citat:

---

Chili wrote:
Pogled dijaspore na političku sliku u Tuzli je sasvim razumljiv. Njima odgovara da kada dođu, višak slobodnog vremena provode na Panonoci za 1.5KM jer ko šiša Tuzlake koji će od svoje crkavice decenijama vraćati kredit i trpiti jer nemaju vode, kanalizacije ili asfaltnog puta na 3 km od centra grada.
....

Ovaj grad nema plan razvoja jer da ima ovakav haos i blokada grada se nebi desila. Ovaj grad nije u stanju riješiti niti problem pasa lutalica a kamo li složenije probleme. Laiku je jasno kako treba glasati.

Jedini pomak koji se desi je šminkanje grada pred izbore koje opet dodatno plaćaju Tuzlaci. Vrijeme je da Tuzlaci kazne za takav (ne)rad i ovaj i svaki budući, trebamo pokazati da nismo maloumnici i da znamo pokrenuti stvari s mrtve tačke.

---

citat:

---

Chili wrote:


Pa dok se ti keslaš probaj razmislit o tome da dijaspora iz ovih krajeva kroz svoje udruženje od tih silnih miliardi napravi neko hvale lijepo zdanje i još da ga svake godine sufinansiraju. Mi ovdje ćemo to koristiti a i vi ponekad kada dođete ....
Pretpostavljam, nećemo taj film gledat ...

---

inAce,znao si ti stat i u obranu mime(a.k.a proljev) sahinpasica,to je onaj sto se stidi svoga imena,a sve zarad crnjenja trenutnog nacelnika...
da sam ti i ja bi se smijao,jerbo tuĆem KO KAJŠOM

jos jedan,kad cojk malo bolje razmisli ti ni o cemu drugom ne tipkas,rekli bi maliciozan tip

citat:

---

Chili wrote:
Još nešto, skup SDP-a u Tuzli je održan u radno vrijeme uz prisustvo brojnih opštinskih birokrata što znači da građani Tuzle i ovo finansiraju. Aferim.

---

citat:

---

Chili wrote:
Prije samog glasanja u glavi će mi odzvanjati riječi Jasmina Imamovića kada je isplaćivao regres svojim zaposlenim.

cupo wrote:
Imamović: „Regres je isplaćen po zakonu!“

Iako je ovakva odluka bila u suprotnosti s mjerama koje je općinsko vijeće Tuzla donijelo još početkom godine a koje se odnose na mjere štednje.

I dok rubna naselja nemaju vode, Pozorište prokišnjava i smrdi, Jala je leglo virusa i bakcila, grad prljav i neopran, zeleni val ponekad zatalasa ... gradom lagano kruži crni cc i posmatra svoje pulene koji će mu ovaj haos od grada ponovo povjeriti.

---

citat:

---

Chili wrote:
Joj nisam ovo vidio ... ha ha ha ha ... Pa Jasmine bolan bolan ... ... koji auto gol!!!!

---

citat:

---

Chili wrote:


Čini mi se, nećeš još dugo raditi za Jasminarije ...

---

citat:

---

Chili wrote:
Hajde što Tuzlaci moraju plaćati ostvarenje Imamovićevih polucijskih snova ali po kome osnovu plaćaju službeno auto koje vozi njegovu kćerku koju je zaposlio u Elektroprivredi BH?
Koja je to stavka u budžetu i po kome osnovu?

---

reklo bi se,akutni jasminitis hehehehe

citat:

---

Chili wrote:
Ama, pitam se od kada to komunisti prave spomenike kraljevima i despotima? ...

---

citat:

---

Chili wrote:
Gledam malo ove slike s mjesta otkrivanja Tvrtka I, pa ljudi u gradu s bezmal` 200,000 žitelja došlo je čini mi se ne više od 300 posjetilaca ... neki predznak ili su Tuzlaci skontali da ih aktualna vlast loži za vlastite pare?

---

citat:

---

Chili wrote:
ČESTITKE IDU NA RAČUN JASMINA IMAMOVIĆA! Tako se štede naši zajednički budžetski novci!

citat:

---

citat:

---

Chili wrote:
Hajde to, nego koliko vidim niko se ne pita odakle Imamoviću pravo da za svoju predizbornu kampanju i svoje partije koristi službeno auto koje svi mi plaćamo.

Dok god trpimo ove i slične stvari vlast će se bahato ponašati i trošiti NAŠ zajednički KRVAVO zarađeni novac.

Nisam siguran imali pravne osnove da se pokrene tužba za nesavjesno korištenje državnih materijalnih dobara u privatne svrhe!!!

Izgleda da stvarno ne zaslužujemo bolju vlast, neka nas jaše ko stigne kad mozga nemamo.

---

citat:

---

Chili wrote:
Imamović je izgleda opet dobio ubjedljivu većinu od 20% glasačkog tijela na općini Tuzla ...

---

koga sta boli boli,mjesecima,,,
ajm drug moj,pises li ikad i o icemu drugom...

i jos jednom dick!!!

da narod sta ne pomisli nedo bog,ovo sam ja redom,tvoje postove u zadnja dva mjeseca bez preskakanja
DICK
;hanka

Cestitam na pobjedi, jer izgleda boljeg nije bilo. Juce u Danima citam nesto o njegovom moralu. Tacno ili ne, hajde ga znaj, ali ako je tacno, onda je to velika sramota za Tuzlake. Evo procitajte i vi.
Dajdza

Načelnik Jasmin Imamović 19 godina nezakonito živi u mom stanu!



Kćerka predratne predsjednice tuzlanskog SUBNOR-a, Ninele Markudov, žalila se Međunarodnom sudu za ljudska prava u Strasbourgu kako bi vratila stan koji joj je, kako kaže, oduzet zahvaljujući brojnim mućkama općinske administracije načelnika Imamovića, te lažnim izjavama svjedoka koje je obezbijedio Goran Salihović, aktuelni predsjednik Općinskog suda u Sarajevu
Tuzlanka Vesna Lukić (52), s mužem Draganom i tri sina živi u Holandiji, inače, kćerka predratne predsjednice tuzlanskog SUBNOR-a Ninele Markudov, već 15 godina ganja pravdu pokušavajući vratiti stan u Tuzli u kojem, kako kaže, od 1993. nezakonito živi Jasmin Imamović, aktuelni načelnik Općine Tuzla. Ona navodi kako je, nakon višegodišnjeg potucanja po hodnicima općinskih službi i sudova, očigledna žrtva korumpiranog domaćeg sudstva i političkih igara iza kojih stoji osoba koja se u svakodnevnom životu hvali kako je legalista i da mu je provođenje zakonitosti u radu prava svetinja.
– Da je zaista legalista, onda bi Imamović u procesu mog dokazivanja prava na stan na trećem spratu broj 7, u Titovoj ulici broj 199 u Tuzli, u zgradi na Brčanskoj Malti, veličine 100 kvadratnih metara, uvažio brojne dokumente koje sam podnijela, kao i presudu Kantonalnog suda Tuzla u moju korist. Međutim, ne samo da ih ignoriše, nego sve čini da pogazi moja osnovna ljudska prava i nezakonito nastavi skoro punih 20 godina, živjeti u mom stanu. Nažalost, u tome mu je svesrdno pomogao njegov intimus Goran Salihović, sadašnji predsjednik Općinskog suda u Sarajevu, kažu Vesna i Dragan Lukić, s kojima smo razgovarali tokom njihove kratke posjete rodbini i prijateljima u Tuzli i Lukavcu.
S naoružanim vojnicima Prezentirali su brojne dokumente, isječke iz novina, sudske presude, rješenja nadležnih općinskih organa, kao i naloge predstavnika OSCE-a u Tuzli da joj se vrati stan koji je njena majka dobila od Općine. Ali, ništa nije pilo vode i na kraju je predmet završio u Strasbourgu, gdje u moru drugih i sličnih, čeka na presudu.
Sve je, pričaju Vesna i Dragan Lukić, počelo 1993, kada je Jasmin Imamović, tada sekretar Općine, došao u stan Vesnine sestre, Biljane Baraković, supruge uglednog tuzlanskog kardiologa Fahira Barakovića. Ušao je u pratnji tri naoružana vojnika i naredio da se u roku tri dana isprazni stan u Titovoj 199.
– U tom stanu 26. septembra 1991. rodio se moj prvi sin Nenad. U Hrvatskoj je već počeo rat, a ratni oblaci već su se nadvijali nad Bosnom. Moj suprug i ja, igrom slučaja, vjenčali smo se u Lukavcu, gdje je on stanovao kod roditelja. Bili smo mladi, neopterećeni, uvjereni da živimo u normalnom svijetu i pravnoj državi. Bilo nam je potpuno svejedno gdje ćemo se vjenčati. U Lukavcu je Dragan imao pržionicu kafe i od toga smo kasnije živjeli, uvodni je dio nevesele priče supružnika Lukić, koja će se izroditi u pravu dramu.
Trinaestog maja 1992. godine, dok su obilazili klijente za prodaju kafe, sreli su prijatelja koji je rekao da se u BiH, pa i u Tuzli zakuhava, i da bi bilo dobro barem žene i djecu negdje privremeno skloniti i zaštititi. S obzirom da je Vesna već nosila drugo dijete, spakovali su najosnovnije stvari i 13. maja 1992. otputovali kod kumova u Suboticu.
– Namjera je bila da ja ostanem tamo dok ne prođe frka, a da se Dragan vrati. Međutim, u Tuzli je rat počeo 15. maja, baš ispred zgrade u kojoj smo stanovali. Bili smo očajni i nemoćni. Da stvar bude gora, moja mama je prilikom granatiranja dobila izliv krvi u mozak i smještena je u bolnicu, priča Vesna. Njena majka, Ninela Markudov, pala je u komu 28. juna i nije se oporavila. Umrla je 10. jula 1992. U stanu je ostala Vesnina baka, koju su smjestili kod ujaka. U međuvremenu se iz izbjeglištva u Makedoniji vratila njena sestra Biljana, koja je u stan, da ne bi bio prazan, smjestila neke poznanike-beskućnike.
– U svojoj tuzi nisam ni razmišljala da već postoje ptice grabljivice koje su bacile oko na naš stan. Sestra me je obavijestila da je Jasmin Imamović, u pratnji naoružanih lica, naredio da se odmah isprazni majčin stan, jer će u protivnom stvari iz njega biti izbačene na ulicu. Biljana je pod prijetnjom granata, grozničavo, plačući, stvari iz stana iznosila, nastojeći da sačuva najvrednije. Moj zet Fahir, liječnik, govorio je: Nemoj Jasmine to raditi, moja svastika to nije zaslužila, vratit će se, sada je sve blokirano, ali on nije htio ni da čuje, navodi Vesna Lukić.
U ime njene porodice, Biljana Baraković je, kao opunomoćenik, uložila žalbu Općini Tuzla, ali je odbijena. Tadašnjem načelniku Selimu Bešlagiću najvjerovatnije je upravo Imamović poturio na potpis rješenje prema kojem Vesna Lukić nema pravo na majčin stan, jer ga je u augustu 1991. napustila i otišla u Suboticu. Kako je to moguće, kada se mjesec dana poslije u tom stanu rodio Nenad Lukić, danas 21-godišnji mladić, student u Holandiji, o čemu postoji validan dokument!?

Ovo rješenje je bilo prva laž u nizu drugih i prevara, koje će uslijediti narednih godina. U međuvremenu, Vesna i Dragan Lukić, sa sinovima, 25. oktobra 1994, kao izbjeglice, nastavili su život u Holandiji. Namjeravali su se vratiti u BiH, ali više nisu imali gdje.
Sistem protiv pojedinca Kada se završio rat, Lukići su podnijeli zahtjev za povrat stana. “Odmah sam odbijena s banalnim obrazloženjem da žene udajom žive u muževljevoj porodici! Pri tome su naveli i da sam u vjenčanom listu navela adresu u Lukavcu, gdje ću živjeti. Smiješno, i jedno i drugo. Na vjenčanju te niko ne pita gdje ćeš živjeti. Da sam se udala u Las Vegasu, da li bi to značilo da ću tamo živjeti?”
Podnošenjem zahtjeva za povrat stana, Lukići su započeli i bespoštednu i neravnopravnu borbu za zaštitu osnovnih ljudskih prava, nesvjesni kakav korumpiran sistem imaju protiv sebe. Jasmin Imamović je upregnuo svu silu ljudi i osoba iz okruženja kako bi Lukićima osporio pravo na povrat stan. U isto vrijeme je, 14. aprila 1999, a da bi bio siguran da neće izvisiti, podnio zahtjev za povrat svog prijašnjeg stana u Ul. Goste Lazarević 174, broj 16, u Tuzli.
U to vrijeme, u Općini Tuzla mjesečno je deložirano po 150 osoba koje su na razne načine uselile u tuđe stanove. Objavljivani su spiskovi onih koje će, uz asistenciju policije, općinski službenici deložirati. Bilo je i poznatih osoba, ali ne i Jasmina Imamovića, jer je februara 2001. već postao načelnik i, logično, njegovi službenici nisu smjeli pipnuti “legalistu”. Njegov opstanak u tuđem stanu nije pokolebao ni nalog višeg službenika za ljudska prava OSCE-a Davida Daiaz Jogeixa, koji je tadašnjem šefu Službe za stambeno-komunalne poslove, Amiru Omerćehajiću, danas advokatu, uputio pismo u kojem navodi:
“Sukladno našem dogovoru, a provjerom informacija u MUP-u ustanovljeno je da je Lukić (Markudov) Stojana Vesna imala prijavljenu adresu prebivališta na dan 31. 4. 1991. u Ulici M. Tita 199, ulaz 1, kao član porodičnog domaćinstva. Lukić Vesna je podnijela zahtjev za povrat stana nadležnoj službi 27. 7. 1998. godine, a niti nakon održane usmene rasprave 3. 11. 1998. nije riješeno po zahtjevu. U tom smislu, imajući u vidu preporuke privremene Izborne Komisije molim vas da donesete rješenje po zahtjevu imenovane stranke. Primite izraze mog osobitog poštovanja!”
Da je Vesna Markudov Lukić bila član porodičnog domaćinstva potvrđeno je i drugim dokumentima: ličnom kartom, rodnim listom njenog sina Nenada (dobijen od Općine Tuzla!), izjavama najbližih susjeda, te na kraju presudom Kantonalnog suda Tuzla, koji je uvažio tužbu Vesne Lukić i zbog niza propusta organa uprave predmet vratio prvostepenom organu na ponovno rješavanje.
Naime, Kantonalni sud je, među ostalim, utvrdio da su u procesu dokazivanja prava, nadležni u Općini Tuzla svjedoke saslušavali zajedno, umjesto odvojeno, i bez prisustva Vesne Lukić, što je nedopustivo. Kada se još vidi popis osoba, određenih da u Općini vode predmet Lukić, jasno je da se ništa drugo osim odbijenice nije moglo očekivati. Na tom popisu su sve osobe koje su bile potčinjene načelniku i sve je rađeno da se Vesna Lukić odbije. Prvi put uz potpis već spomenutog Amira Omerćehajića, a drugi put njegovog nasljednika do danas, Faruka Miše Ajaza.
Bolje biti pijan, ali čitav Šta se sve radilo, najbolje pokazuje sljedeći primjer. Vesna Lukić je od predsjednika Kućnog savjeta u ulazu zgrade Titova 199, Šukrije Iljazovića, dobila potpisanu izjavu da je član kućnog domaćinstva. Međutim, općinski organ je uspio ubijediti Iljazovića da promijeni iskaz, te je on dao sljedeću izjavu: “Ako me pozivate u vezi sa papirom koji sam potpisao Lukić Vesni, o tome zajedno sa svojom suprugom izjavljujem da sam toga dana, potpisao neki papir, a bio sam pijan, pa se ja lično i ne sjećam šta sam tada potpisao. Ovim ponovo naglašavam i izjavljujem pod punom materijalnom i moralnom odgovornošću, svjestan i potpuno trijezan, da sam navedeni unaprijed napisani tekst na papiru potpisao nesvjesno, izvinjavam se, pijan, i da sada izjavljujem da se navedeni dopis ne treba uzeti kao vjerodostojan!?”
No, ključnu ulogu u tome da uzurpator Imamović ostane u tuđem stanu, odigrao je njegov prijatelj i dužnik, Goran Salihović, u vrijeme sporenja predsjednik Općinskog suda za prekršaje u Tuzli, a danas predsjednik Općinskog suda u Sarajevu.
Salihović potiče iz okoline Lukavca. On je, kažu Lukići, doslovce u gradu vrbovao ljude koji će lažno posvjedočiti da je Vesna s mužem Draganom živjela kod njegovih roditelja u Lukavcu. Pronašli su i svjedoke u Tuzli, koji će “svjedočiti” da Vesna sa sedmomjesečnim sinom nije živjela kod majke Ninele u Tuzli.
“Salihović je za svjedoke osigurao tri osobe, od kojih za dvije, Vuka Cerića i Ivana Toplaka, slobodno možemo reći da su alkoholičari i osobe sumnjivog morala. Istina, Cerić je kategorički tvrdio da smo živjeli u Lukavcu, dok je Toplak izjavio samo da nas je tamo viđao. Isto je i sa tuzlanskim svjedocima, Kemalom Sefulovićem i Sakibom Midžićem, za koje svi znaju da su pijanice i ljudi koji će za marku uraditi šta god želite”, kaže Dragan Lukić.
S druge strane, svjesno su ignorisane izjave svjedoka koje je navela Vesna Lukić, među kojima je i Alija Šehić, susjed s kojim su se, kaže Vesna, viđali na terasama. “S obzirom na tanke zidove stana, čuli smo se uvijek kada bismo prali zube”, prisjeća se Vesna Lukić, uz napomenu da joj je Šehić pričao o golgoti koju je doživljavao zato što je svjedočio u njenu korist. Na sudu je plakao.
Elem, naštimani svjedoci svjedočili su u korist Imamovića, i to su bili krucijalni argumenti za odbijanje zahtjeva Vesne Lukić. Dva puta je nadležni organ Općine odbio njen zahtjev, gotovo s istim obrazloženjem, ignorišući presudu Kantonalnog suda, podnesene službene dokumente i nalog oficira OSCE-a.
Već umorna Vesna Lukić u Tuzli nije mogla pronaći advokata. Jedni su angažman odbili bez obrazloženja, dok su drugi otvoreno naveli da se ne žele zamjeriti načelniku Imamoviću. Zbog toga su Lukići angažovali advokata iz Šamca, Boru Pisarevića, ali njega u Općini Tuzla nisu htjeli primiti ni na razgovor. Uz svesrdnu podršku iz sjene, Lukići su odbijenicu dobili i od Vrhovnog suda FBiH. Sumnjaju da je i tu umiješao prste Goran Salihović. Njegov i odnos Jasmina Imamovića “pečatiran” je zahvalnošću ambicioznog sudije zbog trosobnog stana koji je dobio od Općine Tuzla nakon rata, kupljenog za oko 140.000 maraka. Taj stan, odnosno, općinska odluka o njegovoj kupovini, bila je predmet krivične prijave koju je podnijela Finansijska policija.
Predmet, međutim, nikada nije procesuiran zahvaljujući Salihovićevom prijatelju, Izi Tankiću, u ono vrijeme glavnom kantonalnom tužiocu u Tuzli. “Na kraju snaga, ostalo nam je jedino da se za pomoć obratimo Međunarodnom sudu za ljudska prava u Strasbourgu, što smo i učinili u decembru 1999. godine. Prihvatili su našu žalbu, poslali su nam brdo dokumenata koje smo morali potpisati i obavijestili su nas da čekamo kada će predmet doći na red”, kažu Vesna i Dragan Lukić. Ne sumnjaju da će presuda biti u njihovu korist. (T.L. – R.D.)

Dani, Sarajevo

i sta bi za OV?koliko ko dobi stolica
kako najavljuju svi su zadovoljni i svi pobjednici

Sad je bio press ne znam tacan broj vijecnika al ovako idu partije po broju glasova

Za Općinsko vijeće Tuzla još se ne raspolaže potpunim podacima ali za sada SDP ima 11.025 glasova, SDA 5.684, SBB 4.081, Narodna stranka radom za boljitak 3.194, BOSS 2.575, Tuzlanska alternativa 2.269 i HDZ 2.241.

Kada su u pitanju predstavnici manjina za sada najviše glasova ima nezavisni kandidat Jusić Nedžad.

[Edited by cupo on 08-10-2012 at 15:50 GMT]

A sto se Srebrenice tice, sto je po meni i najvaznija stvar ovih izbora, kandidat iz SNSD-a vodi za 500 glasova..

"Postoji razlika od nekih 500 glasova u korist Vesne Kočević na redovnim biračkim mjestima. Još uvijek se čekaju rezultati oko 1.800 glasača koji su glasali u odsustvu i poštom. Očekujem da će na kraju razlika između mene i Vesne Kočević biti oko 1.300 glasova u moju korist. To je ovdje već prihvaćena stvar i tako se ponašamo", kaže Duraković..