Zanijemiti pred bolom ili Čekajući dogledno vrijeme
(11.7.1995-1999-2014.)

Prije nekih petnaest godina prevodio sam seminare
o tome kako je šutnja o velikim zločinima
i traumama pogubna za žrtve i društvo u cjelini.
Nisam želio biti pesimista.
Doktorica psihologije Yael Danieli
reče da se budućnost ne može graditi rukama
ranjenih duša ili tako nekako.
Prije nekih dvanaest godina učestvovao
sam na jednom od prvih suočavanja s prošlošću
s učesnicima iz oba bosanska eniteta i susjednih zemalja.
Mislio sam kako ćemo u neko dogledno vrijeme
biti u stanju krenuti dalje.
U ovom trenutku ne vidim da smo
postigli puno. I dalje smo podijeljeni strašno.
Još uvijek sahranjujemo ubijene.
Mogu samo zanijemiti pred bolom
onih koji još traže ili čekaju kosti najmilijih
da ih sahrane.
Nekako mi sad dogledno vrijeme izgleda dalje.
Ipak, doći će.

N.M.River 10.7.2014.

http://nihadmesicriver.weebly.com/

Stranica je obnovljena

Politika poplave

Zidovi preplavljeni politikom,
šteta što je voda
nije odnijela u
neku drugu stvarnost.

Ljepota izbora

Podsjeti me da ne znam
Kad budem govorio
ljudima kakva im je situacija
i umjesto njih dijagnosticirao
stanje osobno, društveno,
državno, svjetsko, svemirsko,
podsjeti me da sam
malen, neznatan i nepametan
da bih prodavao lafinu.
Podsjeti me da ne znam.
Podsjeti me da je znati da ne znam
golem uspjeh
Da sam samo jedan
što bi možda mogao ponekad
nešto dobro i realno
probati.
N.M.River august 2014.

http://bhstring.net/tuzlauslikama/tuzlarije/viewnewnews.php?id=59410

"Dobar, loš, zao" ili Simfonija za Nihadova leđa

Čitam Marinu Carlosa Ruisa Safona,
slušam muziku Ennia Morriconea,
sjećam se ranog djetinjstva
i lagano pripremam
za nove pobjede, radne i druge.
Jeste da se ne takmičim,
kako ću, sa samim sobom.
Ulijeće fotografije koju Sanda Kreitmayer
na Facebook pridodaje.
O otoku Proizdu s kojeg se brodom
s Korčule ide, čini mi se
iz Vele Luke mi 1987.
išli, ne bi mi bilo mrsko opet.
Onda bih i leđa prepustio da ih
ublate kao mati nekad,
možda bi manje zafrkavala
ovo nedoraslo, melanholično
stvorenje. Vidi se da mi je vrijeme
da odlepršam nekud.
Maličuk samo.
N.M.River, 24.8.2014.

Konačnost
Već više od pet godina
nosam nerazvijen film
u džepu jedne od jakni
što ih povremeno odjenem.
Nikako da ga odnesem
fotografu da ga razvije
i uradi slike. Nedostaju
mi slike koje se opipavaju.
Fotografije s otiscima prstiju
od prečestog doticanja
ne bi li se sjetili trenutka,
voljene osobe ili dragog kraja.
Ne bi li se sjetili sebe
onakvih kakvi smo
možda bili ili mislili
da jesmo.
Zašto onda izbjegavam
nesvjesno ili svjesno
izraditi slike s posljednjeg
nerazvijenog filma?
Mislim da je iz 2009.
Mislim da mrzim
konačnost.
N.M.River septembar 2014.

Noćna nostalgija
Noćas nostalgične
note Nihadu
nekom nadolaze
nedosljedno netremice.
Noćas nisam
nipošto nastupio
nedužno nastojeći
namjeru nuditi.
Noćas neka
najdraži najzad
nove nade
nađu nama.
Noćas nostalgične
note Nihadu
nekom nadolaze
nedosljedno netremice.
N.M.River, 2014.

Pedeseta
Bubica na parketu
traži put,
penje se na tepih
i nestaje u šarenilu.
Pomalo joj zavidim.
Čini mi se da je
svijet njen ogroman
i misteriozan.
Moj opet nekako
sve manje tajni
krije i otkriva.
Možda je to krila
pedeseta stepenica
čijem se vrhu bližim?
N.M.River 2014.