KANADSKI PARLAMENT JEDNOGLASNO USVOJIO REZOLUCIJU O GENOCIDU U SREBRENICI

S ovim, Dom Predstavnika ujedinjuje Kanadu s mnogim drugim zemljama u onome što je trebalo biti učinjeno odavno,“ naglasio je Masse.
Proglas koji je danas usvojen u Domu Predstavnika (House of Commons)

http://www.bosnjaci.net/prilog.php?pid=39295

[Edited by Putnik on 21-10-2010 at 19:34 GMT]

http://zurnal.info/home/index.php?option=com_content&view=article&id=3382:faistika-parada-ponosa-komiu-pederu&catid=54:samir-sestan&Itemid=124
FAŠISTIČKA PARADA PONOSA: Komšić među pederima

Autor Samir Šestan
Petak, 22 Listopad 2010 13:50
Nije cilj napada Željko Komšić. On je samo prigodna, formalna meta. Cilj je potpuno preuzimanje sistema, dosljedno „poklapanje“ društva i dovršenje njegove, nekon rata, stranom silom, privremeno zaustavljene, nacifikacije. Dokidanje ljudskih prava i sloboda, pervertiranje demokratije i njihova transformacija u svojevrsni pluralni soft fašizam

Beogradska „Parada ponosa“ seksualnih manjina, koje se u primitivnom balkanskom diskursu kolokvijalno grupno nazivaju pederima, završila je, dakle, krvavim obračunom homofobične militantne ekstremne profašističke desnice, kojoj se tepa da su huligani, i jakih policijskih snaga, koje je Država poslala da spriječe masakr.

BOLJE I NAZOR NEGO NIKAKO

Ne ulazeći u motive koji su vlast susjedne nam države naveli na prekid kukavičkog povlačenja pred prijetnjama ekstremističkim nasiljem (a motivi koliko god su, eventualno, pogrešni – „uvlačenje“ Evropi, a ne uvjereno branjenje civilizacijskih vrijednosti – postupci su ispravni), čitav slučaj možemo shvatiti kao pokaznu vježbu kako se, ustvari, rješavaju takve vrste problema. I za šta, ustvari, služi sila kojom raspolaže država i kada se ona koristi (ne za teror većine nad manjinom, niti za održanje na vlasti kriminalizovanih korumpiranih otuđenih moćnika i privatizacijskih pljačkaša, nego za dosljedno srovođenje zakona i zaštitu ljudskih prava i sloboda).

Bilo kakva normalnost i ispravnost, kao što znamo, ima vrlo malo veze sa nama. Naši „pederi“, od kako su im vehabijski fašisti, u organizaciji King Kongovog Dnevnog urlika i podršku iz Islamske zajednice, batinama i prijetnjama smrću zatvorili festival, naprasno shvativši gdje i s kim žive, i ne pomišljaju da ga ponovo otvore (pridružujući se ovdašnjoj šarolikoj gomili koja šuti i trpi). Naša policija pendrecima lomi Granit (ali isključivo njegov radnički a ne upravljačko-vlasnički dio), dovršavajući projekat „Radnička klasa odlazi u raj“. Naši fašisti s divljenjem i ne bez seksualnog uzbuđenja, šalju tople pozdrave i poruke podrške srpskim (uz omiljenu zajedničku pjesmu „Jebaćemo pedere“). A naši „liberalni“, „građanski“ intelektualci i mediji (naravno, ne svi), koji osuđuju uskraćivanje prava homoseksualcima i podržavaju LGBT zajednicu, istovremeno uskraćuju elementarna ljudska prava Željku Komšiću i njegovim glasačima. Pokazujući ili plitkost u percepciji problema (ne)poštovanja ljudskih prava ili ličnu motivisanost u svojim reakcijama.

A kakva je sličnost između Komšića i „pedera“? Upravo onakva kakva je razlika između principijelnog stava u svakoj situaciji i po svaku cijenu i odustajanja od takvog stava kad ti je „tvoj“ nacionalni čopor u pitanju. Velika, dakle. Ili, što bi Pjesnik rekao: „Princip je isti. Sve su ostalo nijanse“.

KAD JE SLJEDEĆI SFF?

Izuzmemo li vulgarno, nemoralno (i u svojoj suštini – nacionalističko) lamentiranje nad ugroženošću jednog od konstitutivnih naroda, u zemlji čiji je ustroj, zasnovan na konstitutivnosti (i obespravljivanju svih onih koji nisu ili se ne osjećaju „konstitutivni“), Evropski sud za ljudska prava proglasio kriminalnim djelom i, naprosto nevjerovatno, otvoreno, javno zagovaranje rasističkih segregacijskih rješenja (po kojim bi nam po rođenju na čelo utiskivali nacionalno obilježje, u cilju pojednostavljivanja i olakšavanja političkih procesa u zemlji (s naglaskom na onaj izborni – možeš glasat samo ako imaš znak i samo za one s istim znakom na čelu), izbor Željka Komšića za člana Predsjedništva BiH se najčešće problematizira sa „sigurnosnog aspekta“. Kao: „to će destabilizirati zemlju“. Izazivajući reakciju ekstremne desnice.

No, osim što se radi o notornoj gluposti (jer neće izbor Željka Komšića destabilizirati zemlju, nego nikad ugasle separatističke i secesionističke tendencije, unutar „konstitutivnih“ nacionalizama) pristajanje na takvu logiku (iz iskustva to znamo, je li) svodi život (kako javni, „društveno-politički“, tako i privatni) na njegovu redukciju. Na hiperprodukciju ucjena, strah i talačku krizu.

Srbijanska vlast je dobro znala (jer je već nekoliko puta posegla za takvim „rješenjem“) da nasilje na ulicama glavnog grada može izbjeći podilaženjem ekstremnoj desnici i zabranjivanjem okupljanja gay populaciji. Oduzmete prava „pederima“ i em ste zadovoljili primitivnu, homofobičnu masu em ste spriječili ekstremiste da vrše teror (odnosno, oduzeli im povod da to čine, do sljedeće situacije). No, to, osim što je moralno neprihvatljivo, ne rješava ništa! Kao prvo, prokazuje vas kao zemlju u kojoj su uskraćena osnovna ljudska prava manjinskim zajednicama. Kao drugo, samo odlaže nasilje, koje će se sigurno desiti (jer je „Parada ponosa“ samo povod, a ne uzrok eksplozije nasilja i bujanja ekstremizma – uzrok je u neprovedenoj denacifikaciji društva i kontinuiranom idiotskom koketiranju vlasti sa recidivima zločinačkih 90-ih). A, kao treće, dovodi i vlast i kompletno društvo u situaciju da njima, zapravo, upravljaju ekstremisti (što je, u lokalnim bh. okvirima, dovedeno do tragikomičnosti, „bježanjem“ Sarajevo film festivala od ramazana“).

SIEG HEIL

Identično tome, podilaženje nacionalistima u BiH (bilo kojim, jer je to, zbog „sistema spojenih posuda“, uvijek podrška svim) u smislu pristajanja na njihove ucjene i na daljnju redukciju ljudskih prava u ovoj zemlji, ne samo da je samoponižavajuće i mazohistički, nego je i kontraproduktivno. Nema tog nacionaliste koji ima sposobnost samokontrole i koji će se zadovoljiti prstom (bez obzira koliko dugačak i debeo on bio) – on će vam prvom prilikom iščupati ruku iz ramena.

Njih, zapravo, mada to u opštoj dernjavi ne uspijeva da dođe do svjesti javnosti, ne interesuje Željko Komšić. Niti mjesto u Predsjedništvu. Njih interesuje potpuno preuzimanje sistema, dosljedno „poklapanje“ društva i dovršenje njegove, nekon rata, stranom silom, privremeno zaustavljene, nacifikacije. Dokidanje ljudskih prava i sloboda, pervertiranje demokratije i njihova transformacija u svojevrsni pluralni soft fašizam.

Jedan narod, jedan entitet, jedan vođa. I izbori kao nacionalni referendumi, s kojih imaju biti odstranjeni svi „drugi“. Uključujući i one koje „drugim“ proglasi vođa ili odgovarajuća komisija za ideološko-rasnu čistoću (Posljednji izbori su pokazali da je i ono malo Bošnjaka što ih je preostalo u RS, za tamošnjeg od vlasti i moći poludjelog vožda previše, pa su, u najboljoj nacističkoj tradiciji optuživanja komunista za paljenje Raichstaga, Poljaka za otpočinjanje rata, Židova za rasno zagađenje, optuženi da mute srpske nacionalne vode i pokušavaju spriječiti Srbe da demokratski izaberu svog predstavnika – što znači da će ih se (Bošnjake) morati potpuno eliminisati bar iz tamošnjeg izbornog sistema, ako ne i iz života Republike. A i inače, je li. Kao što su pokazali da nije dovoljno što su ti majka i otac Hrvati, ako ti potvrdu o hrvatstvu nije izdao lokalni poglavnik.)

Željko Komšić je u čitavoj priči bitan tek kao „peder“ na gay paradi. Čisto simbolički. I jedan i drugi fašističkom umu su smetnja prije svega na toj simboličkoj ravni, kao najava mogućeg drugačijeg svijeta, koncipiranog na odbacivanju fašističkih vrijednosti (svijeta u kojem će biti normalno biti homoseksualac ili u kojem će normalno biti da glasaš za čovjeka ne obazirući se na njegovu i svoju nacionalnu pripadnost) a čiji dolazak treba po svaku cijenu osujetiti.

JEBEŠ TAKAV SVIJET U KOME MORAM HVALIT POLICIJU I PENDREK

Nije, stoga, slučajno, da se, u duboko zatrovanom i teško oboljelom društvu (u kome se svaka normalnost doživljava kao opasan virus) toliko društvene energije koristi na raspravu o Željku Komšiću (koji je sam, svojim radom i postupcima, nažalost, nije zaslužio) i da ključni destruktori zemlje SDP proglašavaju remetilačkim, destabilizirajućim i po državu opasnim faktorom (i to isključivo zbog nepristajanja na nacionalističku matricu organizovanja države, koja se, od lokalnih fašista proglašava, ni manje ni više nego njenom prirodom). A da istovremeno izbor ekstremnog velikosrpskog ultranacionaliste i dosljednog negatora genocida, za „hrvatskog“ potpredsjednika RS (da budem ciničan, pa da parafraziram Čovića: Sa 98,5% srpskih glasova), prolazi bez ikakvih reakcija.

Fašisti nikad nemaju problema s ekstremistima. Imaju ih jedino s normalnim ljudima. Tako su i domaćim fašistima bliži srpski fašisti, koji su ili učesnici u zločinima ili njihovi verbalni glorifikatori, nego „pederi“ čiji je „zločin“ njihova seksualna orijentacija. Tako je i Željko Komšić postao problem onog trenutka kad je javno odbio da ljude dijeli prema nacionalnoj pripadnosti i da radi za jedne a protiv drugih (odnosno da se uklopi u vladajuću doktrinu upravljača frankeštajnovskog čudovišta: „A sad svi zajedno pa ko koga zajebe“).

S druge strane, govor mržnje i destrukcije, pogotovo ako je prigodno upakovan i u službi klerofašističke mafije, OK je, čak i kad doživljava vratolomije kao u slučaju Vlajki. Službovanje „tuđem“ fašizmu je oprostivo, pogotovo ako fašizmi imaju zajednički cilj, ali je odbacivanje fašizma i propagiranje mu suprotnih ideoloških vrijednosti (demokratije, ljudskih prava, jednakosti među ljudima,...) neprihvatljivo.

Problem, međutim nije ni u „pederima“, ni u Komšiću. Problem je u fašistima. A način za rješavanje takvih problema demonstrirala nam je srbijanska policija na dan održavanja Parade ponosa – ako ne ide drugačije, ljudska prava se štite silom!

PS ili BRING THE SYSTEM DOWN

Jedan dosljedni kritičar pojave Željka Komšića na ovdašnjoj političkoj sceni, nekadašnja perjanica građanskog intelektualnog kruga, a danas sofisticirani advokat tvrdog nacionalističkog koncepta uređenja zemlje, ovih dana ustvrdio je kako niko još nije dao odgovor na pitanje zašto (po kojoj logici i kakvome kriteriju) je 300.000 ljudi glasalo za čovjeka čiji su rezultati u proteklom četverogodišnjem periodu tako skromni.

Odgovor je, međutim, krajnje jednostavan – po istoj logici po kojoj bez obzira na katastrofalne rezultate i destruktivne posljedice njihovog djelovanja, priglupa nacifikovana masa uporno glasa za „svoje“ nacionaliste. I po kojoj, uprkos svemu što znaju, za to smeće rade kritičari Željka Komšića koji njegov položaj dovode u pitanje nacionalističkim argumentarijem (dakle, nije sporno da o rezultatima, kako dosadašnjim tako i budućim, niko ne razmišlja). Za Željka Komšića glasali su oni kojima je nacionalista i njihovih ucjena i huškanja pun k****, toliko da im konkretni rezultati (koji zaista daju povoda za ozbiljnu kritiku) i njegov (definitivno upitan) kapacitet za obavljanje tog posla ne znače previše i kojima sama činjenica da mogu poslati poruku na taj način, poruku da im se sistem gadi i da žele drugačiji, ljudskiji, oslobođen nacional-šovinističkog pritiska i zla, bio više nego dovoljan razlog za takvu glasačku odluku.

Željko je, naime, ideja i poruka. A ne konkretan čovjek.

Kao što silom zatvorena, i do dana današnjeg ponovo neotvorena, vrata Queer festivala nemaju veze (samo) sa homoseksualnom zajednicom u BiH, nego su sramota kompletnog društva. I ogledalo njegove fašisoidnosti.

(zurnal.info)

Lijepo Boga mi...a sve ugrozeni...


Kako bi SNSD i HDZ BiH raspodijelili državne fotelje: Nikolu Špirića za ministra finansija?


SNSD će tražiti i ministarstva vanjskih poslova i ljudskih prava. Bošnjacima ostaju ministarstva pravde, sigurnosti, prometa i vanjske trgovine Nekoliko sedmica po okončanju općih izbora u BiH čelnici SNSD-a i HDZ-a BiH Milorad Dodik i Dragan Čović počeli su razgovore o mogućoj raspodjeli državnih fotelja.

Ljudska prava
Iako vlast na nivou BiH još zadugo neće biti formirana, nezvanično saznajemo da ove stranke već imaju kandidate za pojedina državna ministarstva. Tako bi se u Vijeću ministara BiH ponovo mogao naći aktuelni predsjedavajući Nikola Špirić. No, ovog puta kao ministar finansija BiH, umjesto Dragana Vrankića. Zauzvrat bi, kako je to predsjednik SNSD-a otvoreno rekao, Milorad Dodik Hrvatima, tačnije HDZ-u BiH, dao podršku da imenuju svog čovjeka na mjesto predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH. SNSD će tražiti tri ministarstva - finansija, za ljudska prava i izbjeglice te vanjskih poslova BiH. Špirić je već skoro pa sigurno ime na funkciji ministra finansija. Kada je riječ o ministru za ljudska prava, u stranci još nije razgovarano o imenu - kazao nam je izvor blizak SNSD-u. Saznajemo da bi ministar vanjskih poslova, ako SNSD-u pripadne to ministarstvo, mogao biti Igor Radojičić.

Civilni poslovi
Hrvatima bi, osim mjesta predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH, mogle pripasti i pozicije ministra odbrane te civilnih poslova.
Bošnjacima bi tako ostalo Ministarstvo sigurnosti, koje praktično nema nikakvih nadležnosti, potom ministarstva pravde, prometa i komunikacija te vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH

Radujte se narodi, nema vise DANA


Oslobođenje kupilo magazin Dani
Nakon 18 godina i 698 brojeva bh. news magazin "Dani" prešao je u vlasništvo sarajevskog "Oslobođenja", novost je koja je privukla veliku pažnju na medijskoj sceni u našoj zemlji.

U posljednjem broju "Dana" u izdanju "Civitasa", od čitatelja se oprostio i Senad Pećanin, glavni i odgovorni urednik jednog od najrenomiranijih listova u BiH.

U svojoj redovnoj kolumni, pod naslovom "A sad - adio..." Pećanin podsjeća čitatelje na razvoj magazina tokom 18 dugih godina, od septembra ratne 1992. godine, kada je okupio prvu ekipu saradnika, pa sve do današnjih dana, kada je zbog, kako kaže, "potpune nesposobnosti da osigura neophodan broj stranica plaćenog prostora" i privatnih razloga odlučio prihvatiti ponudu "Oslobođenja".

Pećanin je potvrdio da će već naredni broj "Dana" izaći u izdanju "Oslobođenja".
(Sarajevo-x.com)

Sarajevo: Adis Čeho, u pijanom stanju, zabio se u policijski golf, teško povrijeđen Hrustem Hećo
Policajci Hećo i Omerspahić zbrinuti na Kliničkom centru Univerziteta u Sarajevu
Veličina slova:
ONASA 13/11/2010 11:06:00
Foto: M. K.

Dva policajca Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) Kantona Sarajevo (KS) i jedan civil povrijeđeni su u saobraćajnoj nereći koja se dogodila jutros oko 6.30 sati u sarajevskoj ulici Safeta Zajke, opština Novi Grad.

U saobraćajnoj nesreći povrijeđeni su Adis Čeho (1987), koji je upravljao vozilom "golf", registarskih oznaka 084-A-271 i policajci u službenom vozilu Hrustem Hećo (1970) i Vahid Omerspahić (1966), koji su zbrinuti na Kliničkom centru Univerziteta u Sarajevu (KCUS).

Nezvanično, sudar je izazvao Čeho, koji je vozilom upravljao u alkoholiziranom stanju.

"Adis Čeho zadobio je povrede lica, grudnog koša i stomaka, a trenutno je smješten na Klinici za urgentnu medicinu, kao i policajac Hećo, koji je zadobio povrede glave, vrata i grudnog koša, sa frakturama grudne kosti i desnog koljena. Policajac Omerspahić primljen je sa povredama lijevog ručnog zgloba, glave, vrata i grudnog koša, a mogao bi biti pušten na kućno liječenje, nakon što mu budu sanirane povrede ručnog zgloba", izjavila je glasnogovornica KCUS Biljana Jandrić.

Glanogovornik MUP KS Irfan Nefić potvrdio je da je nakon završenog uviđaja saobraćaj na pomenutoj putnoj dionici normaliziran.



Foto: M. K.

E-novine:

Bosnians are living their own nightmare
The Great Pretenders
By: Nermin Bajić



Let's just imagine that WWII ended “slightly” differently then it was. Let's imagine that Hitler's scientists were smarter, quicker and better then those who developed first nuclear bomb at the Arizona deserts. Let us imagine that Albert Einstein was not a Jew, but Nazi German Scientist. Let's imagine that Hitler first used nuclear bomb against Russian troops during Kursk battle. Imagine that Hitler won this battle. And not only that he won that battle, but he detonated nuclear bombs above Moscow, Sankt Petersburg, Volgograd, and three more industrial cities south of Ural mountain killing entire Soviet political elite along with 9 millions of Russians in just a few days of July 1943. Russia ceases to exist as a country in just a few hours. Germany was still occupying or effectively controlling entire Western Europe

Americans were just about to invade Sicily but in a light of a new development they delay invasion. Everyone were scared and confused with this new weapon. Russian front does not exist any more, and German soldiers are looting remains of Soviet cities, reaching as far south to Azerbaijan and northern Iran. Goal was accomplished and oil is now available for the German war machine. Imagine.

Governments of USA and Great Britain, acting upon German invitation, promptly met Hitler in Berlin and made peace, hoping that Hitler would not use his new devastating weapon against them. It was more like surrender, but wanting to legalize his enormous gains, Hitler was generous to his enemies. Hitler even allows State of Russia to exist, but only east of Ural Mountain all the way to the Mongolian border. Some 30 Million Russians lived in new humiliated Russia in awful living conditions, abandoned and forgotten by their allies. East of that line was land occupied by Japanese Empire. New Russia was full of refugees, and constantly bombarded by Hitler’s air force almost daily some 15 years after the war, until Hitler decided that his bombs worth more then the damage they can make.

At the Peace conference in Berlin and behind the close doors, Hitler dictates the terms and condition of the peace accord and the new world order. However, in front of public and journalists, he appears with other two leaders smiling and proposes 100 years peace agreement, presenting that idea as if it was the wish shared by three leaders. Great Britain and USA accept all terms and conditions of this deal and WWII was over in August 1943. Great Britain lost Egypt, and all other Arab territories, and United States had to swallow Pearl Harbor loss, along with the American pride.

Encouraged, Hitler decides to finish with the “Jewish problem”, but this time he expands “the problem” to all Gypsies, Slavic people, and in the next 5 years everything east of Berlin and south of Austrian mountains is ethnically and thoroughly cleaned from any form of human life, other then German. Dead were buried, incinerated, and only few closest Hitler’s Generals knew entire scale of this enormous massacre and genocide. In 1950 France gains independence, without Alsas, Lorain, and some other provinces along Atlantic ocean. Norway voted in referendum to become one of the German states, and became German federal state. Holland, Denmark, Hungary, followed Norway’s example. New Germany was the biggest European federal state, even bigger then USA. Germany enjoyed the economic growth, and many American economists praised German Economy. It was the time of peace, prosperity and new world order. After 1951 there were no single Jew living in continental Europe, and no one did anything about it. Dare to Imagine.

Anti-Semitism was common even among Governments of many world countries especially after August 1943, and Peace conference in Berlin, unfortunately. It seemed that no one was particularly interested to investigate rare reports of atrocities that came from eyewitnesses who managed to escape to Britain. Many of those who escaped, and later captured by British or American border patrols or police were extradited back to Germany. As a matter of fact American and British Government, as of 1951 introduced new law according to which - “No one is allowed to spread lies and gossips about alleged killings of Jews, Slavic people (Poles, Russians, Slovakians, Czechs, Yugoslavs), and Gypsies during the war”. This ban was actually dictated by Hitler 8 years ago at Berlin conference, as one of the many secret paragraphs of peace accord. No newspaper, no TV or Radio station were allowed even to mention this horrible killings and executions.

When British Prime minister lost election, and after American president dies, new leaders were astonished, and genuinely surprised when presented the evidence of mass murders and genocide in New Germany by their intelligence agencies. In the years to come this reports kept coming almost on daily basis. However, they could not change new world order without the war, and the war was something they were not ready to start against only world’s superpower. So, they kept old politics, ignoring Russian calls for help, ignoring the fact that entire Slavic and Jewish population vanished from the face of the Earth. Some 70 million Slavic’s and Jewish civilians were missing. Imagine.

Now imagine that by the 1965 everyone outside the New Germany knew what had happened after the war in Poland, Russia, Czechoslovakia, Yugoslavia, Ukraine, Moldavia. Flyers were printed and hand delivered in the streets of London, Manchester, New York, Boston, Washington, and no one could hide the truth any more. Truth screamed on every street, behind every corner and city block. 70 million people were missing. It just could not stay a secret any longer. Governments could not play dumb any more. But they did. And they kept praising New German economy pretending not to know what everyone knows. Germans pretend not to know that Americans, British and the rest of the world knows. Imagine that hypocrisy and insincerity. Imagine that Last Jew died in London 1999, and no one publicly said anything about that. Those who were dealing flyers in the last few decades were discouraged when courts gave prison sentences to those who were caught by police dealing flyers. World sunk into the moral manhole.

NOW IMAGINE:

Bosnia and Herzegovina and the war 1992 – 1995. Imagine, or since all these bellow is the truth, try to remember TV pictures broadcasted by CNN, BBC, Christian Amanpure, footage of the concentration camps for the Bosnian civilians at Omarska, genocide in Srebrenica, Sarajevo, Zvornik, Bijeljina, Prijedor, Vlasenica, and many other Bosnian cities and villages. Imagine those old women who are still looking the bones of their fathers, sons and grandsons. Imagine Europe’s hypocrisy and insincerity, during and after the war. Imagine modern day admiration for good territorial organization of Republic of Srpska. Imagine Admiration to Republic of Srpska’s economy that recently came even from the famous “Economist”, whose reporter and editor unfortunately forgot to mention that Republic of Srpska expelled, or killed approximately 46% of it’s pre – war citizens. Not in the war operations, but during joint criminal attempt to create ethnically clean territory exclusively for Serbs. This fact has been proven and verified several times at the Hague Tribunal for the war crimes, during trials to the President of Republic of Srpska, their war ministers, generals, and other top civilian and military leaders.

Unlike the alternative WWII scenario for Europe, Bosnians live their own nightmare. Only difference between fiction story about Europe after WWII and Bosnia today is that no one in Europe is handing over and dealing flyers and leaflets about injustice done to Bosnia. Everyone pretends not to know what everyone knows, including Hague Tribunal when they were hiding evidence from Bosnian side in the case Bosnia vs. Serbia and Montenegro for aggression and genocide, because Hague Tribunal had a deal with the new Serbian government. All very detailed explained in the book of former Tribunal’ PR officer, who dared to speak truth, to hand over a “flyer” containing the truth.

After general elections in October 2010, Bosnia will be (again) destination for some top American and European politicians who actually transformed normal pre – war Republic of Bosnia and Herzegovina in a monster country that now has more the 100 ministers, 13 Governments, 10 cantons, Federation, Republic of Srpska and Brcko District. By the way, Bosnia’s population is estimated to approximately only 4,2 million. This was done in Dayton, Ohio in 1995. So, these (mostly) very same politicians (like Carl Bildt from Sweeden) are criticizing Bosnian politicians for a lack of compromising solutions that will make this country go forward towards EU and NATO, pretending that they had nothing to do with this kind of mess who was actually created by them, “International community”, led by Americans, British, France and Germany.



What these international envoys want from Bosnians is very simple. They know that Serbs killed and/or expelled Bosnians and Croats from entity called Republic of Srpska, committing genocide along the way. They want us to forgive them and to look forward. They want us to let them keep what they’d stolen from us. They want us to forget hundred thousands of killed; million people expelled by force and they want us (Bosnians) to put an end to this story. They just plain and simple want us to play dumb.

Representatives of these countries are also pretending and hoping that Bosnians will pretend to forget injustice, concentration camps, humiliation, genocide, ethnic cleansing, mass execution of war prisoners, and destruction of towns along with the people who lived in those towns, by Serbian Army. All of them visited Prime Minister of Republic of Srpska, who publicly says that Republic of Srpska is a permanent category and Bosnia is not. He publicly says that he does not love Bosnia and that he will knock down journalist who dares to write about his criminal activities. All of these fine American and European Gentleman, and rarely Ladies are delighted with the fiscal order in Republic of Srpska, with the Economic success of Republic of Srpska. They talk and negotiate with the man who says that definition of compromise is “when sides corrupt themselves”.

Smell of the manhole is spreading around European and American politicians who came over here to “help” us, but pretending not to know what had happened in Bosnia…. And we pretend that they did not come over here to pretend, only deep inside we know that they pretend, just like in the above fiction story.

Sad truth is that today’s real and “gray” European politicians, along with leftovers of “Bush administration” diplomats are the same type of people who, had they lived in the fiction story from above, just wouldn’t care about Russia east of Ural, they wouldn’t care for 70 million missing civilians, and at the end, they couldn’t and wouldn’t care less about the fact that last Jew died in 1999, in London, “Great Britain”. Silently.

So, those leaders and politicians from the fiction story, and these actual European and partly American politicians, are nothing but – THE GREAT PRETENDERS. Just like the song. The sad song.

Ako nekoga interesuje šta pišu Rusi:

http://www.pravda.ru/world/restofworld/27-11-2010/1058658-UN_forces-0/

Sanader pobjegao iz Hrvatske nakon sto je DORH zatrazio njegovo uhicenje


IVU SANADERA tereti se za zloporabu ovlasti i položaja no za sada je nepoznato i za koji točno predmet, no pretpostavlja se da se radi o Fimi Mediji. U zahtjevu DORH-a stoji da je osumnjičen za udruživanje u svrhu počinjenja kaznenog djela i zloporabu položaja. DORH traži pritvor za Sanadera. Nešto poslije 15 sati, samo dvadesetak minuta nakon što je MIP odlučio o ukidanju imuniteta Uskokov službenik pokucao je na vrata Ive Sanadera u Kozarčevoj. Ženski glas mu je odgovorio: "Nije doma". Sanader je avionom iz Ljubljane otišao za London, a navodno planira produžiti za SAD.

DORH-ovom optužnicom bit će obuhvaćene sve afere s javnim poduzećima u koje je Sanader bio umočen. Pritvor za Sanadera traži se po dva osnova: zato što je u bijegu i zbog utjecaja na svjedoke. Mladen Bajić već je od suda zatražio da se Sanaderu utvrdi pritvor, o čemu će sudac istrage Županijskog suda u Zagrebu odlučivati u 19:30 sati. S obzirom da se Sanader nalazi u inozemstvu, nakon odluke o pritvoru za njim će biti raspisana tjeralica.

Pouzdano doznajemo da se Sanadera tereti zbog kršenja odredbi iz članaka 333. i 337. kaznenog zakona, odnosno zbog organiziranja zločinačke organizacije za počinjenje kaznenih djela i upravljanje njome, te za zlouporebu položaja i ovlasti. U aferi oko Fimi-medije bivšeg premijera tereti se da je bio na čelu hobotnice koja je izvlačila novac iz javnih firmi, dok se u HEP-u tereti za nezakonito kreditiranje firme Dioki, čiji je vlasnik Sanaderov prijatelj Robert Ježić koji je večeras uhićen u Zagrebu.

"Na predsjednika Sabora stigao je zahtjev DORH-a s klasifikacijskom oznakom 'ograničen', riječ je o državnoj tajni, sukladno članku 23. Poslovnika predsjednik Sabora je proslijedio taj dokument MIP-u", rekla je za Index jutros glasnogovornica Luke Bebića.


Sanader granicu prošao s kćeri Brunom

Ivo Sanader otišao je iz svoje kuće ujutro. Iz policije je potvrđeno da je napustio zemlju. "Zbog velikog interesa javnosti te brojnih upita novinara, potvrđujemo da je dr. Ivo Sanader izašao iz Republike Hrvatske danas u 11,10 sati preko MCGP Bregana. U trenutku prelaska državne granice policija nije imala nikakav pravni osnov navedenoj osobi zapriječiti izlazak iz zemlje", priopćio je MUP. Index doznaje iz slovenske policije kako je Sanadera pratila kćer Bruna.

Slovenski radio objavio je kako će Sanader avionom iz Ljubljane u 15:50 otputovati u London. Međutim, u nekim se drugim slovenskim medijima pojavila informacija kako Sanader nije došao na aerodrom, već je automobilom krenuo prema Austriji. Čini se da je ipak točna prva verzija priče s obzirom da je Sanader, kako smo doznali, nakon 18 sati sletio u London. HRT doznaje da odbjegli bivši šef HDZ-a planira produžiti za SAD.


Policija: Da smo zadržali Sanadera na granici, počinili bi kazneno djelo

"Policija nije imala nikakvu zakonsku osnovu da se Sanaderu ograniče prava zagarantirana imunitetom i da mu se zabrani izlazak iz zemlje", odgovorio je MUP priopćenjem na javna prozivanja da su oni krivi za Sanaderov bijeg. U slučaju da je Sanader zadržan na granici bez razloga to bi bilo, kažu iz MUP-a, kazneno djelo protupravnog lišavanja slobode.

Iz policije napominju da djeluju u stalnoj koordinaciji s Uskokom i da će iskoristiti svaki zakonski instrument, pa tako i raspisivanje međunarodne tjeralice, kako bi osigurali Sanaderovu nazočnost kao okrivljenika u kaznenom postupku. Sutra će Uskok od istražnog suca zatražiti da se Sanaderu odredi pritvor, nakon čega bi sud za njim trebao raspisati tjeralicu.


Karamarko najavio tjeralicu za Sanaderom

Ministar policije novinarima je pred Vladom kazao kako se ne osjeća odgovornim za Sanaderov bijeg, te da se ne radi o nikakvom propustu policije. "Kad bude napisan uhidbeni nalog, Županijski sud će izdati tjeralicu za Sanaderom. Danas smo postupali po zakonu, na osnovu čega smo ga mogli zaustaviti?", rekao je Karamarko. Upitan je je li odgovoran DORH zato što nije na diskretniji način tražio ukidanje imunitet, Karamarko kaže da se ne bi upuštao u to, te dodaje da procedura teče dalje. Na pitanje znači li to vladajuća većina svakom političaru koji se nađe u ovakvom situaciju daje dovoljno vremena za bijeg, Karamarko kaže da se ne bi složio s tim. Komentirajući to što im se ista situacija dogodila s Glavašem, Karamarko kaže da je zbog toga i potpisan sporazum s BiH da bi se smanjili takvi rizici.

"Oni koji su osuđeni moraju odslužiti svoju kaznu. zato će i ovaj slučaj biti riješen na ovaj ili onaj način", kaže te dodaje da policija nije mogla postupati na osnovu pretpostavki.

"On je bio slobodan građanin u trenutku kad je napuštao Hrvatsku, da smo ga zaustavili i priveli pitali biste me na osnovi kojeg zakona", zaključio je Karamarko.

Novinari u Saboru pitali su Olivera Grbića, ravnatelja policije, kakva je daljnja procedura ukoliko Sanader više nije u Hrvatskoj. "To je hipotetsko pitanje.", kaže Grbić.


Sanaderu jednoglasno skinuli imunitet

Zahtjev je tek jutros stigao u Sabor, a o Sanaderovu imunitetu raspravljalo se već danas popodne. Svi članovi povjerenstva bili su za ukidanje imuniteta. Također, nakon kratke ali burne rasprave u Saboru, svih 104 zastupnika prisutnih u Saboru potvrdilo je odluku MIP-a.

Sanadera se do sada povezivalo s aferama Fimi-media odnosno izvlačenjem novca iz državnih tvrtki, a navodno je ta istraga pred samim krajem. Ključne informacije DORH-u navodno je u svojim iskazima dao bivši ravnatelj Carine i bivši stranački blagajnik HDZ-a Mladen Barišić, a koji osim Sanadera tereti i njegovu desnu ruku u bivšoj Vladi Ratka Mačeka.


Bajić i Bošnjaković bez komentara

Mladen Bajić nije želio komentirati najave da je uhićenje Ive Sanadera samo pitanje sata. Ministar pravosuđa Dražen Bošnjaković također nije imao komentara. "To je normalna i zakonita procedura", rekao je Bošnjaković i dodao da eventualno uhićenje Sanadera neće odmoći HDZ-u na idućim izborima.


Sanader se ne boji uhićenja

Razlog pritvaranja Sanadera može biti i istraga oko crnih fondova u HDZ-u. Isto tako i istraga o malverzacijama u HEP-u o kojima je govorio bivši direktor Ivan Mravak.

Bivši premijer jučer se iz SAD-a vratio u Hrvatsku. "Ne bojim se da ću biti uhićen", rekao je Sanader prije točno mjesec dana na konferenciji za novinare govoreći o optužbama medija o njegovom sudjelovanju u aferama Fimi media, HEP i HAC.

(index.hr)

[Edited by Crvena starka on 09-12-2010 at 19:58 GMT]

http://www.pescanik.net/content/view/6086/1084/

Džamija, Teheran i Republika Srpska
Bojan Bajić
11.12.2010.

Propagandna mašinerija kod Srba je od prije rata pa na ovamo učinila da džamija i ezan postanu otjelotvorenje kumulativnih srpskih istorijskih strahova i mitova, te tačka u kojoj se bjelodano pokazuje genocidna namjera srpske vladajuće ideologije u BiH s početka devedesetih godina dvadesetog vijeka.

Džamija je i danas u svijesti prosječnog građanina srpske nacionalnosti Republike Srpske izvor svakog zla i nesreće, jer simbolizuje ono najstrašnije, ono od čega se prosječnom Srbinu ledi krv u žilama, ono što oblikuje i prelama srpsku svijest, ono od čega se štrecne srpsko uho samo kad čuje za to nešto, a to nešto je muslimanska vjera i muslimanski narod.

Nikad kvalitetno prodiskutovana tema turskog osvajanja, prevjeravanja, te svih frustracija koje su se vremenom nataložile u srpskom narodnom pamćenju, s početkom devedesetih su ne slučajno bili predmet propagandne mašinerije koja je trebalo da srpsku masu u BiH pripremi za konačno rješenje muslimanskog pitanja.

Na takvoj podlozi, u strašnoj medijskoj manipulaciji, izvršena je temeljna indoktrinacija ogromne većine srpske mase, koja je aplaudirala, složila se, ili samo ćutala dok su sistematski, planski i bez izuzetka izgorjele sve džamije koje su bile dostupne vojno-policijskim strukturama Republike Srpske.

Stotine i stotine, neki brojevi govore preko hiljadu uništenih džamija, su jedan od dokaza nepobitne genocidne namjere da se jedan narod i njegova vjera unište i izbrišu tragovi njegovog postojanja.

Razumijem i shvatam, ali ne opravdavam, svakog dobrog čovjeka koji je ćutao, jer je bio zatrovan i sluđen propagandom u tom vremenu, kako sam i sam bio predmetom ispiranja mozga od strane vladajućeg SDS-a, Rista Đoga i ostalih, kada me jedan nesretni i nehumani događaj iz 1992., kao petnaestogodišnjeg dječaka, osvjestio i otrgnuo sa puta mladog ostrašćenog nacionaliste.

Međutim, teško se pomiriti sa činjenicom da propaganda do danas nije prestala, pa valjda zato mnogo dobrih ljudi, misleći da samo voli svoje, ipak izgovara propagandističke konstrukte koji nedvosmisleno znače mržnju, fašizam i predvorje genocida. Valjda je sreća u nesreći to što orgomna većina to radi nesvjesno.

Jedan koji to ne radi nesvjesno, aktuelni je predsjednik Republike Srpske. Njegova na prvi pogled mangupsko-šarmerska komparacija Sarajeva sa Teheranom, uz dodatno pojašnjenje da Sarajevo ima više džamija nego Teheran, nema nikakve veze sa uporednom statistikom, već ima za cilj da betonira srpsku svijest i savjest u njenoj iskrivljenosti i netoleranciji prema muslimanskoj vjeri. Ova izjava kreira opšti stav u Republici Srpskoj da se Sarajevo klerikalizira i udaljava od civilizacijskih standarda, te pojačava propagandno uvjerenje da je Republika Srpska nešto sekularno, civilizovano, demokratsko, evropsko, itd.

Ima istine u iskazu da se Sarajevo dobrim dijelom islamiziralo, a to znači uz sadejstvo sa javnim institucijama, pa tako mnoge javne površine preko noći mjenjaju namjenu i postaju placevi za nove džamije, preko uvođenja islamskog vjeronauka u sarajevske vrtiće, do čudnih interakcija i umješanosti Islamske vjerske zajednice u razne svjetovne i državne teme.

Međutim, nekritička i izmanipulisana javnost Republike Srpske ne vidi, ili neće da vidi, da je stepen klerikalizacije Republike Srpske nebrojeno puta veći, gotovo pa završen proces. Od toga da sve javne institucije imaju svoje pravoslavne praznike i slave (ministarstva, škole, zavodi, i sl.), preko uključivanja pravoslavnih rituala u događaje finansirane javnim sredstvima, do toga da se djeca u školama po automatizmu upisuju na pravoslavni vjeronauk bez traženja saglasnosti od roditelja, itd.

Objektivnim poređenjem se brzo da zaključiti da Sarajevo nije ni blizu islamizirano, koliko je Banja Luka pravoslavizirana. Te samim tim, ako Teheran posmatramo u svijetlu Islamske Republike Iran, po karakteru njenog uređenja, onda je bliže istini teza da je Banja Luka Teheran, a Republika Srpska kao pravoslavni entitet sličnija islamskom Iranu, nego što je to Federacija BiH.

Ovakve konstrukcije koje nalaze plodno tle u nekritičkom javnom mnijenju Republike Srpske, su logična posljedica ratne propagande na temu muslimanskog džihada u BiH u periodu 92. – 95., koje nisu nikad doživjele demokratsku atmosferu u Republici Srpskoj, da bi bile preispitane sa objektivnom kritičkom distancom.

Tako je opšti stav da je Alija Izetbegović sa svojom Islamskom deklaracijom imao namjeru da islamizira državu (kol'ka god ona bila), a svakako je lutao između nacionalno-građansko-vjerskih koncepcija, za šta svakako postoji puno dokaza, te tu tvrdnju ni ne sporim. S druge strane se ne želi vidjeti da je Radovan Karadžić do kraja sproveo tzv. pravoslavni džihad, tj. vjerski rat, sistematski uništavajući ljude i objekte koji pripadaju muslimanskoj vjeroispovjesti. Nije bitno da li je Alija to želio ili je bio primoran, što je manje važno od efekata, a koji govore da Alija ne samo što nije naredio, nego je od drugih uspio sačuvati od rušenja Staru pravoslavnu crkvu i Sabornu pravoslavnu crkvu u sred Sarajeva. Dok na slučaju poznate banjalučke džamije Ferhadije možemo vidjeti nečasnu ulogu gradskih vlasti, što govori u prilog pravoslavnog džihada.

Broj srušenih crkava koje su bile na teritoriji pod muslimanskom kontrolom u ratu, u odnosu na broj koji nije srušen, ukazuje da makar u tom segmentu nije postojala sistematska namjera da se pravoslavna vjera zatre, kao što je kroz sistematsko rušenje svih džamija u Republici Srpskoj ta namjera jasna kao dan.

Dakle, Republika Srpska jeste vodila krstaški rat, sa strahovitim posljedicama po nepravoslavne vjernike. Danas jeste teokratski entitet u tolikoj mjeri da podsjeća na teokratsku državu Iran. A kroz iskaze svojih zvaničnika, na prvom mjestu predsjednika Milorada Dodika, upravo upire prst u drugog, u ovom slučaju Sarajevo, koje je značajno sekularnije i demokratskije od Republike Srpske.

Predsjednik Republike Srpske, ako već nema snage i vizije da svoje građane osvješćuje i suočava sa prošlošću i činjenicama, onda makar ne bi trebalo da ih manipuliše i pothranjuje sa netačnostima i poluistinama.

Takođe, zgražavati se džamijama u Sarajevu, je ipak varvarski i necivilizacijski gest, koji bi ponajmanje smio dolaziti iz Banjaluke, upravo zbog nečasne prošlosti Republike Srpske spram islamskih vjerskih objekata, njenih vjernika, te generalno spram vjerskih sloboda svih građana.

Blog Bojana Bajića, Blin Magazin, 10.12.2010.

 

Ceo svet priznao zaveru protiv Srba

NJUJORK, 8. decembar 2010, (Njuz) – Veliki broj svetskih lidera, mislilaca i religijskih poglavara je juče na vanrednoj sednici Ujedinjenih nacija u Njujorku u zajedničkom saopštenju potvrdio postojanje globalne zavere protiv Srbije i srpskog naroda.

Ovaj iznenadni čin svetskih lidera predstavlja pokušaj preventivnog saniranja diplomatske štete koja bi nastala otkrivanjem poverljivih diplomatskih depeša iscurelih putem Vikiliksa. Tom Kruz, koji je ispred svetskih zaverenika pročitao saopštenje, tvrdi da je u cilju bržeg pomirenja između Srba i celog sveta bolje da Srbi čuju da zavera postoji već sada, nego da to sami saznaju za nekoliko meseci kroz objavljene diplomatske depeše.

U saopštenju se navodi da bi se putem Vikiliksa saznalo da gotovo da ne postoji javna ili tajna organizacija koja nije umešana u zaveru protiv Srba. Od gej lobija, Amerike i Jehovinih svedoka, preko Vatikana i slobodnih zidara, pa sve do anti-pušačkog lobija, NATO pakta i subotara, sve ove organizacije su udruženim i zasebnim aktivnostima već vekovima pokušavale, i donekle uspevale, da sputaju slobodu i posebnost srpskog bića.

Aktivnosti ovih organizacija i neformalnih udruženja su prvenstveno bile usmerene na to da se građanima Srbije još od njenog osnivanja u osmom veku p.n.e, život učini što težim. Jedina razlika se sastojala u tome da su neki pojedinci i udruženja, poput šest jevrejskih porodica koje vladaju svetom, delovala protiv Srba iz lične koristi, a druga iz pakosti, poput Osame bin Ladena. Postoji čak i nekoliko udruženja, poput na primer Templara i Iluminata, koji su bili umešani u zaveru „jer im se to činilo kao baš dobra zabava“.

Kako nezvanično saznajemo, tajne depeše će pokazati kako se za prikrivanje zavere ceo svet koristio raznim sredstvima, najčešće fingiranjem događaja koji su na duže ili kraće vreme odvraćali sumnju srpskih teoretičara zavere da zavera uopšte postoji. Tako su na primer, u cilju skretanja pažnje sa antisrpske zavere započeti Prvi i Drugi Svetski rat, ubijen je Kenedi, zatrpani čileanski rudari, fingirana kineska privredna revolucija, stvoreni epovi o Ramajani i Mahabharati i osnovana muzička grupa Bitlsi.

Svi ovi i još mnogi drugi događaji su bili dovoljni da se već hiljadama godina uspešno prikrije udružena zaverenička aktivnost na prvi pogled različitih aktivističkih grupa, poput katoličkih i muslimanskih fundamentalista i sledbenika Toma Kruza, Sajentologa.

Još uvek nema zvanične reakcije iz Srbije na ovo saopštenje, međutim iz srpskog udruženja teoretičara zavere tvrde kako ovo priznanje „ide na ruku Hrvatima koji samo čekaju pogodan trenutak da napakoste Srbiji“.
Viktor Marković