U državnu službu se ne može primiti ‘bolonjac’


Iako je bolonjski proces na svim sveučilištima u Bosni i Hercegovini već odavno zaživio, mnogi problemi vezani za Bolonju svakodnevno se pojavljuju. Najveći nastaju upravo onda kada student teškom mukom dođe do diplome. Koje poslove obavljati? Odgovore na neke nejasnoće u svezi visokoga školstva pojasnio je glavni federalni inspektor Ivan Čuljak.

Tvrdite da se “bolonjci”, prema trenutačno postojećim zakonima, ne mogu zaposliti u državnoj službi. Pojasnite?

Točno je da ne mogu! Zakonom o državnoj službi u Federaciji BiH (članak 25.) utvrđeni su opći uvjeti za postavljanje državnog službenika. Da bi osoba bila postavljena na radno mjesto državnog službenika, između ostaloga mora ispunjavati i sljedeći opći uvjet – da ima sveučilišnu diplomu ili druge obrazovne ili akademske kvalifikacije najmanje VII. stupnja stručne spreme. S obzirom na to da se bolonjskim sustavom studiranja ne stječe bilo kakav stupanj stručne spreme, nego se samo stječe visoko obrazovanje koje je organizirano u tri ciklusa, jasno je da osoba koja ima diplomu bilo kojeg završenog ciklusa, ne može po važećem Zakonu o državnoj službi u Federaciji BiH postati državni službenik u Federaciji BiH. Važno je napomenuti da je na inicijativu Federalnog ministarstva obrazovanja i znanosti sredinom 2009. godine formirano povjerenstvo od 6 članova (2 člana su bila iz Federalnog ministarstva obrazovanja i znanosti) koje je napravilo prijedlog izmjena i dopuna postojećeg Zakona o državnoj službi u Federaciji kako bi se i „bolonjcima“ omogućilo da mogu biti državni službenici, ali je, nažalost, taj prijedlog odbijen na Domu naroda Parlamenta FBiH, odnosno povučen je iz procedure.

Jesu li uvjeti jednaki i u državi i u oba entiteta?

Nisu. Zakonom o državnoj službi u institucijama BiH (članak 22.) utvrđeni su opći uvjeti za postavljenje državnog službenika. Da bi osoba bila postavljena na radno mjesto državnog službenika, između ostaloga mora ispunjavati i sljedeći opći uvjet – da ima sveučilišnu diplomu najmanje VII. stupnja stručne spreme, odnosno visoko obrazovanje prvog, drugog ili trećeg ciklusa bolonjskoga sustava studiranja, što se utvrđuje propisom kojim se reguliraju poslovi osnovnih djelatnosti i pomoćno-tehnički poslovi i uvjeti za njihovo obavljanje u tijelima uprave institucija BiH. U RS-u je pozicija „bolonjaca“ ista kao i u Federaciji BiH i sada dolazimo do apsurdne situacije da „bolonjac“ može biti državni službenik na državnoj razini, primjerice, u Vijeću ministara Bosne i Hrcegovine, a ne može biti državni službenik na razini entiteta.

Znači li to da, ako se u državnu službu primi “bolonjac”, njegov prijam bi se mogao osporiti na sudu?

Prijam u državnu službu bilo koje osobe koja je visoko obrazovanje stekla bolonjskim sustavom studiranja je nezakonit u Federaciji Bosne i Hercegovine.

Studenti su završili fakultete kako se od njih tražilo. Netko je ipak krivac?

Pitanje je kompleksno, a probleme u obrazovanju na svim razinama obrazovanja vrlo je teško rješavati. U sadašnjoj ekonomskoj situaciji teško je osigurati dovoljna materijalna sredstva za stvaranje potrebnih standarda i normativa – od vrtića do visokoškolskih obrazovnih institucija, ali je sigurno da se zakonska legislativa mogla donijeti na vrijeme i zato su krivi oni koji trebaju donositi zakone. Nekoliko tisuća mladih do danas je završilo studij po bolonjskom sustavu studiranja, a kada se trebaju zaposliti i iskoristiti stečena znanja, mnoga vrata su im zatvorena. To je žalosna činjenica. Federalno ministarstvo obrazovanja i znanosti je od donošenja Okvirnog zakona o visokom obrazovanju u BiH 2007. godine do danas u projekte iz oblasti znanosti i visokog obrazovanja ukupno izdvojilo 14.869.873,00 maraka, čime je podržan 3.041 projekt apliciran od znanstvenih ustanova, visokoškolskih institucija i znanstvenih djelatnika, a za programe studentskoga standarda izdvojilo je u navedenom periodu 7.034.893,60 maraka.

Najgore prolaze prvostupnici (bečeleri). Ima li nade da oni dobiju posao?

Što se tiče zapošljavanja u javnim ustanovama u Federaciji BiH, stanje je praktično isto. Mali je broj javnih ustanova koje su napravile izmjene i dopune sistematizacije radnih mjesta, tako da se događa sljedeće: veliki broj već zaposlenih u javnim ustanovama se doškolovao po bolonjskom sustavu studiranja, ali ih poslodavac ne raspoređuje na druga radna mjesta iz navedenih razloga.

Mi u ministarstvu svakodnevno dobivamo velik broj upita kako da te osobe razriješe nastale probleme te na ta pitanja svakodnevno odgovaramo kako javnim ustanovama, tako i fizičkim osobama. Poslodavci bi trebali na temelju dodatka diplomi koju dobiva svaki svršeni student koji je završio studije po bolonjskom sustavu studiranja, praviti izmjene i dopune pravilnika, jer su u dodatku diplomi navedene kompetencije osobe koja je završila jedan od tri ciklusa studija.

Također je potrebno žurno usvojiti osnove kvalifikacijskog okvira u Bosni i Hercegovini koji je u studenome 2010. godine pripremilo Ministarstvo civilnih poslova BiH. Nadati se da će oni koji o ovome odlučuju imati puno više sluha za ovu problematiku.

http://www.vecernji.ba/vijesti/u-drzavnu-sluzbu-se-ne-moze-primiti-bolonjac-clanak-239258

Nedjeljnik Dani
Sefer: ˝Komandant Tuzlanskog korpusa će biti Musliman˝


Od početka rata, u državnom i vojnom vrhu Republike BiH niko nikome nije vjerovao. Služba državne bezbjednosti RBiH prisluškivala je i Sefera Halilovića, u to vrijeme načelnika Glavnog štaba Armije BiH. Transkripte snimljenih razgovora nedjeljnik Dani objavljuje u nekoliko nastavaka, a mi smo izdvojili razgovor između Sefera Halilovića i Rasima Delića koji jezgrovito pokazuje kako je odlučeno o smjeni Željka Kneza sa mjesta komandanta Drugog korpusa Armije BiH.
--------------------------------------------------------------------------------


Sefer: Kada ti misliš ići u Tuzlu?

Rasim: Nisam mogao zbog onih problema, ja sam mislio da odem. Ti znaš da nas je ovo sad poklopilo.

Sefer: Treba vidjeti da li Knez igra dvostruku igru. Treba njega zabiti u pi... materinu.

Rasim: Ljudi su spremni da idu, ali mi predlažemo varijantu jednu koja je realnija, da se možemo odbraniti od pravca Srbije. (..) A sem toga, imali su oni problema sa izdajom jednog bataljona, koji nije, da ne kažem, ove nacionalnosti, već one druge, i boje se da ne bi došlo, njima najavljuju stalno neke tenkove koje treba da dobiju, a tih tenkova nigdje nema. Tako da lično kaže, mi nismo protiv, borci hoće, ali oni hoće u grad da uđu, brigada hoće da se zaštiti iz pravca Bijeljine.

Sefer: Dobro, kad bi ti mogao da odeš gore?

Rasim: Evo, da vidim sutra kako će ovo proći u Jajcu, da nešto obezbijedimo i da prekosutra idem.

Sefer: Onda prekosutra! Ali, molim te, vidi ti tamo ta operativna grupa da to nije neki njihov ustraški marifetluk, znaš.

Rasim: Jeste, na čelu je čovjek koji je došao iz Hrvatske, pobogu, rekao sam ti već.

Sefer: Nema šansi.

Rasim: Nema šansi, ali moram otići vidjeti.

Sefer: Otići i vidjeti. Molim te, imaš ovlaštenja na licu mjesta da smijeniš. Druga stvar: Knezu ti kaži: mi njega uvažavamo, poštujemo, itd... Komandant Tuzlanskog korpusa će biti Musliman. I tu nema razgovora. Neće me je... do juče Srbin, sad ovaj ustaša, prekosutra opet neki treći. Onda džabe ginemo, Rasime!

Ustav Švicarske stvaran u BiH uvjetima!?
I Švicarska je stvarana u krvavom ratu


Švicarski Liberali kreirali moderni ustav savezne države – poslije agresije i krvavog rata

Suprotno uvriježenom mišljenu o mirnodopskoj višenacionalnoj zemlji, moderna država Švicarska, u svojim glavnim segmentima, stvarana je u burnim krvavo-ratnim okolnostima. I samo, zahvaljujući naprednjačkim snagama iz svih etnija i vjera, koji su se organizirali u Liberalnu stranku, stvoren je ustav koji je u pravo vrijeme unio harmoniju među posvađane vjere i jezike, gradove i provincije. Prosperitet zemlje bio je tako zagarantiran - dovoljno jakom saveznom razinom, kao i sasvim dovoljnim kompetencijama srednje razine (kantona). Važnost općina naravno, nikada nije dovođena u pitanje.

Da se podsjetimo:

1798. godine snažna francuska okupatorska vojska (generala Bonaparte), iz već ranije zauzetih područja frankofonske Švicarske, koji su je uz hvalospjev dočekali, napala je gradove njemačke Švicarske, prije svih Bern, Solothurn i Freiburg - s četrdeset tisuća najmodernije naoružanih vojnika. Dvadeset tisuća odlučnih švicarskih vojnika poraženi su u krvavom okršaju. Nakon poraza pobjednička vojska je palila i pljackala, i na razne načine maltretirala švicarsko pučanstvo. U krvi su slomljeni i ostali gradovi (kantoni), koji se nisu slagali s okupacijom i stranom diktaturom. Švicarska je tada postala područje međunarodnog ratnog sukaba stranih vojski: austrijske, francuske, ruske…
Na Bečkom kongresu (1815.), na kojem su bili i predstavnici švicarskih kantona, Švicarska je dobila današnje granice, ali i zastarjeli ustroj samostalnih članica(državica) koji su tako zadržali političku samostalnost (i bili su u pravom smislu – entiteti), jer je to mnogo više odgovaralo stranim silama da provode svoj utjecaj. To su odmah iskoristile građanske elite i uvodile zakone na štetu provincijskog življa. Siromašna država Švicarska (tj. savez država) teško se tako mogla oporaviti, i još teže profitirati u okružju močnih nacionalnih susjeda.
Švicarski intelektualci, potpomognuti stranim političkim izbjeglicama, iznova su se organizirali, i što je najvažnije, formirali su jaku Liberalnu stranku, aktivnu u skoro svim švicarskim područjima. Htjeli su prije svega razumno raspodijeliti vlast na srednjoj i na saveznoj razini, jer su uvidjeli da bez jake savezne države nema napretka, kao što ga nema i bez jakih samosvojnih kantona. Prvi pokušaj da se takav ustav odglasuje (1833.) propao je. Konzervativci – čuvari gradskih privilegija bili su još uvijek prejaki. U tom previranju došlo je čak i do građanskog rata sa stotinu mrtvih i više stotina ranjenih, sve dok konzervatici nisu kao poraženi i rastjerani otvorili put modernom saveznom ustavu.Pobjednički Liberali pripremili su prijedlog novog ustava koji je odmah na glasovanju i potvrđen: 1848. godine.
Za razliku od starog ustroja, Švicarska je tako postala savezna država u kojoj savezno izglasani zakoni obvezuje sve kantone. Vojska, vanjska politika, carine, pošta, željeznice…postaju stvar saveznih organa.
Savezna zakonodavna vlast je dvodomni parlament: u Domu kantona su po dva zastupnika: iz svakog od 22 kantona, a u Predstavnički dom bira se direkno po jedan zastupnik na svakih 20 tisuća stanovnika




Karta kantonalnih granica i vjerske propadanosti na pocetku 19. stoljeca (katolici i reformirani)

Srednja razina (kantoni) imaju i dalje zakonodavnu, sudsku i izvršnu vlast. Kompetentni su za školstvo, kulturu, socijalnu skrb, prostorno uredjenje…Također i vjerska pitanja, u to vrijeme od posebne važnosti, spadaju u kantonalnu razinu odlučivanja, jer je religiozna pripadnost povijesno glavna opravdanost kantonalnog zajedništva. To se može lako uočiti pri uspoređivanju granica vjerske pripadnosti i kantonalnih granica. Osim iznimaka vjerski mješanih kantona (koji su našli druga zajedništva političkog suživota – primjer: kanton Graubuenden), istovjerske općine, ako i nisu teritorijalno povezane sa svojim kantonima, ostaju im vjerni - primjer: kantoni Feriburg, Solothurn, Schaffhausen - ili se zajednički odcijepljuju; primjer Appenzell - Ausseroden. Najnovije odcijepljenje katoličkih općina u Juri od ostalih reformiranih općina bernskog kantona rezultiralo je novim kantonom 1979. godine, s nazivom: Republika i Kanton Jura…Naravno da je svako odcijepljivanje bilo bolno za mnoge, ali vjera u – biti svoj na svome – obavezivala je i poštivanje volje drugih.


Katolicki kanton Freiburg u reformiranom okruženju


Princip direkne demokracije, tj. poštivanja referendumske narodne volje u svim pitanjima, ozakonjen u modernom saveznom ustavu, dao je švicarskom društvu nesagledive političke prednosti i omogućio izuzetan prosperitet za naredna stoljeća. Taj princip - kreiran u stoljetnim ratovima i bunama švicarske viševjerske i višenacionalne zajednice - danas se u svojoj cijelosti - politološki može poistovjetiti s principom subsidijarnosti (političko odlučivnja odozdo), koji za ustroj Bosne i Hercegovine može kao primjer biti od izuzetne pomoći.
Pitanje je za Bosnu i Hercegovinu: - biti ili ne biti - koliko naprednjačkih realista kreira ustroj posvađane bh zajednice, kako su organizirani i kakva im je pronicljivost?



Objavljeno uz dopuštenje autora

Autor, mr. sc. ŽELJKO VUKIĆ rođen 1956. u Tolisi (Orašje). Studirao slavistiku, germanistiku i politologiju: u Beogradu, Zagrebu i Zürichu. Dvadeset godina živi u Zürichu gdje završava doktorat iz novije germanistike i specijalizira politološko polje zapadnog Balkana.
http://posavski-obzor.info/

Slučaj Jasmina Rendića
Uloga svinjetine u reformi srpskog pravosuđa

Piše: Sinan Alić


Izgubljen u spisima srbijanskog pravosuđa: Jasmin Rendić


Dvadeset osmogodišnji Tuzlak Jasmin Rendić nalazi se u ektradicijskom pritvoru u zatvoru Sremska Mitrovica od 24. aprila 2010. godine. Štrajkovao je u međuvremenu glađu, ali nije to bio nerješiv problem za srbijansko pravosuđe – priključili su ga na infuziju

ŽESTOKI MOMCI ŽESTOKO KRŠE ZAKON: Kada sam se u večernjim satima 1. decembra prošle godine vratio iz Sremske Mitrovice, gdje sam posjetio Jasmina Rendića koji se u kazamatu „crvenog univerziteta“ nalazi od 24. aprila iste godine, u dnevniku Televizije Tuzlanskog kantona gledam prilog o sudbini ovog momka. Zapamtio sam rečenicu jednog od njegovih advokata Jovana M. Pavlovića: - U Rendićevom slučaju žestoko se kriše zakoni Republike Srbije i međunarodne konvencije koje je potpisala“. Samo nekoliko sati ranije upoznao sam tog gospodina, sreli smo se u Sremskoj Mitrovici, nakon što sam napustio tamošnji zatvor. Čuo sam tada još dramatičnije rečenice, ali ih izostavaljam, jer mu se u „reformisanom“ srbijanskom pravosuđu može napakovati i krivična prijava. Od njega i njegovog advokatskog tima dobio sam dovoljno papira za kvalitetnu analizu ponašanja pravosudnog sistema Republike Srbije u slučaju Rendić.
Ovaj mladi Tuzlak uhapšen je na osnovu Interpolove potjernice, koju je za njim raspisala Islamska Republika Afganistan. Na teret mu se stavlja zloupotreba čeka bez pokrića za kupovinu šest dijamantnih prstenova u vrijednosti od 500.000 dolara. Rendić tvrdi da s tim nema nikakve veze i da je žrtva krađe identiteta. U njegovu nevinost vjeruju i advokati. Ali, njihova uvjernost je za ovu analizu nebitna. Bitni su papiri koji su iz Kabula, uz afganistansku Interpolovu potjernicu, stigli u Beograd i na osnovu kojih je Rendić uhapšen na graničnom prelazu Sremska Rača.

ČEMU UGOVOR AKO SE SVE PLAĆA ČEKOM: Izvjesni gospodin, vlasnik zlatarske radnje u Južnom Kabulu, Hadži Rahmetullah potpisao (?) je ugovor sa Jasminom Rendićem o kupovini 6 dijamantskih prstenova u vrijednosti od pola miliona dolara. Potom je Rendić izvadio ček United Afgan Banke, naslovio ga na donosioca, upisao iznos – 500.000 US dolara i na kraju sve „ovjerio“ svojim potpisom. Usput, vlasnika je uvjerio da na njegovom kontu ima dovoljno love: pokazao mu je fotokopiju trenutnog stanja na računu - ni manje ni više okruglo 2 miliona US dolara. I zlatar povjerovao. Iz ugovora se da zaključiti da je zlatar Rendiću dao dva prstena, a ostala četri dao bi mu kasnije. Zašto kasnije kada je plaćeno(?) svih šest prstenova? Zašto ugovor o kupovini kada čovjek vadi iz džepa ček i plaća sve? Višak pitanja.

Sudski tumač Senad Mustedanagić iz Beograda preveo je ugovor sa persijskog-dara jezika i primijetio nelogičnost. Iako u ugovoru piše da je valjan uz potpis obje strane, prevodilac je primjetio da ispod imena Jasmina Rendića nema nikakvog potpisa. Samo je mašinom ukucano DŽASMIN. I ispod imena nesretnog (?) zlatara nema potpisa. Opet je mašinom ukucano ime RAJMETULAH. Veoma je indikativno da engleska verzija tog ugovora (engleske verzije svih priloženih dokumenata predstavljaju prevode službenika Ambasade Islamske Republike Afganistan u Beču i nemaju sudsku ovjeru) ima i napomenu da je ugovor – potpisan. Savjesnom sudskom tumaču ni to nije promaklo i on je svoj prevod završio nepomenom – NEISTINA!

PISANO RUKOM, RUKOPIS NEČITAK: Na jednom od prevednih dokumenata piše i to da je Jasmin Rendić državljanin Srbije. Izgleda kao da Kabulu nije javljeno da Slobodan Milošević nije uspio u namjeri podjele i prisvajanja Bosne i Hercegovine. Prevodeći pismo zamjenika načelnika Trećeg političkog odjeljenja Ministarstva spoljnih poslava Islamske Republike Afganistan, Aklil Hakimia, upućeno Ambasadi njegove zemlje u Beč, sudski prevodilac je napisao i ovo: „Dokument pisan rukom, rukopis nečitak“. Možda je u Afganistanu običaj da državne službe zvanična dokumenta pišu rukom. Sad se može postaviti provokativno pitanje: Kako sudija zna šta piše na papiru kojeg sudski prevodilac nije uspio prevesti Kud' će, šta će i istražni sudija Miodrag Rosić primijeni jednostavan recept – zvekni pritvor, ima viši organ koji će to, ako nešto nije u redu, ispraviti. I zveknuo čovjek, ali u „reformisanom“ srbijanskom pravosuđu nema ko da ispravi.
Advokatski tim kancelarije Jovana M. Pavlovića iz Beograda uložio prigovor na određeni pritvor Višem sudu u Sremskoj Mitrovici. Ukazali na činjenicu da se njihovom klijentu, od trenutka kada je lišen slobode, pa sve do današnjeg dana, krše temeljna ljudska prava i ne poštuju zakoni Republike Srbije, ali i konvencije koje imaju veze sa pružanjem međunarodne pravne pomoći u ekstradicijskim predmetima. Za razliku od postupajućeg sudije, advokati su dobro iščitali šta je prevodilac našao u „papirima“ koji su „via Beč“ u Beograd stigli iz Kabula. Viši sud u Sremskoj Mitrovi, ne analizirajući pitanje zakonitosti i osnovanosti pritvora, svojim rješnjem od 22.07.2010 produžava pritvor za još dva mjeseca istovremeno precizirajući da on može trajati najduže do 24.09.2010. Gospodine Gnjidiću (vršilac funkcije predsjednika Višeg suda u Sremskoj Mitrovici), znate li vi koji je danas datum!?

ALAJ VOLIM OVAJ REŽIM, PLATA IDE A JE LEŽIM: Kada su vidjeli da u Sremskoj Mitrovici niko nit' čita sudske prevode, nit' primjenjuje zakone Republike Srbije, o međunarodnim konvencijama da se i ne govori, advokati su se obratili drugoj nadležnoj adresi: Apelacionom sudu u Novom Sadu. Kao da se i nisu žalili. Evo sada srbijanske pravosudne pikanterije: Apelacioni sud u Novom Sadu pečatom ovjerava svoje rješenja br. Kž.2.1839/10 od 4.augusta 2010. u čijem se trećem pasusu obrazloženja pojavljuju imena okrivljenog i branilaca koji nemaju nikakve veze sa ekstradicionim postupkom u slučaju Rendić. Preopterećene (i preplaćene) sudije Apelecionog suda u Novom Sadu nisu čak ni uspjele iščitati dokumentaciju koja je stigla iz Sremske Mitrovice. Sve je prelomljeno preko koljena. Odbijenica u kompjuteru ima na stotine i tako se omaklo da se i u ovom rješenju pojavljuju imena (okrivljenog i advokata) iz sasvim drugog predmeta.

JEL'TE, ONI SU NEZAVISNI: Advokati, bez obzira na koje su se adrese obraćali ( istražni sudija, Vanraspravno vijeće Višeg suda u Sremskoj Mitrovici, predsjednik Višeg suda u Sremskoj Mitrovici, Apelacioni sudu u Novom Sadu) ukazivali su na protivzakonito ponašanje srbijanskih državnih organa u slučaju Rendić. Ali, avaj, šta ćemo kada ti srbijanski državni organi nisu ništa drugo nego organi pravosuđa, a oni su jel'te – nezavisni u svom radu. I tako (ne)zavisni su ćutke prešli preko činjenice da je Jasminu Redniću pritvor morao biti ukinut po isteku roka od 40 dana (precizirano u Evropskoj konvenciji o ekstradiciji kojoj je pristupila i Republika Srbija 25.10.2001.) od dana pritvaranja jer Islamska Republike Afganistan nije podnijela ni zamolnicu ni validnu sudsku dokumentaciju. Sudu u Sremskoj Mitrovici iz Kabula nije dostavljen ni orginal ili ovjeren sudski prevod afganistanskog krivičnog zakona iz kojeg bi se mogli prepoznati elementi navodnog krivičnog djela.
KOMPLIMENTI UMJESTO DOKUMENTI: Branioci Jasmina Rendića s pravom smatraju da su prvostepeni i drugostepeni sudovi bili obavezni na primjenu Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći ali i Evropske konvencije o ekstradiciji sa dodatnim protokolima. Član 16. stav 4. Konvencije jasno precizira da se pritvor može ukinuti 18 dana nakon pritvaranja ako valjana dokumentacija (član 12.stav 2. tačka „a“ Konvencije) ne stigne iz zemlje koja je raspisla potjernicu. Istim aktom, ali imperativnom normom je istaknuto da rok za pritvor ne može biti duži od 40 dana od dana pritvaranja. Do danas takva dokumentacija iz Kabula nije stigla. Umjesto nje u Beograd je stiglo pismo afganistanskog ministra pravde upućeno njegovoj koleginici u Beogradu: „upućujem moje komplimente Vašoj Ekselenciji i moje želje za nastavak dalje plodne saradnje između ministarstava dveju zemalja“

Istini za volju advokati su se često pozivali i na ljudski razum. A kakva korist od toga kada pravosudne institucije Republike Srbije ne drže ni do zakona. Sa razumom se lako može – recimo razvlačiti ga. Shvatjući da razvlačenje može trajati u nedogled, a po štetu njihovog štićenika, ali i po ugled države, advokati su ponovo sjeli i pisali. Druge mogućnosti nisu imali: Predsjedniku Republike Srbije Borisu Tadiću, ministrici pravde Snežani Malović, Visokom Savetu sudstva, Zaštitniku ljudskih prava Republike Srbije, Državnom veću tužilaca i predsjedniku Vlade Vojvodine uputili su pritužbu i prijavu na postupanje istražnog sudije Više suda u Sremskoj Mitrovici (Miodrag Rosić), vršioca funkcije predsjednika istog suda (Goran Gnjidić) i Apelecionog suda u Novom Sadu.

NIKO NE ŠIŠA NI USTAV: „Ne ulazeći u pitanje vjerskih, političkih i drugih odnosa država prebivališta okrivljenog, države molilje i države Srbije, kao posrednika... najlepše molimo da intervenišete samo u smislu da se ispoštuju i primene sve odredbe srpskih zakona u ovoj materiji Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u krivičnim stvarima i Zakona o potvrđivanju Evropske konvencije o ekstradiciji sa dodatnim protokolima i donese pravilna i zakonita odluka u ovoj krivičnopravnoj stvari imajući u vidu i odredbe člana 16. Ustava Republike Srbije kojom je utvrđeno „Opšte prihvaćena pravila međunarodnog prava i potvrđeni međunarodni ugovori sastavni su dio poretke Republike Srbije i neposredno se primenjuju“, napisali advokati u svojim pritužbama.
Dobili su odgovor sa tri adrese. Pogodite kakav! Unison. Parafraziram – sudstvo je nezavisno i ni jedna vlast se ne može miješati u njegov rad. Makar se kršio i Ustav! A i nema potrebe za miješanjem, gospodo draga, jer su očigledno u pravosudni sistem Republike Srbije, izvinjavam se izuzecima, instalirani nesposobni ali podobni.

NIJE BITNO, ALI NEKA SE ZNA: Otac Jasmina Rendića, u jurnjavi za pravdom i dodatnim objašnjenjima, zakucao je jednog dana i na vrata vršioca funkcije predsjednika Višeg suda u Sremskoj Mitrovici, Gorana Gnjidića. Iskusnog pravnika je posebno interesovalo šta je njegov sin radio u Afganistanu, ali zatražio je i objašnjenje zašto Jasmin Rendić odbija da jede svinjetinu u zatvoru. Da li ova pitanja imaju ikakve veze sa privođenjem Rendića, uz pratnju desetak specijalaca, iz zatvora na razgovor u bezbjednosnu službu o njegovoj mogućoj talibanskoj vezi i, ne daj bože, službi u korist Osame Bin Ladena. Svaka sličnost, gospodine Gnjidić, između vaše brige o gastronomskoj orijentaciji Jasmina Rendića i brige bezbjednosnih službi Republike Srbije o ljudskim resursima Osame Bin Ladena očigledno je namjerna. Baš me interesuje da li bi bila sumnjiva i vegeterijanska ishrana Jasmina Rendića.

PRITVOR ZAMJENJUJE KAZNU: Posljednje rješenje o produženju dvomjesečnog pritvora Jasminu Rendiću ponovo je, 24. novembra 2010., ispisano u Sremskoj Mitrovici. Pritvor mu je prudužen do 24. januara 2010. I advokati su napisali žalbu. Nemaju kome drugom do Apelacionom sudu u Novom Sadu. Stigao je očekivan odgovor - žalba se odbija. Kako je krenulo Rendić će u ekstradicijskom pritvoru sremskomitrovačke kaznionice provesti i godinu dana, a onda će ga pustiti. Ako u međuvremenu u Kabulu ne shvate da Interpolove potjernice moraju biti bazirane na ozbiljnoj dokumentaciji, sa pečatima i sudski ovjerenim prevodima. Tako se u „pravno uređenim zemljama“ kao što je Srbija pritvor pretvara u sankciju.

IMA NEŠTO TRU(H)LO I U DRŽAVI BiH: Kao predsjednik Fondacije Istina Pravda Pomirenje kada sam saznao za slučaj Jasmina Rendića (dogodilo se to 11. septembra prošle godine, kada sam na kapiji Centralnog zatvora u Beogradu sačekao Iliju Jurišića) pozvao sam telefonom Ministarstvo pravde Bosne i Hercegovine. Objasnio o čemu je riječ i pitao da li su išta preduzeli da se nađu pri ruci državljaninu BiH koji ima problema u Srbiji. Gospodin Neven (zapamtio sam samo ime) jednostavno mi je reko: - To nije naš problem. - Pa čiji je, insistiram. - Republike Srbije, kratko je odgovorio. Ne vjerujući sam sebi da sam to čuo prepričavam drugima. Ne vjeruju ni oni. A onda je stigla i pismena potvrda bandoglavosti ljudi u Ministarstvu pravde BiH. Na pismeni upit Opštinskog vijeća Tuzla, koje za razliku od drugih nivoa vlasti, vodi brigu o svojim građanima, iz Sarajevo je stigao identičan odgovor – to je problem Republike Srbije. Potpisao Nikola Sladoje, pomoćnik ministra.
Živ nam i zdrav bio Nikola!

NEŠTO JE, IZGLEDA, STIGLO IZ GUZICE U GLAVU: Prema posljednjim informacijma Vanraspravno vijeće Višeg suda u Sremskoj Mitrovici, 31. decembra prošle godine zatražilo je od istražnog sudije da se izjasni jesu li ispunjeni uslovi za ekstradiciju Jasmina Rendića. Početkom ove godine (6. januar) istražni sudija je odgovorio da nema uslova za izručenje. Ako nema uslova za izručenje logičnim se nameće pitanje, kako ima uslova za pritvor, jer jedno drugo uslovljava. I suštinsko pitanje: zašto Vanraspravno vijeće Višeg sud u Sremskoj Mitrovici slično pitanje nije postavljalo nakon jednog, 3 ili 6 mjeseci pritvora. Odgovor bi bio identičan i, ako ništa drugo, tada su se mogle skratiti muke Jasmina Rendića. Nešto je, izgleda, stiglo iz guzice u glavu.

* Tekst, izvorno objavljen u magazinu BH Dani, objavljujemo uz dozvolu autora

Iz avazaErol Avdović 09/02/2011 22:17:00

http://www.dnevniavaz.ba/dogadjaji/iz-minute-u-minutu/27208-Panel-posveen-Daytonu-organizaciji-Clintonove-fondacije-Nismo-vie-mogli-tolerisati-rat-Bosni-FOTO.html

Detalj sa diskusije Na pozornici Kimmel Centra New York Univerziteta u organizaciji Clintonove fondacije održana je rasprava posvećena lekcijama Daytona. Bila je to prilika da se iznova evociraju neke od očito autentičnih uspomena, koje su u formi anegdota ispričali glavni protagonisti tih događanja. Govorilo se o akcijama američke administracije prije uspostavljanja mira u BiH u Daytonu, u novembru 1995. godine. U prvom dijelu panela, ponajmanje se govorilo o ekonomiji: novija historija Balkana je sasvim dominirala.

Govorećo o blokadi Sarajeva, Galbright je rekao kako je svojevremeno poslao telegram u Washingtonu u kome je Sarajevo usporedio sa Aušvicom: “Koja je razlika izmedju Aušvica i Sarajeva? Napisao sam da Sarajevu nije bilo ni struje ni vode ni gasa”. On je također kazao da je namjerno poslao takav telegram, kao prilično nesuvislo poređenje u Washington, ali da je predsjednik Clinton, odmah nakon toga izdao ultimatum Srbima i situacija se donekle promjenila u Sarajevu.

U drugom dijelu rasprave (koji je upravo započeo) učestvuju Catharine Ashton, James Stinberg (zamjenik državne tajnice SAD), Ivo Josipović i Bakir Izetbegović. Drugi dio rasprave moderira Christiana Amanpour."


P.S.

Podsjetilo me na relevantnu istorijsku i psiholosku slicnost Saray-grada ... (nisam mislio na dragu "Majku" Terezu)

http://en.wikipedia.org/wiki/Theresienstadt_concentration_camp

U sjecanje svim zrtvama
http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/c/c9/Judenstern_JMW.jpg

[Edited by smor on 10-02-2011 at 22:41 GMT]

[Edited by smor on 11-02-2011 at 21:25 GMT]

preuzeto s Sarajevo-x.com...Jos jedna od rupa u pravosudju i zakonima...

Nagrada za kriminal
Anel Sejfović pušten na slobodu u 9.45 sati, pucao u 12.15
Anel Sejfić (23) odlukom sudinice Opštinskog suda u Sarajevu Lejle Konjić pušten je iz pritvora u četvrtak u 9.45 sati nakon što je tokom pretresa njegove kuće i vozila pronađeno dva i pol kilograma marihuane, pištolj i meci, da bi istog dana u 12.15 sati pucao ispred svoje kuće u ulici Sulje Jahića do broja 113.
Piše: A. Karadža
Sejfić je 7. februara zajedno sa Jusufom Jusićem uhapšen zbog posjedovanja oružja. Prilikom pretresa njegovog vozila i kuće policajci su pronašli oko 2,5 kilograma marihuane, pištolj CZ kalibra 7,62 milimetra, dva okvira i 16 metaka istog kalibra, vagu, dva mobitela i teleskopsku palicu.

Pucnjava na kućnom pragu

Kantonalno tužilaštvo podnijelo je zahtjev za određivanjem pritvora Sejfiću, ali je nadležna sudinica Opštinskog suda odlučila da ne postoje razlozi za određivanje mjere pritvora.

Sejfić je ovaj poklon iskoristio za počinjenje novog krivičnog djela samo sat i pol nakon što je pušten iz pritvora. On je prema nezvaničnim informacijama pucao na još uvijek nepoznatu osobu, prema kojoj je ispalio nekoliko hitaca.

U obrazloženju svoje odluke nadležni sud je naveo da u konkretnom slučaju ne postoje naročite okolnosti koje opravdavaju bojazan da će osumnjičeni ponoviti krivično djelo, navodeći pri tom da zakon izričito ne navodi koje su to naročite okolnosti, te navodi da je stav suda da je naročite okolnosti neophodno u svakom konkretnom slučaju posebno utvrđivati, na način da je svaki konkretan slučaj potrebno posebno procijeniti, te činjenično ocijeniti datu situaciju, kao i da je potrebno pri tome imati u vidu ličnost osumnjičenog i vrstu krivičnog djela koje mu se stavlja na teret.

Kakva se poruka šalje?

Kako saznajemo, Tužilaštvo Kantona Sarajevo nije zadovoljno ovakvom odlukom nadležnog suda zbog čega je upućena žalba na odluku o odbijanju zahtjeva za određivanjem pritvora Sejfiću.

Sud u svojoj odluci nije vodio dovoljno računa da je osumnjičeni ovim krivičnim djelom dovodio u opasnost živote ljudi, obzirom da navedeno djelo (posjedovanja i stavljanje u promet opojnih droga) spada u grupu krivičnih djela protiv života i zdravlja ljudi.

S obzirom na novi incident u kojem je Sejfović učestvovao, jasno je da sud nije smio ili trebao donijeti odluku o puštanju na slobodu osobe u čijoj je kući pronađena veća količina marihuane i pištolj sa mecima.

Pitanje je kakva se odluka šalje kriminalcima u trenucima kada je sigurnosna situacija bitno ugrožena zbog svakodnevnih pucnjava, bacanja eksplozivnih naprava i prodaje i korištenja opojnih droga u Sarajevu, a koji se olako puštaju na slobodu poslije izvršenja teških krivičnih djela.

izvor otvoreno.ba.........

Republika Srpska dobila svoj međunarodni poštanski broj
Ponedjeljak, 14 Veljača 2011 10:21

Svjetska poštanska unija od 1. siječnja 2011. godine, nakon silnog lobiranja iz Republike Srpske, dodijelila je međunarodni kod Poštama Srpske, piše današnje Oslobođenje koje doznaje kako je lobiranje RS-a za ovaj kod došlo čak do UN-a.

Izvor za Oslobođenje tvrdi i da je ovo što je RS dobio izuzetno krupna stvar jer može biti podlogom za puno veće promjene.

U svibnju 2000. Svjetska poštanska unija dodijelila je IMPC kod direktno Kosovu, dakle u razdoblju kada je Kosovo bilo u sastavku Srbije.

"Ne bi ovo što se dogodilo sa RS-om bilo čudno da princip Svjetske poštanske unije nije jedan kod - jedna država. I tako je bilo u svim slučajevima zemalja članica, a ima ih 192, uključujući BiH. Jedina je iznimka, odnosno, promišljeni i unaprijed planirani ustupak učinjen u slučaju Kosovo i sada RS. I to što su ga dodijelili Kosovu nije bila nikakva slučajnost, već podloga za odcjepljenje", tvrdi sugovornik Oslobođenja.
----------------------------------

citat:

---

hurija wrote:
izvor otvoreno.ba.........

Republika Srpska dobila svoj međunarodni poštanski broj
Ponedjeljak, 14 Veljača 2011 10:21

Svjetska poštanska unija od 1. siječnja 2011. godine, nakon silnog lobiranja iz Republike Srpske, dodijelila je međunarodni kod Poštama Srpske, piše današnje Oslobođenje koje doznaje kako je lobiranje RS-a za ovaj kod došlo čak do UN-a.

Izvor za Oslobođenje tvrdi i da je ovo što je RS dobio izuzetno krupna stvar jer može biti podlogom za puno veće promjene.

U svibnju 2000. Svjetska poštanska unija dodijelila je IMPC kod direktno Kosovu, dakle u razdoblju kada je Kosovo bilo u sastavku Srbije.

"Ne bi ovo što se dogodilo sa RS-om bilo čudno da princip Svjetske poštanske unije nije jedan kod - jedna država. I tako je bilo u svim slučajevima zemalja članica, a ima ih 192, uključujući BiH. Jedina je iznimka, odnosno, promišljeni i unaprijed planirani ustupak učinjen u slučaju Kosovo i sada RS. I to što su ga dodijelili Kosovu nije bila nikakva slučajnost, već podloga za odcjepljenje", tvrdi sugovornik Oslobođenja.
----------------------------------

---

!Pogledao sam pricu sa linka ispod o Tunelu spasa i kako porodica Kolar vodi brigu o lokalitetu. Interesantno je kako do sada nije bilo zvanicnih nakana da se lokacija muzejski ozvanici i da opstina ili KS ulozi vise sredstava za regulaciju lokaliteta. Znam da je vlada Malezije donirala sredstva za rekonstrukciju, a da je neka firma iz Banovica (FGO)vrsila sanaciju tunela i kuce.

http://dalje.com/hr-svijet/za-sarajevski-tunel-spasa-brine-samo-obitelj-kolar-drzavu-on-ne-zanima/330590

(prethodni link prestao da radi od juce, evo novi:
http://www.vecernji.hr/vijesti/sarajevo-ne-zeli-obnovu-tunela-spasa-jednog-ratnih-simbola-clanak-234644)

I u ovom slucaju moram konstatirati slicnost sa Terezinom: http://upload.wikimedia.org/wikipedia/de/b/bb/KZ_Theresienstadt.jpg

[Edited by smor on 15-02-2011 at 21:35 GMT]

[Edited by smor on 16-02-2011 at 23:09 GMT]

Iz avaza :
http://www.dnevniavaz.ba/dogadjaji/teme/27830-Slovenski-prevaranti-pljakaju-BiH-pomo-naih-politiara.html


Slovenski prevaranti pljačkaju po BiH uz pomoć naših političara
Kako je CPM prevario privrednike iz FBiH• Sadar je u Laktašima osnovao "CPM Energo", a raskinuo je ugovore firme CPM BH bez ikakve reakcije bh. institucija

Muhidin Alić, vlasnik firme "Shell-Elektron" iz Gračanice, mjesecima uzalud pokušava naplatiti dugovanja koja zajedno s kamatom iznose skoro 500.000 KM od slovensko-bosanske firme CPM. Četiri mjenice koje je dobio kao garanciju više ništa mu ne vrijede, jer je svu imovinu koju je imao u Bosni i Hercegovini CPM prvo prenio u RS, a zatim rasprodao.

Za sebe kaže da je jedna od žrtava velike međunarodne kriminalne grupe koju predvode slovenski biznismeni prevaranti, uz svesrdnu pomoć korumpiranih bh. institucija i političara.

Bankovna garancija

CPM BH, firma-kćerka mariborskog CPM-a, registrirana u Lukavcu, pred potpunom je likvidacijom, iako je u BiH dobivala milionske poslove, poput rekonstrukcije brane na jezeru Modrac i rekonstrukcije petlje u Šićkom Brodu kod Tuzle.

- Dobivali su poslove koje očito nikada nisu ni planirali uraditi. Posao bi samo započinjali, zaduživali se, uzimali kredite i onda prekidali rad. Da su i ljudima u bh. institucijama prljave ruke, pokazuje činjenica da nakon raskida ugovora na Modracu Tuzlanski kanton nikada nije pokrenuo proces naplate bankovnih garancija, a da su za ugovor za Šićki Brod nezakonito potpisali cesiju vrijednu milion KM - tvrdi Alić, koji bezuspješno pokušava zainteresirati nadležna tužilaštva da istraže višemilionski međunarodni kriminal i klasično pranje novca.

Scenarij prema kojem je CPM BH varao kompanije u FBiH postao je očit kada je na mjesto direktora došao Davorin Sadar, za kojim je bila raspisana i Interpolova potjernica i koji je već ležao u zatvoru zbog prevara.

- Sadar je u Laktašima osnovao firmu "CPM Energo". Raskinuo je ugovore firme CPM BH bez ikakve reakcije bh. institucija, a svu imovinu prenio u Laktaše. Sada se pojavila informacija da je Sadar firmu "CPM Energo" prodao firmi "Jahorinska voda" s Pala, putem koje će biti namireni dužnici s područja RS. Sadar je s novcem pobjegao iz BiH i navodno se nalazi u Londonu - navodi Alić.

Utočište u Laktašima

U cijeloj priči nije beznačajna ni uloga Dodikovog glavnog graditelja Slobodana Stankovića, čiji je "Integral inžinjering" bio dio konzorcija na projektu Šićki Brod sa CPM-om, od kojeg je na kraju i preuzeo posao.

- Činjenica da je Sadaru pruženo svojevrsno utočište u Laktašima, ako se zna kako Stanković kotira u RS, mnogo toga govori. Na kraju, firme iz RS kojima je CPM dugovao novac bit će čudnim transakcijama namirene, a jedino će biti prevarene firme iz FBiH - tvrdi Alić.

Raskid ugovora sa SCT-om je farsa

Alić tvrdi da prema sličnom scenariju djeluje i druga slovenska firma koja u BiH bez ikakvih problema dobiva milionske poslove - SCT.

- I raskid ugovora sa SCT-om je farsa, jer je s njima potpisan takav ugovor da će se Slovenci na kraju izvući iz svega, a sve obaveze platiti država BiH i povjerioci iz FBiH. To sve rade naši političari koji su potpisivali "predizborne ugovore", a sada samo kupuju vrijeme - navodi ogorčeni Alić.