Tamo gde prestajem ja počinješ ti


Nastavljaš se na svaki deo moga tela.
Uzimaš i ono što ti ne mogu dati.

Tamo gde prestajem ja,
počinješ ti.

Uzimaš mi dodire,
kriješ ih u džepovima
svojih pantalona.

Uzimaš mi usne
i upijaš u svoje.

Tamo gde prestajem ja,
počinješ ti.

Kradeš mi poglede,
mamiš osmehe,
iznuđuješ ljubav
Tkaš mi se u život.

Tamo gde prestajem ja,
počinješ ti.

Autorka: Smiljana Stojnić

U modrom satenu jutra još naslućujem
poraz lažne požude
tuđe ruke,
nevjerne poglede i tvoje oči sanjive

Dobijaš ili gubiš?
Bježim ili ostajem?

Beskućnici ljubavi uvijek se pronalaze
tamo gdje spokoj prestaje
gdje nebo zemlju tek ovlaš dodirne
gdje se ljube kišne kapi
između sna i buđenja
na dnu srca gdje se tuga sakriva

Još me ljubiš njegovim usnama
i ruke podmećeš da me podsjetiš
samo da ne zaboravim ...

Pohotu ljubavnika u oluji dodira
između sjaja i tame
bluda i zablude
vrisak kojim se dozivamo
tišina kojom se pozdravljamo
u predvorjima beskonačnosti
nikad dočekanog svitanja

I vežem ruke za tvoje želje
zarobljena u vosku divljeg meda
za tebe paganski lijepa
ponekad samo ohola i lažljiva
po potrebi čedna i nestvarna
ali uvijek samo tvoja

U pjesmi rođena
tvojim usnama sluđena
u tvojim očima zarobljena
lažna spoznaja svih tvojih nemira
kiša u praznim prozorima
neuhvatljiva i nedodirljiva
zarobljen odraz u ogledalima
tvoje konačnosti ili strasti
ljubavnica ili djevojčica
odabrana ili prognana

Samo mi reci da sam još tvoja
dok ti se bosonoga nudim u hladnim noćima
mazno se protežem u tvojim mislima
dok ti grizem usne kao narandže
i zavodim plesom divljih vjetrova
pošalji vojsku pjesama pod moje bedeme
i ... čuvaj me ...
od sebe i hladnih dodira
na plavim jastucima našeg vremena
tamo gdje sve počinje i prestaje

Ne budi daleko od mene ni jedan dan,
jer, ne znam kako bih rekao, dan je dug
i čekat ću te na nekoj stanici
kad negdje daleko usnu valovi.
Nemoj otići ni samo jedan čas, jer tada,
u tom času, spoje se kapi nesanice
i možda će sav dim što traži svoju kuću
doći da ubije i moje izgubljeno srce.
Jao, neka se ne razlikuje tvoj lik na pijesku,
jao, neka ne lete tvoje vjeđe u odsutnosti:
ljubljena ne idi od mene ni za trenutak,
jer u tom otići ćeš tako daleko
da ću obići zemlju ispitujući
hoćeš li se vratiti ili me ostaviti da umrem.

Pablo Neruda -Ne budi daleko

‎''Nikada ne treba očajavati,
kada se nešto izgubi,
osoba ili radost ili sreća;
sve se još divnije vraća.
Što otpasti mora, otpada,
što nama pripada, uz nas ostaje...
jer sve se po zakonima odvija,
koji su veći od naše spoznaje
i sa kojima smo samo naočigled u suprotnosti.
Treba u sebi živjeti i na cijeli život misliti,
na sve svoje milione mogućnosti,
širine i budućnosti,
naspram kojih ne postoji
ni prošlo niti izgubljeno.'' ~ Rainer Maria Rilke

Vladimir Majakovski - Oblak u pantalonama

Ladislav Prezigalo - Neostvareni moji snovi

Zvonimir Golob - Uvijek kada pomislim na tebe

Mešaaa

PRIJATELJSTVO -MEŠA .S ...


.....Sad sam shvatio: to je prijateljstvo, ljubav prema drugome. Sve
drugo može da prevari to ne može. Sve drugo može
da izmakne i ostavi nas puste, to ne može, jer zavisi od nas
Ne mogu da mu kažem : budi mi prijatelj. Ali mogu da kažem,
biću ti prijatelj.


Ali, bilo ovako ili onako, u njegovo prijateljstvo
nisam mogao sumnjati. Zavolio sam ga, znam po tome
što mi je postao potreban, što nisam zamjerio
ničemu ma šta da je rekao ili učinio, i što mi je sve njegovo
postalo važno.

Ljubav je valjda jedina stvar na svijetu koju ne treba
objašnjavati ni tražiti joj razloge.
Pa ipak to činim, makar samo zato da još jednom
pomenem čovjeka koji je unio toliko radosti
u moj život. Pitao sam ga jednom, kako to da je baš meni
poklonio svoje prijateljstvo.
Prijateljstvo se ne bira, ono biva ko zna zbog čega kao ljubav...


A ništa ja nisam poklonio tebi
već sebi.