Hvala, o Mrežo!

Počeo pisati kako se živi u "Letećem cirkusu Montija Pajtona", gleda vizionarski u budućnost, besmislenom trudu koji život jeste i onda sve to nestade negdje u ovoj "mreži svih mreža". Neću paranoično pomisliti da me vlasnik iste cenzurira lično. To ja pritšćem znakove na tastaturi neumjereno i van ikakvog reda. Optimistično ću stoga u novi dan. Hvala Mrežo što mi pojede pesimizam.

N.M.River, 29-30.1.2016.

Razmisli dobro

Nikad nisam htio biti mase.
Uhvatiš li me kako
se iza kolektiviteta zaklanjam,
reci, razmisli dobro, još jednom.
Ne želiš samog sebe izdati.

Kažu da previše lako opraštam ljudima,
Uhvatiš li me kako
ne želim oprostiti oprostivo,
reci, razmisli dobro, još jednom.
Ne želiš nemirno spavati.

Putovati sam uvijek volio, makar sam.
Uhvatiš li me kako
putovanja odbijam,
reci, razmisli dobro, još jednom.
Ne želiš od života odustati.

Nekako znam kako se osmijehnuti ljudima.
Uhvatiš li me kako
sam tmuran i smrknut,
reci, razmisli dobro, još jednom
Nasmiješi se. Otvara te u struku.

N.M.River, 7.2.2016.

Nije bitno

Na živce mi jedino idu oni
koji kažu " ne može!"
i "zašto to sad?", "kako to?".
"zar to nije moglo ovako?"
"je li baš sad moralo".
Oni koji ne daju ništa
osim " konstruktivne kritike".
Nepotrebno trošenje energije
oko nečega što je već završeno.
Valjda sam se maličuk potrošio.
Uostalom, nije bitno.

N.M.River, 17.2.2016.

Prislini optimizam

Naiđu tako periodi kad čovjek ne zna šta bi od sebe. Najradije ništa ne bi, a opet, mora se. U stvari - ne mora, ali eto treba. Kad se još ne bi brinuo i pustio da stvari idu nekim svojim tokom bez posve nepotrebne strepnje, bilo bi posve podnošljivo.Možda je u tome fazon. U stvari, dobro je dok se brinemo. Još bolje kad ne znamo jer ima još toga za saznavanje. Ne znam ima li ovaj prislini optimizam smisla, ali šta me briga.

N.M.River, 24.2.2016.

Težnja

Opet neki drugi motiv ganjam.
Umor od sebe krijem.
Život prihvatam.
Ne kukam toliko.
S radošću čekam
pjesnički dan.
Sokolim se.
Da opet poletjeti
sanjam, želim.

N.M.River, 16.3.2016.

Volim te!

Dok ponoć lagano
okreće novu stranicu
mislim na tebe.

Želim zatomiti
osjećaj uzaludne čežnje
za zagrljajem morskim.

Gledam fotografiju
na kojoj se sretnim
činimo svima.

Trljam pospano
oči uplakane i želim
da se vratiš.

Sanjam kako
me grliš sretnog
u jadranskom plićaku.

Volim te.Volim te!

N.M.River, 17-18.3.2016.

Čekanja

Kad mislim ne gledaš
pogledam te čežnjivo.
Prelazak zime u proljeće.
Probuđena nada.
Želim ti mrsiti kosu,
a ti kažeš - nemoj.

Srce se uzjoguni
kad si blizu i lupanjem
skoro izdajnički otkrije
neuzvraćenu beznadežnu
ljubav.

Gledam kako ulaziš
u kola i mašem.
Mahati naučih dobro
tokom ovih godina.
Čekanja.

N.M.River, 23.3.2016.

Veselo mjesto

Odmoriti se,
a ne iznevjeriti očekivanja.
Ostalih ljudi, a tek svoja.
Teško da će moći.

Odrediti dozu.
Napraviti prioritete.
Reći sebi samom:
"u redu je reći ne".

Imati dojam
da te ljudi traže
onda kad im nešto treba.
Sjetiti se da je to normalno.

Kašljati produktivno,
nagutati se sopstvene
gadne sline u kojoj nema krvi.
Znači, dobro je.

Smiješiti se.
Nasmijati se grohotom.
Baš je svijet
veselo mjesto.

N.M.River, 3.4.2016.

Muzika samoće

Usamljenost se nekad dovuče
u noć koja to ni po čemu
nagovještavala nije.

Omiljena sentimentalna muzika
se potom prostre kroz sobu
u očevom stanu.

Kao i svaka osjećajna budala
onda mazohistički otkrivam
pregrade tuge, sjete i titraja.

Vjerovah da je to pročišćenju
blisko.. Sad više ne znam.
Samo znam da ne znam.

Ne znam, znam.
Osjećam samo sam.
Muziku samoće.

N.M.River, 9.4.2016.

Čekajući let

Uvijek se čeka:
da nešto teško prođe.
da se rode vođe,
da neko drag dođe.

Čekamo da ne čekamo više,
da nam sunce tugu briše,
da ne patimo i suviše,
da nam ljubav pjesmu piše.

Čekajući, pjevajući,
igrajući i pijući,
smijući se i plačući,
tresući se, a znajući:

da smo bolji vazda
kad se osmijeh sazda,
a zagrljaj topli
raširi nam krila
i letimo.

N.M.River, 15.4.2016.