Porno zvezda Džena Hejz poklanja samu sebe na nedelju dana jednom čitaocu Njuza




BUDIMPEŠTA, 13. decembar 2010, (Njuz) – Povodom novogodišnjih praznika čuvena porno zvezda Džena Hejz rešila je da usreći jednog našeg čitaoca.Od svih ljudi koji budu lajkovali ovaj tekst, Džena će odabrati jednog srećnog dobitnika koji će od nje dobiti jedinstven poklon – nju samu na nedelju dana.

Veoma smo se iznenadili kada nas je Džena kontaktirala sa ovom ponudom. Bez obzira na veliku popularnost portala Njuz.net, ovako nešto nismo očekivali. Srećom Džena je trenutno u Budimpešti gde će do polovine Januara sledeće godine snimiti 19 filmova pa našem novinaru nije predstavljalo problem da otputuje i uzme ekskluzivnu izjavu od lepe umetnice.

- Pratim Njuz.net skoro od samog početka – izjavila je Džena našem novinaru. – Moj producent je Amerikanac srpskog porekla. Pošto je stalno čitao vaš portal i kidao se od smeha, i mene je zainteresovao za tekstove. Stalno mi prevodi vaše članke na engleski i jako su mi duhoviti. Neke stvari ne razumem jer nikada nisam živela u Srbiji, ali generalno kapiram fazone i jako ste mi simpatični. Bolji ste od našeg „Oniona“. Oni nikada nisu organizovali paradu oralnog seksa. Mislim da su Srbi nacija sa najboljim smislom za humor, a pošto ja to kod muškarca najviše cenim, odlučila sam da jednog vašeg čitaoca nagradim ovom ponudom – zaključila je Džena.

Srećni dobitnik imaće kompletno plaćen put do Budimpešte tokom snimanja sledećeg hita gospođice Hejz, gde će odsesti u njenoj rezidenciji od 1. do 7. januara 2010.

Dženino pismo redakciji Njuz.neta

- Pošto znam da u Srbiji ima puno problema, potrudiću se da za tih nedelju dana srećni dobitnik zaboravi na sve što ga muči – rekla je Džena. – Tokom celog dana i noći bićemo u mojoj rezidenciji i radićemo sve ono što je mogao da vidi u mojim filmovima. Da mu ne bude dosadno samo sa mnom, svakog dana zvaću u goste neku od mojih dobrih drugarica – Sašu Grej, Evu Anđelinu, Leksi Bel i Kodi Lejn. Sve vreme dostavljaće nam hranu u apartman jedan tajlandski restoran, a u pauzama dok se srećni dobitnik bude oporavjao od iscrpljenosti, priređivaćemo mu vrhunsku masažu uz mirišljave sveće i ambijentalnu muziku.

Ako želite da učestvujete u izvlačenju ove nagrade, lajkujte ovaj tekst. Ime srećnog dobitnika objavićemo na Njuzu kroz nedelju dana.

Istok Pavlović

[Edited by bdirlija on 15-12-2010 at 08:48 GMT]

Srpski portal Njuz.net, koji većinom objavljuje izmišljene "vijesti", je objavio priču kojom je neki dan nasankao i nekoliko hrvatskih portala i novina koje su popušile da je pijani srbin skočio u more i ubio ajkulu ubicu u Šarm el Šeiku u Egiptu, spasivši im turističku sezonu.
Neki su, poput online portala jutarnji.hr priznali da su nasamareni a neki su "vijest", bez ikakvog objašnjenja, izbrisali.

Još koja zajebancija sa ovog portala.

Džim Morison u Areni 28. decembra

Moj omiljeni ...RobiK

13.12.2010. ponedjeljak
Razlomačke jednačbe

Ona učiteljica Smilja je stala isprid ploče i rekla je: „Draga djeco! Neću u ovom razredu da čujem ni riči o hapšenjima zločimačkih skupina! Mi se u školi ponašamo ka da se ništa ne događa! Jel to jasno?“ Mi rulja smo svi zaklimali sa glavušama da je. Uča Smilja je rekla: „Život najnormalnije teče dalje! Pravna država radi svoj posal, a mi ispitivamo i utvrđivamo gradivo iz matematike! Jel to kjaro?“ Mi smo zaklimali sa glavušama da je. Uča je listala dnevnik i rekla je: „Da vidimo onda ko će prvi odgovarat... ovog neću... ovog neću... Evo Robi će!“

Ja sam u roku odma ustao se iz klupe. Uča Smilja je meni rekla: „Dobićeš jedan lakši zadatak iz razlomačke jednačbe! Jesi spreman?“ Ja sam rekao: „Jesam!“ Onda je uča meni izrecitirala zadatak: „Ako Sanader za Fimi mediju može dobit maksimalno deset godina zatvora, a za slučaj HEP maksimalno šest godina, pa mu onda sudac prizna olakotske okolnosti i smanji maksimalnu kaznu za četvrtinu – koliko će godina robije Sanader dobit?“ Tu su ekipa iz razreda zamrmorili: „U, jebate, koji teški zadatak... Strava i užas od jednačbe... Dosad najteže pitanje u povjesti iz matuše...“ Ja sam zapiljio se u plafonjeru i dumao sam. Plus sam malo brojao i računao sa prstima od ruke. Plus sam malo grickao usne i češkao sam se po nosu. Učiteljica Smilja je uletila: „Onda, šta kaeš?“ Ja sam rekao: „Ja bi mu da dvajs godina!“ Uča je dignila ombrve i rekla je: „Dvajs godina? Jesi siguran?“ Ja sam rekao: „Sto posto! Dvajs godina i ni mrvu manje!“

Onda je ona Nela Svinjogojstvo u prvoj klupi blokala od smijade. Uča Smilja je namrgodila se prema njoj i pitala je: „Šta se ti Nela smiješ?“ Nela je rekla: „Smijem se jer pošto je Robi da krivi rezultat!“ Uča je pitala: „A ti znaš koji je tačan?“ Nela je rekla: „Znam!“ Uča je rekla: „Aj baš da čujem!“ Nela Svinjogojstvo je isprsila se i rekla je: „Deset godina za Fimi mediju, plus šest godina za Hep, to je ukupno šesnest, minus četvrtina od šesnest za olakotske okolnosti, jednako je dvanest godina zatvora za Sanadera!“ Svi u razredu su zinili kako Neli revijski ide računstvo i kalkulatorika. Onda je učiteljica Smilja okrenila se prema meni i pitala je: „Robi, jel se ti slažeš sa ovim Nelinim rezultatom?“ Ja sam rekao: „Nou ćens! Dvajs godina i ni misec manje!“

Uča je raširila ruke prema razredu i rekla je: „Ha, šta ćemo sad? Imamo dva sasvim različita rezultata!“ Nela se nakeserila: „Ali moj je tačan!“ Uča Smilja je rekla: „Je, Nela, tvoj je tačan! Ali Robijev je ispravan!“ Tu je Nela Svinjogojstvo složila facu sa tupajom od nekužitisa. Ona je pitala: „Kako može jedan rezultat bit tačan, a drugi ispravan?“ Uča je rekla: „A viš da može! Zato matematika i je tako zanimljiv predmet!“ Nela je pitala: „Šta to sad znači?“ Uča je rekla: „Znači daš ti dobit solidnu četvorku jerbo si dala tačan rezultat, a Robi će dobit peju jerbo je njegov rezultat ispravan!“ Nela se napečila: „Zašto meni četvorku? Pa Robijev rezultat nema blage veze sa zadanom jednačbom i sa matematičkom aritmetikom!“ Učiteljica Smilja je okrenila se prema meni i pitala je: „Robi, šta ti o tome misliš?“ Ja sam rekao: „Između matematičke aritmetike i interesa Hrvacke, ja biram interese Hrvacke!“

Onda je uča klimnila meni sa glavom da bravo i rekla nam je da sidnemo. Samo Nela je nju pitala: „Jel mogu ja odgovarat za veću ocjenu?“ Uči je uletilo čudilo: „Nemoj mi reć da oš ispravit četvu na peju?“ Nela je rekla: „Oću!“ Uča je pitala: „Pa šta ti fali solidnoj četvi, jebaga jarac?“ Nela je rekla: „Fali mi peja jer pošto oću bit odlična učenica!“ Uča je rekla: „Aj dobro kad si takva štreberica! Samo onda ti ide malo teži zadatak iz razlomačke jednačbe... Jesi spremna?“ Nela je rekla: „Jesam!“

Onda je učiteljica Smilja njoj izrecitirala zadatak: „Ako je Sanader ukra četrdes miljona kuna preko Fimi medije i deset miljona kuna preko Hepa, i ako je onda pola od svega šta je ukra da vladajućoj stranki, pitanje glasi – koliko je ukra Sanader, a koliko vladajuća stranka?“ Ekipa iz razreda su zamrmorili: „U, jebate, koja jeza od zadatka... Ovo je jednačba iz horor filma...“ Nela Svinjogojstvo je skupila ombrve i računala je: „Četrdes plus deset jednako je pedes... pedes djeljeno sa dva jednako je dvajsipet... Ha, znači po dvajsipet!“ Uča je pitala: „Šta po dvajsipet?“ Nela je rekla: „Sanader je ukra dvajsipet miljona kuna, a stranka takođe dvajsipet!“ Učiteljica Smilja je njoj rekla: „Eto viš, Nela, sad si ispravila četvorku na asa!“

Nela Svinjogojstvo je pozelenila po faci. Ja sam u zadnjoj klupi rikavela od smijade. Nela je meni dreknila: „Šta se ti smiješ, debilu!“ Uča Smilja je njoj rekla: „Nela, ne budi brezobrazna! Robi se sigurno smije jerbo zna ispravan rezultat jednačbe! Jel tako, Robi?“ Ja sam rekao: „Ovkors!“ Uča je rekla: „Da čujem!“ Ja sam rekao: „Sanader je ukra pedes miljona, a stranka nula kuna!“ Uča je rekla: „Ekselent, Robi! Neću imat drugog izbora nego da ti upišem još jednu peju! Sad ti je ukupni zbroj deset, tačno koliko si ima asi do sada!“ Samo Nela Svinjogojstvo je cijuknila: „Kako, jebate?! Pa rekli smo da je pola lovuše završilo u stranki!“ Ja sam njoj rekao: „Je, al učiteljica je odma u pitanju naglasila da je sve ukra Sanader! To onda znači da stranka nema ništa sa tim šta je on ukra, osim dvajsipet miljona na računu! Bereš?“ Nela je rekla: „Ne berem!“ Onda je ona pederica Sandra njoj dobacila: „A daj sredi se, Nela! Pa valjda si više skužila kako se u Hrvackoj postaje odličan đak!“

Onda je Nela Svinjogojstvo fljasnila se po čelu i viknila je: „Asti mande, tek sam sad skužila!“ Uča se nakeserila: „He-he, al malo kasno!“ Nela je njoj rekla: „Nećete mi sad valjda upisat asa?“ Uča je rekla: „A moram, dušo, kad si dala neispravan odgovor!“ Nela je rekla: „Pa rađe mi ostavite onu četvorku od ranije!“ Uča je rekla: „Ne mogu tako, Nela, viš da je tvoje poznavanje matematike sve gore i gore iz sekunde u sekundu! Nisi loša u računanju, al nazaduješ u kalkulaciji!“ Nela je zacendrala: „Evo pitajte me još jedno pitanje, pliz, pliz!“ Uča je rekla: „Je, pa ako ne budeš znala da srozaš asa na nulu!“ Nela se rascmoljila: „Ama neću, sad sam ubrala do daske kako se postaje odlikaš! Aj pitajte me, učiteljice, pliz, pliz, pliz!“ Uča Smilja je zakolutačila sa očima i rekla je: „Okej, kad si takva štreberica! Samo saće ti uletit malo žešći zadatak iz razlomačke jednačbe... Jesi spremna?“ Nela je rekla: „Spremna sam!“

Učiteljica Smilja i Nela Svinjogojstvo su stajale jedna prema drugoj i gledale su se drito u facu. Onda je uča njoj izrecitirala zadatak: „Tetka iz Australije ti je poslala paket! U paketu ima osam majica od benetona i četri para rebatinki od dizela! U popratnom pismu tetka iz Australije ti je napisala da pola od toga uzmeš sebi, da četvrtinu daš rodici iz Dicma, a da četvrtinu pošalješ u karitas za nezbrinutu dicu! Moje pitanje glasi – šta bi ti od sadržaja tetkinog paketa poslala u karitas?“ Nela je rekla: „Ja bi poslala Sanadera u pizdu materinu!“

Robi K. (IIIa)

I to je moguće: Deset godina u policiji s lažnom diplomom!?


četvrtak, 16 Decembar 2010 09:15


Besim Kopić, službenik Ministarstva unutrašnjih poslova Tuzlanskog kantona, deset godina je radio u policiji s falsificiranom diplomom. Sve dok se Federalna televizija nije zainteresirala za ovu priču, obnašao je funkciju načelnika Odjela kriminalističke policije u Kalesiji, na koju ga je imenovao policijski komesar Nedim Mutapčić, a podržao kantonalni ministar unutrašnjih poslova dr. Sead Omerbegović.

Besim Kopić s krivotvorenom diplomom Auto-saobraćajne škole iz Zemuna u policiji je radio punu deceniju. Funkciju načelnika Odjela kriminalističke policije Policijske uprave Kalesija obnašao je sve dok se FTV nije zainteresirala za taj slučaj, nakon čega je suspendiran.

Predstavnici Ministarstva obrazovanja Tuzlanskog kantona nisu željeli davati izjave o tom slučaju. U pisanom odgovoru na naš upit potvrdili su nam da je krivotvorena diploma nostrificirana prije deset godina. MUP TK-a izvijestio ih je tek prije dva mjeseca. Rješenje o nostrifikaciji Ministarstvo obrazovanja TK-a poništilo je krajem novembra ove godine. Tužilaštvo TK-a je već obaviješteno.

“Kantonalno tužilaštvo TK-a je krajem novembra 2010. godine zaprimilo izvještaj od MUP-a o počinjenom krivičnom djelu protiv ovlaštenog službenog lica MUP-a TK-a inicijala B. K. zbog postojanja osnova sumnje da je počinio krivično djelo krivotvorenje isprava”, kaže portparol Tužilaštva Tuzlanskog kantona Admir Arnautović.

Na čelo Kriminalističke policije u Kalesiji Kopića je postavio Nedim Mutapčić, komesar MUP-a TK-a, a podržao Sead Omerbegović, ministar unutrašnjih poslova TK-a, za kojeg je Kopić, zajedno s policajcima Jasminom Kurtićem i Samirom Aljukićem, o državnom trošku sakupljao glasove.

No, Kopić nije jedini koji ima falsifikovanu diplomu. Dženan Avdibegović primljen je u policiju s falsifikovanom diplomom Mješovite srednje saobraćajne škole Tuzla. Iako su za to znali, čelnici MUP-a TK-a poslali su ga na Policijsku akademiju Vraca, odakle je zbog lažne diplome vraćen. Osuđen je samo uvjetno, mada nije rekao od koga je nabavio diplomu.

“Na glavnom pretresu optuženi je priznao krivnju te općinski sud u Tuzli donio osuđujuću presudu protiv Avdibegovića i izrekao mu uvjetnu osudu na pet mjeseci s rokom provjere od godinu dana”, kaže portparol Arnautović.

Prije stjecanja krivotvorene diplome Avdibegović je radio na brenti “Džavix” u Kladnju, čiji je vlasnik visokopozicionirani službenik unutrašnje kontrole MUP-a TK-a Džavid Avdibašić, sestrić Zahida Selimbašića, načelnika Sektora Kriminalističke policije MUP-a TK-a. Saznajemo da je prodao traktor i kravu da bi kupio diplomu, a u MUP je primljen zahvaljući inspektoru Džavidu Avdibašiću i načelniku sektora Zahidu Selimbašiću.

Naravno, menadžment MUP-a TK-a o svemu tome šuti, kao što šuti i o nedavnom imenovanju Asima Alića za načelnika Policijske uprave Kalesija, koji je ove godine osuđen zbog zloupotrebe položaja i ovlasti.

Dakle, samo u MUP-u koji vode kopromitovani Nedim Mutapčić i Sead Omerbegović moguće je raditi deceniju s falsifikovanom diplomom i napredovati nakon osuđujućih sudskih presuda. (Omer Hasanović, FTV)

O trunu i balvanu u oku Šumske

Džamija, Teheran i Republika Srpska
Piše:Bojan Bajić
Objektivnim poređenjem se brzo da zaključiti da Sarajevo nije ni blizu islamizirano, koliko je Banja Luka pravoslavizirana. Te samim tim, ako Teheran posmatramo u svijetlu Islamske Republike Iran, po karakteru njenog uređenja, onda je bliže istini teza da je Banja Luka Teheran, a Republika Srpska kao pravoslavni entitet sličnija islamskom Iranu, nego što je to Federacija BiH...

Propagandna mašinerija kod Srba je od prije rata pa na ovamo učinila da džamija i ezan postanu otjelotvorenje kumulativnih srpskih istorijskih strahova i mitova, te tačka u kojoj se bjelodano pokazuje genocidna namjera srpske vladajuće ideologije u BiH s početka devedesetih godina dvadesetog vijeka. Džamija je i danas u svijesti prosječnog građanina srpske nacionalnosti Republike Srpske izvor svakog zla i nesreće, jer simbolizuje ono najstrašnije, ono od čega se prosječnom Srbinu ledi krv u žilama, ono što oblikuje i prelama srpsku svijest, ono od čega se štrecne srpsko uho samo kad čuje za to nešto, a to nešto je muslimanska vjera i muslimanski narod.

Nikad kvalitetno prodiskutovana tema turskog osvajanja, prevjeravanja, te svih frustracija koje su se vremenom nataložile u srpskom narodnom pamćenju, s početkom devedesetih su ne slučajno bili predmet propagandne mašinerije koja je trebalo da srpsku masu u BiH pripremi za konačno rješenje muslimanskog pitanja.

Na takvoj podlozi, u strašnoj medijskoj manipulaciji, izvršena je temeljna indoktrinacija ogromne većine srpske mase, koja je aplaudirala, složila se, ili samo ćutala dok su sistematski, planski i bez izuzetka izgorjele sve džamije koje su bile dostupne vojno-policijskim strukturama Republike Srpske. Stotine i stotine, neki brojevi govore preko hiljadu uništenih džamija, su jedan od dokaza nepobitne genocidne namjere da se jedan narod i njegova vjera unište i izbrišu tragovi njegovog postojanja.

Razumijem i shvatam, ali ne opravdavam, svakog dobrog čovjeka koji je ćutao, jer je bio zatrovan i sluđen propagandom u tom vremenu, kako sam i sam bio predmetom ispiranja mozga od strane vladajućeg SDS-a, Rista Đoga i ostalih, kada me jedan nesretni i nehumani događaj iz 1992, kao petnaestogodišnjeg dječaka, osvjestio i otrgnuo sa puta mladog ostrašćenog nacionaliste. Međutim, teško se pomiriti sa činjenicom da propaganda do danas nije prestala, pa valjda zato mnogo dobrih ljudi, misleći da samo voli svoje, ipak izgovara propagandističke konstrukte koji nedvosmisleno znače mržnju, fašizam i predvorje genocida. Valjda je sreća u nesreći to što orgomna većina to radi nesvjesno.

Jedan koji to ne radi nesvjesno, aktuelni je predsjednik Republike Srpske. Njegova na prvi pogled mangupsko-šarmerska komparacija Sarajeva sa Teheranom, uz dodatno pojašnjenje da Sarajevo ima više džamija nego Teheran, nema nikakve veze sa uporednom statistikom, već ima za cilj da betonira srpsku svijest i savjest u njenoj iskrivljenosti i netoleranciji prema muslimanskoj vjeri. Ova izjava kreira opšti stav u Republici Srpskoj da se Sarajevo klerikalizira i udaljava od civilizacijskih standarda, te pojačava propagandno uvjerenje da je Republika Srpska nešto sekularno, civilizovano, demokratsko, evropsko, itd.


Gde Arkanovci prođu, tu trava ne raste: Prizor iz bijeljinske džamije 1992.

Ima istine u iskazu da se Sarajevo dobrim dijelom islamiziralo, a to znači uz sadejstvo sa javnim institucijama, pa tako mnoge javne površine preko noći mjenjaju namjenu i postaju placevi za nove džamije, preko uvođenja islamskog vjeronauka u sarajevske vrtiće, do čudnih interakcija i umješanosti Islamske vjerske zajednice u razne svjetovne i državne teme. Međutim, nekritička i izmanipulisana javnost Republike Srpske ne vidi, ili neće da vidi, da je stepen klerikalizacije Republike Srpske nebrojeno puta veći, gotovo pa završen proces. Od toga da sve javne institucije imaju svoje pravoslavne praznike i slave (ministarstva, škole, zavodi, i sl.), preko uključivanja pravoslavnih rituala u događaje finansirane javnim sredstvima, do toga da se djeca u školama po automatizmu upisuju na pravoslavni vjeronauk bez traženja saglasnosti od roditelja, itd.

Objektivnim poređenjem se brzo da zaključiti da Sarajevo nije ni blizu islamizirano, koliko je Banja Luka pravoslavizirana. Te samim tim, ako Teheran posmatramo u svijetlu Islamske Republike Iran, po karakteru njenog uređenja, onda je bliže istini teza da je Banja Luka Teheran, a Republika Srpska kao pravoslavni entitet sličnija islamskom Iranu, nego što je to Federacija BiH. Ovakve konstrukcije koje nalaze plodno tle u nekritičkom javnom mnijenju Republike Srpske, su logična posljedica ratne propagande na temu muslimanskog džihada u BiH u periodu 92. – 95., koje nisu nikad doživjele demokratsku atmosferu u Republici Srpskoj, da bi bile preispitane sa objektivnom kritičkom distancom.
Tako je opšti stav da je Alija Izetbegović sa svojom Islamskom deklaracijom imao namjeru da islamizira državu (kol'ka god ona bila), a svakako je lutao između nacionalno-građansko-vjerskih koncepcija, za šta svakako postoji puno dokaza, te tu tvrdnju ni ne sporim. S druge strane se ne želi vidjeti da je Radovan Karadžić do kraja sproveo tzv. pravoslavni džihad, tj. vjerski rat, sistematski uništavajući ljude i objekte koji pripadaju muslimanskoj vjeroispovjesti. Nije bitno da li je Alija to želio ili je bio primoran, što je manje važno od efekata, a koji govore da Alija ne samo što nije naredio, nego je od drugih uspio sačuvati od rušenja Staru pravoslavnu crkvu i Sabornu pravoslavnu crkvu u sred Sarajeva. Dok na slučaju poznate banjalučke džamije Ferhadije možemo vidjeti nečasnu ulogu gradskih vlasti, što govori u prilog pravoslavnog džihada.

Broj srušenih crkava koje su bile na teritoriji pod muslimanskom kontrolom u ratu, u odnosu na broj koji nije srušen, ukazuje da makar u tom segmentu nije postojala sistematska namjera da se pravoslavna vjera zatre, kao što je kroz sistematsko rušenje svih džamija u Republici Srpskoj ta namjera jasna kao dan.

Dakle, Republika Srpska jeste vodila krstaški rat, sa strahovitim posljedicama po nepravoslavne vjernike. Danas jeste teokratski entitet u tolikoj mjeri da podsjeća na teokratsku državu Iran. A kroz iskaze svojih zvaničnika, na prvom mjestu predsjednika Milorada Dodika, upravo upire prst u drugog, u ovom slučaju Sarajevo, koje je značajno sekularnije i demokratskije od Republike Srpske. Predsjednik Republike Srpske, ako već nema snage i vizije da svoje građane osvješćuje i suočava sa prošlošću i činjenicama, onda makar ne bi trebalo da ih manipuliše i pothranjuje sa netačnostima i poluistinama. Takođe, zgražavati se džamijama u Sarajevu, je ipak varvarski i necivilizacijski gest, koji bi ponajmanje smio dolaziti iz Banjaluke, upravo zbog nečasne prošlosti Republike Srpske spram islamskih vjerskih objekata, njenih vjernika, te generalno spram vjerskih sloboda svih građana.

* Tekst preuzet iz Blin magazina, uz dozvolu autora

(e-novine)

Iz Avaza

Cerik kod Brčkog: "Cedyjem" usmrtio 51-godišnjeg Izeta Čaušević
Oca četvero djece u lovu ubila protivpješadijska mina
Kuhinjskim nožem povrijedio ljubavnicu
Derventa: U saobraćajnoj nesreći povrijeđeno dvoje djece
Otac četvero djece poginuo u lovu od nagazne mine
Pokušao prošvercovati 12 kilograma skanka u BiH
Banja Luka: Policija Gorana Despanića zatekla sa drogom
Slavko Kuprešak i Milovan Ivanković umrli od hladnoće
Nastavljeno suđenje za obračun u Banjoj Luci u kojem je ubijen Nedeljko Ćulum
Neuspio pokušaj samoubistva: Pucao sebi u glavu i preživio

meni su dovoljni naslovi

Čović i Ljubić u misiji Hrvati za Srpsku

Piše:Enver Kazaz

Princip teritorijalizacije stvorio je međunacionalno nepovjerenje, a politiku pretvorio u borbu da se u miru dovrše ratni ciljevi. Tako je ustavna, kao izvor svih drugih kriza u zemlji, pokazala da sadašnji model teritorijalizacije nacija može rezultirati samo jednim tipom nacionalne politike. Onim, naime, koji se u teoriji definira kao militantni oblik nacionalizma. Platforma na takvu politiku stavlja tačku i otvara potpuno novu stranicu u bh. politici

Platforma koju ju je ponudila koalicija SDP, SDA, NSRzB i HSP, koja će najvjerovatnije formirati novu vlast u Federaciji BiH i koja vrlo dobronamjerno, ponajviše od strane Sulejmana Tihića, poziva hrvatske stranke da joj se pridruže, prije svega HDZ 1990, digla je mnogo prašine u javnosti. No, čini se da svi aspekti koalicionog programskog dokumenta nisu valjano analizirani. Platformu su u više navrata predstavljali, bez njene valjane analize, vodeći političari koalicije, dok komentatori nisu uspjeli analizirati sve njene konceptualne i strukturne pozadine. Ili bespogovorno hvaljena, ili pak nekritički odbacivana, ona je ostala u javnom prostoru osuđena na tipično bosanskohercegovačko dijeljenje u tabore za i protiv. Oni koji su protiv platforme, a to su političari srpsko-hrvatskog Dodik-Čovićevog saveza i njima skloni mediji, prigovaraju joj tobožnji nastavak unitarne SDP-ove politike, te koaliciono negiranje hrvatske biračke volje. Oni koji su u javnom prostoru za platformu, nekritički je reklamiraju kao dokument koji prvi put od Daytona na ovamo uvodi novu praksu u formiranju vlasti. Ta manihejska matrica rezultat je nove političke blokovske podjele čiji je korijen položen u uspostavljanje hrvatsko-srpskog političkog saveza, u kojemu je Dodik instrumentalizirao Čovića, a ovaj izručio hrvatski nacionalni interes u ruke novom predsjedniku Republike Srpske.

Međutim, koalicioni programski dokument mora se izvući iz ove manihejske matrice i podrobno analizirati, da bi se vidjelo šta je to novo što on donosi u tragičnu bosanskohercegovačku političku praksu. Bez mogućnosti da se analizira u cjelini, valja naglasiti da je to u suštinskom smislu proevropski politički dokument čiji program daje šansu zemlji da prevlada stanje sadašnje krize i povede je na ozbiljan način u evroatlanske integracije. U tom smislu Platforma nudi čitav niz mjera.

Ali, ono u čemu je ovaj dokument apsolutna novina u ovdašnjoj političkoj praksi jesu principi na osnovu kojih su koalicioni partneri postavili okvir za nove ustavne promjene. Naime, po prvi put od Daytona naovamo četiri političke partije koje imaju mogućnost formirati vlast zagovaraju institucionalnu jednakopravnost svih bosanskohercegovačkih nacija na čitavom prostoru zemlje, pri čemu se u kombinaciji nacionalnog i građanskog stvara šansa za istinsku međunacionalnu harmonizaciju zemlje, ispunjenje međunacionalne pravde i ustavnu zaštitu građanskih i nacionalnih prava. Kao najbolje principe za rješavanje ustavne krize institucionalnu ravnopravnost ovdašnjih nacija do načela institucionalne autonomije i pariteta, podsjetimo, zagovarala je skupina intelektualca nakon pada tzv. Aprilskog paketa. Konačno, ti su principi prihvaćeni od strane političkih partija sa izbornim legitimitetom, a ta činjenica može korjenito izmijeniti ovdašnju i filozofiju i praksu politike i modela vladanja.

Daytonski ustav natjerao je nacionalne politike da rješenje nacionalnog pitanja traže u podjeli teritorija, pri čemu je stvorena dvoentitetska struktura u kojoj je logika teritorijalne podjele rezultirala getoizacijom nacija i stvaranjem potpuno novog fenomena u bosanskohercegovačkoj povijesti – etnonacionalnih manjina i većina, pri čemu su većine u pravilu nastojale diskriminirati manjine. Princip teritorijalizacije stvorio je međunacionalno nepovjerenje, a politiku pretvorio u borbu da se u miru dovrše ratni ciljevi. Tako je ustavna, kao izvor svih drugih kriza u zemlji, pokazala da sadašnji model teritorijalizacije nacija može rezultirati samo jednim tipom nacionalne politike. Onim, naime, koji se u teoriji definira kao militantni oblik nacionalizma.
Platforma na takvu politiku stavlja tačku i otvara potpuno novu stranicu u bh. politici. Institucionalizacijom nacionalnog pitanja dobija se veoma važna šansa za sve bosanskohercegovačke konstitutivne narode. Naime, ona šansa prema kojoj oni svoja nacionalna prava ostvaruju na cjelokupnoj teritoriji zemlje, gdje svaki od njih ima priliku da se u političkom smislu debalkanizira.

Na drugoj strani, okončavanjem militantnog oblika etnopolitike, ovom platformom najviše dobijaju Hrvati kao najmalobrojnija nacija. Tu je sadržan demokratski duh platforme, budući da institucionalnom ravnopravnošću prestaje svaka mogućnost njihove majorizacije i nametanja većinske biračke volje, bošnjačke i srpske, manjinskoj, tj. hrvatskoj. To znači da je Platforma pošla od zaštite najmalobrojnije nacije, ali i nacionalnih manjina te građana koji se nacionalno ne izjašnjavaju. Drugim riječima, Hrvati su njome dobili šansu za ustavni maksimum u ostvarenju jednakopravnosti i to od lokalnog, preko kantonalnog i entitetskog do državnog nivoa. Taj maksimum može još biti i poboljšan garancijama koalicionih partnera da će u slučaju da se, zbog protivljenja Dodik-Bosićev republičkosrpskog bloka, ovakve ustavne promjene ne uspiju ostvariti na državnoj, one biti provedene na razini Federacije BiH.

Nužno je naglasiti i to da se SDP ovim dokumentom potpuno emancipirao od dosadašnjeg bošnjakocentričnog bosanstva i prešao u ideološku matricu multietničkog i onog bosanstva koje svakom građaninu garantira puno ostvarenje i individualnih i kolektivnih prava. Otud svaki prigovor da ova stranka zagovara unitarizaciju države pada u vodu pred najpovršnijim pogledom na set političkih principa na osnovu kojih će se probati provesti reforma ustava. SDA, stranka koja je pod vođstvom Sulejmana Tihića uporno tragala za kompromisom u BiH, Platformom se i definitivno obavezuje da ni na koji način neće provoditi dominaciju nad Hrvatima i potvrđuje svoju nakanu da demokratskim sredstvima od daytonske troetničke ostvari multietničku BiH. Ovakav iskorak što su ga učinili SDP i SDA ne samo da je za pozdraviti, nego daje šansu za povijesni prelom u ovdašnjem političkom prostoru. Ako se to ima u vidu, može se reći da ove stranke ne samo deklarativno, nego i suštinski zagovaraju politike mira i proevropske politike koje daju šansu za puno ostvarenje međunacionalne i građanske pravde kao preduvjeta za suštinsku evropeizaciju BiH i njenu demokratizaciju. Taj trend, bez obzira i na najjača protivljenja Dodik-Čovićevog saveza, nipošto ne smije biti zaustavljen, jer on je vitalni interes svakog naroda i svakog građanina zemlje. Ako su u NSRzB-u i HSP-u prepoznali ovakav karakter političkih principa za ustavne promjene, onda je to veliki izazov i za oba HDZ-a.

Naime, oni moraju postati svjesni povijesne šanse koja im je ponuđena. Jednostavno rečeno, Hrvati u BiH ni na koji način ne mogu ostvariti ono u šta ih gura Dodik. Treći entitet je neostvariv, jer za njega nema nikakvih institucionalnih instrumenata, a ni međunarodni politički faktori neće ga podržati. Poigravajući se hrvatskim nacionalnim interesom, oba HDZ-a u sadašnjem trenutku rade najbolji mogući posao za ostvarenje Dodikovog političkog interesa – podržavljenje Republike srpske i vođenje BiH u kiparski model krize i podjelu zemlje. Takva kriza može biti dugotrajna, iscrpljujuća, a u njoj na gubitku najviše mogu biti upravo Hrvati kao najmalobrojnija nacija. Skorim ulaskom Hrvatske u EU, hrvatsko stanovništvo će napuštati BiH kao zemlju krize i masovno odlaziti u Hrvatsku i druge države EU. A to znači da sadašnja demografska kriza Hrvata može postati još izraženija, pri čemu se ova nacija može brojčano svesti do stupnja nacionalne manjine. Dodik-Čovićeva neostvariva priča o trećem entitetu i Dodikovo guranje Hrvata u politički sukob sa Bošnjacima, što ga Čović radosno i objeručke prihvata, može, dakle, rezultirati ozbiljnom mogućnošću da u BiH Hrvati od konstitutivnog naroda dođu do statusa nacionalne manjine. Ako se takvo što desi, ko će snositi i političku i povijesnu odgovornost?

Ako su SDP, SDA, NSRzB i HSP pronašli u svojoj Platformi mogućnost za maksimalno ostvarenje hrvatskih nacionalnih prava, onda se postvalja pitanje - vode li oba HDZ-a u savezu sa republičkosrpskim nacionalizmom Hrvate u demografsku katastrofu? Neostvariva priča o trećem entitetu može lako postati grobnica hrvatskog nacionalnog interesa u BiH. Jesu li te opasnosti svjesni Čović i Ljubić, koji se hvale borbom za jednakopravnost Hrvata u BiH? Voditi vlastiti narod u talački odnos prema interesima Dodikovog nastojanja da od Republike Srpske napravi drugu srpsku državu na Balkanu – to je u ovom trenutku, najjednostavnije rečeno, Čovićeva i Ljubićeva politika.
(e-novine)

Preko 400 zahtjeva iz Tuzle stiglo u Banjaluku

Tužba protiv RS zbog zločina na Kapiji



Pravobranilaštvu Republike Srpske stiglo je oko 400 tužbi građana Tuzle za naplatu nematerijalne ratne štete, a kao osnov uzeta je presuda generalu bivše Vojske RS-a Novaku Đukiću u slučaju “Tuzlanska kapija

Slobodan Radulj, pravobranilac RS-a potvrdio je za banjalučku Alternativnu televiziju da je riječ o pojedinačnim tužbama, za koje tvrdi da su „neosnovane”. Pravobranilaštvo RS-a u narednom periodu mora dati odgovor na te tužbe.

„Očekujem da, tek kada pošaljemo naš odgovor, sud eventualno zakazuje raspravu. Naš je prijedlog da se tužbe odbace imajući u vidu više razloga. Tužbe su neuređene, tu je i nenadležnost suda u Sarajevu i ne može RS biti tužena u cijelom ovom postupku”, tvrdi Radulj a prenosi Fena.

Podsjećanja radi, sredinom decembra u Pravobranilaštvo Republike Srpske stiglo je oko 1.400 tužbi civilnih žrtava rata u Sarajevu koje traže odštetu od oko 900 miliona maraka.

Radi se o tužbama osoba koje traže odštete zbog granatiranja Sarajeva tokom rata, a kao osnov, uzeli su presudu Stanislavu Galiću, komandantu Sarajevsko-romanijskog korpusa Vojske RS-a.

Tada je Radulj potvrdio da su angažirali sve raspoložive resurse i da u roku od 30 dana treba da odgovore na tužbene zahtjeve.

Tog kobnog utorka, 25. maja 1995. godine s položaja Vojske RS s Ozrena na centar Tuzle ispaljena je granata koja je usmrtila 71 mladu osobu, a ranila preko 150. Najmlađa žrtva, Sandro Kalesić, imao je dvije i po godine. Samo nekoliko ubijenih bilo je starije od 30 godina.

Za zločin na Kapiji pred Sudom BiH osuđen je Novak Đukić, bivši komandant Taktičke grupe Ozren Vojske Republike Srpske (VRS). Đukić je u junu 2009. osuđen na 25 godina zatvora, a nakon žalbi odbrane, ta presuda mu je potvrđena u septembru 2010. godine.

(e-novine)

MUP RBIH - SDB, Sektor SDB Sarajevo, Odjeljenje 03, Radnik: 50142, Broj: 4 - 6876, Dan: 28. 10. 1992.
Telefon: "Z 2", Telefon koristi: "Skup" Komandant Sefer Halilović (sa "Skupa") je razgovarao sa Rasimom Delićem:

„ONO GOVEDO, REKAO SAM MU DA IDE U JAJCE TAMO, JER ONA NJEGOVA VOJSKA POLA HOĆE, POLA NEĆE. ONAJ NAJETOVIĆ“

K: Kaži mi šta si poslao za Jajce?
R: Evo, ovog momenta je Mahmutćehajić tu kod mene, sve što ima poslaće. To je negdje 20-ak hiljada metaka, 20 hiljada za "argentinku", onda daću ovaj sistem protivoklopnih sa određenim brojem projektila, bombe - ručne, kumulativne.

K: Dobro, slušaj. Ono govedo, rekao sam mu da ide u Jajce tamo, jer ona njegova vojska pola hoće, pola neće. Onaj Najetović.
R: A, je... mu!

K: Al', nek' ide, nek' se malo pati. Nek' barem mora otići do Jajca i da se vrati...
R: Dobro. Mahmutćehajić je stigao do mene ovdje, prošao, i ja sam mu dao vozilo. Vozilo će krenuti odavde, noćas će stići tamo, uglavnom.

K: Odlično, znači daješ mu ovaj jedan sistem.
R: Jeste.

K: U redu. Njima je to važno zato što su im tenkovi tamo izbili. Kad on može tamo stići, Mahmutćehajić?
R: Trebaće im nekoliko sati, stići će vjerovatno do dva po ponoći.

K: Ja bih zamolio da ide što prije.
R: Evo, što se mene tiče, on nije došao sa vozilom, pa sam mu ja obezbijedio vozilo koje ide i on će sad to natovariti i krenuti odmah.

K: Dobro, i kaži mu kad dođe, neka mi komandant javi preko radio veze, šifra je "Ptica je stigla!"

Ustaški marifetluk

K: Šta ima novo s ovim ustašama?
R: Sa ustašama, što se toga tiče, mirno je danas. Juče je poginuo jedan naš, da li je vojnik ili civil, to ne znam, nisam dobio taj podatak. Tako da je bilo napeto u Novom Travniku, ali radi se i dalje. Propuštena su danas vozila, tako da nije nekih problema bilo. U Vitezu i dalje oko onoga kome će biti potčinjeno. Znači, i dalje razgovara, dogovara.

K: A njima to još nije jasno, kome će biti, je li?
R: Izgleda da im nije jasno.

K: Ključevi Bosne su u našim rukama, nisu u njihovim. Šta je njima?
K: Kada ti misliš ići u Tuzlu?
R: Nisam mogao zbog onih problema, ja sam mi-slio da odem. Ti znaš da nas je ovo sađ poklopilo.

KOMANDANT ĆE BITI MUSLIMAN - "KNEZU TI KAŽI: MI NJEGA UVAŽAVAMO, POŠTUJEMO, ITD... KOMANDANT TUZLANSKOG KORPUSA ĆE BITI MUSLIMAN. I TU NEMA RAZGOVORA. NEĆE ME JE... DO JUČE SRBIN, SAD OVAJ USTAŠA, PREKOSUTRA OPET NEKI TREĆI. ONDA DŽABE GINEMO, RASIME!"

ZKnez

K: Treba vidjeti da li Knez igra dvostruku igru. Treba njega zabiti u pi... materinu.
R: Ljudi su spremni da idu, ali mi predlažemo varijantu jednu koja je realnija, da se možemo odbraniti od pravca Srbije. (..) A sem toga, imali su oni problema sa izdajom jednog bataljona, koji nije, da ne kažem, ove nacionalnosti, već one druge, i boje se da ne bi došlo, njima najavljuju stalno neke tenkove koje treba da dobiju, a tih tenkova nigdje nema. Tako da lično kaže, mi nismo protiv, borci hoće, ali oni hoće u grad da uđu, brigada hoće da se zaštiti iz pravca Bijeljine.

K: Dobro, kad bi ti mogao da odeš gore?
R: Evo, da vidim sutra kako će ovo proći u Jajcu, da nešto obezbijedimo i da prekosutra idem.

K: Onda prekosutra! Ali, molim te, vidi ti tamo ta operativna grupa da to nije neki njihov ustraški marifetluk, znaš.
R: Jeste, na čelu je čovjek koji je došao iz Hrvatske, pobogu, rekao sam ti već.

K: Nema šansi.
R: Nema šansi, ali moram otići vidjeti.

K: Otići i vidjeti. Molim te, imaš ovlaštenja na licu mjesta da smijeniš. Druga stvar: Knezu ti kaži: mi njega uvažavamo, poštujemo, itd... Komandant Tuzlanskog korpusa će biti Musliman. I tu nema razgovora. Neće me je... do juče Srbin, sad ovaj ustaša, prekosutra opet neki treći. Onda džabe ginemo, Rasime!

DANI - 14.01.2011

ps ima još

Ratni zločini u BiH
BIM.ba

Trbiću 30 godina zbog genocida

Apelaciono vijeće Suda BiH potvrdilo je prvostepenu presudu kojom je Milorad Trbić osuđen za genocid u Srebrenici na dugotrajni zatvor u trajanju od 30 godina, saopćeno je Justice Reportu iz ove institucije
Trbić je u oktobru 2009. godine proglašen krivim što je kao pomoćnik načelnika za bezbjednost Zvorničke brigade Vojske Republike Srpske (VRS) od 10. jula do 30. novembra 1995. u okviru udruženog zločinačkog poduhvata učestvovao u operacijama hvatanja, zatvaranja i pogubljavanja, a potom pokopavanja i prikrivanja tijela ubijenih Bošnjaka iz Srebrenice.

Trbić je također osuđen za lično učestvovanje i pomaganje u ubistvima muškaraca iz Srebrenice na različitim lokacijama na području općine Zvornik.

"Trbić je po prijekom postupku pogubio desetine muškaraca, da bi zastrašio, obuzdao i kontrolisao ostale zarobljenike. On je svjesno i hotimično omogućio koordinaciju organizovanih likvidacija, na taj način što je koordinirao dostavu logističke podrške – goriva i municije – jedinicama na terenu", stoji u prvostepenoj presudi, koju je Apelaciono vijeće potvrdilo.

Istom presudom, Trbić je oslobođen optužbi za zločine na području općine Bratunac, jer Sud smatra da se oni "nisu mogli dovesti u vezu sa optuženim", budući da su izvan zone odgovornosti Zvorničke brigade.

U žalbama na prvostepenu presudu iznesenim u oktobru 2010. godine, Tužilaštvo BiH je zatražilo da se ona poništi u oslobađajućem dijelu, te ponovno održi suđenje i izrekne veća kazna, dok je Odbrana također tražila obnovljeno suđenje, nakon kojeg će Sud donijeti oslobađajuću presudu.

Žalbu je izjavilo i nekoliko oštećenih osoba zbog toga što je Trbić oslobođen plaćanja troškova krivičnog postupka, a oni sa imovinskopravnim zahtjevima upućeni na parnicu.

Trbić je posljednji od desetorice optuženih koje je prvobitno optužio Haški Tribunal, a koji su prebačeni Sudu BiH na daljnje procesuiranje. Suđenje mu je počelo u novembru 2007. godine.

On je ujedno prava osoba koju je Sud BiH pravosnažno osudio za genocid u Srebrenici.

(e-novine)