U Beču je prije sat vremena, prema nezvaničnim informacijama, uhapšen bivši general Armije RBiH Jovan Divjak. Potvrdio je ovo djelimično za TV1 u živom javljanju naš ambasador u Beču Haris Hrle. Prema Hrlinim riječima Divjak je trenutno na bečkom aerodromu, a naša Ambasada poduzima sve da dobije više informacija i postupi prema ovlaštenjima koje ima. (Vijesti.ba)

citat:

---

hurija wrote:


U Beču je prije sat vremena, prema nezvaničnim informacijama, uhapšen bivši general Armije RBiH Jovan Divjak. Potvrdio je ovo djelimično za TV1 u živom javljanju naš ambasador u Beču Haris Hrle. Prema Hrlinim riječima Divjak je trenutno na bečkom aerodromu, a naša Ambasada poduzima sve da dobije više informacija i postupi prema ovlaštenjima koje ima. (Vijesti.ba)

---

BLIC

Jovan Divjak uhapšen u Austriji

Penzionisani general Armije Bosne i Hercegovine Jovan Divjak priveden je večeras na aerodromu u Beču, potvrdio je Ambasador Bosne i Hercegovine u Austriji Haris Hrle, a prenosi Radio Sarajevo. Divjak je, pretpostavlja se, priveden na osnovu poternice vlasti Srbije zbog optužnice da je, zajedno sa 18 drugih lica, u maju 1992. počinio ratni zločin nad pripadnicima JNA u Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu. Jovan Divjak, po nacionalnosti Srbin, bio je general JNA, a potom i general Armije Bosne i Hercegovine. Bio je ključna figura otpora Sarajeva tokom opsade od 1992. do 1995. Srbija je protiv penzionisanog generala Divjaka podigla optužnicu, slično kao u slučaju Ejupa Ganića. U pitanju su bile crvene poternice Interpola, koje je ta međunarodna policijska asicijacija kasnije ukinula, ali ne i sama Srbija, podseća Radio Sarajevo na svom sajtu.

Nakon hapšenja Ganića na londonskom aerodromu, general Divjak je više puta izjavljivao da se nema čega bojati i da će nastaviti da putuje u inostranstvo.

Dobitnik je Šestoaprilske nagrade grada Sarajeva za 2005. godinu. Osnivač je organizacije "Obrazovanje gradi BiH", koja se već 15 godina brine o obrazovanju dece koja su u ratu u BiH izgubila jednog ili oba roditelja.

Svaka srpska istina koja dodje do suda uglavnom zavrsi oslobadjajucom presudom Jurisic, Ganic, Oric i jos xy slucajeva da ne nabrajam....tako ce osloboditi i Divjaka, a o nesposobnosti nase drzave sve je vec receno.

inace imao sam priliku licno da ga upoznam divan covjek, zajedno sa njegovim Udruzenjem "Obrazovanje gradi BiH" odradili smo humanitarnu akciju za Podrinje, divan, divan jedan gospodin.

Preuzeto s Blic.rs

Osvrt vojnog analiticara iz susjedstva...

U Oružanim snagama BiH i posle civilne škole
Komandanti sa diplomom pravnika
SLOBODAN POPADIĆ | 28. 02. 2011. - 00:02h | Komentara: 5

BANJALUKA - Oficiri srpske nacionalnosti u Oružanim snaga (OS) BiH imaju uglavnom diplome Vojne akademiji u Beogradu, dok skoro sve njihove kolege Bošnjaci i Hrvati imaju zvanja stečena na raznim civilnim fakultetima u BiH, saznaje „EuroBlic“. Najčešća zvanja federalnih oficira su pravnik, ekonomista, a ima i inženjera poljoprivrede!

Za oficire obavezan 7.stepen obrazovanja, ali ne i vojna akademijaOvakva mogućnost u BiH postoji zahvaljujući Zakonu o službi u OS BiH u kome samo piše da oficir mora da ima VII stepen obrazovanja, odnosno visoku stručnu spremu, ali se nigde ne navodi da to mora da bude vojna akademija. Po Zakonu, najniži čin oficira je potporučnik, što znači da mnogi od njih na fakultetima nisu naučili ni slova o oružju i vojsci.






Jedan od oficira u OS BiH, srpske nacionalnosti, podseća da je zakon važeći za sve, što znači da se i Srbi mogu prijaviti na konkurs sa završenim bilo kojim fakultetom. Međutim, dodaje on, to se retko dešava, jer je većina oficira i podoficira školovana u srednjim vojnim školama ili u akademiji u Srbiji.

Marjanac: Ne treba


nam akademija
Zamenik ministra odbrane BiH Živko Marjanac kaže da svi oficiri sa civilnih fakulteta prolaze obaveznu vojnu obuku, ali često se vojnici sa VSS prekomanduju u oficire, jer su već prošli obuku. Marjanac kaže da OS BiH nisu velika vojska i da BiH zbog toga nije potrebna akademija. Jedini kadrovi koje BiH ne može sama da školuje su generali i piloti, koji se školuju u državama okruženja i NATO-u. Marjanac priznaje da je na početku bilo pravilo da se Srbi školuju u Srbiji, Bošnjaci u Turskoj, a Hrvati u Zagrebu, a da sada „ima mešanja“. Radi se o ličnom izboru oficira, a u mnogim slučajevima troškove školovanja plaća država-domaćin.


„U slučaju Bošnjaka i Hrvata, ljudi su iz rata izašli sa trogodišnjom ili četvorogodišnjom srednjom školom. Budući da je uslov po zakonu da podoficir mora da ima četvorogodišnju srednju školu, mnogi su završili elektrotehničku. Oficiri uglavnom imaju završene političke nauke, pravni ili ekonomski fakultet, menadžment, ali ima i onih sa poljoprivrednim fakultetom“, kaže naš izvor, koji je iz razumljivih razloga insistirao na anonimnosti. On objašnjava da vojna akademija predstavlja klasični vojni fakultet na kome se stiče zvanje potporučnika. Ako vojnik nema ambicije, može s tim činom da služi i 20 godina.



„Ako želi unapređenje, slede dodatna školovanja i kursevi. Primera radi, za čin majora pohađaju škole u Srbiji, Hrvatskoj, SAD, Nemačkoj, Grčkoj...“, tvrdi naš sagovornik.



Vojni analitičar iz Beograda Milovan Drecun kaže da je prihvatljivo da oficir ima civilno obrazovanje, ako mu je ono potrebno u vojsci, kao što su informatičari. Međutim, uslov da takav fakultetlija bude oficir jeste da prođe i vojnu obuku, „jer se nikada ne zna kada on može nekome komandovati“. Ovakva praksa, kaže Drecun, prisutna je na Zapadu. Kada je u pitanju školovanje za najviše činove, gde Srbi opet idu u Beograd, Hrvati u Zagreb, a Bošnjaci u Tursku, Drecun smatra da su sve te vojne škole slične. Naime, Turska i Hrvatska su članice NATO, a Srbija je svoje vojno školovanje prilagodila tim standardima.



„Ali, to pokazuje da je armija BiH podeljena po etničkim granicama i to je njena najveća slabost, kao što je bila i u JNA. Nisam siguran da je to dugoročno održivo. To je družina koja je ad hok skupljena, dok se definitivno ne reši problem funkcionisanja dejtonske BiH“, zaključuje Drecun.

http://www.blic.rs/Vesti/Republika-Srpska/238269/Komandanti-sa-diplomom-pravnika

Desetine srpskih plaćenika ratuju na ulicama Libije

Srbi su prvi strani plaćenici koji su stigli u Libiju! Naime, nekoliko desetina srpskih plaćenika u ovom trenutku ratuju na ulicama libijskih gradova na strani trupa vernih Muameru el Gadafiju!

Kako „Alo!“ saznaje, srpski plaćenici dobijaju desetine hiljada dolara za ovaj posao, a u Libiju dolaze mahom iz drugih afričkih država, u kojima već godinama rade kao „psi rata“. Osim iz afričkih zemalja, naš plaćenici stižu i iz Srbije, ali preko bosanskih i hrvatskih agencija koje se bave angažovanjem za ovu vrstu poslova.
„Srpske legionare“, kako „Alo!“ saznaje, čine ratni veterani iz sukoba na prostoru bivše Jugoslavije. Osim bivših pripadnika vojnih i policijskih jedinica, gro ovih snaga čine nekadašnje „crvene beretke“, koje su se razmilile po svetu nakon što se ta jedinica rasformirala 2003. godine. Oni su po afričkim državama mahom radili kao privatno obezbeđenje raznih predsednika, poput nekadašnjeg zairskog lidera Mobutua Sese Sekoa, te brojnih političara, ali i kao instruktori u tamošnjim vojskama. Osim Srba, u prvoj turi u Libiju su došli i plaćenici iz afričkih zemalja. Kako kaže naš sagovornik koji je insistirao na anonimnosti, srpski plaćenici su angažovani u rekordnom roku, pošto su poznati kao odlični i veoma iskusni vojnici.
- Gadafi ih plaća koliko traže! Cene angažmana se kreću i do nekoliko desetina hiljada dolara i evra. Dobar deo njih imao je odlično plaćene poslove po raznim afričkim zemljama, ali ova ponuda nije bila od onih koje se odbijaju. Pre početka pobune, odnosno čim je počelo da se zakuvava, naši koji su u Africi odmah su počeli da kontaktiraju sa Libijcima, ali i Libijci s njima. Taj posao rade i pojedine „agencije“ koje su specijalizovane za pružanje takvih usluga i imaju odlične obaveštajne kontakte - kaže izvor „Alo!“ blizak vojnim krugovima.
Srpski plaćenici su u Libiju otišli preko bosanskih i hrvatskih agencija, pošto se ove iz Srbije nisu još dogovorile o vrednosti posla.
- Može da se očekuje da u skorije vreme još dosta naših plaćenika ode kod Gadafija, koji inače ima ogromno poverenje u srpske vojnike. Pa zna se da su naši decenijama obučavali ne samo njegovu vojsku, već i privatno obezbeđenje, a i dosta njihovih oficira školovano je u našim vojnim školama i na Vojnoj akademiji. Inače, pojavile su se informacije da je u Bengaziju bilo i mrtvih plaćenika, ali koliko mi je poznato, naši su dobro - tvrdi naš izvor. Doktor Salem Zavi, član Nacionalne konferencije libijske konferencije, potvrdio je za britanski BBC da je Gadafi pored vojske i policije angažovao i veliki broj plaćenika iz Afrike i Evrope.
- Gadafi je uključivanje stranih plaćenika u sukobe u Bengaziju platio velikom količinom novca. Taj novac je došao iz državnog budžeta Libije i znamo da se veliki broj plaćenika javlja kako bi pomogao sadašnjoj libijskoj vlasti.


„Ubijaju nas Srbi!“

Na internet forumima, kao i „tviteru“, takođe su se pojavile informacije o srpskim plaćenicima u Libiji. „Afrički i srpski plaćenici poslati su u Libiju da ubijaju civile!“, tema je na jednom od foruma koji se bave situacijom u ovoj zemlji, a među porukama na „tviteru“ otkriveno je da su „evropski vojnici“, koji su stigli u pomoć Gadafiju, u stvari Srbi.


Naši piloti mu ostali u lepom sećanju

Srpski plaćenici ostali su pukovniku Gadafiju u lepoj uspomeni još devedesetih godina prošlog veka. Naime, pošto je tada regularna vojska Libije nevoljno pristajala da se obračuna sa islamističkim militantima, Gadafi je angažovao srpske pilote, koji su učestvovali u borbenim dejstvima, ali i akcijama protiv civila, kao podrška kopnenim snagama.


Zajedno sa braćom Rusima!

U Libiju, osim Srba, stigli su plaćenici iz Rusije i drugih bivših sovjetskih republika, kako bi zaštitili Gadafija i bez milosti se obračunali s demonstrantima! Kako su izjavili očevici, Rusima i drugim „belim plaćenicima“ pridružila se i grupa vojnika iz afričkih zemalja, koji govore francuskim jezikom, najverovatnije iz Čada i Darfura. Najamnici su dobili po 18.000 funti, odnosno oko 20.000 evra.

http://www.alo.rs/vesti/35945/Srpski_psi_rata_cuvaju_Gadafija


[Edited by Putnik on 05-03-2011 at 21:46 GMT]

Nakon više od deset mjeseci zatočeništva u Srbiji Jasmin Rendić konačno na slobodi

Tuzlak Jasmin Rendić konačno je na slobodi! Nešto prije 17 sati Rendić, napustio je srbijanski ekstradicioni pritvor u kojem je proveo više od deset mjeseci. Ispred kapije ga je dočekao otac Jasim i jedan od rođaka. U kratkom telefonskom razgovoru, nekoliko minuta nakon što su se zatvorske kapije zatvorile za njim, Jasmin Rendić je za „Avaz“ kazao kako još uvijek ne može da vjeruje da je na slobodi.

-Svaki put u ovih deset i više mjeseci kada se otvore vrata, a otvorila su se stotine puta, očekivao sam da neko uđe i kaže: Izvinite, pogriješili smo. U nekim trenucima sam, opet, gubio svaku nadu jer su me odluke srbijanskog pravosuđa u mnogo slučajeva iznenadile-kazao je Jasmin Rendić u izjavi za „Avaz“. Posebno teško mu je, kaže, palo posljednjih sedam dana, kada je čekao da odluka srbijanske ministrice pravde Snežane Malović, kojom se odbija njegovo izručenje Afganistanu i određuje puštanje na slobodu, konačno iz Beograda bude dostavljena u Sremsku Mitrovicu.

-Plašio sam se da opet nije u pitanju neka iznenadna promjena odluke-kazao je Jasmin, vidno uzbuđen, što zbog konačnog puštanja na slobodu, što zbog toga što je nekoliko trenutaka ranije razgovarao s majkom koja ga očekuje u Tuzli. Jasmin Rendić i članovi njegove porodice sačekali su u Sremskoj Mitrovici ambasadora BiH u Srbiji Borišu Arnauta, koji bi zajedno s njima trebao doputovati u Tuzlu. Rendić je uhapšen krajem aprila prošle godine na graničnom prelazu Rača po potjernici koju je za njim raspisao Afganistan zbog navodne prevare. Iako iz Afganistana nikada niej stigla valjana dokumentacija koja dokazuje da je Rendić prekršio bilo kakv zakon, srbijanski sudovi su donosili rješenja o njegovom zadržavanju u pritvoru, da bi na kraju donijeli rješenje da se on može izručiti ovoj azijskoj državi.
Konačnu odluku, kojom izručenje nije odobreno, a Rendić pušten na slobodu, donijela je srbijanska ministrica pravde Snežana Malović još prošle sedmice, ali je iz neobjašnjivih razloga za ralizaciju odluke trebalo punih sedam dana.

Šizofrenija u Beogradu


Ponašajući se poput razjarene zvijeri, spriječene da dokrajči svoj plijen, Srbija i danas terorizira svoje susjede. Crnogorska vlada oštro je protestirala zbog strategije Vlade Srbije o odnosu prema srpskoj dijaspori u regionu, u kojoj se traži da Srbi budu označeni kao konstitutivni narod. Zvanična Podgorica to je ocijenila kao direktno miješanje Srbije u njene unutrašnje stvari, što zaista predstavlja najnoviji gest Srbije u urušavanju dobrosusjedskih odnosa.

Srbija je na dobrom putu da izgubi i ono malo povjerenja zemalja u okruženju koje je dugo stjecala nakon agresije. Umjesto da konačno zakorači u katarzu, Srbija nastavlja teroriziranje hapšenjem onih koji su svoje domovine branili od njenih zločina, miješanjem u tuđe poslove i stvaranjem atmosfere straha i nesigurnosti. Ni nakon genocida i najmonstruzonijih zločina u BiH, Srbija našu zemlju, ali ni druge svoje susjede, ne popušta iz svojih kandži. Ponašajući se poput razjarene zvijeri, spriječene da dokrajči svoj plijen, Srbija više ne zna gdje udara. Hapsi Iliju Jurišića, raspisuje potjernice za Ejupom Ganićem, Jovanom Divjakom, Tomislavom Purdom, srljajući tako u nove i nove izgubljene bitke, što je čini još nervoznijom i više nepodnošljivom.

Nova vlast u Srbiji, koja nikada Slobodanu Miloševiću očito neće oprostiti što nije ostvario svoju nakanu da smjesti "sve Srbe u jednu državu", na sve moguće načine želi minimizirati zločine režima u Beogradu i sakriti njihove tragove. No, tih je tragova previše i pogotovo u BiH su duboko i neizbrisivo urezani na svakom koraku. Umjesto iskrenog pokajnika koji će smoći snage da zamoli za oprost, BiH, Hrvatska, Kosovo, Crna Gora danas u Srbiji imaju šizofrenog, paranoičnog, moralno posrnulog, raspamećenog susjeda koji je izgubio sve kompase.

Stoga bi ove zemlje, potpomognute međunarodnom zajednicom, morale konačno zajedno naći rješenje kako da Srbiju vrate u realnost. Dok se to ne desi, susjedi Srbije, a Boga mi ni Evropa, neće imati mira.

Presušila kasa iz koje se kupovao socijalni mir: Dodik spiskao novac od prodaje telekoma!

Prodaja državnih resursa, poput elektroprivrede i telekoma, ekonomski je upitna, smatraju stručnjaci

Od 646 miliona eura, odnosno 1,2 milijarde maraka, koliko je Vlada Republike Srpske 2007. godine zaradila i deponovala na "escrow" račun od prodaje 65 posto državnog kapitala "Telekoma RS" srbijanskom operateru, prema svemu sudeći, više nije ostalo ništa! Na to upućuju dobro obaviješteni izvori "Dnevnog avaza" uspoređujući posljednje zvanične kalkulacije entitetskog ministarstva finansija i ukupan iznos koji je na istom računu dočekao novu Vladu RS.

Finansijski problemi

Ovakva situacija će, sasvim je sigurno, izazvati velike finansijske probleme za RS, koja je manjkove godinama pokrivala sredstvima od prodaje "zlatne koke". No, nijedna kasa nije bez dna pa se u Banjoj Luci užurbano razmišlja o tome kako nadomjestiti manjak, koji će se, kako navode dobro upućeni, osjetiti već sredinom ove godine. Za to vrijeme "Telekom Srpske", koji je većinski privatiziran, imao je u prvih devet mjeseci 2006. godine dobit od 31 miliona eura, što je bilo čak 33 posto više od plana, čak 630.000 registriranih pretplatnika u mobilnoj telefoniji, 350.585 pretplatnika u fiksnoj, a posjedovali su i licence za mobilnu mrežu i servise, fiksnu mrežu i pružanje internet-usluga na čitavoj teritoriji Bosne i Hercegovine.

Ključni prihodi

Samo internet-provajder "Teol" imao je 30.715 registriranih pretplatnika. Isto preduzeće zapošljavalo je tada 2.748 radnika i bio je jedna od najjačih kompanija u RS. Ekonomist Aleksa Milojević tvrdi da su prihodi s adresa poput elektroprivrede, telekoma ili hidropotencijala, od ključne važnosti za stabilnost jedne države zbog čega je prodaja takvih kapaciteta, sama po sebi, kao ekonomski posao, bez obzira na inkasirani novac, krajnje upitna.

Čavić: Profit više ne ide u budžet

- Kompanija "BH Telecom", koja nije prodata, posluje s dobicima, baš kao i "Telekom Srpske", ali taj novac ne ide više u RS, jer je preduzeće prodato, a novac je potrošen. Prema našim posljednjim analizama, najmanje 340 miliona maraka otišlo je samo na infrastrukturu i javnu potrošnju, ali zaposlenost nije rasla. Posljedice su enormne i tek će se osjetiti - kaže predsjednik Demokratske partije Dragan Čavić komentirajući trošenje sredstava od prodaje "Telekoma".

...ohhhoooo...lijepo ovi nasi drzavni cimbenici upravljaju drustvenim preduzecima... Sad ce poskupljenje, valja namiriti silne vikendice, auta itd...itd...itd...


Državna kompanija objavila izvještaj o poslovanju: Gubitak EPBiH 14.442.399 KM!

Kako je izgubljeno više od 76,44 miliona KM • Prihodi manji za 59 miliona KM, a rashodi porasli za 17 miliona KM • Šta je radio Jerlagić

"Elektroprivreda BiH" (EPBiH) jučer je, konačno, objavila dugo očekivani godišnji izvještaj o poslovanju za 2010. godinu u kojem je prikazala svoj gubitak od tačno 14.442.399 KM!

Tako je potvrđeno pisanje "Avaza" o milionskom minusu sarajevske elektroprivrede, koja je u odnosu na 2009. godinu, kada su inkasirali profit od skoro 62 miliona KM, izgubila nevjerovatnih 76,44 miliona KM!

Umanjen kapital

U isto vrijeme "Elektroprivreda HZ Herceg-Bosne" (EPHZHB) imala je dobit od preko 40,74 miliona KM, što je za 17 miliona KM više nego godinu ranije!

Inače, prihodi EPBiH u prošloj godini iznosili su 885 miliona KM, što je za čak 59 miliona KM manje nego u 2009. Tada je ova kompanija imala prihod od 944 miliona KM, što je bio uvjerljivo najbolji poslovni rezultat u zemlji, dok je po dobiti bila treća u BiH.

S druge strane, rashodi su porasli sa 882 miliona KM na 899 miliona KM, što je za 17 miliona više nego godinu ranije, dok je kapital firme umanjen za 32 miliona KM!

Bivši predsjednik Nadzornog odbora (NO) EPBiH mr. Zijad Džemić kaže za "Avaz" da se od Uprave s Amerom Jerlagićem na čelu nije moglo očekivati ništa bolje od ovakvih rezultata.

Dužnost revizora

- Može se očekivati još veća katastrofa... Njih, jednostavno, treba dekontaminirati iz "Elektroprivrede"! Oni nijedan energetski projekt nisu pokrenuli iz svojih sredstava. Ali zato imaju čak 140 miliona eura deponiranih u tuđim bankama u BiH.

Recimo, samo u Hypo banci imaju deponiranih 36 miliona eura, iako ta banka već godinama iskazuje izraziti gubitak. Nakon ovog interna revizija EPBiH mora uvesti vanredno stanje. Na njima je velika odgovornost. Oni, prema zakonu, moraju pokrenuti sve mehanizme radi utvrđivanja stvarnog stanja u firmi i odmah predložiti mjere. Dužni su da sazovu vanrednu sjednicu Skupštine, jer je iskazan veliki gubitak - smatra Džemić.

Veći računi za struju

Dramatično loše poslovanje EPBiH objašnjava zašto je menadžment te kompanije u svoj revidirani plan za ovu godinu već ukalkulirao prosječno povećanje cijena struje za sve kategorije od 10,5 posto te od Federalne regulatorne agencije za električnu energiju (FERK) tražio povećanje cijena struje za 684 hiljada domaćinstava od 23 do 38 posto!

Stvarno stanje ili zataškavanje

Džemić još pojašnjava kako se mora utvrditi je li iskazani gubitak EPBiH uistinu toliki ili je, pak, bio i veći, pa je određenim knjigovodstvenim akrobacijama situacija zataškana.

- "Elektroprivreda BiH", naime, u 2010. uopće nije imala plan poslovanja usvojen od organa iznad Uprave. Tvrdili su da su ga slali NO u vrijeme predsjedavanja Edhema Bičakčića, ali je na njega bilo primjedbi, pa su ga, jednostavno, prestali slati ovom organu!? Dakle, radili su bez plana. Imali su samo plan Uprave.

Njima je sada lako naštimati neki virtuelni plan i u odnosu na njega prikazati gubitak od 14,44 miliona KM. A plan su štimali prije nekoliko dana... Kada bismo mi znali koliki je stvarni plan, onda bi taj minus bio nekoliko puta veći. Prema podacima interne revizije iz novembra prošle godine, samo u segmentu sedam rudnika očekivao se gubitak od 200 miliona KM - upozorava Džemić.