Odlazak, suze i sjećanje

Otac i mi se već dugih osam godina borimo ili živimo s njegovom i našom demencijom. Strahovi, nervoze, zaboravljanja, sjećanja, pitanja, odgovori. Ipak, otac je uglavnom tu s nama i nekim dijelom svog čudesnog mozga i energije još uvijek prati stvarnost, informacije o veseljima i žalostima, uspjesima i opasnostima pohranjuju se i prate. Danas smo izašli na kafu u popularni kafić u našoj zgradi, "šesticu". Tu se sjetim da nisam ocu rekao da je njegov kolega profesor Husein Bakalović s kojim smo tu ne tako davno popili kafu, umro.
- Tata, umro je Tvoj kolega Husein Bakalović.
- Molim, nisam razumio.
- Tvoj drug, Husein što je s mamom radio u Ekonomskoj školi jedno vrijeme, a poklonio Ti je i knjigu koju je napisao, umro je. Ovdje smo s njim popili kafu nedavno...
- A Huso? Očeve oči napuniše se suzama za mlađim drugom ...Rekao bi neko da ne razumije i ne sjeća se. Svako dan uz oca uči me da ništa ne treba potcjenjivati i podrazumijevati. Fantastičan se kapacitet krije u ljudskom mozgu. U srcu još veći. Naš Džemo je najbolji primjer.

N.M.River, 6.9.2020.

Instant snovi, krava, šolja i paramparčad


Sve češće mi stvari ispadaju iz ruku.Kao rahmetli majci kad je stariti počela. Nakon kraja ljeta u Lipnici i kraćeg odmora, oko 7 i 15m u septembarsko veče, napravim sebi i ocu Džemi koji sad ima 95 godina i 8 mjeseci, instant kafu, piše na njoj "crema", njemu od obično svarenog kravljeg mlijeka koje nam Bahra donosi već 40 godina, a sebi od kozjeg iz tetrapaka. Ne tresu mi se ruke baš stalno ,ali nekad ne poslušaju, posebno kad obje odjednom imaju zadatak i nakon pehlivanske akcije spasavam jednu kafu skupa sa šoljom na cvjetiće dok mi Džemina na kojoj piše "Dream big" ispada na pločice. Aromatična mješavina instant kafe i mlijeka od Bahrine krave koja će se još družiti sa svojim teletom jer je Bahra odlučila da je previše lijepo da ga zakolje, proli se po pločicama u kuhinji do sudopera i hodnika, a veliki snovi sa šolje razbiše se u paramparčad. Zaplakah gorko i opsovah sočno, brišući kafu i skupljajući ostatke da se ne posječemo. Računam, ipak, da je ovo dobar znak i da sluti na radost. Posebno jer imam istu takvu rezervnu šolju da Džemo ne prestane da sanja velike stvari. Samo takve mu priliče. Odmah je stavljena u upotrebu.


N.M.River, 12-13.9.2020.

Posveta Zenici

Nekako mi je draga Zenica.

Nije da sam to tek sad spoznao.

Možda zato što na Tuzlu podsjeća,

a opet ima veliku rijeku

pravog imena Bosna.


Trifunovićev fundament radništva

lebdi još u zraku kraj

rasturenih spomenika

vremenu kad su radnici

željezare imali kuglanu,

i kino, a hotel se

isto Metalurgom zvao.


Na Emirov festival

"Pero Živodraga Zivkovića"

dolaze da kazuju i čuju poeziju

u Starom pozorištu

oni što kulturu još traže

u zbunjenom vremenu

otimačine i prevare.



Dolazim tako obično s jeseni

i bude mi lijepo.

Promijenim sobu i uživam

u ljudima, i gradu

i slikam se na mostu -


Do slijedećeg puta.



N.M.River, 28.9.2020.

Saputniku

Putovao bih noćas
s tobom
izvan granica
sobom omeđenih
s glavom naslonjenom
na prozor dok
lagana muzika
noćnih radijskih
programa sprečava
da zaspimo.

Bijela isprekidana crta
izvire ispod automobila
dok se trudim
ostati budan jer
povjerenja u tebe imam
ja koji od dvanaeste godine
života voziti
htio nisam.

Stići do odredišta,
vratiti se,
krenuti opet
uvijek je draže
uz saputnika
s kojim se i mili
i šutjeti i razgovarati
jer jesmo.

N. M. River 17.10.2020

Začarani luna-park

Uplakano lice dječaka
kad je vidio da
se luna-park
preseljen iz sjećanja
pedesetih i šezdesetih
godina stoljeća prošlog
pakuje i odlazi, s njim i oba
ringišpila uključujući
jednog sa svemirskim brodovima
veselih izraza,
gumeni tobogan s
pokislim karakterima
koje ne prepoznaje
ni svjedok vremena
kiosk gdje se puškama
mogu osvojiti
plišane igračke,
vozić s prugom prečnika
pet metara
i dva živa ponija
koji pasu pored betonskih stolova
za stolni tenis
posađenih na livadu
osamdesetih godina
istog vijeka.
Kuda ide začarani
luna-park u vrijeme zaraze
u koji nije ušao niko dva dana,
a dječak koji je to
jako želio, stigao je
samo da vidi kako odoše?
Kaže mu mati:
Nemoj, molim te, plakati!"
On čini se guta suze
kroz hiruršku masku
i hrabro ide dalje s mamom.
Luna - park kreće
do nove livade
u nekom drugom gradu.
Možda tamo
sreća za neko drugo dijete,
bude bolja?

N.M.River, 26.10.2020.

Denuncijator nivoa

Kovidna subota,
puna kolica
svega što treba
i ne treba
u tržnom centru.

Kupci pod maskama
osim člana
stožera kriznog
što nam mjesecima
soli pamet o tome.
Ljut, a masku ne skidajući,
kažem, kako ću
o tom, što sestra reče,
"licemjerju"
pisati umreženima
sve s imenom
i prezimenom osobe.

Jednu šetnju,
ribu što je sestra
ispekla ocu i meni,
i dvije trećine
srednje kutije bajadera
kasnije,
sjetim se da me roditelji
nisu naučili da
denuncijator budem.

Ima u meni
još tog majčinog uticaja,
a ona bi rekla
da to nije naš nivo.
Znam da je to
gledanje s visoka,
ali šta ćeš,
to stvarno nije naš nivo.

N.M.River, 14.11. 2020.

Ni iz čega pjesma

U hermetičnom poluprostoru
tražiti veselje
iz dana u dan,
izmišljati život
i smještati ga
u dobrovoljni poluzatvor.

Smijati se na najmanji povod
zatrpavati mobitele
dragih osoba smiješnim,
polusmiješnim, nesmiješnim
i tragično nesmiješnim fazonima
kojima se reagira na beznađe.

Podsjetiti se kako
je vrtlarenje odlično
za stanje psihofizičko,
koristan probati biti.
Truditi se ne reagirati
burno, a znaš da nećeš
moći uvijek.

Dotojanstveno stariti
najmlađi u užoj porodici,
napisati pjesmu
ni iz čega ili je ipak
nešto?

N.M.River 29.11. 2020.

Čovječe

Ima li kakve vedrine
za nakapati u oko
krmeljivo ?
Blagosti
da odnese zebnju?
Pjesme da
dušu okrijepi?

Okreni se na
sve 4 strane i
sve one između,
čula razotkrij sretan
i budan se
ujutro obraduj.

N.M.River, 7.12.2020.

Uvjetna kazna

Osuđen na veći procenat
virtuelnog od pravog
života, osjećam
kako mi sve ide na živce:
algoritam od 25 prijatelja na
društvenoj mreži,
da kopiram, a ni slučajno
forvardujem podršku oboljelim
od raka, te naglašavanje da
je neko mjesto grad
i pogrešnog mijenjanja istog grada
kroz padeže što samo dokazuje malenkost
proglašenog "grada".

Disciplinu ostajanja u koži
vlastitoj, umjesto
iskakanja vježbam danonoćno.
Čitati knjige i viceve, slušati
muziku, naletiti na kakav dobar film
kao jutros s Garijem Kuperom i Ritom Hejvort
pomaže.

Možda se negdje i provozamo
otac i ja s motoriziranom sestrom,
s kojom se najlakše posvađam
i onda dalje i bliže
u dementnu stvarnost
fašističkih izjava
onih što se busaju
da su antifašisti i blentavih odgovora
na iste izjave,
gluposti sveprisutne
u meni.

N.M.River, 13.12. 2020.

Brusnica

Evo čaja od brusnice tata,
A stavio sam i kandirane
Da ti bude ljepši
I bolje djeluje
Da te ne žulja
Urino- kateter.

- Povratiću od njega –
- Kaže namrgođeni Džemo
' Daću ja tebe u dom
Pa tamo nekog drugog
Kad ti donese
Da jedeš i piješ,
Ideš u wc i kupaš se
Zafrkavaj.

Gledajući reklame
Na TV-u, pije čaj
I pomirljivije kaže „Ima puno“.

N.M.River, 13.12.2020.