http://nihadmesicriver.weebly.com/

Novi sadržaji na stranici, kome se sviđa može kliknuti like hehe

Prvi put s majkom u biblioteku

U taksiju izvještačen
dječiji glas intervjuira
manekenku koja kaže da
cijela Njemačka stoji iza
neke njene poznate kolegice.
Meni muka od dječijeg
kreveljućeg glasa,
a taksista očito s pažnjom
sluša.

Izvlačim se iz taksija
kod Pravoslavne crkve
i put centra grada,
sunce, toplo,
u parku pored još uvijeg
friškopostavljenog kralja Tvrtka
prijateljica Mirela Lukic s djetetom,
malo se igraju, pa će
se sedmogodišnja Sara
upisati u biblioteku...
Kaže neki dan je pročitala
cijelu knjigu.
Odmah sam bio bolje,
pa zato nagradih sebe
ćevapima iz "Limenke".

Manje mi je muka.

N.M.River, 21.1.2014.

"Gordon"

Krenuo "Gordon"
rekoše na prognozi.
Vremenskoj.
Možda nisam
čuo dobro.
Ipak, zdušno objasnih
sijevanje bolne
išijatične noge
miješanjem struje sjeverne
i one iz omiljenog mi
Đenovskog zaliva.

Glava isto mutna
nešto od godina
srednjih, nešto od
urođene mi budalaštine,
a nedovoljne ludosti.

Čitam Lauševićevu
"Drugu knjigu",
gledam 135 kanala
na novom ravnom televizoru
naizmjence, od ubistva
izmišljenog do ubijanja pravih.

Tješim se činjenicom
da svaki ciklon prođe,
da se knjige obično pročitaju
i da se kanali mogu brzo
promijeniiti i naći
kanal s pop-rock muzikom
iz osamdesetih godina
stoljeća dvadesetog po Kristu.

Još mogu
udahnuti duboko na nos
i ispustiti zrak na usta i
biti onoliko cool koliko se može
jer izdahnuiti još ne kanim.

N.M.River 24.1.2014.

Januarska nedjelja 2014.

Konačno pade nešto
sitno snijega krajem
Januara 2014. Nedjelja je.
Nakon dobrovoljnog i
samoprislinog ležanja
i odmaranja išijatičnih nogu,
ustajem, jedem, oblačim
po sopstvenoj procjeni
dovoljno redovne i
dodatne opreme -
gaće, obične i duge,
deblju košulju, džemper
boje skoro crvene narandže,
jaknu i štitnike za uši,
umjesto štapa narandžasti
kišobran s natpisom
protiv torture i krećem
mami na mezar udaljen kojih
pedesetak metara zračne linije
od mog stana uzbrdo,
na mezarju tušanjskog
solidno idem i penjem se
uz brdo strmo, malo klizavo,
ali kišobran pomaže,
već sam desetak metara
udaljen od našeg placa
i maminog nišana, kad
se kišobran polomi pod
stokilaškim tijelom, padoh
ja na strmu stazu, sijevnu
bol kroz cijelu nogu,
ja zaplakah, zahvaljujući Bogu što znam
da polomio ništa nisam,
popeh se još 3-4 metra
i sa slobodnih pozicija koje još čekaju
tetku i tetka koji još životne bitke vode
proučih Fatihe majci i tetki Muneveri Jovanović.
Nekako prevladah strah i prepreke
i uspjedoh se spustiti tih dvjesta koraka
niz strrmo brdo Tušanjskog mezarja
žaleći sebe sama i cvileći
poput cuke koji se blizu mjesta gdje radim
skrasio i usvojio nas moleći
za malo pažnje... Kod očeve kuće
očetkah skoreno blato od pada
s pantalona štofanih teget
i podsjetih sestru da me vozi na sahranu
naše drage Saše Hanjenko od koje učismo
i naučismo engleski,
što život okonča pred svojom zgradom
jer je kola udariše idući u rikverc,
udarcem glavom o beton,
nenadano, penjuči se opet
sad kroz grobove pravoslavne,
opet uzbrdo, mršteći se, pazeći
da ne psujem naglas, skidam snijeg
s borova dok se penjem kasneći koju minutu
i šutim
dok je molitva u toku,
mada mnogi sahrane koriste i da se ispričaju,
Sabira Mićanović mi čisti jaknu od snijega.,
Plačem bez glasa za jednim naprasno
prekinutim životom osobe koja
je zavrijedila moju ljubav davno.
Počivaj u miru draga Saša, uz majku Raju
i oca Gabriela.
Sestra me dočekuje pred cvjećarom
i spuštamo se do Slatine.
Prolazi još jedna tuzlanska nedjelja...

Ključevi mu iz
ruke ispadaju,
čokolada iz palačinke
sliva se niz bradu,
da mu kolegica nije,
na poslu bi sebe
morao da krije.

Kad ga nešto
priupita neko,
zbunjeno se osvrće
i bježi daleko
u mislima bar
može biti car.

Čovjek loš nije ipak,
iako ga vazda
dočekuje "šipak".
Zato kad ga sretneš,
s oprezom mu priđi
i distancu čuvaji
jer je golem dosta,
pa smotanko posta.

Nihad Mešić River, 27.1.2014.

Ključevi mu iz
ruke ispadaju,
čokolada iz palačinke
sliva se niz bradu,
da mu kolegica nije,
na poslu bi sebe
morao da krije.

Kad ga nešto
priupita neko,
zbunjeno se osvrće
i bježi daleko
u mislima bar
može biti car.

Čovjek loš nije ipak,
iako ga vazda
dočekuje "šipak".
Zato kad ga sretneš,
s oprezom mu priđi
i distancu čuvaji
jer je golem dosta,
pa smotanko posta.

Nihad Mešić River, 27.1.2014.

http://doznajemo.com/knjiga/sadrzaj-limene-kutije-nihada-mesica-rivera-gordon/

http://radiogornjigrad.wordpress.com/2014/02/02/niho-mesic-river-januarska-nedjelja-2014/

Dok gori Tuzla

Kad su opravdani protest
i zahtjev za normalnim društvom
prerasli u nasilje i paljevinu
dobara što ih naši očevi i majke
gradiše, nisam više sumnjao
moj zadatak postade sasvim jasan,
nagovorih mislim prijatelja
i po peru brata Marija Vranješa
da ipak odemo tog 7.2.2014.
u Lukavac našim prijateljima iz grupe Lucido
u Biblioteku i čitasmo ono što smo pisali prije
jecali u duši za svojim gradom što gori 15 km
udaljen i nadali se i pozivali grupu malu, ali odabranu
od dvadesetak žena i muškaraca raznih generacija
da razmišljamo šta i kako sutra...
Graditi zajedno dobro.
Nek nam ova pokrenuta energija dobro dobrim donese
kao što moj prijatelj Damir Arsenijević
zorno pokaza s Tuzlacima odabranim
što raščišćavaše grad.

N.M.River 9.2.2014.

http://radiogornjigrad.wordpress.com/2014/02/09/niho-mesic-river-dok-gori-tuzla/