- Preneseno s Vijesti.ba

SARAJEVO - Evropska komisija razmatra mogućnost da potpuno ukine liberalizaciju viznog režima za građane BiH zbog mnogostruko uvećanog broja njenih azilanata u zemlje članice EU. Današnji "Dnevni avaz" piše da je ovo upozorenje vlastima BiH nedavno putem Misije u Briselu poslato sa sastanka Ministarskog foruma unutrašnjih...

... poslova i pravosuđa "EU - zapadni Balkan".

U "urgentnom" i "povjerljivom" dopisu ministarstvima bezbjednosti i inostranih poslova BiH savjetnik u Misiji BiH u Briselu Muaz Dedajić naveo je razloge zbog kojih Evropska komisija prijeti novim uvođenjem viza.

"BiH je u veoma kratkom periodu od države koja je imala najbolji imidž u vezi sa poštivanjem pravila bezviznog režima sa EU pogoršala sliku i trenutno jedino Makedonija ima veći broj tražilaca azila", navodi Dedajić u dopisu.

Vlasti BiH upozorene su da pojedine države članice vrše stalni pritisak da EU zauzme "rigoroznu poziciju prema onima koji ne poštuju pravila slobodnog kretanja ljudi u EU".

Evropska agencija za upravljanje operativnom saradnjom na spoljnim granicama država članica EU nedavno je Evropskoj komisiji dostavila podatke iz kojih je uočljivo da je udio građana BiH u svojstvu tražilaca azila višestruko uvećan i ima najveći trend od svih država zapadnog Balkana.

Naveden je podatak da je u julu samo u Italiji azil zatražilo 156 građana BiH.



(Vijesti.ba/srna)

http://www.vijesti.ba/vijest-dana/52314-razmatra-mogucnost-potpunog-ukidanja-liberalizacije-viznog-rezima-gradjane-BiH.html

Preuzeto s vijesti.ba

Tek da se zna da je pravda spora ponekad, ali uvijek stigne...

Ruanda: Bivši ministri osuđeni na po 30 godina zatvora
Veličina slova: B. A. 30/09/2011 23:24:00
LONDON - Sud UN za ratne zločine osudio je danas na po 30 godina zatvora dvojicu bivših ministara u vladi Ruande zbog umiješanosti u genocid u toj zemlji 1994. godine. Bivši ministar za građanske poslove Prosper Mugiraneza i bivši ministar trgovine Džastin Mugenzi osuđeni su zbog saučesništva u genocidu i podsticanja na genocid.

Druga dva nekadašnja ministra oslobođena su zbog nedostatka dokaza, prenosi BBC.

Presude su izrečene skoro osam godina od početka suđenja i 12 godina poslije hapšenja nekadašnjih članova vlade Ruande.

Tribunal UN smješten je u gradu Aruši, u Tanzaniji. Sud je osnovan krajem 1994. godine da bi sudio počinocima genocida u kojem je ubijeno skoro 800 000 pripadnika etničke zajenice Tutsi i umjerenih Hutua.

Sva četiri bivša ministra bili su optuženi da su pozivali na maskriranje Tutsija na javnim skupovima širom Ruande i u svojim govorima na radiju.

http://www.vijesti.ba/hot-news/53225-Ruanda-Bivsi-ministri-osudjeni-godina-zatvora.html

Jasmila Žbanić: Pokriveno nasilje i otkrivena žena
Piše: Jasmila Žbanić

Više me zabrinjava da li će BiH glasati za samostalnost Palestine - nadam da hoće, tužnija sam zbog zabrane parade ponosa u Beogradu i nestanku građanske države Srbije, a pišem o «preljubu» koji puni stranice najtiražnije bh dnevne novine, jer postoji nešto što sve tri teme povezuje i što je nemoguće prešutjeti: NASILJE.

U prva dva slučaja nasilje je vidljivo i jasno, razultira ubijenim, pretučenim i obespravljenim ljudima. U trećem slučaju ono se čini benigno i cijeli grad ga prepričava sa šprdanjem ili likovanjem jer se radi o «otkrivanju» pokrivene ŽENE. Međutim, po meni, radi se o ozbiljnom ZLOSTAVLJANJU čije je ovaj slučaj očit primjer.

Dakle, desilo se «kod nas» po prvi put (ili ja ne pratim štampu dovoljno?) da MUŠKARAC u dnevnoj novini, na naslovnoj stranici, optužuje i otkriva detalje i ljubavne tajne svoje žene. U zaključku stoji da je njegova žena i nemoralna majka.

Ne ulazeći u istinitost priče, zanimaju me dva fenomena. Jedan je korištenje masovnih medija kao batine, savremeni oblik nasilja u porodici. A drugi je tradicionalna premisa da je loša majka ona žena koja ima ljubavnika.

Nikako mi nije jasno; Zašto bi zaljubljenost u drugog muškarca uticala na ljubav prema djeci? Zašto bi udata žena koja nalazi ljubavnika na bilo koji način zanemarila djecu? Ne vidim nikakvu vezu između seksualne orijentacije i majčinstva, seksualnih potreba i majčinstva, zaljubljivanja u druge partnere i majčinstva.

Postavlja nam se jedna od najmačističkijih podvala; samo je «vjerna» žena, dobra majka.

Imala sam 7 godina kada sam gledala Hasanaginicu. Predstava mi je bila strašna. Mamu sam pitala zašto je Hasanaginica morala ostaviti djecu? Zašto ih nije otela? Mama je objašnjavala da su tada bila druga vremena. Tada sam predstavu gledala iz ugla djeteta. Za mene je Hasanaga tada, kao i sada, bio naprosto Zlostavljač. Danas ga gledam iz perspektive žene: Balada je i ispričana – jer to je tada bio «masovni» medij – da bi mi , žene, nešto naučile. I danas, iz ove lekcije, u kojoj muškarac iz dalekog svijeta poručuje «ne čekaj me u dvoru bijelome» također treba da naučimo – evo šta će nam se desiti ako se zaljubimo!

Vrijeme Hasanaginice je davno prošlo, ali još nam nije jasno da poslušne i vjerne žene ne znače automatski i dobra majke. Odnosno, da žene koje se zaljubljuju i ljube izvan braka jesu i mogu biti najbolje majke. Nasilje je i očekivati od žene da se ne zaljubi.

Moram da kažem da muškarca i ženu koji su povod za ovu reakciju ne poznajem, nikada ih nisam čak ni gledala ni slušala i jedino što nam je zajedničko je društvo u kojem živimo, a čiji je nasilje neodvojivi dio. Srećemo ga svaki dan na ulici i porodici, ono ima pojave koje se čine benigne, mutiraju rapidno i ponekad izgledaju kao obična «prehlada» a radi se o bolesnom i opasnom virusu.

Činjenica da se radi o pokrivenoj ženi to zlostavljanje čini još izraženijim. Zar se pokrivene žene ne zaljubljuju? Zašto bi one bile manje ljudska bića koja vole, pate, razvode se? Zašto bi njeno majčinstvo imalo ikave veze za maramom?
I svako od nas ko je dao marku u kupovini te informacije učestvuje u činu zlostavljanja, kao čovjek koji mirno posmatra tuču na ulici i još zlostavljaču baci pare u šešir.

To nasilje nije ono koje ostavlja vidljive modrice, ali je time još opasnije. Kao što je opasno da naše djevojčice danas uče o Hasanaginici kao o prelijepoj bosanskoj baladi bez kritičkog osvrta.

Da li smo se ikada zapitali kako se Hasanaginica zapravo zvala? Osim što je bila vlasništvo Hasanage, bila je i Fatima Arapović.

Voljela bih vidjeti novu verziju u kojoj Fatima Arapović ranjenog Hasanagu zatjera u p.m (dodala bih još i par pikantnih detalja), pokupi djecu i ode tamo gdje je srce vuče.

radiosarajevo.ba

Oko 48 posto stanovništva u BiH živi na granici siromaštva

Oko 48 posto stanovništva u BiH živi na granici siromaštva, a 18 posto spada u kategoriju izuzetno siromašnih osoba, rečeno je u Sarajevu na konferenciji koju je povodom Međunarodnog dana borbe protiv siromaštva organizirala Zajednička komisija za ljudska prava, prava djeteta, mlade, imigraciju, izbjeglice, azil i etiku Parlamentarne skupštine BiH.

Predsjedavajuća ove komisije Aleksandra Pandurević je kazala da, nažalost, moramo priznati da smo u cijelosti, kao društvo, zakazali i da se ne sučavamo s gorućim problemom ovog društva - siromaštvom.Rat, recesija, tranzicija postali su nam izgovori za naše neuspjehe, istaknula je ona. „Mislim da u ovoj zemlji nedostaje i nema političke hrabrosti, a rekla bih ni političke volje da se suočimo s onim što znači život, da se suočimo s egzistencijalnim problemima. Umjesto toga se bavimo nekim marginalnim temama za koje unaprijed znamo da ćemo voditi jalove rasprave i diskusije narednih četiri-pet godina”, kazala je Pandurević.Pomoćnica ministra za ljudska prava i izbjeglice BiH Saliha Đuderija je rekla da je za BiH nepovoljno to što nemamo odgovarajuću okvirnu politiku, odnosno strategiju socijalnog uključivanja koja bi definirala način, metodologiju, put provođenja reformskih procesa koji su usmjereni na uspostavljanje stabilne socijalne države.„Ono što je posebno bitno, na taj način se u najvećem stepenu ugrožavaju ljudska prava, jer siromaštvo je ustvari indikator i ugrožavanja ljudskih prava”, kazala je Đuderija.

Po njenim riječima, moramo mijenjati svoj način rada, dakle mijenjati politike, prvo lokalne pa zatim kantonalne, entitetske i državne koje će imati za cilj provođenje određenih procesa koji imaju ravnopravniju raspodjelu i osiguranje odgovarajućih resursa za sve nivoe vlasti koji su usmjereni na smanjenje siromaštva i smanjenje socijalnog isključivanja određenih kategorija.”Po ko zna koji put ću izraziti žaljenje što nemamo strategiju koja se ovaj put ne zove strategija za borbu protiv siromaštva mada bi se u ovom vremenu trebala tako zvati, nego se zove strategija za pitanje socijalne uključenosti u BiH”, kazala je direktorica Direkcije za ekonomsko planiranje BiH Ljerka Marić.

Po njenim riječima, još je tragičnije to što u ovoj zemlji imamo usvojenu tu strategiju u pola zemlje, u Federaciji BiH i Brčko Distriktu, a nemamo na državnoj razini i u RS-u. “Nakon pojave globalne ekonomske krize vidi se da je pitanje siromaštva svaki dan sve izraženije, da sve više i više kategorija ljudi upada u siromaštvo. Postoje klasične kategorije za koje se zna u svijetu, koje su siromašne - ruralna područja, obitelji s više djece, neškolovani, nezaposleni… Sad se za BiH pojavljuje dodatni broj dodatno ugroženih ljudi vezanih za privatizaciju, za gubljenje radih mjesta itd.”, kazala je Marić, ističući da bi konačno bilo vrijeme da se strategija usvoji.

Fena

O glupom narodu Libije
Ništa nije tako gorko za narod nego leći slobodan i probuditi se kao rob. (F. Castro)

piše: Nermin Čengić

Najviše volim kad baš mene zapadne da redam o međunarodnim temama internacionalnog karaktera. Još kad su te teme prepune kontraverzi među kojima su i one koje direktno ili indirektno (u ovom slučaju vrlo direktno) dotiču naše prostore i ljude, pa niko sretniji od mene.

Znate već da je jučer među mnogobrojnim putnicima s ovog svijeta zakovrn’o i Gaddafi Moammera El. Ništa tu ne bi bilo čudno da pomenuti Moammer ne spada među najbogatije ljude na planeti, da zadnjih 40 godina nije upravljao jednom od naftom, tom najjačom ucjenjivačkom robom, najplodonosnijih teritorija i da se o njemu ne raspredaju razne priče, istine i neistine.

Znam da vas ne interesuje ni ovo danas kol’ko bi trebalo, a kamoli ono što je bilo prije četrdeset godina, pa vas neću ni zamarat’ pričom što je i kako Libija doživjela preobražaj i dobila dugogodišnjeg lidera koji ju je izveo na put istinskog blagostanja, darujući svom puku zavidne povlastice i olakšice u odnosu na mnoge narode svijeta. Činjenica da su zdravstveno osiguranje i obrazovanje u Libiji bili besplatni i zagarantovani svima, trebala bi jasno predočiti količinu “okrutnosti” sistema kakav je gajio Gaddafi za razliku na aktuelne “oslobodioce” Libije, koji u svojim zemljana odiru kožu s leđa svojim robovima, na ime dužništva po mnogim pitanjima, što je posebno izraženo u zdravstvenom sektoru.

Sretne ili nesretne koji su imali priliku živjeti u toj mrskoj Titovoj Jugoslaviji, pomenuta istina o povlasticama i olakšicama može podsjetiti na lijepa vremena, al’ neka se ne zanose prerano. Libijcima je bilo i “gore” nego Jugoslovenima. Kako je nedavno pojasnila prof. dr. sc. Vjekoslava Sankovic Simcic, libijska država je davala beskamatne kredite, tokom studiranja je studentima davala prosječnu platu, a ako ne nađu posao nakon završenog fakulteta država im plaća kao da rade u struci. Po stupanju u bračnu zajednicu država mladencima poklanja stan ili kuću, te nudi vozila po tvorničkim cijenama.

Libijska država nikome nije bila dužna niti feninga. Do trenutka imbecilne “plemenske pobune” Libija je imala 25 posto visoko obrazovanih ljudi koji nisu imali razloga da napuštaju svoju zemlju u potrazi za boljim jer jednostavno bolje teško da su mogli naći na planeti.

Ali, ta magična riječ DEMOKRATIJA, sobom nosi posebnu količinu strasti i požude da joj ni fino uljuljkani žitelji ne mogoše odoliti. Znam, čućete sad mnoge grozote koje su “potlačeni” Libijci prolazili tokom protekle četiri decenije vladavine “mrskog diktatora”. Posebno ćete se zgražati ako gledate kretenski CNN kojem je sasvim normalno u pauzama između reklama mahati slikama i video klipovima okrvavljenog mrtvaca, dok vam kreira i nudi vijesti za koje ne morate biti ni obavješteni da bi na licima njihovih reportera i novinara primjetili prodavanje magle i oblikovanje istina.

Moammer El Gaddafi je morao pasti jer su mu svi bili dužni, i to ne male iznose. Evropska unija kojoj trčimo u susret i Sjedinjene Američke Države koje gledamo k’o spas i svjetlo na kraju svakog tunela, libijskoj državi su dugovali oko 200 milijardi dolara. Ako mi sad neko kaže da taj dug nema direktne, čak presudne veze sa “libijskom revolucijom”, potpuno ravnodušno i bez uzmaka ću reći da je potpuno glup. Jer libijska država, na čelu sa Gaddafijem, sasvim legalno je i u skladu sa preporučenom svjetskom ekonomijom posjedovala dobar dio Evrope pa i nemali dio svijeta. Dok EU i SAD grcaju u svojim ekonomskim eskapadama, Libija je strpljivo čekala na naplatu potraživanja. U trenutku kad je taj “nemilosrdni” Gaddafi najavio da će tražiti ono što su mu dužni, Centar moći je odlučilo da “libijskom narodu nije dobro” te da ga se treba “osloboditi”.

Sve u svemu Libijcima zaista nije bilo loše u Libiji, samo su se malo pokondirili i krenuli za mrkvom na štapu koju tako zanosno nudi taj vajni Zapad. Tako nastade rat koji više nikad ili barem zadugo neće smiriti Libiju jer tamo gdje ta demokratija dođe blagostanja više nema. Zvuči vam poznato?

Kad već i nas uvalih u ovu priču, zašto se ne prisjetiti licemjerstva koje pokazaše i pokazuju ovdašnji “moćnici”, od vjerskih vođa preko predsjednika stranaka, do prekonoćnih tajkunčića. Svi se nekako k’o po dogovoru odrekoše svog nekad “najvećeg prijatelja kojeg su ikad imali” i čijim su imenom htjeli okititi čak i “svete” građevine. Sjećate se kad se pisalo kako Moammer El Gaddafi namjerava uplatiti milione ovdašnjim guzicama na ime mreškanja na varljivom demokratskom suncu. Al’ ne dade se Ceri, Faki i kompaniji da uberu te dukate “prijateljstva”, pa tako i “svete” građevine usred Sarajeva danas stoje nedovršene. Teško je steći novog “ogromnog prijatelja” koji će biti spreman kanuti miliončiće za hedonističku dušu domaćeg vjerskog lidera i besmislenog utemeljitelja.

Uglavnom, lično sam presretan zbog libijskog naroda. Eto im sad DEMOKRATIJE na vel’ka vrata. Konačno će i oni moći da osjete kako je nama, već iskusnima u demokratiji, tako nenadjebivo dobro i ugodno. Živjela glupost!

Lucić: Bosnom benzin probeharao


Energetski razgovor Milorada Dodika i Bakira Izetbegovića.

- Đe si, Gadafi? Šta ima?

- Nema ništa.

- Šta ima još?

- Čuj: „Šta ima još?“... Meni si našo da preprodaješ stare sarajevske fore. Što ne smisliš nešto svoje i originalno?

- Joj, javio se original jedan kroz jedan. Jako si originalno smislio da postaneš šeik. Šeik Bakir od Sarajevske Arabije.

- Jako duhovito. Evo, upišah se od smijeha.

- Hvataj u flašicu, pa odnesi na benzinsku.

- Što na benzinsku?

- Pa kud ćeš s naftom već na benzinsku?!

- Originalno i duhovito ko i vazda. Jedini dobar fol što si ga ikad smislio bio je onaj s Kosovom.

- Koji? Imo sam ja njih više.

- Onaj da sjever Kosova treba da se odvoji i da se pripoji Srbiji. Joj, valjali smo se od smijeha.

- Šta je tu, života ti, smiješno?

- Stani, ne mogu sad... Evo, suze mi idu od smijeha, toliko mi smiješno...

- Hvataj i suze u flašicu, pa odnesi na benzinsku.

- Opet ti isti fol... A dosadna čovjeka! Al ona ti je fora s Kosovom bila svjetska. Je li te, matere ti, nazvo neko iz Prištine da ti čestita?

- Na čemu ima da mi čestita?

- Pa na tome što si prizno Kosovo.

- Nisam ja ništa prizno.

- Čuj, nisi... Kako nisi ako si reko da sjever Kosova treba da se odvoji? Od čega da se odvoji?

- Pa od Kosova, neće valjda da se odvaja od Nikaragve.

- Eto, opet si prizno.

- Šta sam prizno?

- Pa Kosovo. A možda i Nikaragvu.

- A budale čovjeka... Od čega bi ti odvojio sjever Kosova?

- A što bi ga odvajo?! Šta fali da Kosovo ostane cijelo?

- A od čega bi odvojio sjever, da prostiš, Bosne i Hercegovine?

- A što da ga odvajam?

- Pa ne možeš, sve i da oćeš. Zato što, da prostiš, Bosna i Hercegovina nema sjevera.

- Kako nema?

- Zajebi ono malo oko Orašja, to ti je i tako hrvatsko. Sve ostalo ti je Republika Srpska. Dakle, drugar, od čega bi ti odvojio sjever Republike Srpske?

- E, nećeš me navuć na tu navlakušu.

- Odgovori na pitanje!

- Ja bi ga odvojio od Bosne i Hercegovine.

- Šta ima ti da ga odvajaš kad sam ga ja već odvojio?!

- Ma ne bi ga ja odvojio od Bosne i Hercegovine, nego bi joj ga pripojio.

- Znači, priznaješ da ta tvoja, da prostiš, Bosna i Hercegovina nema sjevera?

- Kako nema?

- A što da joj ga pripajaš ako ga ima?

- Ne treba ni da joj ga pripajam. On je i tako u sastavu Bosne i Hercegovine, kao i cijela ta tvoja, grom je spalio, Republika Srpska.

- E, sad ću ja da se upišam od smijeha.

- Pišaj ti, pišaj, ali Bosna i Hercegovina je suverena država na čitavom svom teritoriju. Isto ko i Kosovo.

- A Srbija, je li, nije suverena?

- Jest u Srbiji. Al nije na Kosovu.

- A šta je, života ti, Kosovo nego dio Srbije?

- Pa ako je Kosovo, ko što kažeš, dio Srbije, iako znaš da nije, što onda predlažeš da se dio Srbije odvoji od dijela Srbije da bi se taj dio dijela Srbije pripojio Srbiji? Tebi to zvuči logično?

- A ako je Republika Srpska, ko što ti misliš, dio, da prostiš, Bosne i Hercegovine, iako znaš da nije, što si onda samo Federaciju prodo Shellu? Što nisi ispo frajer pa prodo i Republiku Srpsku?

- Nisam ja ništa prodo.

- Jok, ja sam. Pa nije moj ministar energetike izjavio da će Shell da prekopa svaki milimetar Federacije u potrazi za naftom.

- Tvoj to ne može ni da kaže. Kod vas mogu da kopaju samo forenzičari.

- A kod vas ne mogu ni arheolozi. Dojadilo i njima. Možda vam Shell iskopa piramide skupa s naftom, pa možete da se prekrstite u Egipat.

- Mi se ne prekrštavamo.

- Izvini, zaboravio sam. Vi ste se odavno otkrstili.

- A ni Egipat se ne krsti.

- Krstio bi se da smije. Kako vas nije sramota: tenkovima na onu šačicu Kopta?!

- Gdje si ti čuo za Kopte u Federaciji, hajvanu jedan?!

- Još malo pa ih neće bit ni u Egiptu. Onom pravom, a ne ovom tvom, Mubarače nijedan!

- Umukni, Lukašenko!

- E, neću da umuknem! Ti ćeš da umukneš kad ti Ameri naprave arapsko proljeće usred Sarajeva. A ti ih, blentone, puštaš da traže naftu. Ko da je traže tebi, a ne sebi.

- Šta se ti javljaš?! Ti si, ko pravi patriota, rafineriju u Bosanskom Brodu ustupio Rusima.

- Prvo i prvo, to nije nikakav Bosanski Brod.

- Nego šta je? Ruski Tanker?

- Ako nije mogo da se zove Srpski, ne može ni Bosanski.

- Dobro da i Savu nisi preimenovo u Volgu.

- A da se tebe pita, rijeka, da prostiš, Bosna bi se zvala Nil. A onaj... kako se zove onaj vaš slikar...?

- Safet Zec.

- Ma kakav zec?! Onaj s konjima...

- Mersad Berber.

- E on. On će pod stare dane da slika nilske konje. To će da bude sva fajda od tvoje nafte kad ti je uzmu Ameri.

- Kakvi, bolan, Ameri?! Shell je holandska firma.

- Uf, još bolje. Umjesto „Ne klepeći nanulama“ pjevaćete „Ne klepeći klompama“. Roblje jedno najobičnije!

- Javio se svoj gazda... Čudi me kako još nisi preimenovo Banja Luku, da ti gospodari budu zadovoljni.

- Koji gospodari? I u šta da je prekrstim?

- U Banja Lukoil.

Vidi, vidi...ovaj bi aPsiJo... Samo ne znam ko ce njega hapsiti kad on orgija i daje kojekakve cetnicke izjave.




Dule Savić o klicanju nezavisnom Kosovu
Trebalo je pohapsiti Pazarce!

Legendarni centarfor Crvene zvezde Dušan Savić smatra da država Srbija mora ozbiljno da se pozabavi skandiranjem „Kosovo je izvan Srbije“ navijača Novog Pazara! Pripadnici „Torcide Sandžak“ su u subotu uveče na „Marakani“ tim pokličima provocirali simpatizere Zvezde, koji im, ruku na srce, nisu ostali dužni „pecnuvši“ ih za nedavni popis na koji nisu izašli.
- Da je ova država normalna, utakmica bi bila odmah prekinuta, tribina ispražnjena i svi koji su skandirali nezavisnom Kosovu trebalo bi da budu odmah uhapšeni, da odgovaraju za rušenje ustavnog poretka zemlje - ističe Savić u razgovoru za „Alo!“.
Dule dodaje da su u prošlosti organi reda prekidali utakmice za mnogo manja skandiranja, recimo kada su u pitanju bili političari.


- Ovo je, ipak, hiljadu puta ozbiljnija stvar. Klicanjem nekakvom nezavisnom Kosovu ruši se kredibilitet države, krši Ustav i to je opasno. Ovo je važno pitanje za organe države Srbije i ako ga ne budemo rešili, imaćemo mnogo problema u periodu koji dolazi. Takođe, i FSS mora oštro da reaguje, da kazni Novi Pazar, jer njegovi navijači ne smeju da se ponašaju bezobrazno u državi kojoj pripadaju - dodaje Savić.
Navijači iz Novog Pazara nisu ispoštovali ni minut ćutanja Miodragu Komadini, Srbinu ubijenom na Kosovu, kome su zviždali.
- To samo govori o njihovoj kulturi - smatra Savić, a na konstataciju da i srpski navijači ponekad preteruju, pa na svakoj međunarodnoj utakmici zvižde himnama rivala, Dule ima spreman odgovor:
- Pogledajte kome se zviždi. Himnama Francuske i Italije, a to su zemlje koje su nas bombardovale i zato je narodu krivo. Razumem kada naši ljudi zvižde himnama tih država i znam da naši navijači neće nikada tako isto zviždati ruskoj himni.

Delić: Kaznićemo ih zbog pirotehnike!
Branislav Delić, komesar za takmičenje Jelen Superlige, uveren je da će Crvena zvezda i Novi Pazar biti kažnjeni zbog upotrebe pirotehnike na „Marakani“, ali za sada se ne zna da li će ih „rebnuti“ i za uvredljive transparente i skandiranja navijača.
- Čekamo izveštaje sa utakmica, pa će se tek tada nešto više znati. Sigurno da ih čeka kazna zbog pirotehnike, ali to, kao i ostale stvari, u nadležnosti su disciplinske komisije, koja će doneti konačnu odluku - kaže Delić.

http://www.mojevijesti.ba/novost/102357/nepoznati-muskarac-puca-na-americku-ambasadu-u-sarajevu



[Edited by soraya on 28-10-2011 at 16:50 GMT]

http://www.bbc.co.uk/news/world-europe-15499143

Sarajevo gunman fires at US embassy in Bosnia capital The alleged gunman was captured in this image by a Reuters photographer Continue reading the main story
Related Stories
Country profile: Bosnia-Hercegovina
A gunman has fired shots outside the US embassy in the Bosnian capital Sarajevo, reports say.

Police tried to surround the gunman, who was armed with a Kalashnikov rifle, a photographer for the news agency Reuters said.

It is unclear whether the gunman or others have been injured.

Embassy spokeswoman Sanja Pejcinovic confirmed only that there had been "an incident" in front of the embassy, reported AFP news agency.

"The building is closed and we are waiting for the police to seal off the area," she said.

Država za Mevlida!



Uvijek se nađe neki Mevlid da isprepada izlapljele lobanje i skrene preostale misli sa praznih stomaka i još praznijih novčanika

piše: Nermin Čengić

Država za Mevlida!

Država za Mevlida!
O ličnom iskustvu i doživljaju petka u Sarajevu kad je papan kročio na asfalt kako bi se ispucavao po onome što, realno, ne može razumjeti možda neki drugi put jer je ovo stvarno jedna od onih situacija kad se ne treba zajebavati. Toliko je ozbiljno da je i Predsjedništvo skoro pa države kojoj me mati i otac svojim nasljeđem pridodaše, moralo u petak do kasno raditi kako bi nam jasno saopštilo da osuđuje izljev demokratije kakav nam je još jedan papan u nizu papana posljednjih godina ponudio. Ovaj je bio sasvim konkretan, pa je ljudima odavno zamućenog pogleda još uvijek nejasno jesu l’ vidjeli to što su vidjeli ili je neki plejstejšn uletio u omiljene informativne emisije.

I pad je let

Predsjedništvo BiH je osudilo pucačinu. Šta bi onako impotentno i krnjavo moglo (da, bila su samo dvojica od moguća tri)? Jedan, Komšić Željko reče kako će se lično starati da se američki građani osjećaju bezbjedno u Sarajevu. Mislim da su američki građani netom odahnuli. Drugi je, Izetbegović Bakir bio nadomak suza nejebica dok je krvario nad sudbinom kletom koja “naše vjekovne američke prijatelje” usred Sarajeva snađe. Da nije mirotvorac ko što se gura da bude, Bakir bi garant prokakio i nešto poput – opet nas iz Srbije tuku (Novi Pazar odakle pucač dolazi je još uvijek u Srbiji), a da mu nisu na vrijeme javili da Mevlid nije srBsko ime zbog brade bi pomislio da se radi o kakvom Ravnogorcu, kako je i mene ranije “obavijestio” jedan sarajevski taksista. Radmanoviću Nebojši, trećem od tri, još glasa nismo čuli.
Idemo naniže

“Ja još uvijek ne mogu da vjerujem da se ovo desilo u Sarajevu.”, bila je prva javna reakcija Nermina Nikšića, premijera FBiH, nekoliko sati nakon pucnjave po američkoj ambasadi u Sarajevu. Primjer premijera bosanskohercegovakog entiteta Federacija BiH, imenjaka mi Nikšića, ogromno puno govori kakvi kreteni već 20 godina sjede na glavi stanovnika i otimaju mega-budžete na ime, sasvim je jasno, ničega. Da već godinama ne postoji problem s tipovima poput novopazarskog pucača koji je još jedan u nizu “od ranije poznatih policiji”, i koji je baš jutro na dan pucnjave prešao državnu granicu; da ne postoje jasne prijetnje i izvještaji sigurnosnih agencija o djelovanju potencijalnih i osvjedočenih terorista uzduž i poprijeko Bosne i Hercegovine, pa da se i shvati Nikšićeva debilna izjava. Možda se čovjek (može li političar biti čovjek drugo je pitanje) usr’o do za vrat pa impulsivno iskašljao zgražanje, ko će znat’. Njegovo svakako nije da bude hrabar nego da radi kako mu se kaže. Dok ne zapuca.
Još niže

Zatim, moj stari “ljubimac” Musić Fikret, premijer Kantona Sarajevo, nakon posljednje u nizu vanrednih sjednica svojih ublehaša izveo je zaključke kako se “u Sarajevu desio teroristički čin” (‘ajdeee!) i da je “napadnut mir u Sarajevu” (bravo premijeru!). Pa stvarno Musiću, dokle. Već godinama, ali zaista godinama se skoro svaki dan puca i bombarduje po Sarajevu, a Musić i ekipa još uvijek donose besmislene zaključke, bez ikakve značajnije akcije. Sve same idiotarije poput čuvene Musićeve “da bi najbolje bilo da se kriminalci sami međusobno poubijaju”, te historijske rečenice poput friško izrečene kako “ovo nije pucanj samo na Ambasadu SAD-a i državu koju ona predstavlja, nego i atak na državu Bosnu i Hercegovinu”. Imbecilni Musić Fikret nije štedio riječi pa stanovnicima Sarajeva, koje iz sebičnih razloga zove građanima, nudi i uvjeravanje da u Sarajevu nema i neće biti mjesta teroru. Pa ne znam Musiću šta se to konstantno dešava po Sarajevu barem od 2008. godine, kada je ubijen Denis Mrnjavac. Mevlid Jašarević je u petak bio samo jedan u nizu tih kojima po Musiću “nema i neće biti mjesta”.
Najniže

Oglasio se i mudri veliki štrumf Cerić Mustafa, koji je u ovom “teškom trenutku za sve nas”, izmilio iz neke rupe i osjetio ugroženost. Osudio je Cerić djelovanje Mevlida Jašarevića po glavnom gradu BiH. I to ne bilo kako osudio nego najoštrije, uz zahtjev od nadležnih “da se odlučno suprostave ovakvim nasilnim pokušajima” i da “pronađu počinioce terorističkog čina u Sarajevu”. Nisam siguran koliko je Mustafa razmišljao prije svoje izjave, jer ako ćemo pravo i ako ćemo sjećanje poticati, Cerić je svojevremeno podržavao Mevlida i Mevlidovu ekipu, a nesumnjivo ih i dalje podržava ali to nije zgodno u ovom trenutku reći, šta će “naši stari prijatelji američki” pomisliti, je l’. Cerić je, sjećamo se, i sam proljetos kreštavo prijetio na Buni masovnim nemirima u Sarajevu. Možda je ovo u petak bilo zakašnjelo “Sarajevsko ljeto Mustafe Cerića”. Stoga ne bi bilo loše da nadležni konačno pokucaju i na njegova vrata.
I tako

Svi “važni, prevažni” su redom zadali tradicionalne OSUDE, izrazivši ČVRSTO OPREDJELJENJE za borbu protiv terorizma. Iskustvo kaže da niko ništa neće uraditi da se idiotluci ne bi i dalje dešavali u gradu na Miljacki i širom Bosne i Hercegovine. Naumpade mi razgovora sa jednim opasnim momkom koji stoji na čelu jedne verzije ovdašnjih snaga sigurnosti. Kaže da svake godine traže sredstva za opremanje svojih jedinica ali im donosioci budžeta svake godine ne daju pare. Neće im dati ni sada, bez obzira na opetovana “čvrsta opredjeljenja”. Proći će nekoliko dana bučanja i, kako smo i navikli, idemo na sljedeću razbibrigu. Pitanje sigurnosti će se svakako samo riješiti što bi naši “državnici” najviše voljeli i na što idu. Nek’ se to sve samo poreda kako bog zapovijeda.

Ostajte krepani do nekog novog još konkretnijeg Mevlida. Ovo je Mevlidovo vrijeme, ovo je idealna država za Mevlida. Nemojte se previše sekirati o tome kako vam državna preduzeća nerealno poskupljuju nekvalitetne usluge i nek’ vam to i dalje ne bude barem jednako onom što je Mevlid Jašarević u petak uradio u Sarajevu. Nemojte ni da vam pada teško što vas političari s bradama ili bez brada nastavljaju gurati u sunovrat baš kako vam Jašarević sunovrati zaprepaštenje na lica. Ni postupci političara vam nimalo ne liče na Mevlidove pucačke monologe, jelde? Sačekajte novu dnevnu zvijezdu poput Mevlida, ako ne i upravo njega kad ga puste zbog “nedostatka dokaza”, da još koji put isprepadaju vaše izlapljele lobanje i skrenu ono malo preostalog mozga sa praznih vam stomaka i još praznijih novčanika. Mevlid Zna! Mevlid je Snaga Kojoj Vjerujete! Za Srpsku!

(protest.ba)