Hoću li?

Kompliciranost sve mi više smeta.
Pitam se - jesam li?
Cijeli život trudih se u sebi
izvještačenost suzbiti.
Pitam se - jesam li?
Jednostavan i prirodan,
a tek zgodan, jesam li?
Naporan, dosadan valjda znam
biti i na vrijeme prestati.
Jesam li?
Još se znam upitati
ne bih li se popravio,
Hoću li?

N.M.River, 1.12.2021.

Drugo pakovanje

Dozlogrdilo brinuti
za druge, a o sebi
da i ne govorim.

Iako znam da
tako ne valja,
hvatam se u pomisli
a šta bi on ili ona
učinio za tebe,
zatreba li?

Nisam nikad očekivao ništa,
a ne očekujem ni sada,
niti ću, pomisli
da si bolji od drugih
čuvati se treba
jer nisam!

Dobra je ona stara izreka:
"isto sranje, drugo pakovanje!"

N. M. River, 19.12.2021.

Očekivano

Očekivano ne volim previše.
S druge strane neočekivano
nekad baš ne očekujem.
Tako - ni moderan,
ni tradicionalan, ni naturalan,
ni urban, ni turbo romantičan,
a opet isključeno ništa nije,
sve do nove očekivane
neočekivanosti dovoljno
jednostavne poimanja
iščekujem.

N.M.River, 21.12.2012.

Gala

Olovkom nariši
boje vedrinu u mozgu
prezasićenom.

Informacije malo zakrivi,
zanesi ih makar na šrek
da humor provali
iz gnojne ovojnice.

Sebi zainat
nek ti budne gluposti
smiješnom jekom odzvanjaju.

Namigni tipu
u ogledalu i primijeti
kako je gala!
Nastavi niz.

N.M. River, 29.12.,2021.

Neznatan

Napisala rodica Amra
pjesmu sjajnu
i zaintrigirala me
izborom riječi.
Vidim znam okvirno
prvo i treće lice
jednine glagola i šta znači,
a za infinitiv
siguran nisam.
Guglaj lijevo - desno,
malo je primjera
za glagol deljati,
djeljati ili đeljati,
ali na kraju nađoh
citat iz Biblije
o drvodjelji koji djelja.
Zahvalan na na prilici da uvidim
kako još mnogo toga treba
naučiti i utvrditi, izdjeljati,
malen ostajem
u ovo osmo januarsko jutro
godine koja tri dvojke
u imenu ima.

N.M.River, 8.1.2021.

Depresivna nada

Bori se čovjek sa sobom
ne bi li natjerao da funkcionira.
Živce mu posebno rasteže
što mu je ono što voli vrlo mrsko.
Odloži lijevo, odloži desno,
naprijed, pozadi, opet završi dosta,
a fali nade ovoj hvali.

Odgađanje, naučio je, ne donosi
dobro jer on rezultate voli
umjesto opcija razmatranja.
Čak ni slab snijeg što
kao štaub šećer pokriva
ulice tuzlanske ne donosi više
od pomisli kako je tužno
kad ni u januaru
ulice nisu zametene.

Da se umjesto glupavih alarma
jer je palo dva i po centa
ljepote. probudimo u bajci
s krajem sretnim!

N. M. River, 10. 1.2022.

Trening

Sada nisam što sam prije bio
da se vazda osvrćem za sobom,
sjetu štapom iz sebe da vijam
i na silu optimiazam guram.

Jedno sve mi , manje-više stalno,
mada još mi pamet iz ušijiu kipi,
skontah ipak da drugog nema smisla,
od opuštenog, opušteno kriti.

možda jednom ideal dostignem
izgledati i osjećati isto,
dosljednosti ne bježati više,
a sebičnost principom nazvati.

tada bih na sve pripremljen dalje mogao. -)

N.M.River, 23.1.2022

Samo što nisam!

Ne moram se bojati
da nisam sačuvao
dijete u sebi.
Nego šta, nego jesam!
Ono nezaštićeno koje
bi se uvuklo u rodteljski skut
da se strah sakrije
u najdalji ćošak zubi povađenih
i kandži otupjelih.

Ne bojim se ni
da nisam sačuvao
razumijevanja dovoljno
za ljude, biljke, životinje,
pojave i zbivanja društvena.
Možda bi trebelo da treniram
nerazumijevanje.

Međutim se bojim
da jesam postao
predvidiv i svakidašnji,
diverzificiran nedovoljno,
umorniji nego što treba
i dosadan. Biće da i to nije loše.
Zapravo zabavan u biti
prvo sebi treba biti.
Evo, samo što nisam!


N.M.River, 30.1.2022.

Preponaš

Omiljeni sport mi je uvijek bio atletika.
Pojedinci uspijevaju pobijediti sami sebe,
a time i konkurenciju u trčanju, skakanju,
bacanju zanimljivih naprava, pa su i timske discipline
kao što je štafeta individualne,
kao u izreci "gdje ja stadoh, ti produži".

Kako postajem vremešniji i sporiji,
nervozniji, anksiozniji i generalno blentaviji
u lošem smislu riječi,
život se sve više čini dugoprugapškom
trkom sa zaprekama
gdje za podići rođenu nogu treba snage kao da
preskačeš letvicu na visini
discipline skakanja uvis s motkom
gdje je nekad vladao Bubka, a sad mi se sve nešto čini da je njegov svjetski rekord konačno oboren.

Sve mi je veća ambicija
da ne zapinjem nogama
za ćilime u stanu, a da se,
kad zapnem, ne nerviram.
Kad stavim naočale znam
da je vazda život pun prepona,
radi se o tome da se one mogu
prevazići na razne načine.
Vratiš onaj zakačeni tepih
na mjesto i ideš dalje.
Uporni preskoče najviše.

N.M.River, 30.1.2022.

Na Radio Dubrovniku "S Džemom"

https://www.youtube.com/watch?v=Mqwb3saJn2Q



[Edited by Sufler on 22-02-2022 at 23:25 GMT]