Virusna problematika

Baš nešto imam želju da otvorim taj video pod mojim imenom koji mi se svakih pet minuta lijepi s facebook profila prijatelja i poznanika putem njihovih mobilnih telefonskih aparata. Znam da je virus, ali me ipak kopka - nije li taj Niho koji se krije na zaraženom linku vedrije, sretnije, moćnije, bezbrižnije, uspješnije, zaljubljenije i opuštenije stvorenje od ovog ovdje mene?! Znatiželja grize, ali se junački odupirem. Uvijek su nam neistraženi putevi zanimljvi. Da kliknem?!

Svadbarska subota

Izgleda da je neka svadba u komšiluku. Kroz zatvoren prozor na osmom spratu drmaju narodnjaci i čuje se kolo. Nek su sretni i zadovoljni, veseli, izrode djecu u sreći i rahatluku i nek što prije utišaju.

Epilog: Odtrubili su u sretnu budućnost.

Nisam sebi oprostio sebe.

Oprostio svima jesam.
Sve što treba, a ne mora.
Sve što mora, a ne treba.
Sve strahove i veselja.
Sve radosti i gubljenja,
oprostio ja sam tebi
onaj uzdah što mi mamiš
iz dubine bića,
onaj treptaj zaigrani
i otkucaj ubrzani.

Oprostio svima ja sam,
sve nebrige i brižnosti,
sva stremljenja i gluposti,
sve govore i sve šutnje,
sve pouke i sve bludnje.
Samo jednom nisam mog'o
Samo jedno nisam prob'o.
Ne pitaj me, kad već znaš
- sebi nisam oprostio sebe.

Onog sebe što sve zna,
a ne može, ili neće.
Onog sebe što se žali,
što se samom sebi hvali,
Onog sebe što ga mrzi
da se kreće k'o voz brzi.
Onog sebe koji zna
da nikada kasno nije,
kad se hoće i prizna:
Nisam sebi oprostio sebe,
a vrijeme je!

N.M.River, 24.9.2016.

Gdje se izgubio mali nogomet?

Krenuh da pišem zapis
o izgubljenoj ljepoti,
ljubavi što je nekad znala
navratiti u ovaj dom,
o vremenu kad se igrao
mali fudbal, o titraju
što sam ga za tebe čuvao
u nekom skrivenom kutu
duše.

Zatim se predomislih,
da ne davim vazda
istim nostalgičnim
prenemaganjem

Nego doista, kuda
ode mali nogomet?
Kuda idu lijepe riječi?
Ne izgube se valjda
sve negdje u Njemačkoj....

N.M.River, 2.10.2016.

Misli

Noćas je odlučio da umjesto malih čokoladica
gricka lipničke jabuke
koje su sestra i on ja svojeručno brali
teleskopskom hvataljkom.
Zdravije valjda kad čovjek tridesettri
godine ima intoleranciju na šećer,
konta kako zaboraviti da misli
da nije posebno sretan
i čita ono što je dragi prijatelj
Daniel Radočaj lijepo napisao o
njegovom novom pokušaju knjige.
U pozadini Bosna i Hercegovina
gubi od Belgije u nogometu 2-0,
Joan Baez pjeva sa svojom
pokojnom sestrom o hvatanju vjetra,
jabuke prijaju, još više grije srce
ono što je prijatelj Daniel napisao,
još jedan prijatelj Milan Stančić Kimi
pita šta misli gdje je Misliočeva ruka
na skulpturi Rodenovoj, na bradi
ili čelu jer se Zemlja navodno podigla na
viši nivo. Uključio je isključene radijatore
jer je u stanu svježe.
Učini mu se, ipak, da nije sam
i sretan jeste.
N. M. River, 7.10.2016.

Crvena bočica na psihi

Po povratku očevoj kući
s puta u Sarajevo,
ugledah na psihi
komadu namještaja
napravljenom ručno
u Gradačcu na počecima
braka mojih roditelja,
kasnih pedesetih godina
stoljeća dvadesetog
kad mene još nije bilo,
a sestra Enisa išla
u zabavište ili je čuvala
guvernanta Sultana,
u dnu ogledala
crvenu, nepopijenu
bočicu suvenirskog
pakovanja koka-kole
sa slikom Dubrovnika
i obradovah se, sjećajući se
kako mi je gorepomenuta
jedina rođena sestra
nekad davno,
neke 1979, s nekog zapada
donijela suvenirsku konzervu
istog pića s ćiriličnim natpisom
Moskva od čega je kasnije
čak nastala i noćna lampa,
za lakše čitanje u krevetu.
Nedavno mi je sestra donijela
zeleni džemper s ovogodišnjeg puta
po zapadu.

Kao da se ništa promijenilo nije
u ovih tridesetsedam godina,
hladni rat opet traje,
bliskoistočna žarišta bukte,
na TV-u Kramer se i dalje
razvodi od Kramera, samo što
mi Meryl Streep i Dustin Hoffman
sad izgledaju kao djeca,
a nekad su mi izgledali posve odraslo,
ako ne staro.
Mojih pedesetjedna godina
još nekako izgleda nestvarno,
valjda ću za koju godinu
iz puberteta izaći.
Red bi bio.

N.M.River, 14.10.2016.

Dekonstrukcija dana

Dekonstruiram dan
depresivan, demode,
dramatične darove
darujem dobroti
druga davnašnjeg,

Dopunjen doživljaj
dragoj drugarici
dosad dočekanoj
diram damare
drveta.

Direktorij dupli
držim dvostrano.
Dodole doigravam,
Donos doniram.
Deveram.

N.M.River, 12.11.2016.

Unom 2006.

Od "Grotla" do Kastela
dohodio rijekom,
Martin Brodu
Penjao na pramac,
Štrbački sam buk
sanjao na javi,
u Bihaću
sjetio se prošlog,
doveslavši do
Bosanke Krupe
Ćopićevopj "maloj"
poštovanje dijelih,
jedinstvenu Unu
ljubih, kao i sad
dušom svom.

N.M.River, 18.11.2016.

Gdje si?

Roze peškir
dade blagu
notu bijelim
gaćama.

Na žuti dio
tek presvučene
čiste posteljine
pokapah čaja.

Na kompjuterskom stoklu
ispred ekrana
koverta iz hotela
Veli Jože u Puli

Usamljenost lebdi
gradom.
Gdje si ti?

N.M.River, 6.1.2016.

Bandoglav

Bandoglavo boli
biraju bolji
biti budalaštinom,
blesavo bude
bolesne
bučne bigote.
Branim bitak
bekrijanja bosanskog.

N.M.River, 17.12.2016.