Fali mi svjetla

Počinjem čitati
Septenbarska svjetla
Carlosa Ruisa Safona
što ga opet
piskarajući pominjem.

Počinje pismom čitaocu
kao nekadašnji romani
za omladinu i drugi.

Sviđa mi se to,
pa mu esvo statusni lajk
otkucavam.

Fali mi svjetla u sobi spavaćoj.
Jedna dobra lampa bi mi
ovako ćoravom neophodna bila.
Da više čitam knjige prave,
a manje u ekran bujim.

Osim toga, jede mi se slatko.
hmmmm izdržati ili ne,
to je pitanje...

N.M.River, 30.11.2014.

(Ne)dostupan (Ne)Nihad

Zaboravio mobitel kod kuće.
Treba li mi?
Još uvijek koristim prvi mobitel kupljen na kiosku
za 40 maraka, uključujući 10 KM kredita.
Ne znam se ili neću
naučiti na tačskrin,
iako mu već baterija trokira.


Mator ili nekonvencionalan?
Izgovor sebi mi je lako naći.
Ne znači rečenica iz prvog reda
da nisam dostupan.
Mislim?

N. M. River 1.12. 2014.

Slučajan izbor

Gledam Julie Andrews
u Ljetu na zlatnom jezeru
i sjećam se Katherine Hupburn.
Nekako uvijek bivam okružen
starijim osobama
ili mi se to samo tako čini.
Zahvalan sam na svojim izborima.
Iako su možda nesjvjesni.
Slučajno, nema ništa.

N.M.River decembar 2014.

Ipak neću kukamavčiti
Rado bih se upustio u kuknjavu,
žalio na umor,
psihičko i fizičko zdravlje,
nesvjesno referirao
svakidašnje jadikujući
na velikog Tina Ujevića
što bješe rođen 5. jula,
kao i ja.
Pjenio bih kritikujući jedinu državu
koja me priznaje za građanina
jer se susjednima baš i ne zovem
tako da bi me svojim smatrali.
ali neću, jer je to ono što mi najviše
ide na džigericu kad čitam.
Dobar sam.
N.M.River, 11.12.2014.

Čekajući voz u Zidanom Mostu

Dok čekam vlak
u Zidanom mostu,
smišljam žurno
za te pjesmu prostu.

O ljepoti tvojoj,
oku snenom, plavom
i šta bi radili
u kupeu malom?

Voz sve brže
Mariboru hiti,
samo od erotike
ništa neće biti.

N.M.River, 19.12.2014. putujući na Večer erotske poezije

Nije kasno - Nihad Mešić River (Ljubavna priča br.2)

Mirsada se ispruži na ležaljci, dohvati knjigu i nastavi čitati, uživajući u suncu i solju nadojenom zraku lapadske plaže. Prvo ovogodišnje plivanje. Prvo ljetovanje u Dubrovniku nakon mnogo godina. Prvi odmor na koji dolazi kao razvedena žena. Petnaest godina propalog braka bilo je iza nje. U njima je bilo sreće, bolnih trenutaka gubitaka roditelja i u posljednje vrijeme stalnih prebacivanja s Omarove strane o tome kako,zbog nje, nemaju djecu. On pak nije želio ići na preglede. Mirsada je učinila sve što je trebalo obaviti i savjest joj je bila mirna. Znala je da nije "do nje".

Čitala je neku ljubavnu knjigu Barbare Cartland. Uvijek je voljela ljubiće. Pomjerila je svoje, još uvijek privlačno, četrdesettrogodišnje tijelo i domahnula konobaru, koji odmah dođe, jer u baru na plaži još nije bilo gostiju. Tek je 10 sati.

- Mogu li ovdje naručiti limunadu!
- Naravno, gospodična!

Nije ga ispravila iako se odavno smatrala gospođom. Bilo je pomalo laskavo biti "gospodična".

Dok je konobar odlazio, Mirsada osjeti prodoran pogled na sebi. Bilo joj je jasno da je neki muškarac odmjerava. Od lijepe glave i guste smeđe kose koja joj je padala do ramena, pravilnog nosa i crta lica i punih usana koje nisu nastale vještačkim putem, preko bujnih grudi, do dugačkih nogu kojih se ne bi postidjele ni razvikane manekenke.

- Pazite da Vas sunce ne isprži - reče mladi čovjek do nje koji je upravo nanosio sloj zaštitne kreme, faktor 15, na svoje bronzano, mišićavo poprsje.
- Hvala. Nisam zaboravila. Lako tamnim. - reče Mirsada zainteresirano pogledavši mladića. Pomalo razočarano pomisli: "Nema mu ni trideset!"
- Oprostite što sam Vam se obratio tako slobodno, ali oboje smo iz Sarajeva. Srećem Vas često u komšiluku u Ciglanama. Moja mati Rasema se druži s Vašom mamom.
- O, a Vi ste onda...?
- Amir.
- Da, mladi advokat... Pričala mi je mama o Vama.
- Malo ste pobrkali, ja sam ekonomista, stariji brat. Burazer je advokat, on se zove Damir.
- Nije ni čudo da sam pobrkala, u poređenju sa mnom obojica ste dječaci.
- Ma kakvi, njemu je 31, a meni već 34. Mati i otac se već ibrete što se ne ženimo, Mirsada!
- Sa stanovišta mojih 43 godine, iskustvom sudije u krivičnim postupcima i brakom iza sebe, mogu samo reći da imate još vremena!
- Hoćemo li malo zaplivati u to ime?
"Što da ne!" - pomisli Mirsada...

II

Ne znajući kako vrijeme prolazi Mirsadi je dan u Amirovom društvu naprosto proletio. Sunce, more, razgovor, ručak, sve na lapadskoj plaži. Oboje su bili smješteni u istom hotelu. Ona na deset dana, a on tokom produženog vikenda. Do ponedjeljka.
Nakon hotelske večere, Amir predloži Mirsadi šetnju Stradunom, a ona s radošću pristade. Na Porporeli gledajući bajkoviti Lokrum i more pomalo uzburkanom tramontanom, Amir zagrli Mirsadu i poljubi je nježno, a zatim strastveno dok je ona s radošću osjećala kako je obuzima jeza kakvu s Omarom nikad nije osjetila.
Posve prirodno, Mirsada je otvorila vrata svoje hotelske sobe kad je Amir nakon povratka iz Grada pokucao po rastanku... Ljubav su vodili dugo i zanosno. Za Mirsadu je to bio vikend iz snova. Kad je Amir otišao u Sarajevo, osjetila se usamljenom. Nije vjerovala da će se javiti.
Međutim, narednog petka, ponovo je bio na plaži kao što je najavio brojnim SMS porukama koje joj je slao.
More, sunce, nezaboravni obilazak Koločepa, Šipana i Lopuda brodicom, dubrovačke zidine i Šekspirov "San ljetne noći" uprizoren na Lovrijencu uzajamno poštovanje i strast učinili su svoje. Bili su do ušiju zaljubljeni.

- Udaj se za mene! Odavno te gledam i želim - reče Amir.
- Hoću! Samo, šta će Tvoji reći? Polijepo sam starija!
- Već sam im rekao da si moja, pa nek se puše!
- Amire, volim te!
Odgovorio joj je zamamnim poljupcem.

III

Dvanaest mjeseci kasnije dok su Mirsada i Amir naizmjence gurali kolica s malim Kenanom, ugledaše Omara koji nije imao snage da pogleda Mirsadi u oči, pa pobježe na drugi kraj Titove ulice.

Kraj

Kad me Alma ruži
Kad me Alma
ruži natenane
i umjesto mene
zagrli blesane:
ljubomorno drečim,
i prevrcem oči,
ali ipak znadem
da će meni
moja Alma
opet rado doći....
N.M.River, 16.1.2014.

Tri dobre stvari
Razmišljam o zadatku
da napišem tri dobre stvari
koje su mi se desile tokom dana
i nekako mi fali
inspiracije. Valjda kiša čini
da sam letargičan.
Ipak, pripremio sam doručak
sebi i ocu i prijao nam je.
"Dobar" glas izgubljen proteklih
sedam dan u nazebu,
lagano se vraća.
Treća je dobra stvar
da smo tu i da će dakako bolje biti.
N.M.River, januara 2015.

Subotnji doručak
Snježak pokušava
probiti kordon smoga
tuzlanskog u jutro subotnje
i donijeti dašak daha
u respiratorne sisteme
stanovnika izmorenih
samim sobom,
koro udavljenih u
vlastiti osjećaj nemoči.
Vjetar tjera dim
niz put, a nove nade
rađaju se s novim
udisajem kisika.
Vrijeme je da
dobro je.
Vrijeme doručka,
pa u pobjednički ritam.
N.M.River, 24.1.2015.