Stanje hroničnog nedostatka
(Mirzi Okiću)

Zafali snage.
Nedostaje žara.
Izgubi se nit.

Odgleda se utakmica.
Javi ti se prijatelj.
Uključi se bit.

Uvijek ima lijek
za hronični nedostatak.
Jednokratna infuzija
ili višekratni tilt.

Energija u krug ide.
Razgovor je amo nosi.
Kad prijatelj vedro migne
tad ponovo znadeš ko si.

N.M.River 20.4.2016.

Tata

Dok peglam leđa
na podu dnevne sobe
roditeljskog stana
umoran od posla
i sebe, dolazi
moj devedesetjednogodišnji tata
i pokriva me dekom ljubavi.
Kaže:"biće ti zima."
N.M.River, 21.4.2016

[Edited by Sufler on 21-04-2016 at 23:09 GMT]

Dobro, gore, najbolje

Nikad nisam vjerovao u bolje sutra.
Okrenut prošlom, vazda.
Naučio da se borim,
našao načine da vidim vedriju stranu.
Na koncu postao optimista.
Uvijek bude bolje dok ne dođe gore.
Jedno ili drugo. Nešto čeka.
Bilo bi dobro kad bi naučeno
aplicirati jednostavnije bilo.
Ne nervirati se.
N.M.River, 28.4.2016.

Najpametniji

Ako me neko uhvati
da objašnjavam ljudima
kako treba misliti
i ponašati se,
ugodno biti neće.
Ljudski je misliti da
znaš dobro i najbolje.
Ipak nije drago kad
si iritaciji uzrok,
makar iz namjere najbolje.
Možda sam konačno
zrelost dohvatio,
a možda samo umorio.
Vidjet ćemo.

N.M.River, 2.5.2016.

Stranica je dopunjena.

http://nihadmesicriver.weebly.com/

Vrata

Dođe vrijeme,
otvaraju se vrata
pred nama.
Kao da nikad
ni pritvorena bila nisu.

Najednom se učini
da nikad otvorena
ne bijahu, da je sve
samo tlapnja bilo,
samo pusta želja.

U stvari, nikad se
nigdje pomakla nisu.
Još su tu.
Vrata što sreću
čuvaju iza
brave nevidljive.

N.M.River, 7.5.2016.

Kad ne možeš da ne misliš
Desi se nekad da ne mogu da se suzdržim od razmiišljanja koliko god ga izbjegavao. Džaba sebe ubjeđujem kako je hrabro pobjeći u najboljoj tradiciji junaka Alana Forda.Valjda stereotipno bandoglava bosanska glava ponekad mora malo promućkati najdraži joj organ. Onda se uplašim da ću morati stalno, iako znam da je uzaludno. Misliti. Krenuti stoga valja na drago mjesto u državi susjednoj, na obali mora, do jedne arene i impozantnog brodogradilišta, gdje čeka hotel "Veli Jože". Neću kao Nazor čamcem Sutlu prelaziti, ali hoću u autobus Tuzla - Pula, preko sedam planina i sedam ravnica i preko rijeke poneke, samo ih u Karlovcu ima četiri.
Eto tako, već nešto pišem. Neće me držati dugo. Nije me dugo držala ni fudbalska groznica navijanja za Slobodu. Ipak, je ona jedina važna. (N.M.River Danielu Radočaju, 14.5.2016.)

Putovati sretan

Previše okrenut prošlom,
buduće bih da dosegnem-
Može li se u ono prije,
a tek da kasnije dođe?

Sada mi radije treba.
Prije nego prije.
Osjetiti život odmah.
Radovati se neposrednom.

Putovati sretan.

N.M.River, 21.5.2016.

Zapitan

Krov na tekiji
na valove morske
podsjeća.

Mislim na Ahmeda Nurudina
Mešu Selimovića,
Dželaludina Rumija
i amidžu Ahmeda
po kome tekija tuzlanska nosi ime
i o njegovom prevodu Mesnevije.

O prolaznosti ne bih
dok trajem žive i sjećanja.
Zapitan ostajem.

N.M.River, 22..5. 2016.

Let a Life Inside
I
n the old Istrian
town named Pazin,
bunch of poets
are waiting to perform.

Who has ever
witnessed such
a tremendous
gathering of emotions?

Roma dances begin.
Poetry lives.
Let us stand!
Let a life inside!

Nihad Mešić River, Pazin, 27 May 2016
(International Festival "More na dlanu")