Egejske mjesečeve staze
Skoro pun mjesec posrebrio je široku stazu mora Egejskog od Sarimsaklija prema otvorenom. Nostalgično prebirem svoja malena sjećanja na Tursku. Sjećam se tako mlađeg pobratima Ozgehana što se 1998. u talijanskom Roveretu sprijateljismo.2002. zahvaljujući pobratimu podučavah grupu mladih iz mediteranskih zemalja negdje kod Ankare, nakon obaveznog obilaska Ataturkovog mauzoleja, o ratu i miru, o čemu bi drugo Bosanac mogao pričati?! Potrudio se moj Ozgehan da svakim dobrom ugosti prezentatore, čak nam je Sulejman Demirel kojeg od skora više nema u ovoj stvarnosti uručio zahvalnice u obliku plakete lično.
Sjećam se kako mi je rahmetli mati Samija 2007. u 80. godini života savladala strah od letenja na relaciji Sarajevo-Istambul. Otišla da se vidi s drugaricom Enisom po kojoj mi je sestra dobila ime. Ljubav nekad čuda čini.Godinu dana kasnije dođoh i ja sa sestrom u Carigrad i uživah u ljepotama sličnosti i razlika. To je jedno od onih mjesta u kojima osjeća čovjek da je njegov svijet.
Dok šetam večeras Sarimsaklijem skupa s brojnim, uglavnom domaćim turistima, spreman sam za sutrašnji obilazak Ajvalika, Šejtanske sofre i da se u petak uputim na grčki otok Lezbos. Kad se osvrnem unazad, ipak možda mogu reći da tabula rasa nisam. Valja ploču još dugo ispisivati.
N.M.River, 28.7.2015.

Sappho
Pohodim Tvoj otok
Pjesnikinjo vrla.
Šta znači 8000 godina
razmaka kad si ovog trena
tu, u nama.

Države, simboli
ratovi, ljubavi. sve bude i prođe.
Prolazno uvijek vječnosti teži,
Neprolazno nalazi put.

One što Ti spališe
pjesme pamte samo po toj
gadosti, a Tvoja misao
o ljubav vječna ostaje.

Sunčani dan na Lezbosu
slučajnog turiste prolazi.
Možda ipak nema,
ništa slučajno.

N.M.River, ljeto 2015.

Stanje duha - trudan

Potreba da se nešto
lijepo desi.
Nešto veliko.
Korim sebe što
nezadovoljan bivam.
Na prevaru strahove
razgrćem bojeći
šarenim sivilo.
Odmore sanjam
već odmoren
očima drugih.
Sve je ipak dobro.
Trud u dobrom pravcu.
Rezultati slijede.

N.M.River, 11.8.2015.

Doći kući
Doći kući.
Vratiti se u kraj
koji nekako
više svojim smatraš.
Prizori poznati.
Lijepi. Ružni.
Nekako tvoji.
Shvataš da
si tu određen.
"Vraćam se tu",
rekao bi Arsen.
U Tuzli sam.

N.M.River, 24.8.2015.

http://kameleon.ba/index.php/lifestyle/Sanjamo-li-o-boljem-juce/1

Treća sreća

Sinoć zaboravio mobitel
u kancelariji.
Danas popodne zaboravio
mobitel u kafani
na Nišićima gdje
se jedu dobre lepine i uštipci
od heljde.
Idući kući prepipavah
džepove da pitam
tatu treba li možda još
hljeba osim lepine od heljde s kajmakom,
pola njemu, pola meni,
i vidim da mobitela nema.
Ispao u kolima pa
će mi kolega Goran sutra vratiti.
ako je tamo ispao.
Treća sreća.

N.M.River, 3.9.2015.

http://nihadmesicriver.weebly.com/

Suflerove knjige mogu se naručiti, pa ko voli, nek izvoli:

http://www.knjiga.ba/cetveropis-vremena-m3385.html

Bespomoćnost

Strašno je kad
se čovjek bespomoćnim osjeti.
Gledam kako okrvavljen
čovjek nosi svoje
prestravljeno dijete
na ovoj mreži svih mreža
i stomakom osjećam
besmislenost ljudskih zakona.
Najgore biće na ovoj planeti
uništava sve pred sobom
i pripadnike svoje vrste,
podmladak svoje vrste,
"braneći" imaginarne
tvorevine i njihovu sigurnost.
Onda se jave oni
koji kao da likuju da je
susjedna tvorevina
nehumana i fašistička.
Svi smo mi ista bagra!

N.M.River, 17.9.2015.

Admiralu poezije umjesto nekrologa

Prvog jutra nakon odlaska
Admirala poezije
u svojoj dnevnoj sobi
koja tek maličuk liči
na biblioteku nađoh
na tepihu "Širaz",
što mi ga je rahmetli mati
Samka kupila kad se uselih u stan,
knjigu Mahićevu "Bacač pjesama".
Kao da je sama doletjela
s police gdje je bila
pohranjena skupa s posvetom
nakon prošlogodišnjeg
susreta u Pazinu.

Danas sam izrezao
iz očevog "Oslobođenja" emotivan tekst
koji je pjesnik
Milan Stančić Kimi
napisao o Admiralu. Maloprije
presavijen članak umetnuh u knjigu.
Nekako mi idu zajedno.
Siguran sam da ću knjigu
još koji put naći na podu.
Sjajna kazivanja Admiralova žive.

N.M.River, 24.9.2015.