Odlazak, suze i sjećanje

Otac i mi se već dugih osam godina borimo ili živimo s njegovom i našom demencijom. Strahovi, nervoze, zaboravljanja, sjećanja, pitanja, odgovori. Ipak, otac je uglavnom tu s nama i nekim dijelom svog čudesnog mozga i energije još uvijek prati stvarnost, informacije o veseljima i žalostima, uspjesima i opasnostima pohranjuju se i prate. Danas smo izašli na kafu u popularni kafić u našoj zgradi, "šesticu". Tu se sjetim da nisam ocu rekao da je njegov kolega profesor Husein Bakalović s kojim smo tu ne tako davno popili kafu, umro.
- Tata, umro je Tvoj kolega Husein Bakalović.
- Molim, nisam razumio.
- Tvoj drug, Husein što je s mamom radio u Ekonomskoj školi jedno vrijeme, a poklonio Ti je i knjigu koju je napisao, umro je. Ovdje smo s njim popili kafu nedavno...
- A Huso? Očeve oči napuniše se suzama za mlađim drugom ...Rekao bi neko da ne razumije i ne sjeća se. Svako dan uz oca uči me da ništa ne treba potcjenjivati i podrazumijevati. Fantastičan se kapacitet krije u ljudskom mozgu. U srcu još veći. Naš Džemo je najbolji primjer.

N.M.River, 6.9.2020.

Instant snovi, krava, šolja i paramparčad


Sve češće mi stvari ispadaju iz ruku.Kao rahmetli majci kad je stariti počela. Nakon kraja ljeta u Lipnici i kraćeg odmora, oko 7 i 15m u septembarsko veče, napravim sebi i ocu Džemi koji sad ima 95 godina i 8 mjeseci, instant kafu, piše na njoj "crema", njemu od obično svarenog kravljeg mlijeka koje nam Bahra donosi već 40 godina, a sebi od kozjeg iz tetrapaka. Ne tresu mi se ruke baš stalno ,ali nekad ne poslušaju, posebno kad obje odjednom imaju zadatak i nakon pehlivanske akcije spasavam jednu kafu skupa sa šoljom na cvjetiće dok mi Džemina na kojoj piše "Dream big" ispada na pločice. Aromatična mješavina instant kafe i mlijeka od Bahrine krave koja će se još družiti sa svojim teletom jer je Bahra odlučila da je previše lijepo da ga zakolje, proli se po pločicama u kuhinji do sudopera i hodnika, a veliki snovi sa šolje razbiše se u paramparčad. Zaplakah gorko i opsovah sočno, brišući kafu i skupljajući ostatke da se ne posječemo. Računam, ipak, da je ovo dobar znak i da sluti na radost. Posebno jer imam istu takvu rezervnu šolju da Džemo ne prestane da sanja velike stvari. Samo takve mu priliče. Odmah je stavljena u upotrebu.


N.M.River, 12-13.9.2020.

Posveta Zenici

Nekako mi je draga Zenica.

Nije da sam to tek sad spoznao.

Možda zato što na Tuzlu podsjeća,

a opet ima veliku rijeku

pravog imena Bosna.


Trifunovićev fundament radništva

lebdi još u zraku kraj

rasturenih spomenika

vremenu kad su radnici

željezare imali kuglanu,

i kino, a hotel se

isto Metalurgom zvao.


Na Emirov festival

"Pero Živodraga Zivkovića"

dolaze da kazuju i čuju poeziju

u Starom pozorištu

oni što kulturu još traže

u zbunjenom vremenu

otimačine i prevare.



Dolazim tako obično s jeseni

i bude mi lijepo.

Promijenim sobu i uživam

u ljudima, i gradu

i slikam se na mostu -


Do slijedećeg puta.



N.M.River, 28.9.2020.

Saputniku

Putovao bih noćas
s tobom
izvan granica
sobom omeđenih
s glavom naslonjenom
na prozor dok
lagana muzika
noćnih radijskih
programa sprečava
da zaspimo.

Bijela isprekidana crta
izvire ispod automobila
dok se trudim
ostati budan jer
povjerenja u tebe imam
ja koji od dvanaeste godine
života voziti
htio nisam.

Stići do odredišta,
vratiti se,
krenuti opet
uvijek je draže
uz saputnika
s kojim se i mili
i šutjeti i razgovarati
jer jesmo.

N. M. River 17.10.2020