Slušam kako TV najvljivaèica
kazuje kako su Edith i Dancan
"skrhani" poslije pogibije djeteta.
Nadam se da æe jednom nauèiti
da je neka osoba shrvana,
a ne skrhana bolom.
Mislim da sam ovakav
skrhan-shrvan
zreo za relaksaciju.
N.M.River, 28.10 2014.
Nekako, eto, nemam
bivših prijatelja.
Imam možda
samo one koji
mene vode
pod "bivši prijatelj".
Nikad nisam znao
nemilosrdan biti,
ili se opet hvalim?
Ne, zaista, nemam
bivših prijatelja.
Za svakim od njih
još mi srce èezne.
Zatvoriti ga ne znam.
I neæu!
Dok pijemo èaj od kamilice
Dok pijemo èaj od kamilice
tetka Sajda i ja,
o vremenu razgovaramo,
pa tetka reèe da æe biti snijega
i kako zime nisu kao nekad
što su bile kad
se tri sestrice Èokiæke
nisu vidjele dok su išle
iz "muške" u "žensku avliju"
prema kuæi neke 1935.
Onda bi se sankale od brdske do jalske džamije
na velikim saonama
što ih je djed usput dobio
jer se sažalio na nekog èovjeka
i kupio od njega sva drva na pijaci
i saone iako je imao pripremljena
drva i ugalj kod kuæe.
Prve saonice im je babo
iscijepao jer ih je zatekao
kako se plazaju u novim kaputima.
O jednom od njih æe moja rahmetli mati
pisati kojih 65 godina kasnije.
Onda tetka kaže: " koliko sam puta
završila u jarku, a jednom sam oborila
snašu sankama. Ustala je, nije bila povrijeðena,
galamila i psovala za mnom dok sam
jezdila bježeæi dalje prema Jali."
Tetka se osmjehuje prisjeæajuæi se mladosti
kao da joj nije 91, a ja se grohotom smijem.
Bilo bi lijepo da ove godine bude više snijega.
citat:Sufler wrote:
Dok pijemo èaj od kamilice
Dok pijemo èaj od kamilice
tetka Sajda i ja,
o vremenu razgovaramo,
pa tetka reèe da æe biti snijega
i kako zime nisu kao nekad
što su bile kad
se tri sestrice Èokiæke
nisu vidjele dok su išle
iz "muške" u "žensku avliju"
prema kuæi neke 1935.
Onda bi se sankale od brdske do jalske džamije
na velikim saonama
što ih je djed usput dobio
jer se sažalio na nekog èovjeka
i kupio od njega sva drva na pijaci
i saone iako je imao pripremljena
drva i ugalj kod kuæe.
Prve saonice im je babo
iscijepao jer ih je zatekao
kako se plazaju u novim kaputima.
O jednom od njih æe moja rahmetli mati
pisati kojih 65 godina kasnije.
Onda tetka kaže: " koliko sam puta
završila u jarku, a jednom sam oborila
snašu sankama. Ustala je, nije bila povrijeðena,
galamila i psovala za mnom dok sam
jezdila bježeæi dalje prema Jali."
Tetka se osmjehuje prisjeæajuæi se mladosti
kao da joj nije 91, a ja se grohotom smijem.
Bilo bi lijepo da ove godine bude više snijega.
Re: Tuzlanske 
