Na bolovanju 16.9.2013.

Ležim na podu sobe moje rahmetli majke Samije
u očevom stanu i borim se
s problemima na disku rođene mi i jedine kičme,
sestra na zasluženom odmoru na moru,
a otac Džemo i ja, dva đuturuma,takmičimo se
u stenjanju i žalbama koga više boli.
Sa zida gleda fotografija mog djeda Abdurahmana efendije Čokića
što ga ne upoznah drukčije osim
po pričama majke i tetaka i onome što je napisao.
Teolog islamski bijaše.
Sa strane majčina fotografija u osmijehu
kad joj je bila tek 81 godina u restoranu Biblioteka u Tuzli
što je rođak Edo lijepo potrefi.
Kao ona do prije skoro tri godne, umotavam se i mažem raznim mazama
od konjske do vražje i džemper podvezujem preko pasa.
Izgleda da sam sve bolesti izabrao da naslijedim
od majke i oca ne bi li dokazao teoriju Williama Glassera.
Čitam knjige bosanskih autora Fahrudina Kučuka i Elzine Kešetović
uporedo s poezijom Denis Kožljan, gledam filmove i vijesti na raznim
TV stanicama i ibretim se prevodima i pismenosti prevoditelja i novinara,
saznadoh tako da "glazbenik svira organ", a da je "bihaćko Jedinstvo
deklarisalo Slobodu tuzlansku" u utakmici druge lige što joj tepaju da je prva i to još federalna...
Nije bitno kako ja orgulje zovem, ni to što se osjećam deklasirano,
ali odlučih da ova leđa ima štro prije da budu manje bolna!

Zašlo je septembarsko sunce

Prije koji tren
romantičan i crvenkast
odsjaj
Sunčevog zalaska
kroz prozor mog stana
ugrijao
je bijele prozračne
oblačiće na nebu
dok ih ljubljaše
i moje srce
što se ipak u kamen
još pretvorilo
nije.

http://doznajemo.com/knjiga/sadrzaj-limene-kutije-nihada-mesica-rivera-sad-znam/

http://radiogornjigrad.org/?p=11057

Pozivamo Vas na književno veče i otvorenje izložbe fotografija "More ljubavi" pjesnikinje i photo-art umjetnice, Barbare Bračun iz Zagreba u petak 20.9.2013. u 18 sati u Narodnoj i univerzitetskoj bibliotec "Derviš Sušić" ( Tuzlanska Biblioteka Derviš Sušić) U programu uz gošću Barbaru Bračun Barbara Bračun) učestvuju Grupa Lucido- Majda Zukić, Branislav Lukic Luka, Denis Dugonjic. te Mario Bosänac Vranješ i Nihad Mešić River koji će predstaviti uglednu gošću i njeno djelo. Govorit će se stihovi, posmatrati izložene fotografije, a na licu mjesta nastajat će i nove inspiracije. Uz gitaru nastupit će Edin Maglić. Moderatorica je Sanja Dukic.

Zagledan

Sivilo me vazda u
nesigurnost gurne.
Dobro je što
se osilio nisam.
Barem se nadam.

Krenuo bih zato sada u
sliku koju Branislav Lukic Luka
načini na planini Zvijedi,
baš bih se sada zagledao
u brda pred sobom i ispod sebe
i nebo plavo iznad
na kolskom putu
između dvije njive

i odlutao.

N.M.River 2013.

Vino po patosu Autora

Danas sam opet bio u fazonu
da život mimo mene ode,
ali sam ipak zainat učestvovao,
nisam se zatvorio u kuću
i čekao da prođe
taj veseli Osjećaj.
Prvi dan na poslu poslije
bolovanja, onda lijepa
neformalna promocija
knjige što je Jagoda Ilicic
napisa i razli se poklonjeno
vino po patosu Autora
kad čitajući izdeklamovah
Ljubav noćas neće doći.
U znak potvrde naslova ili
će biti dobitak?

N.M.River 2013.

U norveškim papučama

U norveškim papučama
od čiste runske vune
što mi ih ljubazni domaćini
pokloniše u Lilehameru
postolimpijske 1995.
liječim išijas i
od prve hladnoće
jesenje dok grijanje ne počne,
branim se.

Zahvalan na kretnjama
lakšim, opet
svijet bojim
kolorima življim
i čini se opet
spreman sam
da volim u jedan sat
i dvadesetjednu minutu
ne spavam,
niti mi se spava,
a još nisam zamijenio
noć za dan
kao rahmetli nena,
rodom od Begića iz Koraja,
kažu ljuta bijaše,
moje rahmetli mame,
u devedesetinekoj ili kao
Ekatarina Velika u pjesmi
osamadesetnekoj
dvadesetog vijeka.

Lažem li sebe sumornog
ili papuče stvarno čuda čine?
Vjerovat ću.

http://www.internovine.com/poezija/94-poezija/17601-opet-sam-poeo-da-bjeim-od-svojih-osjeanja

[Edited by Sufler on 29-09-2013 at 21:20 GMT]

Mačka, Diogen i oktobar

Krenuli tata i ja
polako pješice Tuzlom, kao nekad
od Slatine do pod Banju
do tetke Sajde i tetka Saliha,
kroz čaršiju okupanu
suncem oktobarskim
sa stolicom da napravimo pauze
i sretnemo neke poznanike,
koji srdačno pozdravljaju oca
ili mene pored našeg
starog stana u Srpskoj varoši,
i Pionira, prodavnice u kojoj je sad
cvjećara i nema više bombona
u staklenim posudama na pultu
mog djetinjstva. Prošli puta
smo bili kod ovog para devedesetgodišnjaka
prije petnaest dana. Ovaj puta nas mačka
koju tetak Salih, doktor ekonomskih nauka
u penziji i žrtva progona takozvanog
"Tuzlanskog procesa" jer je zagovarao tržišnu ekonomiju 1974.
vrijedno hrani iako se jedva spušta i penje
niz i uz stepenice vlastitog stana, dočekuje
na prozoru prizemlja susjedne zgrade
i mjauče pozdravljajući nas, silazi sa simsa prozora
i dolazi do nas glasajući se i govoreći nam nešto
Dok polako idemo, tata oslonjen na moju ruku sa štapom,
mačka nas sačekuje i odlazi do vrata povremeno mjaučući.
Slično je postupila i prethodni put, samo nas je pratila dvadesetek umjesto pedesetak današnjih metara. Tad sam mislio da je gladna. Danas imam dojam
da je unaprijed znala kamo ćemo tata i ja oba puta. Ispričasmo
šta se desilo s mačkom, a tetka i tetak nisu bili iznenađeni.
Mensura koja im pomaže reče da je ona pilećom salamom
nahranila mačku maloprije. Znači, nije gladna.
Tetka Sajda mi onda svojim ozbiljnim zubarskim tonom ispriča
kako su (sjetih se i ja) kad se tetak 1981. vratio sa "službenog puta"
imali mačka Diogena koji nije puno filozofirao,
ali su ga zbog nestašnosti jednom odveli svojim starim Peugeotom
u gepeku da ne vidi kamo ide na svoje imanje s vikendicom
na Piskavici iznad Tuzle, kojih desetak kilometara od njihovog stana
ostavili ga kod rahmetli Hajre, tetkove sestre, a Diogen je sutra ujutro
zamjaukao pred vratima. Zatim smo prionuli na crnu maslanicu koju je Mensura napravila po tetkinom tabijatu i razgovarali... Prijatan subotnji prelaz od prijepodneva u poslijepodne. Ista mačka nas je zatim ispratila. Ne znam kako se zove,
ali da je ljubazna, znam.

N.M.River, 5.10.2013.