Vidim te

Vidim, nema te.
Vidim te i kad nema te,
Vidim da te nemam,
Vidim, a ne vidim te tu,

Vidim te iz dosade
Vidim te iz zabave
Vidim iz radosti,
Vidim iz bola.

Vidim te u snu.
Vidim te u snu budan.
Vidim te jasno, spavam.
Vidim te na javi, a ti
se praviš da ne vidiš!

Vidim li te, ne čuvaj se!
Neće mi biti mrsko
opet gledati
da te vidim.
Kad te volim!

n.m.River 2013.

Ljiljana Crnic u Tuzli, 17.10 2013. Tuzlanska Biblioteka Derviš Sušić, 18 sati
"Njen direktan i ozbiljan, ali neagresivan nastup, neposrednost u ophođenju, njena harizma, toj poeziji njenoj, udahnjuje još treptavije plamičke strasti i otvara osunčane horizonte žene koja ume da voli. Da voli, svoga dragog. Svoj grad i svoje gradove. Prijatelje, svoje i porodicu. Ovom knjigom, iskonski lepršavo i lako, Ljiljna Crnić pokazuje, kako se vole ljudi. U knjizi, u ovoj škrinji."

(Iz recenzije, "Škrinja mojih tajni", Miodrag Jakšić, književnik)

Dobro došli!

Za Edinu

Meni je ruksak putni
još ljubavi pun
čeka da zagrli svijet,
ljude,
prijatelje
i tebe,
sunce radosti moje.

Nihad Mešić River 14.10.2013.

Ti amo

Noćas opet Bitlse slušam
kako jezde preko univerzuma,
neopušten, a rado bih bio.
Mantra o tome kako
ništa moj svijet promijeniti neće
ipak utjehe ne donosi.
Mijenja se moj svijet i
u njemu ja, sve slabiji i samiji,
na nogama nestabilan,
u srcu postojan
i dosadan sebi samom,,
mogu misliti koliko drugima.

Bliži se jedan sat novog dana,
prije petnaest godina
zavoljeh snažno
i još se sjećam jedne male
željezničke stanice u Italiji
i rastanka koji teško pade.
Ne podnosim rastanke,
a život ih bez pardona
donosi. Dok sjećam se,
ipak rastanka nema.
Ti amo.


N.M.River 17.10.2013.

DA SAM RIJEKA

Zamišljenom mi
dok vrijeme prolazi
nostalgičan, sjetan ton
drage pjesme
gura u mozak
jednu šetnju i
jednu rijeku
Indexe i
Bacila je sve niz rijeku
što sam ti pjevao
nadglasavajući se s
hukom planinske vode.

Biće da sam
onda umislio
da sam i ja rijeka.
Zbog tebe i onog
šarenog venecijanskog dana
još ponekad
poželim teći.

N.M.River 2013.

http://doznajemo.com/knjiga/sadrzaj-limene-kutije-nihada-mesica-rivera-prebirem-po-policama-proslosti/

Možda tako treba

Pritisak u glavi
od jednodnevnog krivudavog puta
Tuzla-Sarajevo-Tuzla,
petosatnog sastanka
između dvije vožnje,
sunca i jesenjih boja,
osjećaja tuge i bespomoćnosti
i vremena koje nepovratno
ode dok se ljudi
svađaju oko gluposti.

Optimizma mi na zalihama
ponestaje
i ne znam kako bi to
moglo biti dobro,
ali možda tako treba.

N.M.River 2013.

http://nihadmesicriver.weebly.com/

Stranica je obnovljena.

Obično novembarsko veče

Pisati depresivne zapise.
Slušati sjetnu muziku.
Lijegati poslije ponoći.
Pojesti dva zdrava kolača
( s pekmezom su!)

Nemati snage za priče.
Kašljati kao kad si kao mali
bronhijalnu astmu imao
i osjećati protok vremena
u kostima pomiješan s
osjećajem iz Desankine pjesme
"Nemam više vremena"

Kažem sebi - dosta je,
bolan ne bio,
ohani,
sjaši sa samog sebe
i diši duboko,
šta fali što škripi!

N.M.River 11.11.2013.

Kad proklija optimizam

Kad bijah posve mlad
sanjah da budem
Hemingvejov junak
u Snjegovima Kilimandžara.

Sad bih volio da sanjam
kako šetam od Bobovca
do Kraljeve Sutjeske
bezbrižno, radosno.

Negdje usput pogubih
ostatke optimizma
i svega mi je nekako
dovoljno.

Naljutiti se valja
i optimizam pustiti
da klija do novog
sna što se ipak
kad-tad desi.

N.M.River 2013.

[Edited by Sufler on 14-01-2014 at 15:22 GMT]