Info: Ako imate neke nejasnoće, pitanja, primjedbe, sugestije,..i dr. u vezi ovog podforuma javite se privatnom porukom moderatorima
|
laly Nivo: Moderator podforuma Don't Let Me Be Misunderstood
Registriran(a): 19-11-2005 Lokacija: Wudang Odgovori: 39084 IP: Maskiran
|
Re: Poezija
znam da je ponavljam, ali je vrijedi ponoviti 
MOLIM TE, POSLUŠAJ ONO ŠTO NE KAŽEM - /Charles C. Finn/
Nemoj da te zavara izraz moga lica.
Jer, nosim masku, hiljade maski,
maske koje se bojim skinuti,
a nijedna od njih nisam ja.
U pretvaranju sam pravi majstor,
ali ne daj se zavarati.
Za ime Božje, ne daj se zavarati.
Pretvaram se da sam siguran
da je sve med i mleko u meni
i oko mene
da mi je ime samouverenost a smirenost moja igra
da je sve mirno i da sve kontrolišem
i da ne trebam nikog.
Ali, ne veruj mi.
Možda se čini da sam smiren, ali
moja smirenost je maska
uvek promenjiva i koja sakriva.
Ispod nje nema spokoja.
Ispod nje je zbrka, strah i samoća.
Ali, ja to sakrivam.
Ne želim da iko zna.
Hvata me panika na pomisao o mojoj slabosti
i da će me otkriti.
Zato frenetično kreiram masku da bi iza nje sakrio
nonšalantno, sofisticirano pročelje,
da mi pomogne da se pretvaram,
da me zaštiti od pogleda koji zna.
Ali baš takav pogled je moje spasenje.
Moja jedina nada i ja to znam.
Dakako, ako iza njega sledi prihvatanje.
Ako sledi ljubav.
To je jedina stvar koja me može osloboditi od mene samoga,
od zatvora što sam ga sam sagradio,
od prepreka što ih sam tako bolno podižem.
To je jedino što će me uveriti u ono u šta ne mogu uveriti sam sebe,
da uistinu nešto vredim.
Ali ja ti ovo ne kažem. Ne usuđujem se. Bojim se.
Bojim se da iza tvoga pogleda neće uslediti prihvatanje,
da neće uslediti ljubav.
Bojim se da ćeš me manje ceniti, da ćeš se smejati,
a tvoj bi me smeh ubio.
Bojim se da duboko negde nisam ništa, da ne vredim,
i da ćeš ti to videti i odbiti me.
Zato igram svoju igru, svoju očajnu igru pretvaranja
sa sigurnim pročeljem izvana
i uplašenim detetom unutra.
Tako počinje svetlucava ali prazna parada maski,
a moj život postaje bojište.
Dokono čavrljam s tobom učtivim tonovima površnog razgovora.
Kažem ti sve, a zapravo ništa,
i ništa o onome što je sve,
i što plače u meni.
Zato kad sam u kolotečini,
neka te ne zavara to što govorim.
Molim te pažljivo slušaj i pokušaj čuti ono što ne kažem.
Što bih voleo da mogu reći,
što zbog opstanka moram reći,
ali što reći ne mogu.
Ne volim ništa kriti,
Ne volim igrati veštačke, lažne igre,
želim prestati s igrama.
želim biti iskren i spontan te biti ja,
ali mi ti moraš pomoći.
Moraš pružiti ruku
čak i kada se čini da je to poslednje što želim.
Samo ti možeš iz mojih očiju ukloniti prazan pogled živog mrtvaca.
Samo me ti možeš prizvati u život.
Svaki put kad si ljubazan, nežan i kad me hrabriš,
svaki put kad pokušaš razumeti jer uistinu brineš,
moje srce dobije krila,
vrlo mala krila,
vrlo slaba krila,
ali krila!
Sa svojom moći da me oživiš možeš udahnuti život u mene.
Želim da to znaš.
Želim da znaš koliko si mi važan,
kako možeš biti stvoritelj - do Boga pravedan stvoritelj - moje osobe
ako tako izabereš.
Samo ti možeš srušiti zidove iza kojih drhtim,
samo ti možeš ukloniti moju masku,
samo ti me možeš osloboditi moga senovitog sveta panike,
i nesigurnosti, iz mojega usamljenog zatvora,
ako tako odlučiš.
Molim te odluči. Ne mimoilazi me.
Neće ti biti lako.
Dugotrajno uverenje o bezvrednosti gradi snažne zidove.
Što mi bliže priđeš
to naglije mogu uzvratiti.
To je nerazumno, ali uprkos tome što o čoveku kažu knjige,
ja sam često nerazuman.
Borim se baš protiv one stvari za kojom čeznem.
Ali rekoše mi da je ljubav jača od snažnih zidova,
i tu leži moja nada.
Molim te pokušaj pobediti zidove
čvrstom rukom
jer dete je vrlo osetljivo.
Ko sam, možda se pitaš?
Ja sam onaj kojeg znaš vrlo dobro.
Jer ja sam svaki čovek na kojeg naiđeš
i ja sam svaka žena na koju naiđeš.
|
11-05-2012 at 13:24 |
| Uključi u odgovor
|
|
Mela77 Nivo: Forumski doajen Majka dva SINA :)
Registriran(a): 30-03-2006 Lokacija: među voljenima Odgovori: 8258 IP: Maskiran
|
Re: Poezija
ODLAZIM......zbirka '' Poezija, recimo...''
Odlazim...
Neka me malo i na drugim mjestima.
Vjerujem i da preko potoka ima dovoljno vjetrova za moje alergične suze u očima.
... Trebam da znam da i u drugim močvarama mogu sa žabama
da tražim tonalitete za ariju koja mi buči u ušima.
Naučio bih, ako je ikako moguće, kako to izgleda i druge ljude vidjeti,
u oči, očima gledati.
Poželio sam, nekako s vremenom, da preko rijeke zagazim,
da u vir novi zaronim, da me nova kamena obala sačeka,
a druge djevojačke usne da mi pomognu doći do daha
sa umjetnim disanjem usta na usta.
Odlazim...
Ne mašem maramom i ne obećavam da ću se vratiti.
Niti ću reći da ništa neću zaboraviti i da ću sve ovo od prije pamtiti.
Ali sačuvajte mi kesten iz moje sobe i njegov hlad naslikan na mojim zidovima,
za svaki slučaj ako opet poželim
na njegovim granama se ljuljati.
Odlazim...
Niz tišinu i niz povjetarac odlaze mi koraci.
Sačekat' ću još samo malo na svoju sjenku, njoj baš treba vremena da se oprosti
od ovih kaldrma što mi svaki, baš svaki skok u vazduh poznaju.
Odlazim...
Na tren ću zastati ispod prozora koje s neprospavanim noćima zavoljeh.
Osmijeh ispod saksije kraj njenih ulaznih vrata, zajedno sa ključem ću ostaviti.
I dok me oči njene, iza pendžera, budu tragom suza pratile niz kaldrmske kocke,
još jednom ću sam sebi u bradu prošaputati...
ODLAZIM...
Mario Vranješ
|
06-06-2012 at 09:55 |
| Uključi u odgovor
|
|
Mela77 Nivo: Forumski doajen Majka dva SINA :)
Registriran(a): 30-03-2006 Lokacija: među voljenima Odgovori: 8258 IP: Maskiran
|
Re: Poezija
Jednom pjesnik, nikada pjesnik....
Ljudi moji, nisam ja pjesnik...
Ja samo riječima dodirujem mjesta koje drugi dodiruju prstima.
Zarezom izmamljujem uzdahe koje drugi usnama nađu,
tačkama završavam sreće i tuge dok drugi se grle i ljube.
Prijatelji moji, pjesnik ja nisam...
Ja sam samo izdajica trotoara kojima hodam.
Pobjeglica svoga grada i ulica na kojima sam prividno bio čovjek.
Odjek grla iz kojega glas se tek na papiru čuje.
Dušmani moji znaju da nisam pjesnik...
Da sam samo izbjeglica koja se stidi tuđe zlobe i prljavštine.
Izgubljena duša u redu za posao, koru kruha i bokal vina,
nevina spodoba koji svaki novi dan traži državljanstvo i mjesto pripadanja.
Ja znam da nisam pjesnik....
Da sam lik u ogledalu, mamuran i izbljuvan,umoran i hrabar u isti tren.
Trubadur kojeg niko ne treba pod prozorima, lahor koji vjetar htio bi biti,
razbijena flaša da sam, i krv na dlanovima od prerezanih linija života i ljudskosti.
Ljubav moja zna da pjesnik nikada nisam bio, već da je ona moja jedina pjesma...
Da sam majstor za suze,smijeh, jad i žalost.
I da znam da gledam u poglede, i da znam da vidim nevidljive.
I da umijem da volim, i da umijem da volim, i da umijem da volim.....
Mario Vranješ
|
03-07-2012 at 15:24 |
| Uključi u odgovor
|
|
Pregled tema u posljednjih 24 sata Pregled poruka u posljednjih 24 sata (dva dana, sedam, 30 dana) Pregled pisanja forumaša u posljednjih 24 sata
|