Info: Ako imate neke nejasnoæe, pitanja, primjedbe, sugestije,..i dr. u vezi ovog podforuma javite se privatnom porukom moderatorima.


FORUM : Politika : Izvodi iz stampe
Strana: 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 56 57 58 59 60 61 62 63 64 65 66 67 68 69 70 71 72 73 74 75 76 77 78 79 80 81 82 83 84 85 86 87 88 89 90 91 92 93 94 95 96 97 98 99 100 101 102 103 104 105 106 107 108 109 110 111 112 113 114 115 116 117 118 119 ... Last Page >>
New Topic Post Reply
Pošiljalac Poruka
djecko
Nivo: Forumski doajen
nisam nehljebar

Registriran(a): 28-03-2005
Lokacija: SFRJMAKEDONIJA
Odgovori: 13657
IP: Maskiran


View Profile Send Email to User Send Private Mesage to User
icon Re: Izvodi iz stampe
Bez chatanja molim

Muškarac iz BiH umro na plaži kod Makarske
Autor Srna 2011-08-09 21:58:00


Na plažu je odmah pozvana Hitna pomoæ, ali ga ljekari nisu uspjeli spasiti
Šezdesetsedmogodišnjak iz BiH preminuo je dok se sunèao na plaži u Živogošæu, na južnom dijelu Makarske rivijere, javlja hrvatski portal "Indeks".
Na plažu je odmah pozvana Hitna pomoæ, ali ga ljekari nisu uspjeli spasiti.
Mrtvozornik je utvrdio da je smrt nastupila usljed srèanog udara.

09-08-2011 at 22:28 | Ukljuèi u odgovor
Abulafija
Nivo: Moderator podforuma

Registriran(a): 02-07-2004
Odgovori: 28828
IP: Maskiran


View Profile Send Email to User Send Private Mesage to User
icon Re: Izvodi iz stampe
Bez chatanja molim

Boris Dežuloviæ: Je li Fatmir Alispahiæ peder?
Piše: Boris Dežuloviæ, Osloboðenje




Zvao me nekidan u dva iza ponoæi Kožo da isprièa vic. Ima on taj obièaj, zovne u gluho doba noæi iz kafane da isprièa vic.

Komentar na homofobiju Fatmira Alispahiæa




Elem, šetao Fatmir Alispahiæ Ferhadijom i sreo Muju. Ðe si, Mujo, šta ima?, evo bio u Buybooku kupio neku knjigu, kakvu knjigu?, veli Mujo - "Logiku".

- Šta ti je bogati to logika? - pita Fatmir.
- To ti je zgodna jedna stvar - krenuo objašnjavati Mujo. - Evo, na primjer, ti ono imaš u kuæi akvarijum?
- Imam - odgovorio Fatmir.
- To znaèi da voliš male ribice, jel tako?
- Taèno.
- A ako voliš ribice, znaèi da voliš životinje.
- Volim.
- E, ako voliš životinje, onda voliš i ljude.
- Volim, jašta.
- A ako voliš ljude, voliš i žene.
- Naravno.
- E, vidiš: ako voliš žene, to znaèi da nisi peder. Kontaš?

Svidjela se Fatmiru Alispahiæu ta, kako se zove, logika, i odmah otrèao da kupi knjigu. Taman izašao iz knjižare, kad naišao Suljo. Ðe si, Spaho, šta ima?, evo bio u Buybooku kupio neku knjigu, kakvu knjigu?, veli Fatmir - "Logika".

- Šta ti je bogati to logika? - pita Suljo.
- To ti je zgodna jedna stvar - krenuo objašnjavati Fatmir. - Evo, na primjer, imaš li ti u kuæi akvarijum?
- Nemam - odgovorio Suljo zbunjeno.
- Marš, pederèino!

Jest, dobro, znam, vic je star i glup, ali toèno toliko stara je i glupa logika Fatmira Alispahiæa, najustrajnijeg bosanskog borca protiv pederluka, autora one blistave logièke konkluzije, objavljene prije godinu dana u najuglednijem bosanskohercegovaèkom nauènom èasopisu Saff, pod naslovom "Pederi su oèevi pedofila".

Nabavio tako Fatmir Alispahiæ akvarij, pa krenuo u križarski džihad protiv homoseksualizma, najveæe pogube suvremenog svijeta i Bosne u cjelini. Vjeèno dežuran na straži heteroseksualnog šerijatskog bošnjaštva, vidio tako ovoga ljeta kako je Gay Pride u Zagrebu održan bez ijednog, najmanjeg incidenta, pa u posljednjem broju Saffa oglasio opæu uzbunu: došli pederi do Une.

Prema Alispahiæevim saznanjima, gologuzi pervertiti sa zapada nadiru na èestitu i èednu islamsku Bosnu iz dva pravca - prvi cilj im je, jasna stvar, Sarajevo, a drugi njegova Tuzla. Kako Alispahiæ to zna? Logièno je: "Jedan od glavnih pederskih ideologa u Zagrebu, Gordan Duhaèek, potièe iz Tuzle, pa je i to razlog špekulacijama da bi Tuzla mogla postati bosanska metropola pederluka."

Otkako je nabavio Mujinu "Logiku" i akvarij, Fatmira bogami baš krenulo. Kao onda kad je zakljuèio kako je "prièa o ugroženosti pedera samo paravan ispod koje zjapi tortura pedera nad prirodom i èovjeèanstvom", pa to ilustrirao zgodnim primjerom s akvarijem i Hrvatima.

"To je isto kao kad nam kardinal Puljiæ poruèi kako su Hrvati ugroženi u Sarajevu", logièki je tada zakljuèio Alispahiæ, "a Hrvati drže sve važnije institucionalne pozicije i ekonomske tokove, i u Sarajevu i u drugim gradovima sa bošnjaèkom veæinom; ako je ko ugrožen u krajevima sa bošnjaèkom veæinom, onda su to Bošnjaci".

Nabavimo i mi stoga akvarij i Mujinu "Logiku", pa pogledajmo kako stoje stvari s Alispahiæevim tezama u manifestu "Pederizam - rat protiv Boga i Èovjeka", poput one iznesene u okviru "Razvrat u brojkama", s taksativno nabrojenim nauèno dokazanim èinjenicama o homoseksualizmu, rezultatima višegodišnjih istraživanja, brojkama i postocima, meðu koje je i hladno, faktografski ubrojena i sljedeæa znanstvena istina, citiram: "Perverzije u koje ulaze pederi nadilaze najgore horore i najmorbidnije scene. Kada se vrše policijska istraživanja vrsta zloèina koji se poèine u razlièitim društvenim zajednicama, jasno se dolazi do zakljuèka da su ubojstva koja se poèine u pederskim zajednicama nešto najstraviènije, praæeno strašnim masakrima i iživljavanjima nad žrtvom. To samo dodatno oslikava stanje pederskog uma."

Policijski forenzièar iz CSI Rijada ništa ne kaže, veæ èeka da zakljuèimo sami. Fatmir je, naime, pobornik one drevne kineske mudrosti, koja kaže - ako želiš gladna èovjeka nahraniti, daj mu ribu, a ako želiš da bude sit cijeli život, nauèi ga da napravi akvarij.

Nabavio tako i ja akvarij, pa mi se sve samo kazalo. Ako su "ubojstva koja se poèine u pederskim zajednicama nešto najstraviènije, praæeno strašnim masakrima i iživljavanjima nad žrtvom", ispada - samo malo, da još jednom provjerim na akvariju - da je Bosna cijela jedna golema pederska zajednica! Ozbiljna je to revizija suvremene povijesti, koja je rat u Bosni pojednostavljeno tumaèila kao srpsku agresiju, a zapravo se - kako vidimo na osnovu vještaèenja Alispahiæevim znanstvenim metodama - radilo o unutarpederskom sukobu, takorekuæ pederskom graðanskom ratu. U "strašnim masakrima i iživljavanjima nad žrtvom" najveæi su doprinos pri tom dali fundamentalisti svih triju vjera, upravo dakle oni što nas uvjeravaju kako su najveæi borci protiv pederluka.

Vidi se to uostalom i danas, kad je praktièki jedina zajednièka ideja koju dijele kršæanski i islamski fašisti na liniji Zagreb-Sarajevo-Beograd upravo - iskorjenjivanje pedera. Laike i ignorante poput vas zbunjuje, pretpostavljam, to što ste cijelo vrijeme mislili da su pederi oni koje privlaèi isti spol, a ne oni koji se - znam da je malo komplicirano - bore protiv pedera.

Nije, dakako, policijsko vještaèenje ratnih zloèina jedini dokaz pederluka, bilo bi to malo neozbiljno. Kao da - parafrazirajmo Fatmirovu "Logiku" - nekoga proglasite homoseksualcem jer ne voli, štajaznam, svinjetinu. "Pederizam" je po njemu, naime, "gori od fašizma, jer æe pederizam biti totalitarni poredak u kome æe istospolni razvrat biti iznad braka, potomstva, porodice, iznad Boga i prirode, iznad svega što normalan èovjek prihvata za prostor svoga života".

Imate li kod sebe akvarij, lako je izraèunati: fašizam je - molim, po Alispahiæevoj logici - poredak u kojemu su na vrhu brak, potomstvo, porodica, Bog, ukratko "prostor života" kojega prihvaæa svaki "normalan èovjek". Za razliku valjda od bogobojaznih, obiteljskih fašista, "pederski pokreti i manifestacije" - nastavlja Alispahiæ - "nisu usmjerene tek na navodnu odbranu pederskih sloboda, veæ na ovladavanje zakonodavnim, politièkim i društvenim mehanizmima, u svrhu nametanja jednog protuprirodnog sistema vrijednosti."

Ako je, meðutim, pederizam "ovladavanje zakonodavnim, politièkim i društvenim mehanizmima" u cilju uspostavljanja "totalitarnog poretka", "teror manjine nad ugroženom veæinom", pri èemu se, kako nas uèi suvremena povijest, pederi ne libe ni "strašnih masakra" ni "iživljavanja nad žrtvom", onda upravo fundamentalistièki fašizam Waltera, Ljiljana, baš kao sada Saffa, "samo dodatno" - što bi se reklo - "oslikava stanje pederskog uma".

Kako bi rekao Claudio Caniggia - "ako je kokain droga, onda sam ja narkoman" - a parafrazirao Fatmir Alispahiæ: "Ako je eliminacija drugaèijih fašizam, onda sam ja fašist."

Na što Mujo stvarno nema druge, nego reæi: "Marš, pederèino

11-08-2011 at 12:22 | Ukljuèi u odgovor
fijubriju
Nivo: Forumski doajen
sanjar lutalica

Registriran(a): 21-12-2004
Lokacija: Suncana strana ulice
Odgovori: 28091
IP: Maskiran


View Profile Send Email to User Send Private Mesage to User
icon Re: Izvodi iz stampe
Bez chatanja molim


Lažna dama Banjaluka

Autor: Uglješa Vukoviæ

Objavljeno: 13.08.2011 u 06:46





Ona nosi pompezni šešir širokog oboda, a tvrdi da je njen šešir diskretan. Nesigurnim rukama nakrivljuje ga prema dole, te tako prekriva veæi deo lica. Nakinðurena je biserima, ogrlicama, ali je opet daleko od ekstravagancije. Uobražava da je klasièna, a zapravo je besprekorno bezlièna. Pardon, toliko je bezlièna da joj moram oduzeti pridev besprekorno. Boje su na njoj jednobojne, i kada su višebojne. Belisa se belina njenog jedva otkrivenog obraza jer ona krije meso.

Ona vam pruža samo krpe podno kojih krije narav. Ona bi da je stalno nazivate lepom, a vi joj lice ne vidite. Ona veruje da je lice haljina koju nosi.

Oèi su joj u tami šeširove senke.

Na njoj je sve skupoceno i novo, neodreðeno i smušeno upareno, i kod pronicljivijeg posmatraèa ona izaziva gaðenje ili žal, u zavisnoti od raspoloženja posmatraèa. Upadljiva bezliènost šepuri se u odeæi koju kupuje vikendom u Zagrebu, gde popije i kafu misleæi da tamo neko primeæuje njenu nameštenu lepotu. Ona živi raskošno, a raskoš je ovde porok. Putuje li joj se do Beograda skoknuæe i tamo, ne bi li nabacila na sebe odeždu kojom krije godine, izgled tela i duha, stanje u kojem se nalazi. Ipak, više voli da putuje u Zagreb. Zvuèi više šik i kulturnije. Ona se loži na kulturu. Uvek sedi u prvim redovima retkih predstava koje gleda i obavezno se pojavljuje na zabavama pre i posle predstava, a i sama predstava je zabava. Ona æuti i ne iznosi svoje mišljenje o onomo što èuje, vidi, preèuje, previdi. Æutnja je njen zakon življenja. Odora modnih suvišnosti govori više, misli ona, i diže glavu visoko u prepotentno nazvanoj Gospodskoj ulici. Ona veruje da je manje Balkan od Beograda. Veruje da je gospodstvena jer je ukoèena i jer ne otkriva telesno i duhovno. Ona se jako loše jebe.

Ona je hodajuæa materija neukusno odabranih primeraka poslednje mode. Sebe ne vidi, ne èuje i ne otkriva, i kao takva je benigno dopadljiva drugima. Ne znate da li ima puno godina ili je stasavajuæi starmal ukoèenog držanja i nepodnošljive umišljenosti. Analizirate li je, sažaliæete se na nju, èak i ako ste preke æudi. Ali vi je neæete analizirati jer ona je neodvojivi deo tmuše. Ako ste vi ona, neæete se samoposmatrati jer tu si budalaštinu ne dopuštate. Ona samo strese prljavštinu sa odore, skokne do Zagreba, obuèe se u svoju udobnu vanjštinu skupocenosti.

Ona ne pleše. Ona se ne mrda. Tužno je njeno ubeðenje da je smešna zaigra li uz muziku. Redovno guši zvukove u sebi i oko sebe. Dopušta jedino glasnu crkvenu zvonjavu, a nije vernica. Držanje joj je smerno i kraljica spoljne bitnosti uspešno je uverila druge u veru svoju. Ona se kinðuri svim i svaèim, a bezlièna je. Prokletstvo je što na njoj ðinðule blede i lepota išèezava, ili se krije u kukavièkoj sakrivenosti.

Ona je zatoèila duh koji je možda nekad imala, a sve se manje veruje da ga je i imala jer duh zahteva obnavljanje, èime se ona ne bavi. Ona obnavlja krpice. Ona ne ume da se izražava. Govor joj je opskuran i lažno zvanièan. Sleng joj je zamro jer ona ne trpi vulgarnosti pošto je pedantno uètiva i samo ponavlja neinteligentne urlike ulice: ekstra, isfur, ufur, nafur... Ona ne shvata bitnost ulica, bulevara, trgova, zato i ne ispisuje grafite, a retke dobre ne zameæuje. Majstor je neizjašnjavanja, i ignoriše tminu oko sebe. Ona ne vidi tamu. Vidi svoju impozantnu doteranost, a ne poseduje ogledalo. Njoj sve sjaji kako živi u uverenju da ona sjaji jer sijaju njeni napadni biseri. Ne osvræe se na primedbe, prièe o teškom životu, probleme. Njoj je dobro. Doterala se i živi svoju doteranost. Ona je lažna dama Banja Luka.

Grad bez knjižara. Grad bez protesta. Grad najmirnijih studenata. Grad divnih aleja koje su nebo bezdogaðajnim ploènicima. Grad koji mrzi svoje došljake jer je naèuo da gradovi mrze došljake. Grad koji ne zna ko u njemu nije došljak. Grad sa pozorištem koje se poseæuje samo zbog predstave o sebi kao uljudnoj osobi. Grad bez sporta. Grad lep.

Vijuga zelena, brza reka i niko ne mari za tu jedinu autentiènost. Uz nju, hrpa nesreænog kamenja urušava se, gubeæi se u zaboravu, a preko puta starine uglancana, nova crkva prkosi prohujalom kamenju poruèujuæi mu: Moja je zadnja! Lažna dama Banjaluka je mnogo grešna i mora kupiti indulgencije, izgraditi mi hram i mnoštvo drugih crkava, a ti, tvrðavo davnina, ne pružas utehu, ne brišeš grehove i zato propadaš. Srednji vek ovde vaskrsava. Ono što zvaše mrakom obelodanilo se u savremenosti i dreèe reflektori crkve odluèujuæi ko je ispravan, a ko nije. I to znam samo ja, crkva, vladarka lopovskog života i još lopovskije smrti.

Lažna dama Banjaluka aminuje milujuæi crnu mantiju, ruši Kastel, gradi nove crkve, te kome ovo smeta uputiæe mu se mirni pogled uzvišenih crkvenjaka, a mirnoæom poruèuju koliko se malo boje. Najmanje se plaše èesto spominjanog Boga.

Lažna dama Banjaluka je grad samozadovoljan i bahato samouveren u pogrešnom, nesiguran u ispravnom.

Tih grad, tj. odjekuju dozvoljeni zvukovi prepodobnog pravoslavlja dok miruju minareti, a sramežljivo se èuje katolièanstvo. Grad slasnih æevapa. Grad zaista lep, ali to je ona prazna lepota lepuškaste devojke vrlo nesigurne u svoju dojmljivu lepotu. Ne zna kakvo oblièje nosi fino oblikovana jer iznutra ne nosi ništa, a ne vidi sebe i ne zna da se pogleda, da uvidi šta nosi i kako to da nosi. Banjaluka je jedna od onih neostvarenih lepotica lepote kojoj nedostaje nepoznati faktor kog imenovati niko ne zna. Lepa je putniku prolazniku u èasku prolaska i taj utisak traje koliko i èasak. Kažu da posetilac gradova u mraku spuštenih trepavica ljubomorno èuva prizore nezaboravnih gradova. U tom mraku lepotica nesvesne lepote sigurno nije.

Štikla štiklu stiže, èuje se extra sa svih strana. Ona misli da živi. Ona ne zna da umire.

Sigurnim hodom bezzavièajca hodim njenim alejama i bezdogaðajnim ploènicima živeæi vlastite doživljaje. Pomeram joj šešir i stavljam šminku kako bi joj dodao osobenost, ali uglavnom ne uspevam jer na njoj je sve jednobojna mrlja umesto jarka šminka. Loš seks vodimo Banjaluka i ja. Smeta joj što joj na uvo šapuæem da umire u zidinama svojih crkava i ruševinama svoje jedine tvrðave, što prièam protiv nje, kako ona umišlja, mada prièe se ne prièaju da bi se ugurale u za ili protiv stranu. Ako ja i prièam protiv nje, ponovo prièam o njoj, a ona uporno æuti o sebi. Dakle, ja verujem više u nju od nje same. Sva sreæa pa ja mogu bez njenih dogaðaja i dovoljni su mi moji doživljaji.

Kakav seks vi vodite sa lažnom damom Banjalukom? Mene pokatkad prezrivo izgura iz postelje gadeæi se zbog sumnje da sam prosti došljak. Objašnjavam joj da mi ne smeta da me naziva došljakom, ali da ja nisam niotkud došao i nemam geografsko ishodište jer u takvo ishodište ne verujem. Ne verujem u rodnu grudu. Bezzavièajan sam. Zakleti apatrid. Kakve gluposti, misli lažna dama. Došljak i taèka. Obožava da sudi, a još više da presuðuje lažna dama. Banjaluka sa lakoæom donosi teške osude drugaèijima i potom odlazi mirno na spavanje ušuškana u svilenu posteljinu maženu toplim crkvenim zvukovima. Kad spava, ne sanja. Bezlièni gradovi ne sanjaju, zato im je java, satkana od sanjanog i nesanjanog, bezlièna.



Arhiva BUKE

13-08-2011 at 13:19 | Ukljuèi u odgovor
Dajdza
Nivo: Forumski doajen
Nista posebno ali opet kako za
Registriran(a): 05-07-2011
Lokacija: USA
Odgovori: 1588
IP: Maskiran


View Profile Send Email to User Send Private Mesage to User
icon Re: Izvodi iz stampe
Bez chatanja molim

citat:

Jeleè: "Boris Tadiæ i Ivo Josipoviæ destabilizuju Bosnu i Hercegovinu"

Andrej Nikolaidis je u svojoj najnovijoj kolumni, objavljenoj na jednom portalu, izrekao nekoliko sjajnih misli koje zaslužuju da ih se stalno ima na umu: "Ja znam da fini, liberalni i tolerantni regionalni intelektualci o politici Borisa Tadiæa trebaju govoriti u komplimentima. To je em u duhu pomirenja, em u duhu nove saradnje, em u duhu evropskih integracija. Promovisati - šta promovisati, slijediti - politiku samoproglašenog regionalnog lidera u duhu je vremena. Problem je, u najkraæem, u tome što je Boris Tadiæ regionalni lider samo u jednoj stvari - u destabilizaciji regiona". U daljnjem tekstu Nikolaidis svoje stavove argumentovano obrazlaže analizujuæi Tadiæevu politiku prema Crnoj Gori i Kosovu. Vrlo je zanimljiva, na primjer, Tadiæeva interpretacija zadnje krize na sjeveru Kosova gdje smo svjedoèili reprizi veæ viðene balvan-revolucije u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, a predsjednik Srbije sugeriše moguænost da u tim dogaðajima i u paljenju graniènih prijelaza svoje prste imaju i ubaèeni albanski provokatori koji su, po toj logici, valjda rezali balvane i postavljali ih na ceste zagrljeni sa lokalnim Srbima. No ostavimo po strani dogaðaje na Kosovu, i ono što Tadiæeva politika, ujedinjena sa Srpskom pravoslavnom crkvom, poduzima na destabilizaciji Crne Gore i osvrnimo se na posljedice takve politike u Bosni i Hercegovini, jedinoj zemlji u kojoj je, nažalost, u velikoj mjeri uspio velikosrpski projekat. Boris Tadiæ prema našoj zemlji vodi politiku zacrtanu drugim Memorandum SANU-a koji je kreirao njegov otac akademik Ljubomir Tadiæ skupa sa kuænim im prijateljem Dobrišom Æosiæem. Za bolje shvaæanje ukupne srpske politike svakako vrijedi proèitati knjige renomiranih srpskih historièarki Latinke Peroviæ, Olge Popoviæ Obradoviæ i Dubravke Stojanoviæ koje temeljito seciraju službenu politiku Srbije prema susjedima. Nakon toga æe svako onaj ko još uvijek gaji bilo kakve iluzije o konstruktivnoj politici Borisa Tadiæa ostati poprilièno razoèaran. Tu svakako treba pridodati i nekoliko beogradskih intelektualaca poput Srðe Popoviæa, Sonje Biserko i inaèe èitave ekipe okupljene oko Lukoviæeva sjajnog portala e-novine koji je Tadiæevoj vlasti postao nepodnošljiv trn u oku pa èini sve da ga ugasi. Sonja Biserko, predsjednica HHO-a Srbije, zajedno sa kolegama iz Crne Gore, Bosne i Hercegovine i Hrvatske, na nedavnom je sastanku u Mostaru ustvrdila kako Tadiæeva Srbija želi u miru ostvariti Miloševiæeve ratne ciljeve. Tadiæ to doduše radi na znatno uglaðeniji i zapadnom uhu i "nezavisnim intelektualcima" prihvatljiviji naèin od Miloševiæa: tako on javno govori da podržava integritet Bosne i Hercegovine, a u stvari srpska politièka i intelektualna elita preko Milorada Dodika èini sve da destabilizuje ovu zemlju i drži je u stanju konstantne napetosti. I dok se destruktivnoj politici Borisa Tadiæa u provoðenju velikosrpskog i memorandumskog projekta u regiji ne treba previše išèuðavati – jer Tadiæeva Srbija nije doživjela nikakvu katarzu niti je prihvatila odgovornost za ratove u Sloveniji, Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Kosovu – aktivnost hrvatskog predsjednika Ive Josipoviæa u sekundiranju politici Borisa Tadiæa u regiji u najmanju je ruku zabrinjavajuæa. Umjesto lobiranja po svijetu i posjeta meðunarodnim institucijama po Washingtonu, Briselu, Moskvi, Pekingu, itd., u svrhu promovisanja interesa zemlje na èijem je èelu, skoro se sva "meðunarodna" politika Ive Josipoviæa svela na dosad nebrojene susrete sa prijateljem Borisom Tadiæem koji je zbog tog prijateljstva sa hrvatskim predsjednikom "vrlo skromno" ustvrdio kako njih dvojica svojom politikom idu deset godina ispred drugih u regiji. Da nije tužna, ovakva bi samohvalna izjava bila više nego smiješna. U posljednjem intervjuu za "Magazin" Jutarnjeg lista na izrièito pitanje novinara o tomu kako Bosna i Hercegovina može napredovati ako na èelu jednog entiteta ima èovjeka koji je konstantno iz dana u dan negira i ponižava, Josipoviæ pilatovski izbjegava odgovoriti i niže par pustih fraza koje nemaju nikakve veze sa postavljenim pitanjem. Nakon nekih argumentovanih javnih upozorenja na pogubne rezultate Josipoviæeva odnosa prema Miloradu Dodiku (vjerovatno po savjetu zajednièkog im prijatelja Tadiæa), Josipoviæ je u intervjuu Nacionalu ustvrdio kako æe on takvom svojom politikom vratiti Hrvate u Posavinu, a više puta je ponavljao i reèenicu kako je Milorad Dodik ispunio sve što je obeæao, ne objasnivši javnosti nikada o kakvim se to obeæanjima radi. No zato je Dodik u meðuvremenu, nakon tih susreta u kojima je navodno bilo rijeèi o poboljšanju situacije za Hrvate u RS-u, donio zakon u kojem se u miru dovršava proces etnièkog èišæenja nad Hrvatima (i Bošnjacima) u tzv. Republici Srpskoj. Radi se o zakonu o katastru koji je nedavno, uz opštu šutnju domaæih i meðunarodnih instanci pa i same Katolièke crkve u Bosni i Hercegovini, usvojila skupština tog entiteta. Protestvovali su jedino bošnjaèki zastupnici u skupštini RS-a. Prema tom æe zakonu, ionako poniženi, pobijeni i istjerani Hrvati (i Bošnjaci) iz Posavine i tzv. RS-a, koji se nisu uspjeli vratiti i obnoviti svoje domove, morati plaæati porez na svoja zgarišta, zarasle njive i po nekoliko puta veæ posjeèene šume. Ukoliko to ne uèine, biæe im oduzeta imovina, njive, šume i pašnjaci, i to sve po zakonu!!!! Nema tu sad Ive Josipoviæa da protestvuje protiv takvog zakona (od dva HDZ-a kao satelitâ SNSD-a to se ni ne može oèekivati) i da upita "èovjeka koji je ispunio sve što je obeæao" kako je moguæe danas donijeti jedan takav zakon koji krši sve moguæe principe moralnosti i pravednosti. Dakle, Dodikova paradržava ne samo da nema u planu obnoviti kuæe koje je sama porušila (Republika Hrvatska je obnovila porušene kuæe srpskim povratnicima), nego želi dodatnim odredbama oduzeti i preostala imanja i nekretnine onima koji se nisu vratili, a nisu u stanju plaæati taj nametnuti porez. Iza toga zakona stoji dijabolièan plan dovršetka etnièkog èišæenja nesrpskog stanovništva u RS-u, jer Dodiku i njegovim sljedbenicima itekako smeta èinjenica što veæina zemlje u Posavini i dalje katastarski pripada Hrvatima jer je oni, na svu sreæu, još nisu poèeli masovno prodavati, osim u sporadiènim sluèajevima i ja ih ovim putem pozivam da to nikada ne urade, a crkvene i politièke prvake u Bosni i Hercegovini da zajednièki dignu glas protiv ove u nebo vapijuæe nepravde. Dodik želi one koji se još nisu vratili i obnovili svoja imanja, a nemaju sredstava za plaæanje poreza na porušenu imovinu, potaknuti da prodaju sve što imaju, jer æe ionako, ukoliko ne plate porez, ostati bez svojih šuma, oranica i okuænica koje su njihovi preci, uz tešku muku i odricanja, stjecali i obraðivali vijekovima. I to je taj – po Èoviæevu i Ljubiæevu mišljenju – najvjerniji branitelj interesa Hrvata u BiH koji skupa s njima "hrabro" stoji na "zadnjoj crti obrane hrvatstva". O više nego tragiènoj sudbini posavskih, krajiških i kotovaroških Hrvata u hrvatskim medijima s obje strane granice vlada skoro potpuna šutnja, no zato su emisije HRT-a i vodeæih hrvatskih tiskanih medija puni Dragana Èoviæa i Bože Ljubiæa, te dvojice-trojice njihovih odavno istrošenih trabanata iz Hercegovine sa zagrebaèkim adresama, koji vrte uvijek istu prièu o navodno neizdrživoj potlaèenosti Hrvata u Federaciji Bosne i Hercegovine. Nikoga ne briga što je stvarnost na terenu sasvim drugaèija, što su Hrvati u tzv. RS-u, za razliku od Federacije, i fizièki i gospodarski i institucionalno potpuno eliminisani. Sad je, naime, u hrvatskim medijima sa obje strane Save trend izvrtanja stvarnosti prema kojoj Hrvatima u RS-u manje-više cvjetaju ruže, dok je Federacija za njih prava tamnica u kojoj im se gaze sva ljudska i graðanska prava. Nikoga oèito ne zanima istina, važan je spin i obnovljeno savezništvo na relaciji Mostar – Banja Luka u rušenju institucija ove zemlje. Hrvatska politika u Zagrebu, na èelu s Ivom Josipoviæem se umjesto službenih i snažnih protesta protiv ovakve otimaèine imovine posavskih, krajiških i kotorvaroških Hrvata, bavila se i bavi time ko je legalan a ko nelegalan hrvatski predstavnik u aktualnoj vlasti u Federaciji BiH. Tako se hrvatski predsjednik može po nekoliko puta sastajati sa Dodikom i primati nagradu njegovih Nezavisnih novina za "liènost godine", ali zato, "ne može" naæi vremena za susret sa predsjednikom Federacije Živkom Budimirom, jer ovaj nije po Dodikovu i Èoviæevu kriteriju (oèito i Josipoviæevu) "legalno" izabrani Hrvat u vlasti. Nema iz hrvatske politike spomena o tomu da je iz Bosanske Posavine i RS-a istjerano i pobijeno kudikamo više ljudi nego iz èitave bivše tzv. Republike Srpske Krajine u Hrvatskoj. Sudbina izbjeglih Srba iz Hrvatske je dignuta na najviši meðunarodni nivo, o njoj se govori i u relevantnim svjetskim institucijama, a sudbina postradalih Posavljaka i Hrvata u RS-u se gura pod tepih i nju nije uputno spominjati. Tužnu i tragiènu prièu o Posavini nije ni danas, kao ni '92 kada je izdana i predana agresoru, dobro potezati i podsjeæati na nju, jer još jedino ona može malo zaškripati u "milozvuènom suglasju" srpskih i "legalnih i legitimnih" hrvatskih stranaka u uništavanju ove zemlje. Sve se èešæe i od samih Hrvata iz južnog dijela naše zemlje èuju ljutiti prigovori kako su "Posavljaci više dosadni sa prièom o Posavini jer nam to ruši jedinstvo sa Srbima". Kad se podvuèe crta, svesam uvjereniji da su Tadiæeva i Josipoviæeva politika vrlo pogubne za buduænost Bosne i Hercegovine (Tadiæeva doduše znatno više). No srbijanski predsjednik je bio barem u jednom u pravu kad je pohvalio sebe i Josipoviæa: oni su zaista deset godina ispred drugih, samo æe od tog njihova "vizionarstva" i "liderstva" Bosnu i Hercegovinu, nažalost, još godinama boljeti glava. fra. Petar Jeleè BH DANI Izvor vijesti: http://www.24sata.info/kolumne/fatamorgana/70001-Jelec-Boris-Tadic-Ivo-Josipovic-destabilizuju-Bosnu-Hercegovinu.html#ixzz1V9MpSoLZ




[Edited by Dajdza on 16-08-2011 at 00:20 GMT]
16-08-2011 at 00:18 | Ukljuèi u odgovor
Dajdza
Nivo: Forumski doajen
Nista posebno ali opet kako za
Registriran(a): 05-07-2011
Lokacija: USA
Odgovori: 1588
IP: Maskiran


View Profile Send Email to User Send Private Mesage to User
icon Re: Izvodi iz stampe
Bez chatanja molim

Eto i to se desava
Nema razumijevanja, nadvladala tradicija. Za neke sigurno cin za osudu, za druge opet cin za pohvalu. Ja osudjujem ovaj cin. Ako je i od koga trebala imati razumijevanje, onda su to njeni roditelji.

citat:

NAKON ŠTO JE RODILA BLIZANCE HICEM U GLAVU UBIO JE OTAC
Autor: B.net

Jedan je Jordanac optužen za ubojstvo iz èasti svoje 24-godišnje kæeri koja je rodila blizance èetiri godine nakon što je izgubila muža, doznaje se od sudskog izvora. Osumnjièeni je optužen za ubojstvo s predumišljajem i ilegalno nošenje oružja nakon što je u rodilištu ubio kæer koja je netom rodila blizance, prenosi AFP. On se predao policiji i rekao da nije znao da mu je kæi trudna, a kada je doznao da je rodila, otišao je u bolnicu i ubio je hicem u glavu. Ona je prije èetiri godine ostala udovica, a u meðuvremenu nije stupila u novi brak. Ubojice u Jordanu dobivaju smrtne kazne, ali sudovi su èesto blagi kada je rijeè o zloèinima zbog zaštite obiteljske èasti. Svake godine u Jordanu iz tog razloga bude ubijeno izmeðu 15 i 20 žena, javlja HRT.



[Edited by Dajdza on 06-09-2011 at 01:13 GMT]
06-09-2011 at 01:11 | Ukljuèi u odgovor
Dajdza
Nivo: Forumski doajen
Nista posebno ali opet kako za
Registriran(a): 05-07-2011
Lokacija: USA
Odgovori: 1588
IP: Maskiran


View Profile Send Email to User Send Private Mesage to User
icon Re: Izvodi iz stampe
Bez chatanja molim

SAD platio previsoku cijenu Bushevih ratova


Joseph E. Stiglitz, prof. dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju

Poveæana potrošnja na obranu, uz Busheve porezne rezove, kljuèni je razlog zašto je Amerika s položaja fiskalnog viška u iznosu od 2% BDP-a pala na današnji opasni deficit

Teroristièki napadi al-Qa'ide izvršeni 11. rujna 2001. godine imali su namjeru nauditi Sjedinjenim Amerièkim Državama, što im je i pošlo za rukom, ali na naèine koje Osama bin Laden vjerojatno nije mogao ni zamisliti. Odgovor bivšeg predsjednika Georgea W. Buha na te napade doveo je u pitanje temeljna amerièka naèela, poljuljao njezino gospodarstvo i oslabio stanje sigurnosti u zemlji. Napad na Afganistan koji je uslijedio nakon spomenutih teroristièkih napada bio je samorazumljiv, no kasnija invazija Iraka bila je potpuno nepovezana s al-Qa'idom, koliko se god Bush trudio uspostaviti poveznicu izmeðu njih. Taj umjetni rat ubrzo je postao vrlo skup (stajao je mnogo više od 60 milijardi dolara, koliko se tvrdilo da æe koštati na samom poèetku), s obzirom da se nepojmljiva nesposobnost spojila s neiskrenim i krivim predstavljanjima svega vezanog uz nj.

Krivo financiranje
Kad sam s Lindom Bilmes prije tri godine pokušao izraèunati koliko je taj rat stajao, konzervativne procjene kretale su se izmeðu tri i pet bilijuna dolara. Otad se nagomilalo još troškova. Kako gotovo 50 posto vojnika koji su se vratili ima pravo potraživati odreðenu razinu isplate invalidnine, a dosad je u veteranskim zdravstvenim ustanovama lijeèeno njih preko 600 tisuæa, sada procjenjujemo da æe buduæe isplate invalidnine i zdravstveni troškovi ukupno iznositi izmeðu 600 i 900 milijardi dolara. No, društveni troškovi, koji se odražavaju u broju samoubojstava meðu veteranima (koji je posljednjih godina porastao za 18 posto), kao i raspadu brojnih obitelji, uopæe se ne mogu izraèunati. Èak i da Bushu oprostimo što je poveo Ameriku, kao i veæi dio ostatka svijeta, u rat iz krivih razloga, te što je namjerno krivo predstavio troškove tog pothvata, nema isprike za naèin na koji ga je odabrao financirati. Ovo je bio prvi rat u povijesti koji je u cjelosti financiran na kredit. Kad je Amerika krenula u rat, deficit je veæ vrtoglavo rastao zbog poreznih olakšica uvedenih 2001. godine, ali je Bush svejedno odluèio provesti još jedan krug poreznih olakšica za bogate. Danas je Amerika usredotoèena na nezaposlenost i deficit. Korijeni obje te prijetnje amerièkoj buduænosti mogu se, i to ne u maloj mjeri, naæi u ratovima u Afganistanu i Iraku. Poveæana potrošnja na obranu, uz Bushove porezne rezove, kljuèni je razlog zašto je Amerika s položaja fiskalnog viška u iznosu od 2% BDP-a u trenutku kad je Bush izabran na vlast pala na današnji opasni deficit i dovela se u poziciju dužnika. Izravna vladina potrošnja do ovog trena na navedene ratove ukupno iznosi ugrubo dva bilijuna dolara, što znaèi 17 tisuæa dolara po kuæanstvu, a još trebaju doæi neki raèuni koji æe taj iznos poveæati za više od 50 posto. Nadalje, kako smo suautorica Bilmes i ja ustvrdili u knjizi Rat od tri bilijuna dolara, ti su ratovi znatno pridonijeli amerièkoj makroekonomskoj slabosti, što je pogoršalo stanje s deficitom i dužnièko optereæenje.

Izgubljen moralni autoritet
Tada su, kao i danas, trzavice na Bliskom Istoku uzrokovale višu cijenu nafte, što je Amerikance primoralo da troše više novca na uvoz nafte kojega su u suprotnom sluèaju mogli potrošiti na kupnju dobara proizvedenih u SAD-u. Ali onda je amerièki FED (Savezne rezerve) prikrio te slabosti stvaranjem mjehuriæa na tržištu nekretninama, što je dovelo do naglog procvata potrošnje. Sjedinjenim Amerièkim Državama trebat æe godine da se oporave od pretjerane zaduženosti i viška nekretnina koji su iz toga proizašli. Ironija leži u èinjenici da su sporni ratovi naškodili amerièkom (i svjetskom) stanju sigurnosti, ponovno na naèin koji Bin Laden nije mogao ni zamisliti. Nepopularni rat u bilo kakvim bi se uvjetima susreo s otežanim novaèenjem u vojsku. No, kako je Bush pokušao zavarati Ameriku glede troškova tog rata, on postrojbama nije osiguravao dovoljno sredstava, te im je odbijao èak i novac za osnovne troškove, primjerice blindirana vozila koja su bila potrebna za oèuvanje života Amerikanaca ili primjerenu zdravstvenu skrb za veterane koji su se vratili kuæi. Nedavno je amerièki sud presudio kako su prava veterana prekršena. (Zaèudo, Obamina administracija sada tvrdi kako bi se trebalo ogranièiti pravo veterana na sudske žalbe!) Vojna prerastegnutost dovela je, što se moglo i predvidjeti, do nervoze glede uporabe vojne moæi, a èinjenica da drugi to znaju takoðer prijeti oslabjeti amerièku sigurnost. Meðutim, prava snaga Amerike nije ni njezina vojna, ni ekonomska moæ, veæ njezina "meka moæ", njen moralni autoritet. A i to je oslabljeno: naime, s obzirom da su Sjedinjene Amerièke Države prekršile osnovna ljudska prava kao što je habeas corpus i muèile zatvorenike, dovedena je u pitanje njezina dugogodišnja predanost poštivanju meðunarodnih zakona.

Žrtve u Iraku
Sjedinjene Amerièke Države i saveznici bili su svjesni kako dugoroèna pobjeda u Afganistanu i Iraku podrazumijeva pridobivanje srca i umova na svoju stranu. No, pogreške u prvih nekoliko godina tih ratova samo su zakomplicirale ionako složenu bitku. Kolateralna šteta ratova bila je golema: prema odreðenim raèunicama, izravno ili neizravno u tom ratu poginulo je preko milijun Iraèana. Prema nekim studijama, u posljednjih deset godina u Afganistanu i Iraku nasilnom smræu umrlo je najmanje 137 tisuæa civila, dok samo meðu Iraèanima ima 1,8 milijuna izbjeglica i 1,7 milijuna raseljenih unutar same države. No, nisu sve posljedice bile katastrofalne. Deficiti kojima su amerièki dužnièki ratovi tako snažno doprinijeli sada su primorali Sjedinjene Amerièke Države da se konaèno suoèe sa stvarnošæu proraèunskog stezanja. Dvadeset godina nakon kraja hladnog rata, amerièka vojna potrošnja još uvijek iznosi koliko i ukupna vojna potrošnja ostatka svijeta. Dio poveæane potrošnje otišao je na skupe ratove u Iraku i Afganistanu te na obuhvatniji globalni rat protiv terorizma, ali uglavnom je novac potraæen na oružje koje ne radi u borbi protiv neprijatelja koji ne postoje. Sada æe se ta sredstva bar u nešto preusmjeriti, pa æe SAD vjerojatno dobiti više sigurnosti po nižoj cijeni. Iako al-Qa'ida nije poražena, njezina prijetnja doima se mnogo slabijom nego u danima koji su uslijedili nakon teroristièkih napada 11. rujna 2001. godine. Meðutim, cijena koju su platile Sjedinjene Amerièke Države i mnogi drugi da bi se došlo do ove toèke, bila je golema i uglavnom se mogla izbjeæi. Ta æe nas baština još dugo pratiti. Isplati se promisliti prije kretanja u akciju.

© Project Syndicate, 2011.

Joseph E. Stiglitz, profesor je na sveuèilištu Columbia i dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju



[Edited by Dajdza on 08-09-2011 at 04:50 GMT]

08-09-2011 at 04:48 | Ukljuèi u odgovor
soraya
Nivo: Forumski doajen

Registriran(a): 01-03-2009
Lokacija: Tuzla
Odgovori: 30666
IP: Maskiran


View Profile Send Email to User Send Private Mesage to User
icon Re: Izvodi iz stampe
Bez chatanja molim

Pošto je tema o vjeronauci za djecu zakljuèana,onda æu ovde...tema je vrlo aktuelna u našem real life....


Bog u školskim klupama

Heroj, a ne zloèinac?

Piše: Samir Šestan

Nema razlike izmeðu politièara koji dopuštaju nekontrolisano vršljanje vjerskih zajednica po školama i seljana Gluhe Bukovice, koji su, braneæi hodžu pedofila od „islamofobiènih medija“ i pravne države, vlastitu djecu nastavili da mu izruèuju na „vjersku naobrazbu“. Pritom ih još tjerajuæi da izjavljuju da oni vole svog hodžu.

„Niko ne može više voliti djecu od nas“, izjavio je, svojevremeno, Reis Ceriæ, u kampanji zaštite hodže-pedofila, iz gluhe, slijepe i nijeme bosanske vukojebine. Kardinal Puljiæ se s tim, æutke, klimajuæi, složio, svjestan da mu vlastita planetarna organizacija kao dokaz uvijek može ponuditi spiskove hiljada maloljetnih konzumenata njene „ljubavi“. A Vladika Kaèavenda je, milujuæi šipku u striptiz baru svog dvora, samo dodao: „Ni decu, ni omladinu!“ Pa su onda, složno, krenuli prema školama i obdaništima.

PARENTAL ADVISORY ili „IPAK SE NE OKREÆE!“

U razgovoru o vjeronauci u školama i obdaništima gotovo redovno se zanemaruje suština. Prièa, i kad je ima, svodi se na, za kritièare teološke ofanzive na obrazovni sistem, optereæene optužbama za militantni ateizam, koliko-toliko sigurni kolosjek ponavljanja mantre o odvajanju religije od države kao Zapadnom civilizacijskom dostignuæu, ne dirajuæi u sadržaj religijskih uèenja, koji se, faktièki, tretira kao „lièna stvar“ organizacija i pojedinaca koji ih tretiraju kao dogmu.

No, poenta je da se radi o tekstovima i praksi koji, u najmanju ruku, zahtijevaju zabranu omoguæavanja njihove konzumacije maloljetnim osobama ili bar oznaku „neophodna roditeljska pažnja“, te, ozbiljnu intervenciju države, u cilju zaštite ustavnog poretka, odnosno svojih graðana (pogotovo maloljetnih) i njihovih prava.

Pedofilija. Poligamija. Govor mržnje. Zastrašivanje. Poticanje na nasilje. Incest. Uvrede na nacionalnoj i vjerskoj osnovi. Glorifikacija monstruoznih zloèina. Ekstremni muški šovinizam. Patrijarhalni fašizam. Kriminalizacija slobode misli. Segregacija. Nepoštovanje ljudskih prava, do odricanja prava na slobodu i život drugim i drugaèijim. Zagovaranje totalitarnih društvenih sistema. Sve su to integralni elementi vjerskih knjiga i praksi razlièitih vjerskih zajednica, od kojih je veæina navedenih karakteristièna i za sve tri ovdašnje s najmasovnijim èlanstvom. I sve su to zakonom kažnjiva (ne)djela.

Kao što je i navoðenje ljudi na zloèin. Ili prevara. Da o permanentnom, hiljadugodišnjem, sukobu s naukom i umjetnošæu, u kom su organizovane religije zvjerski muèile i ubijale nevine ljude, u cilju saèuvanja svoje ekskluzivne pozicije na ovom(!) svijetu, ne govorimo (Papa Ratzinger i danas opravdava zloèine inkvizicije i tvrdi da je "crkveni proces protiv Galileja bio opravdan i pošten”, a nijedan islamski èelnik, ukljuèujuæi i Reisa Ceriæa, ne dovodi u pitanje pozive na ubijanje „islamofobiènih“ književnika, karikaturista, filmadžija,... – podsjetimo, Salman Rushdie je još živ, zahvaljujuæi jakom osiguranju britanske Vlade, ali su prevodioci njegovog romana u Japanu i Italiji ubijeni, norveški izdavaè je jedva izvukao živu glavu u atentatu 1993. godine, a u pokušaju ubojstva turskog izdavaèa ubijeno je 37 ljudi.).

Neovisno od toga, nasuprot zdravom razumu (èija je vrijednost na lokalnim tržištima, suprotno kapitalistièkoj logici, direktno proporcionalna kolièini – dakle, vrlo mala), religija se, postkomunistièkim prostorom, zahvaljujuæi simbiotskoj vezi s politikom (pogotovo u sredinama u kojima je ona svedena na nacional-šovinistièko bjesnilo, ksenofobiju i segregaciju), širi nekontrolisano. Uvodi se u škole, pa èak i u predškolske ustanove. S jasnom namjerom da se jedinki ne omoguæi pravo izbora. Nego da joj se mozak ispere u najranijem stadijumu i religija pretvori u roðenjem definisanu kategoriju. Sve u cilju stvaranja monolitnih fašisoidnih kleronacionalistièkih blokova. Ili (u varijanti društva na sedativima) obezbjeðivanja „zdravih“ temelja za bolest u (skoroj) buduænosti.
PUŠENJE ŠTETI ZDRAVLJU ili ŠTA ZNA DIJETE ŠTA JE ZAKLAT ÈOVJEKA S OSMIJEHOM

Totalitarni mentalni okvir, pritom, zloupotrebljava koncept ljudskih prava, i najznaèajniju prednost Zapadne civilizacije pretvara u oružje protiv nje same. Pod slobodom vjeroispovjesti prodajuæi èisto nasilje, a pod ljudskim pravom jedinke, njeno utapanje u borgovski kolektiv i mazohistièko pristajanje na samoponižavanje. Ljudsko pravo, u ovoj poremeæenoj igri, postaje pravo na odbacivanje svojih ljudskih prava, u istorijskom smjenjivanju jedne brutalne indoktrinacije drugom.

No, dok se to može tolerisati kad se radi o odraslim ljudima, stavljajuæi takve vrste odluka u ravan sa uzimanjem narkotika (od nikotina, preko alkohola i ozbiljnijih droga, do pušenja nacionalistièke kurèine svom voði) ili praktikovanjem seksualnih perverzija (šta god ko pod tim podrazumijevao, a na ovim prostorima su svakako najrašireniji sadomazohistièki bliski kontakti ludih i zbunjenih), drogiranje maloljetnih osoba i seksualno opštenje s djecom, su zloèini.

Kad si punoljetan, sa svojim životom (bar hipotetièki ili po nekoj liberalnoj filozofiji), možeš da radiš šta hoæeš, sve dok ne ugrožavaš druge, ali kad si dijete, država ti je dužna garantovati zaštitu.

Od svih, pa i religioznih sadista, kao što je naprimjer onaj u Hrvatskoj što, u okviru religijske nastave, djeci pušta Gibsonovu Pasiju, sa odvratnim realistiènim scenama muèenja (da sad zanemarimo antisemitsku dimenziju filma), od kojih pozli i odraslim ljudima. Ili od sofisticiranog psihološkog nasilja vjerouèiteljica koje ovih dana, na poèetku školske godine, naglas prozivaju uèenike koji su se izjasnili da neæe na vjeronauku, „da vide da li su se predomislili“ (one druge, naravno, ne pitaju). Od kreatora zloèinaèke politike „dvije škole pod jednim krovom“, koji djecu razlièitih nacionalnosti i vjeroispovijesti razdvajaju preziðivanjem školskih hodnika. Od onih koji po školama zakucavaju vjerske simbole, u uobièajenoj ovdašnjoj igri zapišavanja teritorija, a onda vrište o svojoj ugroženosti kad ih neko pokuša skinuti. IIi od ludaka koji prave, štampaju i djeci prodaju ili poklanjaju slikovnice u kojima se otac, koga bi se zbog sliènog pokušaja danas promptno & doživotno strpalo iza rešetaka ustanove za teške psihijatrijske sluèajeve, sprema da, „primivši u snu zapovijest od Boga“ zakolje vlastitog sina, nasmiješenim(!) nožem (zamisli tu traumu djeteta, kome se zaštitnièka oèinska figura prikazuje kao potencijalni ludak i koljaè, a oružje kojim se kolje, kao vesela igraèka). I, kao, sve je super, jer je „dobri Bog“ oca u zadnji trenutak sprijeèio da zakolje sina, i rekao mu da, umjesto njega, veselim handžarom, pokolje isto tako vesele ovèice koje skakuæu naokolo(). Zaštitu od onih koji, djeci (i infantilnim punoljetnicima), potrebu vjerovanja u Boga, utjeruju prièama o tome kako Bog kažnjava nevjernike: „Dugo nije bilo kiše i sve je osušilo. I životinje su crkavale od žeði. A djeca, u stomacima majki, još neroðena, umirala.“(). Da ponovim – „DJECA, U STOMACIMA MAJKI, JOŠ NEROÐENA, UMIRALA“. Jer im roditelji nisu vjerovali u Alaha! Pa je i njih, neroðene, za kaznu pobio() (Mala digresija – da podjelim s vama nedavno lièno iskustvo – u pokušaju da budem tolerantan, kupih par izvanredno dizajniranih slikovnica vjerskog sadržaja, prijateljevom klincu, i sreæom ih otvorih, netom prije planiranog uruèenja (navedeni detalji su iz njih), i – povratih! A klincu dadoh Diznijevu Atlantidu.) Da o slavljenju praznika, kome je pozadina „ljubav“ koju je Bog ukazao nama, tako što je pobio svu prvoroðenu djecu naših neprijatelja ne govorimo – „Heroj a ne zloèinac“, rekli bi savremenim jezikom obožavalaca masovnih ubica.

SLOVENIJA – MOJA DEŽELA ili BOGA, CIGARE I ALKOHOL, ZABRANJENO PRODAVATI U BLIZINI ŠKOLA
Tu zaštitu, od strane države, u segmentu obrazovanja, na Balkanu, svojim maloljetnim graðanima, i društvu u cjelini, pružaju tek Slovenija (èiji zakon o obrazovanju eksplicitno zabranjuje obavljanje bilo kakvih vjerskih aktivnosti u javnim školama, a što je svojom odlukom, potvrdio i Ustavni sud), Crna Gora i Kosovo (èiji je Parlament, ovih dana, opetovano odbio uvoðenje vjeronauka u školu i ostao pri zabrani isticanja vjerskih simbola u odijevanju u obrazovnim ustanovama, ne obaziruæi se na zapjenjene reisceriæevske reakcije tamošnjih vjerskih ekstremista, frustriranih nemoguænošæu da i oni ovladaju ovim segmentom društva i nagrizu sekularni ustroj iznutra, na njegovom najosjetljivijem dijelu).

U Bosni i Hercegovini, èak i nakon oštrog razlaza Islamske zajednice sa bošnjaèkom nacionalistièkom strankom, sa kojom su èitave devedesete bili u krajnje radikalnom simbiotskom odnosu i dolaska navodnih socijaldemokrata na vlast u dijelu zemlje sa bošnjaèko-muslimanskom veæinom, vlada status quo. Ili: „Ko je jamio, jamio“.

Sraslost nacionalnog, vjerskog i zvjerskog u tvorevini nastaloj na genocidu, i dalje je neupitna, potpuna i u funkciji dovršenja u ratu zapoèetog zloèinaèkog projekta (Vjera se i dalje nastavlja koristiti u svrhu etnièkog èišæenja, provociranja, dizanja tenzija i izazivanja meðuetnièke netrpeljivosti). S druge strane, stidljivi pokušaj SDP-a da, u Kantonu Sarajevo (koji, jeli, obuhvata i glavni grad ove nadasve demokratske i sekularne države) napravi neku promjenu u tom segmentu, i dokine bar kažnjavanje djece koja ne pohaðaju vjeronauk (slabijim prosjekom ocjena), naišao je na zastrašujuæu reakciju lidera Islamske zajednice, koji je, u sumanutom, nekontrolisanom, ostrašæenom govoru, u kome je po ko zna koji put zloupotrijebio žrtve genocida, SDP optužio da „hoæe oni da mi ponovo dajemo svoju djecu bezbožnicima, da ne budu spremna da se brane kad doðe ponovo etnièko èišæenje“(), predsjednicu Helsinškog komiteta za ljudska prava Veru Jovanoviæ, dodikovski-seljaèki-primitivno je ne persirajuæi, oznaèio kao metu: „Ti služiš onima koji mrze islam, koji mrze nas muslimane”, ministru obrazovanja uvrijedio i mrtvog oca, te, zaprijetio èak i masovnim uliènim nasiljem i državnim udarom. I sve to samo zato što je SDP-ov kantonalni ministar obrazovanja, najavio da ocjena iz vjeronauka više neæe ulaziti u prosijek ocjena na kraju godine().

Epilog je poznat – SDP se, umjesto da radikalizira svoj zahtjev i na društvenoj sceni pozicionira kao zaštitnik sekularnog vrijednosnog sistema (te inicira donošenje „slovenaèkog“ zakona o obrazovanju, koji æe religiju udaljiti od javnih obrazovnih ustanova), kukavièki povukao, pred prijetnjama (definitivno, kao i veæina graðana, zateèen njihovim intenzitetom), a onda nam, kao novo „rješenje problema” ponudio uvoðenje “alternativnog predmeta” „Društvo, kultura i religija”, koje æe pohaðati oni koji ne idu na vjeronauku (da sad zanemarimo, najnovije prodavanje magle, s „treæom opcijom“, koja je ustvari ona „opcija“ koja postoji èitavo vrijeme – da jednostavno ne ideš na nastavu, odnosno nemaš izborni predmet).

ZLOÈIN I KAZNA ili AKO NEÆEŠ NA VJERONAUK, ONDA ÆEŠ UÈIT DA BUDEŠ TOLERANTAN
No, kao prvo, problem se ovim ne rješava, nego dovodi do dodatnog apsurda. Koji je, najbolje izrazio, svojevremeni HNS-ov kandidat za ministra obrazovanja Hrvatske, Pero Luèin: „Vjeronauk može biti u školama, treba biti izborni predmet, a za uèenike koji ga ne pohaðaju treba osigurati drugi izborni predmet na kojemu æe uèiti o drugim religijama, što bi pridonijelo i razvijanju tolerancije i multikulturalnosti“. Elem: Vjeronauk mora ostati, a ateisti i ostali koji neæe na vjeronauk nek razvijaju toleranciju i multikulturalnost(). (Ili nek budu neobrazovani, što je najnovije SDP-ovo solomonsko rješenje).

Pomenuti predmet, meðutim, ne može biti alternativa nastavi iz religije, nego je, zapravo, upravo on taj koji bi uèenici trebali da pohaðaju. Svi. A pogotovo(!) oni koji pohaðaju vjeronauku (ako bi taj predmet ostao u nastavi). Uèenicima treba (mada to neæe dobiti, ni ovim predmetom, koji SDP uvodi nabrzinu, ekstremno traljavo, tek da bi prikrio svoj poraz, èime nanosi dodatnu štetu) opšte znanje o religiji, njenom razvoju kroz istoriju, kritièki osvrt na njene zloupotrebe i zloèine poèinjene u njeno ime, njena društvena uloga i mjesto u savremenim državama, problematiziranje njenih zabluda, promašaja, tvrdnji demantovanih naukom, neprihvatljivosti nekih stavova, sa stanovištva savremene civilizacije, temeljene na ljudskim pravima i slobodama jedinke, te, upoznavanje sa osnovama svih religijskih zajednica koje djeluju u ovoj državi. Pa tek onda, ako si stekao potrebno predznanje, možeš iæi i na vjeronauku. (Ili ne iæi na nju - jer, da se razumijemo, ateizam, koji u svom korjenu ima ljenost, neznanje, uticaj porodice ili istorijsku inerciju, a ne svjesnu odluku jedinke temeljenu na znanju i razmišljanju, tek je druga strana gluposti).

Ali, ni tada (ukoliko je nastava organizovana u javnoj školi) ne možeš iæi na èasove predmeta èiji program i predavaèe odreðuje vjerska zajednica. Jer škola ne smije biti ustanova za vršenje ideološke propagande i ispiranja mozga. Niti predavanje “predmeta” koji unutar sebe nosi i krajnje neprihvatljive poruke (od antinauènih, do govora mržnje) može biti povjereno osobama koje ne posjeduju elementarni odmak i kritiènost prema materiji koju predaju, nego je tretiraju kao dogmu. Dodatno, varanje ljudi je krivièno djelo. I država ne bi smjela tolerisati da joj se djecu uèi stvarima u potpunoj suprotnosti sa nauènim istinama, i da se unutar obrazovne ustanove stvara šizofrena situacija.

No, da podsjetimo, svaki put kada se, u javnom prostoru, pojavljivala opcija uvoðenja obaveznog predmeta koji bi prouèavao religiju kao opšti pojam, odnosno kao društveni i kulturni fenomen, sve vjerske zajednice bi se složno obrušile na nju. Jer njih ne interesuje obrazovanje (pogotovo upoznavanje sa razlièitim religijama i kritièki osvrt na njih i njihovu društvenu ulogu ili multikulturalizam i tolerancija). Njih interesuje indoktrinacija i kontrola nad stadom koje smatraju svojim. I jasna granica, koja æe tu kontrolu pojednostavljivat.

POÈELI SMO SE I ŠAMARAT ili ALTERNATIVA NA POGREŠNOM MJESTU
U tom kontekstu, za sva postjugoslovenska društva, indikativno je iskustvo iz Sjeverne Irske, koje u svojoj knjizi „Bog nije velik“ iznosi Christopher Hitchens: „Oni su željeli škole u kojima je glavnu rijeè vodila crkva. I segregaciju stanovništva, kako bi lakše uspostavili kontrolu. I tako su, u ime Boga, novim generacijama školaraca poèeli usaðivati staru mržnju. A to èine i danas.“

Konaèno, umjesto da se alternativa vjeronauku uvodi u javnim školama ona bi trebala biti uvedena u školama pod kontrolom vjerskih zajednica. Dok upad vjeronauke u javni školski sistem jedne sekularne države nema nikakvog opravdanja (i zbog neprimjerenih sadržaja za taj uzrast i zbog ispiranja mozga kao cilja i zbog suprotstavljenosti nauènim istinama, koje je školski sistem obavezan prenijeti djeci i zbog imperativa razdvojenosti religije i države, kao civilizacijskog dostignuæa) dotle je davanje bar alternative djeci kojoj se ispire mozak unutar vjerskih zajednica i kontrola tih paralelnih sistema, obaveza (sekularne) države.

Odluka kosovskog parlamenta, o zabrani primicanja religijskih zajednica školi, nije šamar samo kosovskim teokratama, nego i balkanskim politièarima, u onim zemljama èiji je establišment kapitulirao pred nezaježljivim apetitima, drskošæu i prijetnjama njihovih vjerskih zajednica i predao im vlastitu djecu. Smišljajuæi, pritom, neuvjerljive izgovore i dimne zavjese koje æe prikriti njihovu nemoæ, jad i izostanak namjere da uèine nešto ozbiljno, na protjerivanju virusoidnog uljeza iz sistema i uspostavi zaista sekularne države.

Nema razlike izmeðu politièara koji dopuštaju nekontrolisano vršljanje vjerskih zajednica po školama i seljana Gluhe Bukovice, koji su, braneæi hodžu pedofila od „islamofobiènih medija“ i pravne države, vlastitu djecu nastavili da mu izruèuju na „vjersku naobrazbu“. Pritom ih još tjerajuæi da izjavljuju da oni vole svog hodžu.

http://www.e-novine.com/stav/50632-Heroj-zloinac.html

11-09-2011 at 08:43 | Ukljuèi u odgovor
bdirlija
Nivo: Forumski doajen
http://youtu.be/E4OqAa9pcGQ

Registriran(a): 26-02-2009
Lokacija: Tuzla
Odgovori: 1638
IP: Maskiran


View Profile Send Email to User Send Private Mesage to User
icon Re: Izvodi iz stampe
Bez chatanja molim

Mediji i rat: Kako je “Politika” izveštavala 1992. godine - e-Novine

Džihad, džihad, èet'ri noge



Izdanje dnevnog lista "Politika" od 31. avgusta 1992. godine

Zabrinutost u Atini zbog pogoršanja situacije u Bosni: "DŽIHAD" PODSTIÈE JURIŠE NA SARAJEVO (Atina, 30. avgusta)
Apel Radovana Karadžiæa britnskom premijeru Džonu Mejdžoru da zaustavi muslimansku ofanzivu na Sarajevo, glavna je informacija u grèkim medijima danas.

U popodnevnim listovima se, pored ostalog, pominje da je u Izetbegoviæevoj vojsci sve više muslimana iz sveta koji - kako se istièe - više ne kriju da su došli da bi vodili "džihad" (sveti rat) protiv Srba, pravoslavaca. Pozivajuæi se na pisanje "Sandi tajmsa", "Monda" i nekih drugih listova, navodi se da su ovi ratnici došli u Bosnu preko Hrvatske iz - Alžira, Saudijske Arabije, Pakistana, Sudana i Turske.

U novoj situaciji, u Bosni je sve više muslimanki pod feredžama, pišu grèki listovi, što izaziva zbunjenost u nekim hrvatsko-muslimanskim sredinama, jer se Hrvati protive islamizaciji Bosne.

Danas je, takoðe, dat publicitet rezoluciji Svetskog saveta crkava, na sastanku u Švajcarskoj, u kojem se istièe protivljenje uvoðenju embarga protiv Srbije i Crne Gore, kao veoma jednostranom i nepravednom postupku.

U grèkoj štampim se svakodnevno opširno prati jugoslovenska kriza, sa stalnim nastojanjem da se ukaže da rat mora prestati, ali i da se krivica ne može svaliti na Srbe.

U najtiražnijem grèkom listu "Ta nea" (opozicioni, PASOK) istièe se, pored ostalog: "Meðunarodno javno mnenje je bombardovano medijima, dan za danom, sa porukom da su Srbi oni koji ubijaju, siluju, muèe njihove zarobljenike. Javnost, u apatiji, prihvata prenošenje jugoslovenske drame u toni+ovima crnog i belog, žrtve su uvek Hrvati i Muslimani, i - Srbi su uvek kriva strana. Svako ko gleda televiziju ili èita novine bi zakljuèio da nema stradalih Srba, izbeglica ili žrtava sa druge strane.


Jugoslovenska kriza, stvorena od strane zapadnih diplomatija, dokazala je da su ratni zloèini poèinjeni u srcu Evrope od svih strana. Pokušaj da se prikaže Srbija kao jedina kriva strana je takav da je to uvreda za svetsko javno mnenje. Srbi su "varvari", Hrvati i Muslimani "anðeli" i žrtve. Nemci su, prvenstveno, otvorili ovu krizu, dok su Amerika i Evropa, u globalu, samo "nevini posmatraèi" tragedije.

Sve strane u jugoslovenskoj krizi su krive za poèinjene zloèine - uprkos pokušajima zapadnih medija da okrive samo jednu stranu. Bivši susedi, prijatelji, kolege u fabrikama i kancelarijama, sada se ubijaju, muèe i siluju, dokazujuæi, još jednom, da rat menja ljudska biæa u èudovišta.

Kad se ovak rat završi - nadamo se da æe to biti uskoro - svaka nacionalnost u Jugoslaviji æe se zapitati: šta ih je nateralom da ubijaju njihove komšije i prijatelje, sa kojima su živeli u miru desetinama godina, istièe "Ta nea".

"Katimerini", ugledni konzervativni i nezavisni list, piše: "Pitanje je: šta se dogodilo u Londonu na konferenciji o Jugoslaviji. Na papiru postoji mnogo odluka da se stane nakraj prolivanju krvi. Sve je bilo pažljivo promišljeno: poštovanje granica, povlaèenje naoružanih snaga, oslobaðanje ratnih zarobljenika i predaja teškog naoružanja snagama Ujedinjenih nacija. Ali, kako æe sve ove odluke postati stvarnost?

Od sledeæe nedelje sva humanitarna pomoæ æe biti obezbeðivana sa više trupa i snaga Ujedinjenih nacija iz Zapadnoevropske unije. Borbe se, ipak, nastavljaju.

Ono što se može reæi o londonskoj konferenciji to je da je uspela u dovoðenju tri strane u konfliktu da obeæaju da mogu sesti za pregovaraèki sto za suštinske razgovore sa ciljem da uspostave mir u zaraæenim jugoslovenskim republikama.

Konferencija nije uspela u zaustavljanju konflikta u Bosni. Sada æe strategija da se podeli na sledeæe tri. Prvo: poveæano prisustvo snaga Ujedinjenih nacija u Bosni. Drugo: biæe poveæan pritisak, sa više sankcija, da se zaustavi Srbija u pomaganju srpskih snaga u Bosni. I, treæe: komplikovani problemi bivše Jugoslavije biæe na razmatranju šest grupa sa sedištem u Ženevi. Švajcarski grad je, naravno, daleko od Sarajeva ili Kosova", istièe "Katimerini". (Radislav Æuk)

12-09-2011 at 18:58 | Ukljuèi u odgovor
Abulafija
Nivo: Moderator podforuma

Registriran(a): 02-07-2004
Odgovori: 28828
IP: Maskiran


View Profile Send Email to User Send Private Mesage to User
icon Re: Izvodi iz stampe
Bez chatanja molim

Snovi i lopovi
Otvoreno pismo Momiru Dropcu
Piše: Aleksandar Stankoviæ


Bila su takva vremena, Momire.Ti æeš reæi nepravedna, ja æu reæi ponosna. Ti æeš reæi tužna, ja æu reæi velièanstvena. Možda æeš reæi užasna i tragièna, a ja æu te podsjetiti, Momire, za veæinu nas, za veliku veæinu (a dozvolit æeš Momire da bi ipak trebao uvažiti mišljenje velike veæine) bila su to velièanstvena i neponovljiva vremena. Vremena u kojima smo postali slobodni, u kojima smo se riješili okupacije, stranog biæa u svojem tijelu, vremena žrtve i borbe, ponosa i slave, zajedništva i patnje. I sada se pojavljuješ ti, Momire

Dragi Momire!
Ovih dana pred sjedištem HDZ osvanuli su natpisi 'Jaco, može li Drobac u tvoj stan' i oni su me natjerali da ti napišem ovo pismo. Naoko šaljiva poruka, u stvari je duboko uznemirujuæa i kao takva natjerala me da se zamislim: Što smo mi Momire dužni tebi, a što si ti eto, ostao dužan nama?

Pusti uspomene
S obzirom na kolièinu tekstova koji se pišu, s obzirom na medijsku pažnju i tretman koji imaš i s obzirom na konstantno prisutnu tezu da si puno više izgubio nego što smo ti mi dali, voljela bih ovim putem da razjasnimo neke stvari. Ja sigurno nisam neosjetljiva kuja kao što mnogi misle. Mene je ova gore poruka duboko pogodila i natjerala na razmišljanje jesmo li negdje pogriješili, što smo si uzajamno pružili, i ima li moguænosti za èastan uzmak? I što više mislim i što više pokušavam biti objektivna i što više razmišljam o tebi kao poštenom i dragom èovjeku koji se našao u nezavidnoj situaciji, to sam sve èvršæe uvjerena da bi tvoj dolazak u taj stan, Momire, bio bi duboko uznemirujuæ za sve nas. Veæ su prošle neke godine kako si ga napustio i vjerojatno bi tvoja nanovo obnovljena sjeæanja zasjenila ispravan pogled na stvari i vjerojatno bi ti Momire pod dojmom uspomena stekao krivi dojam da smo mi, Momire, tebi nešto dužni i da bi možda bio krajnji èas da taj dug namirimo. Meðutim Momire, uspomene nisu saveznik razuma.

Trebamo li se mi tebi isprièati, Momire?
Bila su takva vremena, Momire.Ti æeš reæi nepravedna, ja æu reæi ponosna. Ti æeš reæi tužna, ja æu reæi velièanstvena. Možda æeš reæi užasna i tragièna, a ja æu te podsjetiti, Momire, za veæinu nas, za veliku veæinu (a dozvolit æeš Momire da bi ipak trebao uvažiti mišljenje velike veæine) bila su to velièanstvena i neponovljiva vremena. Vremena u kojima smo postali slobodni, u kojima smo se riješili okupacije, stranog biæa u svojem tijelu, vremena žrtve i borbe, ponosa i slave, zajedništva i patnje. I sada se pojavljuješ ti, Momire. I tvoja slika je nešto drukèija i tvoja prièa je uznemirujuæa i tvoj gubitak neopravdan. Da, Momire, sve je to nažalost tako i dogodilo se. Nije lijepo da si izbaèen iz stana, da ti se brat ubio, da živiš k'o pas, da nemaš struje i grijanje. Sve su to stvari koje bih najradije zaboravila, koje me svaki dan muèe, koje bih nekako riješila, isprièala ti se, zamolila te da nam oprostiš, da nas ne mrziš previše…
Ali, dragi moj Momire, nerealno je to oèekivati od mene. Pokušaj me shvatiti, pokušaj se staviti u moju poziciju, pokušaj shvatiti moju muku i probleme i možda ti neke stvari budu jasnije. Zamisli, da javno priznam da smo ti oteli stan? Zamisli da priznam da je to uèinio Gojko Šušak? Kako bi se on osjeæao da je živ?

Momire, bio si višak
Uostalom, ako æemo biti iskreni, Šušak je to uèinio zbog mene, a ne zbog sebe. Šušak je iskreno vjerovao da si višak, a ruku na srce mnogima si se u to vrijeme i èinio kao višak. I što æemo sad, sve te ljude, sve te idealiste proglasiti bandom, najobiènijim uzurpatorima i otimaèima? E pa nije red Momire! Kao što nije red ni Jadranku Kosor optužiti za tvoju muku. Istjeran si, šutnut i osramoæen, ali žena to nije znala. A kad je doznala prošlo je previše vremena da bi u to vjerovala. I zar je zbog toga treba optužiti? Pa Jadranka je idealist koja iskreno vjeruje da je sve po zakonu. Momire, ti si po zakonu gladan i po zakonu nemaš struje i po zakonu se možeš jebat i po zakonu nam ne možeš ništa. I dozvoli nam Momire, da ne osuðujemo Jadranku, jer ako je sve po zakonu, onda nam je i savjest èista, a ako nam je savjest èista onda ti se ne trebamo ni zbog èega pravdati.
Meðutim, dragi Momire, ja sam prestara i preiskusna da ne bih naslutila tvoju tragediju, da bih na takvu sudbinu ostala imuna i da u tebi ne bih prepoznala mnoge sliène sudbine koje me muèe Momire, i zato ti ovo pišem.

Momire, nebitan si
I sad opet dolazimo do pitanja s poèetka teksta 'Što smo mi dužni Momiru Dropcu, a što je Momir Drobac dužan nama'? Dragi moj Momire, mi smo tebi dužni objasniti da s razlogom imaš sjeban život, dužni smo sve napraviti da konaèno shvatiš da nema nikakvog krivca za tvoju tragediju, dužni smo sve staviti u kontekst vremena u kojem su Kosor i Šušak heroji, vremena u kojem se nije moglo kontrolirati baš sve, a s druge strane, ti si na neki naèin dužan shvatiti da si žrtvovan za veliku ideju i da si u odnosu na tu ideju potpuno nevažan i da smo za tu ideju spremni žrtvovati tisuæe takvih kao što si ti (citiram Žarka Domljana), jer tu ideju su sanjale generacije pa bi samim time tvoja osobna dužnost bila da to poštuješ, da se izdigneš iznad osobne žrtve i da osjetiš izvjesni ponos, što si, premda u nesretnim okolnostima, bio svjedokom jednog velièanstvenog i neponovljivog procesa, procesa raðanja jedne države.
S ljubavlju, tvoja Hrvatska.


* Tekst preuzet sa Portala Oko

16-09-2011 at 14:27 | Ukljuèi u odgovor
Abulafija
Nivo: Moderator podforuma

Registriran(a): 02-07-2004
Odgovori: 28828
IP: Maskiran


View Profile Send Email to User Send Private Mesage to User
icon Re: Izvodi iz stampe
Bez chatanja molim

Joj Lucic je kralj




Razgovor Vuka Jeremiæa i Aleksandra Konuzina
Èovek, drug, Rus i svadbarski kupus
Piše: Predrag Luciæ




Poslednja dva branitelja Kosova razgovaraju telefonom na veène teme: da li Jeremiæ više lièi na Lajku ili na Gagarina; zašto se na Jarinju kuva svadbarski kupus u vreme okupacije; šta je sve ambasador Konuzin morao da proguta da Srbi ne bi postali Bugari...

- Sine Vule, pa gde si ti? Baš sam te se uželeo...

- Jao, èika Aco, superiška što ste se javili! Vi znate da mene sunce ogreje èim vam èujem glas...

- Gde si to, sine? Nešto te slabo èujem.

- A gde bih ja bio, èika Aco? Evo me nebu pod oblacima, taènije reèeno: nebu nad oblacima.

- Opet u avionu?

- Jeste, èika Aco. Samo što mi krila ne izrastu.

- Ništa ti, sine, nemoj da se sekiraš. Nisu izrasla ni Jurju Gagarinu, ni Lajki nisu izrasla...

- Pu-pu-pu... Nemojte tako, èika Aco, naopako bilo.




Photo: Miloš Cvetkoviæ- Nemoj ti da pljuckaš odozgo! Nikad ne znaš gde može vetar da odnese.

- Ne bojte se, èika Aco, neæe na vas. Ja sam negde nad Atlantikom.

- Pusti ti, sine, to što neæe. Poslušaj starijeg i pametnijeg, pa kad ti lepo kažem da ne pljuckaš iz aviona, ti nemoj da pljuckaš.

- Ali, èika Aco, svi prozori su zatvoreni. Nema kuda da izaðe.

- Nemoj da si tako tvrdoglav! Slušaj šta ti se kaže, pa æeš daleko da doguraš, reko sam ti veæ. I šta uopšte treba da se pljucka?

- Pa to je naš narodni obièaj, èika Aco. Protiv uroka.

- Kakvog uroka?

- Tog vašeg, sa Gagarinom i sa Lajkom.

- Oæeš da kažeš, sine, da bi tebe tvoj èika Aca ureko? E, dete, dete... I to mi je hvala za sve što sam uradio za tebe i za Srbiju...

- Nemojte tako, èika Aco... Nisam ja mislio da vi to namerno. Ali shvatite: nije mi ugodno da na deset hiljada metara visine slušam kako me poredite sa Gagarinom koji je poginuo u avionu ili sa Lajkom koja je, sirota, ispustila dušu negde u Kosmosu, daleko od otadžbine.

- Jao, sine, ti ga baš cepidlaèiš... Dobro, izvini, evo puj-pike ne važi ono što sam maloèas reko... Dakle, sine Vule, nemoj da štrecuješ da æe da ti izrastu krila, pošto nisu izrasla ni Belki ni Strelki. Je li to sad u redu?

- Pa ne znam baš, èika Aco...



- Šta, bre, ne znaš?! Pa jesu li se Belka i Strelka sreæno spustile na Zemlju u Sputnjiku 5? Jesu! I šta onda još ima da zakeraš?

- Pa nije baš diplomatski, èika Aco, da me poredite sa kerovima. Ipak sam ja èovek, diplomata i ministar...

- Au, izvini, molim te... A s kim da te poredim? Sa kokoškama? Ti si, èoveèe, Vuk i tako treba da se ponašaš.

- Ako sam Vuk, èika Aco, nisam džukela.

- Oæeš da kažeš da su najslavniji psi u vasceloj ruskoj istoriji obiène džukele? Sram te i stid bilo! Pa jesi li ti Srbin, šta si ti?!

- Znate da jesam, èika Aco. Sami ste to rekli, i to ne jedared.




Braniæu Kosovo do poslednjeg Srbina: Aleksandar Konuzin, srpska majka
Photo: BETA/Nenad Petroviæ- Pa jel' se tako jedan Srbin odnosi prema bratskim ruskim svetinjama?

- Izvinite, èika Aco, al' ja ne mogu da prihvatim da su mi Belka i Strelka braæa...

- Pa ko je reko da su ti braæa? Kako kuje mogu da ti budu braæa? Jesi to i ti poèeo da brljaviš po polnom pitanju ko ovi degenerici sa degenerisanog Zapada?

- Znate da nisam, èika Aco, al' ne mogu da prihvatim ni da su mi Belka i Strelka sestre. Poštujem njihova herojska dela, razume se, ali...

- Kod vas Srba, ako ste uopšte Srbi, uvek neko „ali“...

- Nemojte tako, èika Aco... Pa ko bi mogli da budu Srbi ako ne mi Srbi?

- Slušaj, Vule, ja celo vreme razmišljam o tome, pa nikako da se domislim... Samo vidim da ovako dalje ne ide. Izem ti takve Srbe kad pre neki dan, na onom Beogradskom bezbednosnom forumu, niko sem mene da progovori ko Srbin i da onim inostranim plaæenicima kaže šta ih ide.

- Èika Aco, nemojte tako preko da sudite...

- Nego kako da sudim? Je li istina da sam tamo samo ja govorio ko Srbin?

- Pa jeste i nije... Ne možete da kažete da na primer naš predsednik nije Srbin...

- Ko? Onaj što je govorio na Forumu na onom tunjavom engleskom?

- Pa i vi ste, èika Aco, govorili na engleskom...

- A kako, sine Vule, da govorim kad tamo niko nit je govorio nit je diso srpski?! Ko bi me razumeo da sam ja na tom, kako ste ga nazvali, Belgrade Security Forumu, izgovorio više od tri srpske reèi?!

- Koje tri reèi, èika Aco? Sorry, bio sam u New Yorku, pa nisam pratio...



- Kosovo, Vuk i Jeremiæ, eto koje tri! Sorry, sine, ako sam te tim uvredio! Evo, neæu nikad više...

- Nemojte, èika Aco, da ste nakraj srca...

- Ma ja sam, sine, nakraj Srba. Ja, ja, ja to ne mogu da razumem... Da na celom svetu samo ti i ja govorimo ko pravi Srbi i da samo mi branimo svetu srpsku zemlju, pa to je da èovek iz kože iskoèi!

- Pa nije baš tako, èika Aco! Svetu srpsku zemlju brane i oni naši hrabri ljudi koji su ostali na Kosmetu...

- Koji ljudi? Je li oni iz Jarinja? Oni što su okupatorima iz NATO-a i KFOR-a kuvali svadbarski kupus i delili im ga onako badava, da izazovu njihovo milosrðe, da ovi zavojevaèi svoj sledeæi granièni prelaz ne bi postavili negde kod Obrenovca?

- Ne razumete vi, èika Aco, to je specifièan srpski humor...



Vatra gori, vreme je da se pristavi kupus: Restoran opštenarodne kuhinje "Jarinje"
Photo: BETA- Kakav crni humor? Svadbarski kupus se kuva kad je svadba, a ne kad je okupacija.

- Pa šta je trebalo da skuvaju, èika Aco?

- Svašta može od kupusa da se skuva, samo kad se oæe. Može boršè, a može i šèi.

- Može, èika Aco, ali problem je što to nisu naša narodna jela.

- A g***a kao jesu naše narodno jelo, naš specijalitet?

- Kakva g***a, èika Aco?

- g***a koja jedemo zbog vas Srba i zbog vašeg Kosova.

- E pa ako je tako, onda nemojte više da ih jedete.

-Molim? Dobro. Evo ovog trenutka prestajemo. Tvoja želja je, sine Vule, meni zapovest. I veliko mi je to hvala, sine, za sve èega sam se nagutao da bi Srbi još uvek mogli da se zovu Srbima, da ne postanu ko Bugari, Rumunji i ove ostale amerièke slugeranje. Ali dobro, šta smo gutali, gutali smo. Sada je s tim gotovo.

- Ne, ne, ne... Nemojte, èika Aco, molim vas, nemojte!

- Šta ima da me moliš?

- Da ne prestanete da gutate, da ovaj... jao, bre... izvinite na izrazu, ali to su vaše reèi, to da ovaj... da ne prestanete da jedete to, ovaj, što ste, je li, rekli...

- Èekaj, šta oæeš da mi kažeš?




Photomontage: xenini.com- Pa da jedete... ovaj, ne da jedete veæ da... jao, èika Aco, izvinite... skroz sam se pogubio, ne znam kako da vam to objasnim... tako mi je neugodno, najraðe bih u zemlju propao...

- Pu-pu-pu... Nemoj tako, sine Vule, naopako bilo...

- A što vi sad pljuckate, èika Aco?

- Pa da oteram urok, sine, aman-zaman. Gde æeš, bre, u avionu da govoriš da bi najraðe propo u zemlju?!

- Nemojte da se toliko brinete, èika Aco. Ispod mene nije zemlja nego okean.

- Mnogo utešno, sine, mnogo utešno. To je ko da ja kažem da ovo ispod mene nije Srbija nego ne znam ni ja šta.

- Kako ne znate, èika Aco? Pa šta bi drugo bilo ispod vas ako ne Srbija?

- Otkud ja znam, sine?! Vidim, gurate se pod taj NATO-ov kišobran...

- Nemojte tako, èika Aco. Ovi iz NATO-a nam isto tako govore da se guramo pod ruski vodokotliæ... Pa nismo mi ko ovi Hrvati i Šiptari da nam strani gospodari kroje kapu.

- Jel' ti to oæeš da kažeš da smo mi Rusi za vas strani gospodari?

- Ni sluèajno, èika Aco, šta vam pada na pamet?! Kakvi crni strani gospodari?!

- Nego kakvi, sine Vule, nego kakvi?

- Pa domaæi gospodari, èika Aco.

21-09-2011 at 09:58 | Ukljuèi u odgovor
Trenutno aktivni korisnici
Aktivni gosti: 19
Skriveni clanovi: 0
Aktivni èlanovi: 0
Sretan roðendan: 2zla, darijo, dijanaaa, flower2166, GT1, jomba, minka84, nea84, pickup, Stojak, Vojsek
FORUM : Politika : Izvodi iz stampe New Topic Post Reply

Strana: 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 56 57 58 59 60 61 62 63 64 65 66 67 68 69 70 71 72 73 74 75 76 77 78 79 80 81 82 83 84 85 86 87 88 89 90 91 92 93 94 95 96 97 98 99 100 101 102 103 104 105 106 107 108 109 110 111 112 113 114 115 116 117 118 119 ... Last Page >>


Niste logirani? Nadimak / Username: Password: Sakrij mi ime
Zaboravili ste password?




Pregled tema u posljednjih 24 sata
Pregled poruka u posljednjih 24 sata
(dva dana, sedam, 30 dana)

Pregled pisanja foruma�a u posljednjih 24 sata

Skokni do foruma:

Kontaktiraj nas | tuzlarije.net

Powered by: STRING FORUM Version 1.0
Copyright 2001 STRING
Osmrtnicama ba smrtovnice