Vježbam

Vježbam
da ne mislim,
da osjećam manje,
da se ne uzrujavam
kad znam da
ionako mora kako mora.

Vježbam iako znam
da pomoći nema,
Ne znam ja to.
Uvježbati mi se
dalo nije ni
violinu svirati,

a kamoli isključiti
emocija dugme.
Uostalom, zaboravio
sam gdje je.

Nihad MEŠIĆ River, 22.3.2014.

Sretan nam ponedjeljak!

Internetski vapaji osamljenih.
Opustošeni veliki um oca
u savladavanju prepreka u vlastitom stanu.
Nove vlade dolaze i prolaze.
Poneki radosti tren
kad nazove drug koji
te se ipak sjetio.
Nova borba sa samim sobom
u nedjeljno mrsko veče.
Nabacit ću osmijeh broj 4
i prekucati ovaj svoj rukopis
sa zadnje strane novina neotvorenih
u fejsbučko prostranstvo.
Sretan nam ponedjeljak!

Nihad Mešić River, 30.3.2014.

http://bhstring.net/tuzlauslikama/tuzlarije/viewnewnews.php?id=57358

http://nihadmesicriver.weebly.com/

Stranica je obnovljena.

Sjećanja na život

Oči prazne
manjak stolica
traže za ljude
nepostojeće
u sobi u kojoj
nikog do njega
nema.

Sjećanja
na život
blijede svakog trena.
Lijep je pogled
s balkona, reče
gledajući s osmog sprata
na zelenu Ilinčicu.

Devedeset godina
još nema nezaštićeno dijete
što sad svoju majku
na javi sanja.
Majka, svemira centar
bdije nad sinom, a on je
na ovoj javi neće naći.

Utjehe nema otac moj.

N.M.River, 8.4.2014

Šta misliš?
Skupilo se zapisa za novu knjigu. Kako radim uporedo na tri kompjutera, nemam pojma kako Word dokument mi se pretvara u PDF kad bih da ga "skinem" na starom kompjuteru iz 2006. Metuzalem u odnosu na sestrin laptop koji koristim kad logorujem kod tate ili onaj najnoviji tip na poslu za koji pojma nemam kakve su mu performanse kojima nisam nešto oduševljen. Napredovanje tehnologije ili kozmetičke promjene, ali idu mi na živce. Mrsko mi istraživati zašto se to dešava i odlažem čitanje, ispravljanje grešaka i izbor naziva za zbirku. Zapisi su nastali u periodu april 2013-2014. i liče na pjesme. One što liče na prozu čuvam za knjigu proze i naravno uvijek iznova isto pitanje - čemu sve to? Da li bi trebalo da budem društveno angažiraniji u pisanju ili nastavim s osjećajima kao temeljem na kojem nastojim graditi suvislost sebe i svijeta?
Šta misliš?
N.M.River, 12.4.2014.

Rakel Velč, ljetno kino, tata i matrijarhat
U američkom filmu novijeg datuma
bitan detalj predstavlja
poster Rakel Velč iz filma
Milion godina prije Krista,
ili naše, nove ere...
Tim Robins bježi iz zatvora,
a Rakelin poster kamuflira
bježaniju iz Šošenka.
Sjetih se da sam prvi put
bio u ljetnom kinu u Makarskoj
neke davne godine
i da me je vodio tata.
Još se sjećam nejasnih detalja,
mislim da sam tad prvi put čuo
pojmove matrijarhat i patrijarhat
ili mi se to samo čini.
Rakel nikad nisam zaboravio.
Kažu nije bila neka glumica.
Kako nije, još je se sjećam,
a matrijarhat nikad nije ni prestao.
To je prirodno ljudsko stanje.
"Ko drukčije kaže, kleveće i laže."
N.M.River, 12.4.2014.

Ne boj se noćas
Ne boj se noćas
za sutrašnji dan.
Možda sa sobom
nosi lijep osmijeh,
dobru knjigu,
lijep film,
zagrljaj onog
ko drag je,
sunčev odsjaj
na staklu balkonskih vrata
i pjesmu nošenu
melodijom povjetarca
proljetnog.
Ne boj se noćas
da će stvari sutra krenuti
tamo gdje ne bi volio,
biće da ipak bude
kako treba
i da dobro je sve.
Dobro je kad se ne bojiš
i mirno spavaš jer
svemu zainat
nisi puno lošeg učinio
i trudiš se.
Ne boj se noćas.
N.M.River 20.4. 2014.

Uskršnja pričica

Pričam s prijateljem u Londonu
kako se spremamo za Terezin koncert,
u Zagrebu za koji dan.
On iz Londona avionom,
ja iz Tuzle, autobusom.
Prvo moje veće putovanje
otkad mi je kičma maličuk bolje
i ne šepam
u Zagrebu za koji dan.
Jedva čekamo susret s prijateljicama
i prijateljima i emotivni urnebes u dvorani.
Pitam ga, Bane, jesam li ti čestitao
Vaskrs? Kaže, samo grupno.
Nisam ti poslao SMS?
Nisi, a ja ionako samo farbam jaja,
kaže Bane.
Sjetih se 1996. i kako sam
pojeo 15 uskršnjih jaja
koje je moja kolegica Borka Maksimovic
napravila i kako su divna bila.
Osladila se ta prva poslijeratna uskršnja
jaja pravo, nas bilo malo na poslu,
a ja, jedno po jedno i 15 ni manje, ni više.
Udri po jajima.
Nikad mi kuhana jaja nisu bila slađa
od tih Borkinih šarenih, bojenih prirodno
s njenom mamom Petrom
da se kolege počaste.
Mir je u tada
Bosni več 4 mjeseca
širio krake, a mi smo vjerovali u bolje sutra
za sve nas.
Danas smo iskusniji, zreliji,
ali ipak vjerujemo u bolje.
Borka negdje u Iraku radi,
Bane živi negdje u Londonu umjesto
u Novom Sadu, ja u Tuzli poslije mnogih
kraćih micanja i povrataka.
Tereza kao i uvijek na koncertu.
Širimo ljubav onako kako znamo.
U to ime - živjeli!

N.M.River, 21.4.2014.

Vjerovatno
Dok za ruku vodim
oca od kuhinje
prema njegovoj sobi,
on zagleda svaki
kutak u vlastitom stanu.
Sve mu je novo.
Naročito se šare na tepisima i prostirkama
hoće uzjoguniti u mislima.
Puževim koracima napredujemo
kroz jedan hodnik,
pa drugi i dolazimo do
dviju paralelnih soba- njegove i one gdje se sestra i
ja smjenjujemo svake tri-četiri noći čuvajući ga..
.
Pitam ko tu spava.
Gospoda, kaže i neznatno smješka.
Kažem Nihad tu spava - znaš li ko
je Nihad, tata?
Otac šuti.
Jesam li ja Nihad? - pitam.
"Vjerovatno! - odgovori moj otac.
Zaista, vjerovatno ovo ja kuckam,
mada mi se čini da bih volio
probuditi se u nekom boljem trenutku
Stvarnost ponekad donese smijeh kroz suze.
Vjerovatno...
N.M.River, 28.4.2014.