s kojima je svećenstvo slalo vjernike na birališta. I teško da bi se itko sjetio zapitati zbog čega su se Božji činovnici upustili u direktnu agitaciju umjesto u skrušene molitve. Možda bi oni i molili Boga za pobjedu svojega kandidata kada bi u Gospodina vjerovali istim žarom s kakvim vjeruju u onoga prijana što se reklamira kao prvi ispod Njega ili Ga.

Utorak, 12.1.2010.
Ološ oko predsjednika
U noći nakon drugog izbornog kruga HTV je ostala dosljedna sebi. Em je mraknula rezultate izlazne ankete, em je toliko zakupusala program da je u cjelovečernju izbornu emisiju banuo lik prikladniji za ranojutarnji termin, za onu emisiju kojom nam Kosovac zvani Obrad iz dana u dan javlja da on i njegovi netremice nadziru našu nevoljnu povijest. Gospođa zvana Hlo i Naopako dovela je na postizbornu soareju osobu koja bi se u TV-kalendaru trebala pojavljivati kadgod Kosovcu ustreba ilustracija za dvorsku spletku, a čije bi se lice dalo unovčiti i u reklamama za tegle skiseljenih paprika. No, budući da su izborni rezultati skiselili podobar dio hrvatskog i tzv. dijasporskog biračkog korpusa, nevesela je Hlo i nehotice pogodila da za vizualizaciju tog kemijskog procesa nema primjerenije face od one Slavena Letice.
Gospon Kiseljko se čitave večeri ponašao kao da je u TV-kalendaru, ustrajavajući na datumskom poklapanju drugoga kruga predsjedničkih izbora 2010. s hapšenjem hrvatskih proljećara 1972. godine. Naspominjao se karađorđevski stradalnik Slaven Letica ove kisele nedjelje pokojnoga Vlade Gotovca kao da je htio za jednu večer nadoknaditi sve one sedamdesete i osamdesete kada se nije usuđivao ispisati ni inicijale a kamoli javnu obranu utamničenog pjesnika. I kao da hoće namiriti i one rane devedesete kada u svojstvu predsjedničkog savjetnika nije htio izazivati provalu Tuđmanova bijesa spomenom omraženog mu Gotovca.
Kiselio se Letica te večeri zbog nekih ljudi iz okruženja novoizabranog hrvatskog predsjednika, a koje gospon Kiseljko smatra ološem. Bivši dvorski savjetnik iz osobnog iskustva zna da Hrvatskoj, kad joj se predsjednik okruži spletkarima, ne gine katastrofa. Stoga je "Čuvaj se ološa i kad ti savjete dijeli!" – najbolji savjet što ga je Josipović od njega mogao dobiti.


U hrvatskom zakonu nema beskućnika: Poplava na delu

Srijeda, 13.1.2010.
Ljudi s beskućnim brojem
Tri su jada na ovome svijetu, započinje Ivan Feo Volarič svoju pjesmu "Jadi". I odmah završava: "Jao onome tko ostane bez doma. I jao ako mu se to dogodi još dva puta." Sjetio sam se "Jada" slovenskoga pjesnika gledajući prizore poplavljenih kuća u Kosinju i Metkoviću, ali i čitajući tekst Večernjakova novinara Nikole Severa Šenija koji upozorava da hrvatsko pravno nazivlje ne poznaje pojam beskućnika.
Ne odnosi se taj tekst na žrtve pravno priznatih elementarnih nepogoda nego na ljude koji su bez svojih domova ostali zahvaljujući pogodnostima sistema zasnovanog na stjecanju privatnog vlasništva, ali i na gubljenju svega stečenog. U Hrvatskoj ovoga časa na bubanj ide 257 kuća i 60 stanova, a njihovi dojučerašnji vlasnici odlaze među zakonski nepostojeće. Takvi kakvi jesu – razvlašteni i pred zakonom raščovječeni – nemaju nikakvih prava, pa tako ni onih na socijalnu skrb ili na nužni smještaj.
Onaj tko je ispisivao zakone koji reguliraju kako se trebamo ponašati na tranzicijskom putu ka novom društvu sreće i blagostanja, odradio je posao za one koji tim putem nezaustavljivo gaze, gnušajući se i sami pomisli na one koji pritom bivaju zgaženi i čiji se gubitak knjiži kao nečija dobit. Nije hrvatske zakonopisce iz njihove socijalne obamrlosti trgnula ni epidemija beskućništva nakon financijskog sloma u Americi, niti su im prizori šatorskih gradova za homelesse izazvali bojazan da bi takva staništa mogla niknuti i po hrvatskoj suburbiji, među trgovačkim centrima punim namještaja i vrtnog pribora. Debelo okašnjeli zakon kojim će Majka Domovina priznati da u njoj postoje i bezdomni tek je u fazi grube pripreme i teško da će zaživjeti do kraja godine.
Do tada će šatori za tranzicijske beskućnike biti stvarni ali protupravni. Jer zakon previđa da je i tranzicija elementarna nepogoda.

Četvrtak, 14.1.2010.
Činovnici smrti u građanskom ratu
Neke su novine stigle na korak od uvođenja stalne rubrike u kojoj bi se uredno oglašavali odbjegli ratni zločinci sa svojim – štono bi Kerum i Bandić uglas rekli – vizijama, teorijskim promišljanjima i ostalim dokazima da im u samovoljnom progonstvu nije otupio intelekt. Slobodnoj Dalmaciji se mučitelji zatočenika iz Lore već sada javljaju jedva nešto rjeđe nego Kraljica Mira svojim međugorskim vidiocima, pa bi bilo urednički mudro uspostaviti stalnu honorarnu suradnju. Ulogu vidjelaca preuzeli bi odvjetnici bjegunaca, koji nam i ovako – zahvaljujući nebeskoj promisli ili prizemnim kancelarijskim zamislima – prosljeđuju poruke svojih klijenata. Nakon što je odvjetnik Miljenka Bajića utješio zabrinuto općinstvo porukom da se njegov branjenik nikada neće predati, oglasio se i advokat Emilija Bungura iznoseći njegovu ideju da se Sveti Domovinski Rat preimenuje u građanski oružani sukob, e kako bi žrtve Lore mogle biti pravno tretirane kao teroristi, a ne kao ratni zarobljenici ili civili. Time bi se promijenio i pravni status Bungura, Bajića i ostalih zlostavljača zatočenika, pa bi oni i juristički postali nacionalni heroji koji su nasmrt premlaćujući teroriste samo vršili svoju zakonsku dužnost. U Hrvatskoj ništa novo – reći će onaj tko se sjeća da su fiškalsku dosjetku o građanskom ratu još prije par godina prodali bivši ministar pravosuđa Bosiljko Mišetić i bivši državni odvjetnik Željko Olujić, kada su tom floskulom pokušali obraniti svoga klijenta, ratnog zločinca Tihomira Oreškovića. Tvrdili su tada ugledni odvjetnici da u Hrvatskoj nije bilo ni okupacije ni oružanog sukoba i ničega osim građanskog rata. I ponašali se kao da su pronašli čarobnu formulu kojom se zločinci iskupljuju za svu pokazanu bestijalnost. Još samo da pronađu Ratka Mladića, da im potpiše punomoć.


Eufemizam je moje svjetlo i moja tama: Ivo Josipović

Petak, 15.1.2010.
Piši PravDA, pamti KokoDA!
U jednom od postizbornih intervjua novi je hrvatski predsjednik upitan i je li spreman zatražiti reviziju ugovora sa Svetom Stolicom. Ivo Josipović je spremno odgovorio da nije spreman. Opravdavajući svoju nespremnost, izborni je pobjednik kazao da "to nije stvar jednostrane odluke predsjednika države", a potom se upustio i u pravdanje tih diskriminirajućih i protuustavnih ugovora.
U tom nemuštom pravdanju neopravdivog izostanka spremnosti za pokretanje ozbiljnih promjena Josipović je izgovorio i da su "ti ugovori rezultat društvenog konsenzusa nastalog u određenim povijesnim okolnostima". O, muzikalnog li eufemizma za Tuđmanovo samovoljno trgovanje proklamiranom ravnopravnošću hrvatskih građana i opjevanim suverenitetom države!
Po pitanju ugovora s Vatikanom u Hrvatskoj ne samo da nije bilo društvenog konsenzusa, nego ga nije bilo čak ni unutar Tuđmanove stranke. Štoviše, te su ugovore protuustavnima nazivali i HDZ-ovi deklarirani turbokatolici poput Vice Vukojevića.
Vadeći se na konsenzus kojega nije bilo, Josipović frazerski dopušta mogućnost dogovorne promjene nepostojećega suglasja, ali odmah potom kaže da on "sada nema takve ambicije". Novi predsjednik Hrvatske, nova pravednost naša, dakle, nema ambicije ni da potakne reviziju ugovora koji izgledaju kao billboardi za nepravdu i diskriminaciju! Otužno, zar ne? Jedino otužnije od izostanka takve ambicije može biti njezino naglo buđenje u trenutku kada na Pantovčak iz Bruxellesa stigne poruka o nespojivosti hrvatsko-vatikanskih ugovora sa zakonodavstvom zemlje koja želi pristupiti Europskoj Uniji.
Ali koga briga što Josipović ima ili nema ambicija? To što on u ovoj priči odbija pokazati ionako nisu ambicije nego odgovornost. Odgovornost da se ona PravDA s njegovih billboarda ne pretvori u petogodišnje KokoDA.

Subota, 16.1.2010.
Ima l' neka tajna veza?
Ah, idile! Ah, koncilijantnosti!
Ivo Josipović velikodušno guta uvredu koju je svakom njegovom glasaču uputio Ivan Miklenić, glavni urednik Glasa Koncila, svojom tvrdnjom da je novi predsjednik Republike izabran zahvaljujući djelovanju skrivenih centara moći. Na ovo pljuvanje po ljudima koji su mu dali svoje glasove, izborni pobjednik odgovara kao da ga predsjednikom nije učinila uvjerljiva volja većine izašlih na birališta, nego kao da ga na Pantovčak šalje vijeće mudraca koje s vremena na vrijeme zasjeda ispod Nadbiskupskog duhovnog stola i koje svojom tajnovitošću rajca maštu zbunjenih kanonika. Elem, Josipović odgovara da on, za razliku od svoga prethodnika, ne želi ulaziti ni u kakve polemike s Crkvom, ni sada ni ubuduće.
Javlja se potom i velečasni Miklenić, sav bijesan na medije, koji su – veli – pokušali zametnuti sukob između novoizabranog predsjednika i njega osobno, odnosno Glasa Koncila. U tom sukobu Miklenić ne želi sudjelovati, pa radije bira polemiku sa samim sobom i na svoje rečenice koje su citirali hrvatski mediji odgovara rečenicom koju citirali nisu, a gdje autor kaže da je novoizabrani predsjednik izglasan "voljom manje od trećine od ukupnog broja birača". O tome da je ta prva rečenica njegovog komentara u Glasu Koncila bila tek priprema terena za plasiranje teze o utjecaju skrivenog establišmenta na rezultat izbora, prefrigani Miklenić, naravno, šuti. Jer mu sad najednom nije do sukoba.
Velečasni i novoizabrani su malo polupali lončiće ako su pomislili da ikoga zanima je li njima osobno stalo do sukoba ili polemike. Mene je naprimjer u svemu tome zanimalo samo da Miklenić imenuje te skrivene centre moći i da argumentirano raskrinka njihove zaplotnjačke akcije. I zanimalo me zašto to isto ne zanima i Ivu Josipovića, tako mu Bog pomogao!

*Tekstovi su preuzeti iz Novog lista uz dozvolu urednika i autora
izvor: e-novine.com

Ma samo uzmi ago...sve ce to narod platiti.

Propala i preskupa posjeta Komšića Berlinu

18.01.2010. 00:04



Nedavni susret predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Željka Komšića s njemačkom kancelarkom Angelom Merkel, prilično je zasjenila vijest da je u delegaciji BiH bilo čak 11 članova, da je delegacija na putu provela punih pet dana i, što je najvažnije, da Komšić pred odlazak u Njemačku nije sazvao sjednicu Predsjedništva BiH i dogovorio platformu za posjetu jednoj od najznačanjihih evropskih država. Javnost u BiH ostala je uskraćena za informaciju o čemu je Komšić razgovarao s njemačkom kancelarkom, šta je dogovorio, zašto je uopće išao u Njemačku?

Jedina poruka, zbog koje nije trebalo ni ići u Njemačku, a koju smo od kancelarke Merkel dobili jeste da je Bosna i Hercegovina još uvijek daleko od Evropske unije. To i ne čudi dodamo li svim problemima koje ionako imamo i veliku dozu neozbiljnosti koja se ogleda upravo u nepostojanju platforme Predsjedništva za nastup u Njemačkoj. I kakav je onda smisao Komšićeve posjete, šta je njen rezultat, s čime je otišao i s čime se vratio iz Njemačke.

Osam godina smo čekali na jedan ovakav susret, a osim brukanja institucije Predsjedništva, države Bosne i Hercegovine i njenih građana, nismo apsolutno ništa dobro dočekali.

Neobično široka delegacija je dakako važna s aspekta gledanja poreskih obveznika koji su financirali pet dana dnevnica, smještaja a vjerovatno i ponekog shoping izleta.

Naravno, to nije prepoznato u većini bh. medija koji su vijest o posjeti objavili kao protokolarnu vijset i bez prigovora. A prigovora je trebalo biti. Komšićeva delegacija u Njemačku je otputovala autima, jer je to tobože jeftinije od avionskih karata (pa čak i Pinkovog privatnog aviona kojeg je, po pisanju nekih medija, inače Komšić već koristio). A avion je naime jeftiniji utoliko što u jednom danu možete odletjeti za Njemačku i vratiti se nazad u BiH. No onda nema vremena za shoping, razgledanje, fotografisanje, a Boga mi nema ni većeg broja dnevnica.

Ovo nije kraj. Još ćemo se u narednih devet mjeseci čudom čuditi šta sve Komšić nije u stanju uraditi za, mali i kratkotrajan aplauz na domaćem terenu, od već umorne publike uz rezultat - nula, ništa, zero, nothing.
S.Ć

(Svevijesti.ba)
http://www.svevijesti.ba/content/view/53101/259/

Bravo Josipovicu!
Sta li ce reci Hercegovci (jedna izjava nakon izbora: sramota da na celu katolicke Hrvatske bude nevernik)?

Josipović: "Možda bi direktor uz krst mogao staviti i polumjesec"

18.01.2010. 00:04



"Mislim da krstevima nije mjesto u državnim ustanovama. Ako je direktor škole u Zadru postavio krsteve u razrede, možda bi mogao staviti i polumjesec".

Izjavio je to novoizabrani predsjednik Republike Hrvatske Ivo Josipović gostujući na RTL-u. Ali naglasio je kako treba poštivati zakone, kako on poštuje sve vjere te da će o slučajevima, poput zadraskog sigurno biti još puno dijaloga.

Govoreći o svojim prvim potezima, Josipović je kazao kako će na inauguraciju pozvati i svog dojučerašnjeg konkurenta Milana Bandića, a da se nada srbijanskom predsjedniku Borisa Tadića, o čijem se dolasku ovih dana puno pisalo, pišu hrvatski mediji.

"Ne znam tačno kakav je protokol, ali pozvali smo sve zemlje sa kojima imamo diplomatske odnose", kazao je Josipović odgovarajući na pitanje ko će se još na inauguraciji pojaviti, prenose 24sata.info.

(svevijesti.ba)
http://www.svevijesti.ba/content/view/53102/256/

Svasta...

Ante Tomić o izborima: Za Josipovića služene crne mise

Zagrebački gradonačelnik spominje se na mnogo mjesta u Bibliji, a zacijelo je najupečatljivije ono na samom početku Ivanovog evanđelja:
Ravnajući se ovom preporukom, katolička crkva u Hrvatskoj usrdno je molila za Bandićev uspjeh na prošlotjednim predsjedničkim izborima i pastvu otvoreno navodila da na glasačkom listiću zaokruži broj kraj njegovog imena. Ipak, njihov je snažni poticaj kandidatu naposljetku ostao bez ploda, građani su u respektabilnoj većini glasali za drugoga. Dobili smo tako predsjednika agnostika, čovjeka koji niti vjeruje niti ne vjeruje, nema stav o Svemogućem i jedinom Bogu i oprezno je rezerviran prema slučajevima bezgrešnog začeća, hodanja po vodi, pretvaranja vode u vino i čudesnog izlječenja gubavih.

Od svega što je Isus učinio, naš novi predsjednik bez ostatka bi se složio možda samo s neprihvatljivošću kamenovanja preljubnica. Kao legalist, dapače, pravnik, Ivo Josipović jeruzalemskom bi mnoštvu vjerojatno povikao: “Braćo, neka institucije rade svoj posao!”

Ali, kako će nam biti s predsjednikom agnostikom, ostaje nam za vidjeti u idućih pet godina. Ovog trenutka daleko je izazovnija zagonetka otkud to da je, unatoč potpori svećenstva i nesumnjivim kršćanskim vrlinama njihove uzdanice, kreposni Bandić izgubio izbore? Što se to strašno dogodilo u biću hrvatskog naroda da je jedan vjernik, katolik, čeljade kršteno, pričešćeno, krizmano i vjenčano u crkvi, u nedjelju osvojio manje od četrdeset posto glasova birača?

Nad ovim pitanjem u uvodniku posljednjeg broja Glasa Koncila zabrinuto zdvaja glavni urednik Ivan Miklenić, nesretno zaključujući kako je agnostik Josipović izabran, između ostalog, i zato jer je bio podržan od “određenih centara moći koji djeluju daleko od očiju javnosti”. Velečasni Miklenić pobliže ne objašnjava koji su to dušmani. “Određeni centri” do kraja teksta ostaju mu zapravo posve neodređeni i čitatelj može samo pretpostaviti koja se nečista sila krije u sjeni i čini sve da Lijepa naša siđe s Kristova puta i udari stranputicom grijeha. Umjesto da snažnim reflektorom osvijetli te nakaze, glavni urednik crkvenog tjednika ostavio nas je da nagađamo o neprijateljima, tko su oni i s koje nas strane napadaju.

Meni su prvi kandidati bili sotonisti, uvjereni neprijatelji hrvatske države kao takve. Ne bi im, naposljetku, bilo prvi put. Njihova se odvratna sekta, poznato je, u gluho doba noći okuplja na grobljima i tajanstvenim obredima priziva zlo domovini. Na crnim misama žrtvuju se djevice da kandidati Hrvatske demokratske zajednice izgube na izborima. Upravo je njima zahvaljujući Ivica Račan 3. siječnja 2000. došao na vlast. Pa i četiri godine kasnije sotonisti su htjeli učiniti jednaku stvar, nego su, srećom, pogriješili. Ženska koju su likvidirali zakrivljenim bodežom imala je dečka. Jedna odlikašica u klasičnoj gimnaziji, sopranistica u crkvenom zboru, drugo mjesto u državnom natjecanju iz latinskog, činila se kao anđeo, ali, eto, dogodilo se da nije bila djevica. Dok su sluge Nečastivog to shvatile, Ivo Sanader već je skupio saborsku većinu.

Je li za Josipovića služena crna misa, da demoni sna posjednu glasače desnice i oni ne izađu na birališta? Nemojte se smijati, nije to zajebancija. Ako ste makar u šali rekli: “Kvragu izbori”, lako je moguće da se upravo to i dogodilo.

Iako, uistinu, u predsjedničkoj utrci nisu morali djelovati sotonisti. Mogli su to biti i Slobodni zidari. Slobodni zidari, kako im i samo ime govori, su građevinska mafija koja stoljećima ratuje s Konstruktorom i Institutom građevinarstva Hrvatske i preko njih, posredno, s katoličkom crkvom, koja se čvrsto zauzima da Konstruktor i IGH dobiju sve javne natječaje u Republici Hrvatskoj. Vrlo je izgledan scenarij da Slobodni zidari, zauzimajući se za predsjedničkog kandidata Socijaldemokratske partije, ustvari ciljaju na poništavanje natječaja za Pelješki most i Zagrebačku zračnu luku.

A onda, opet, tu su i Amerikanci. Miklenićev “određeni centar moći” mogla bi biti i Bijela kuća, premda nije sasvim jasno što bi u Washingtonu mogli imati protiv Milana Bandića. Jedino ako im ne smeta da ovaj ne govori engleski.

Uvjerljivije mi se od ovoga čini da su Rusi, kao pravoslavci, bili neprijatelji katoličkom kandidatu. Židovi i Kinezi također nisu za baciti. Pa i Europska Unija i Nato pakt. I velike korporacije, naročito Disney. Međunarodni monetarni fond i Međunarodna atletska federacija. Fifa i Uefa. Greenpeace i Facebook. Liječnici bez granica. Scientologija. Kabala. Brad Pitt i Angelina Jolie. Victoria i David Beckham. Harry Potter. Gay Pride. Iron Maiden i Motorhead. Play Station. Viagra. Osvajanje Marsa. Orkani i tsunamiji. Potres na Haitiju... Jedva da bi išta ostalo krenem li iscrpnije nabrajati što bi velečasni Ivan Miklenić mogao smatrati negativnom pojavom u društvu, što nepovratno uništava kršćansku bit našeg naroda i izravno je ili neizravno povezano s predsjedničkim izborima.

Sve može biti dio urote u ovih skromno naobraženih, paranoičnih popova, čak i proturječne ideje i suprotstavljene organizacije složno se udružuju da razbiju i u prah smrve sve što je naše, tradicionalno i katoličko. “Određeni centri moći koji djeluju daleko od očiju javnosti” vrebaju u mraku i, kao da nemaju drugog posla, povazdan snuju kako će Lijepu našu vratiti na Balkan. Nema dana da Vladimir Putin i Barack Obama ne nazovu jedan drugoga da se dogovore kako će obnoviti Jugoslaviju.

Čak i izvanzemaljci rade na tome. Znate već kako se u svim teorijama urote prije ili kasnije neizbježno pojave i neobična izbuljena stvorenja iz svemira. Bogu hvala, od njih ipak nemamo straha. Zdravko Tomac u drugome krugu je navijao za Bandića.
(Jutarnji list)

http://www.jutarnji.hr/za-josipovica-sluzene-crne-mise/492077/

18-01-2010 02:00
Kandidati za Predsjedništvo BiH Krišto, Radmanović i Izetbegović?




Zvanično to niko neće da potvrdi, ali je javna tajna da se u vrhovima tri vladajuće stranke – SDA, SNSD i HDZ – iza zatvorenih vrata već rješava kadrovska križaljka za oktobarske izbore.

Šta kaže Dodik

U SNSD-u, bar kako sada stvari stoje, najbliži su da za člana Predsjedništva BiH kandiduju Nebojšu Radmanovića koji se i sada nalazi na toj funkciji. Navodno, to zagovara moćna Radmanovićeva ekipa u SNSD-u i samo se čak pristanak lidera te stranke Milorada Dodika. Priča se da je on ne bi imao ništa protiv i da je u nekim krugovima objasnio da ga uopšte ne zanima ko će biti na toj funkciji uz blagu napomenu da bi Radmanović morao da mu bude lojalniji! Osobno Dodik, kao što je „San“ objavio prošle sedmice, zainteresiran je za funkciju predsjednika Republike Srpske i rado bi sebe vidio na tom položaju. Međutim, neki izvori kažu da i Nikola Špirić ima ambicija da bude predsjednik RS i da je već krenuo u lobiranje. Inače, odnosi između njih dvojice nisu najbolji, a u banjalučkim političkim kuloarima priča se da je nedavno Dodik zamahnuo tašnom na Špirića. Njihove nesuglasice koje svakako postoje, vješto se kriju i zataškavaju od javnosti. Inače, u toj stranci kažu da još nisu raspravljali o imenima kandidata za visoke funkcije, ali u to se u Republici Srpskoj ne vjeruje.

Treba reći i da će tri opozicione stranke u RS koje zajedno djeluju – SDS, PDP i Srpska radikalna stranka – izaći sa svojim zajedničkim kandidatima. Već se može čuti da će Ognjen Tadić iz SDS-a biti kandidat za predsjednika RS, a Mladen Ivanić iz PDP-a za člana Predsjedništva BiH.

Čović i Tihić

Zvaničnih informacija nema ni iz HDZ-a, ali se može čuti da će Borjana Krišto, aktuelna predsjednica Federacije BiH, biti kandidat za člana Predsjedništva BiH. Sebe bi ponovo na toj funkciji rado vidio i predsjednik HDZ-a Dragan Čović, međutim, on čeka ishod sudskih procesa koji se protiv njega vode pa insistira da se ni u kakvim razgovorima ne barata njegovim imenom.

Zanimljiva je situacija i u SDA. Prema nekim izvorima, lider te stranke Sulejman Tihić jako je zainteresiran da ponovo bude član Predsjedništva BiH i navodno je rekao da bi se, u slučaju da mu to uspije, nakon isteka mandata krajem 2014. godine, povukao iz politike. Međutim, aktivna je i ekipa iz SDA kojoj Tihić nije po volji i ona već uveliko lobira da kandidat za člana Predsjedništva BiH bude Bakir Izetbegović. To ne odgovara Tihiću, jer bi mu time bio poljuljan položaj šefa stranke, pa preko svojih ljudi nastoji da eliminiše Izetbegovića. Upućeniji su mišljenja da, bar za sada, Izetbegović ima određenu prednost. Međutim, ne isključuje se mogućnost da se njih dvojica dogovore i lansiraju novo ime. Osim što su u posljednje vrijeme u dobroj mjeri razriješili međusobne sukobe i razmirice, oni imaju i informacije da Fahrudin Radončić, preko svog stranačkog biltena „Dnevni avaz“, priprema medijski linč i jednog i drugog kako bi, koristeći se podmetanjima i nezadovoljnicima iz SDA, unio još veći haos u najjaču bošnjačku stranku. Naši izvori kažu da je Bakir Izetbegović već ozbiljno zamjerio Radončiću, sa svim što to podrazumijeva, na svojatanju i privatnoj upotrebi lika i djela njegovog oca Alije Izetbegovića.

S.N.

Haris Silajdžić i Martin Raguž

Iz Stranke za BiH i HDZ-a 1990, političkih partija koje su u vladajućoj koaliciji, za sada stiže malo informacija o mogućim kandidatima za najviše funkcije.

Naši izvori bliski vrhovima tih stranaka kažu da je Haris Silajdžić vrlo blizu odluke da se na oktobarskim izborima kandiduje za člana Predsjedništva BiH i provede još jedan mandat na toj funkciji. Konačnu odluku mogao bi donijeti već početkom idućeg mjesta.

Slično razmišlja i Božo Ljubić, lider HDZ-a 1990, ali sve zavisi od raspleta situacije u odnosima između stranaka s hrvatskim predznakom. Kako saznajemo, ipak je kandidaturi za člana Predsjedništva BiH ispred HDZ-a 1990 najbliži Martin Raguž.

http://www.san.ba/index.php?id=9989

ako i nakon ovih izbora ista garnitura kriminalaca ostane na vlasti, ISKLJUCIVO smo SAMI sebi krivi!
ovde je potrebna revolucija, izadjite na izbore glasajte makar i za stranku kokuza, samo ne za bandite koji nas 15 godina nakon rata drze kao konje na uzici!

 

Zemljotres
Tragedija na Haitiju

Ah, mali je bio kocoperan i u skoli..."daleko" je dogurao.
Vise ne idem na godisnjice mature...

Ratni zločini u Hrvatskoj

Zašto Tomislav Merčep nikada nije procesuiran?

Piše: Saša Kosanović


Poslednji put viđen u kampanji Milana Bandića za predsjednika Hrvatske: Tomislav Merčep, nedodirljivi
Photo: Stock

Još davno kada sam ga upoznao, tadašnjeg komunista Milana Bandića, bio je neposredan i to me se dojmilo. Sada je ružno kada netko dijeli Hrvate na crne i crvene, to je nedopustivo, moramo vratiti dostojanstvo hrvatskom narodu – dajući podršku predsjedničkom kandidatu Milanu-sto-lica-Bandiću, to je izvalio i ostao živ Tomislav Merčep, čovjek koji je postao simbol ratnog zločina u Hrvata, ali i simbol odnosa hrvatskog pravosuđa prema ratnom zločinu. U Hrvata

Mnogi su posljednjih dana napisali kako je pojavljivanje Milana Bandića u društvu čovjeka koji je tuđom krvlju obilježio svako mjesto u koje je u Domovinskom ratu kročio, čovjeka kojem je od popisa žrtava koje su ostale iza aktivnosti njegovih suboraca duži jedino popis što nižih što viših dužnosnika HDZ-a, MUP-a i HV-a koji su te krvave tragove iza njega brisali, čuvajući valjda famozni dignitet Domovinskog rata ili mantru o tome kako “u obrambenom ratu nema ratnih zločina” ili onu još bolju kako treba razlikovati “zločin u ratu od ratnog zločina”.

Kandidatov čovjek:
http://www.e-novine.com/index.php?news=25150
Zašto je Tomislav Merčep na slobodi? Zašto je Tomislav Merčep na slobodi nakon Vukovara? Zašto je Tomislav Merčep na slobodi nakon ubojstva obitelji Zec? Zašto je Tomislav Merčep na slobodi nakon Gospića? Zašto je Tomislav Merčep na slobodi nakon Pakračke poljane?

Odgovor na ta pitanja zna jedino Vidoviti Milan, jer odgovor na njih ne može biti normalan. Ne može biti normalno da se čovjek, koji je bio tamo gdje je bio i radio ono što je radio, i dalje smije i žrtvama, i pravdi, i svim normalnim ljudima u ovoj zemlji. Ne može biti normalno da se takav čovjek pojavljuje u društvu predsjedničkih kandidata. Ustvari može, naravno ako je kandidat Milan Bandić, turbovjernik. Ako mu savjetnik za branitelje može biti Miro Laco, kum ratnog zločinca Mirka Norca, koji živi u stanu koji mu je dodijelila nekakva Šuškova komisija, čija je specijalnost bila otimačina vojnih stanova, onda mu podršku može dati i Merčep.

A sama karijera predsjednika Udruge hrvatskih dragovoljaca Domovinskog rata Tomislava Merčepa opako liči na karijere mnogih iz tog vremena. I on je, naime, prije rata bio nepoznat. Ne može se reći da je bio nitko i ništa, ali se ne može ni reći da je bio netko i nešto. Bio je, dakle, običan čovjek koji je živio u selu pored Vukovara i vozio “renault 4″. Bio je inženjer građevine i vođa nekakvog gradilišta u nekakvoj građevinskoj firmi. A onda je došao rat i prilika da se oni centimetri, kojima ga je ograničila majka priroda, nadoknade silnom moći koja je proizlazila iz funkcije što ju je uoči Velikog klanja obnašao. Predsjednik vukovarskog HDZ-a, gospodin Tomislav Merčep. Brajko moj, ni manje ni više, a i što će ti više!

Nije teško zamisliti Merčepa kako se svako jutro sprema na posao i gledajući se u ogledalo ponavlja: “Predsjednik vukovarskog HDZ-a, Tomislav Merčep!” Pa se, onako malešan, sve propinje na prste da bi izgledao viši, sve dok nije shvatio da je on sada najveći frajer u šoru…

Još je veći frajer postao kada je shvatio da može raditi što hoće i da mu se nitko ne može suprotstaviti jer ga štiti stranka. Tada je počelo iživljavanje. Naravno, glavna meta bili su Srbi, ali i nepoćudni Hrvati, baš kao i prije pola stoljeća. A prije svega bijaše pljačka. Najprije su napadnuti imućni Srbi i njihova imovina.

Daj vitezita, štapina, kapisli…: Merčep je, kako je kasnije pisao “Feral Tribune”, iz jednog kamenoloma preuzeo 500 kilogarma vitezita, deset metara sporogorućeg štapina, tisuću metara detonirajućeg štapina i 200 inicijalnih kapsula. “Feral” je objavio i dokumente kojima se dokazuje da ga je vitezitom opskrbljivao i Branimir Glavaš koji je, za razliku od njega, danas osuđeni ratni zločinac.

“Pošalji mi 50 kg salame i što više kapisli”, napisao je Tomica jednom prigodom prijatelju Branimiru jer je u Vukovaru, eto, počesto bilo više srpskih kuća i lokala koje je trebalo minirati nego vitezita. U ta “herojska” doba, koja službena nacionalna historiografija preskače kao da se nikada nisu dogodila, pobijeno je nekoliko desetaka građana srpske nacionalnosti. Prema nekim izvorima, broj ubijenih bio je troznamenkast. Bilo je to vrijeme u kojem vođe SDS-a i HDZ-a ništa nisu prepuštali slučaju, jer rata je moralo biti…

Nevjerojatno zvuči, ali o zločinima “vukovarskog Napoleona”, kako su Merčepa zvali ratnohuškački mediji, čulo se i u Zagrebu. Posebno je odjeknulo pismo povjerenika Vlade za Vukovar Marina Vidića Bilog, u kojem on 18. listopada 1991. piše predsjedniku Tuđmanu i premijeru Franji Greguriću kako se Merčep okružio polusvijetom i bivšim kriminalcima, koji siju teror po gradu, a poznatije i bogatije Srbe odvode na ispitivanja u zgradu Sekretarijata narodne obrane, kojem je na čelo u međuvremenu postavljen Merčep. Nakon ispitivanja mnogi su nestali, a šapuće se i o leševima koji plove Dunavom, stajalo je u pismu.

“Ne kažem da u Vukovaru nije zaplivao nijedan leš, ali ih je bilo manje nego što je moglo biti”, izjavio je kasnije Merčep, valjda očekujući zahvalu rodbine preživjelih Srba. Navodno je i sam Blago Zadro, koji je mnoge Srbe štitio i u vrijeme najžešćih borbi u Vukovaru, jednom uhapsio Marčepa i nekoliko njegovih vojnika. Nažalost, nakon telefonskog razgovora s Josipom Manolićem, Merčep je pušten. Na kraju ga je uhapsio kontroverzni SZUP-ovac Ferdinand Jukić, koji ga je u gepeku izveo iz Vukovara i odveo u Zagreb. Procijenjeno je da se Tomica malo previše zaigrao i preozbiljno shvatio svoju očitu ulogu ratnog huškača.

Teror “nepoznatog počinitelja”: Naravno, ni Franji Tuđmanu ni njegovoj desnoj ruci Gojku Šušku nije palo na pamet da Merčepa uhapse. Dapače, on je unaprijeđen u savjetnika ministra unutarnjih poslova Ivana Vekića. Jamačno su Merčepovi savjeti bili dragocjeni jer je “nepoznati počinitelj” u to vrijeme po čitavoj Hrvatskoj među Srbima sijao teror, minirao im imovinu, dijelio otkaze, deložirao ih, ubijao i ponižavao, tjerajući ih van iz vlastite zemlje. U to vrijeme Merčep na Zagrebačkom velesajmu osniva svoju jedinicu, s kojom odlazi na zapadnoslavonsko ratište. Točnije, ne baš na ratište, više pored ratišta, u sela pored Pakraca. Teror koji su tamo zaveli među Srbima samo je djelomično opisan na suđenju Siniši Rimcu i nekolicini merčepovaca koji su osuđeni za nekoliko ubojstava.

Koliko je zapravo ljudi ubijeno u Pakračkoj poljani do danas nije poznato. Poznato je samo da je kroz mučilišta u tom kraju prošao velik broj zagrebačkih i pakračkih Srba, koji su najprije bili opljačkani, a mnogima se tamo gubi svaki trag. U jednoj od uobičajenih akcija merčepovih bojovnika Siniše Rimca, Muniba Suljića, Igora Mikole i Nebojše Hodaka, 1991. stradava i obitelj zagrebačkog mesara Mihajla Zeca. Bogati mesar Zec opljačkan je i ubijen u svojoj kući na Trešnjevci, a njegova supruga i 12-godišnja kći Aleksandra odvedene su na Sljeme, gdje su strijeljane i zakopane. Taj morbidni zločin uskoro je otkriven, a od njega je odvratniji samo način na koji su ubojice, koji su u pritvoru sve priznali, pušteni na slobodu. Glavnu ulogu u toj pravosudnoj svinjariji bez premca, u ionako oštroj konkurenciji u hrvatskom pravosuđu koje se i danas sjeća naputaka Milana Vukovića, odigrao je Vladimir Šeks, u to vrijeme državni tužilac. Pustio ih je zbog proceduralne pogreške jer su navodno bili ispitani bez prisustva odvjetnika!

“Još će nam ti dečki trebati“, izjavio je Franjo Tuđman o merčepovcima nakon njihovog puštanja na slobodu. Smrt je pretekla suđenje Tuđmanu u Den Haagu, na kojem bi sudskom vijeću morao zericu pojasniti tu i slične izjave.

Stan u Zagrebu, vikendica, zemljište…: Te izuzetno plodne 1991. godine Tomislav Merčep obreo se i u Gospiću, gradu koji je imao tu nesreću da ga za centar svog vojno-obavještajno-zločinačkog djelovanja odabere skupina okupljena oko Nikole Štedula i marginalne, ali po život opasne organizacije, Hrvatskog državotvornog pokreta. Nikada nije razjašnjeno koliki je bio udjel merčepovaca u zločinima koje su u Gospiću počinili ratni zločinac Tihomir Orešković i u to vrijeme 23-godišnji konobar iz provincije Mirko Norac, poznatiji kao – koliko je autoru ovih redaka poznato – jedini viši vojni zapovjednik koji je osuđen da je lično ubio nekog civila. Da herojstvo bude veće, Norac je ubio ženu, nečiju majku, koju je izvukao iz stroja od nekoliko desetaka Gospićana i pucao joj u glavu. Šest godina poslije jedan je zločinac progovorio. Miroslav Bajramović nije mogao izdržati pritisak koji mu je u glavi stvarala činjenica da je, prema priznanju izrečenom novinaru “Ferala” Ivici Đikiću, kao član Merčepove jedinice ubio na desetke civila. Nakon njegovog šokantnog iskaza podignuta je i optužnica protiv nekolicine bivših merčepovaca. Ime Tomislava Merčepa ni ovaj put nije bilo na njoj. I to je suđenje završilo fijaskom – svi su bili oslobođeni, unatoč brdu dokaza.

Prije sedam godina hrvatske su tiskovine vrvjele tekstovima kako je haška optužnica protiv Merčepa napisana i kako je samo pitanje dana kada će stići u Zagreb. Kasnije se govorilo da je njegov slučaj prepušten hrvatskom pravosuđu, drugim riječima bačen u zaborav.

U međuvremenu, Tomislav Merčep živi svoj život. Davno je izišao iz HDZ-a, pa je vodio marginalnu Hrvatsku pučku stranku, pa se 2000. kandidirao za predsjednika. I danas prima milione kuna godišnje za svoju udrugu dragovoljaca. Taj uvjereni antifašist, iz partizanske porodice, za vrijeme Račanove vlade posjećivao je domjenke na Dan antifašističke borbe. U jednom intervjuu izjavio je da supruzi kupuje ciklame. I tako, živi se pomalo. Stan u Zagrebu, kuća u Donjem Dragonošcu, vikendica na moru, zemljište u Lukovu Šugarju. Ima se, nije da se nema…

Nije poznato čega se Tomislav Merčep boji. Jedno je sigurno – ne boji se da će se DORH usuditi podignuti optužnicu protiv njega za ratne zločine koje je navodno zapovjedio i koje su navodno izvršili psi rata kojima se okružio. A bilo bi zanimljivo čuti što bi Merčep rekao kada bi ga se posjelo na optuženičku klupu. Što bi rekao o svim tim tuđmanima, šeksima, vekićima, vukojevićima i drugima koji su ga štitili sve ove godine. Ili su zapravo štitili sebe?

* Tekst je preuzet iz Novosti
(e-novine)

http://www.e-novine.com/region/region-licnosti/34142-Zato-Tomislav-Merep-nikada-nije-procesuiran.html

OVO Ustavni sud BiH?
A ja se cudim otkud se TOLIKO MISEVA nakotilo i jos bi svi da kolo vode!
Cuj...hej...USTAVNI sud!? ("Zar i TI sine Brute?")



1.

http://img191.imageshack.us/img191/4999/10sb140110ustavnisud800.jpg

2.

http://img31.imageshack.us/img31/4999/10sb140110ustavnisud800.jpg

3.

http://img641.imageshack.us/img641/4999/10sb140110ustavnisud800.jpg

"Slobodna Bosna", 14.01.2010.godine

Ko o cemu, kurva o postenju...

SRPSKI predsjednik Boris Tadić danas je najavio kako će o Mesićevoj izjavio o slanju vojske u BiH govoriti u Vijeću sigurnosti UN-a, jer je to prijetnja po sigurnost ljudi i naroda koji žive u regiji.

Tadić će na sjednici Vijeća sigurnosti UN-a sudjelovati u petak kada će se raspravljati o najnovijem izvještaju o radu misije Ujedinjenih naroda na Kosovu. Dva dana nakon što je hrvatski predsjednik Stjepan Mesić u neformalnom razgovoru s novinarima rekao kako bi poslao vojsku kada bi se RS pokušala odcijepiti od BiH, oglasio se i srpski ministar vanjskih poslova Vuk Jeremić.

On je nakon sastanka s predsjednikom češke Vlade Janom Kohoutom rekao da je to još jedan od pokušaja provokacije hrvatskog predsjednika. "Treba staviti točku na ovaj slučaj. To je još jedan očigledan pokušaj provokacije Mesića", kazao je Jeremić te dodao kako je Mesić čovjek bez ikakve političke i moralne težine.

Podsjetimo, prekjučer je Mesić izjavio da bi "da je predsjednik Republike u trenutku kada bi Milorad Dodik u Republici Srpskoj eventualno raspisao referendum o odcjepljenju od BiH, odmah vojskom prekinuo koridor u bosanskoj Posavini". Takva izjava je pobudila mnogo kritika srpskih političara s obje strane granice.

Kosor: Hrvatska Vlada apsolutno podupire opstanak BiH

Komentirajući izjavu predsjednika Hrvatske Stjepana Mesića da bi odmah vojskom prekinuo prekinuo koridor u bosanskoj Posavini ako bi Dodik u Republici Srpskoj eventualno raspisao referendum o odcjepljenju od BiH, premijerka Jadranka Kosor istaknula je da hrvatska Vlada apsolutno podupire opstanka Bosne i Hercegovine.

"Odlučni smo u potpori opstanka BiH kao zemlje tri konstitutivna naroda, ali smo vrlo odlučni i u potpori euroatlantskog puta BiH", kazala je Kosor.
Mesićeva izjava stara dvije godine
O Mesićevoj izjavi danas se oglasio i hrvatski predstavnik u Predsjedništvu BiH Željko Komšić te tvrdi kako takva izjava nije ništa novo, nego je stara dvije godine. Mesić je tada izjavio kako Hrvatska nikada neće dozvoliti cijepanje BiH te da je cjelovita Bosna i Hercegovina interes Hrvatska

Bičevana jer je u školu donijela mobitel sa kamerom

Trinaestogodišnja djevojčica iz Saudijske Arabije kažnjena je sa 90 udaraca bičem i dva mjeseca zatvora, jer je ponijela mobitel u školu.
Sud je odredio da djevojčica bude bičevana pred očima svojih školskih kolega nakon napada na direktora škole, prenosi Daily Mail pisanje jednog saudijskog lista.

Nakon napada, otkriveno je da je djevojčica nosila mobitel, kršeći tako strogi saudijski zakon koji zabranjuje nošenje telefona sa kamerom u ženskim školama. Kazna koju je dobila djevojčica strožija je od nekih izrečenih lopovima i pljačkašima.

Saudijska Arabija poznata je po svojim strogim zakonima koji zabranjuju kina i muzičke koncerte. Vjerska policija patrolira gradskim ulicama kako ne bi došlo do neprimjerenog miješanja muškaraca i žena.

Saudijski sudski sistem ekskluzivno kontrolišu vjerski velikodostojnici iz reda Salafija, a zapošljavanje bilo koga osim njihovih pripadnika je zabranjeno.

Ta je zemlja vodeća u svijetu u korištenju javnog kažnjavanja i bičevanja onih koji su prekršili zakon.