Nastavak SBB/SDA saFunice....

Peticija Foruma mladih SBB BiH naljutila Tihića: SDA potvrdila zabranu snimanja filma, ali sve prebacuje na Grahovca

Nemuštim saopćenjem SDA vara narod da je Federalno ministarstvo kulture i sporta radilo na svoju ruku. U povodu inicijative koju je organizirao Forum mladih Saveza za bolju budućnost BiH da se SDA i SBiH, odnosno Sulejman Tihić i Haris Silajdžić, trebaju izviniti Anđelini Đoli (Angelina Jolie) i žrtvama agresije jer su zabranili snimanje njenog filma u BiH, jučer je ljutito reagirao Sulejman Tihić.

Nema izjava

U saopćenju SDA sva odgovornost za taj sramni čin prebacuje se na tadašnjeg potpredsjednika Federalne vlade Gavrila Grahovca i SBiH te istovremeno potpuno amnestira jednako sramna uloga Mustafe Mujezinovića, tadašnjeg premijera FBiH iz SDA.

- Budući da je filmska produkcija izričito u nadležnosti resornog ministarstva, Vlada Federacije BiH ni u kom slučaju nije mogla biti involvirana u takvu odluku - kaže se, između ostalog, u jučerašnjem saopćenju SDA.

K tome, Tihić se poziva da je on bio u logoru te da se Anđelini Đoli tobože trebaju izviniti "Avaz" i Fahrudin Radončić zbog tekstova u "Dnevnom avazu" od 18. oktobra 2010. Također, predsjednik SDA ističe da je lično prisustvovao premijeri filma Anđeline Đoli u Sarajevu.

Tim povodom jučer je reagirao Kolegij "Dnevnog avaza" sa sljedećim saopćenjem:

- SDA očigledno ne može pobjeći od sebe same da kad god je uhvate u nemoralnosti, bježi od suočavanja s istinom na način da drugima pripisuje svoje neuspjehe i gluposti.

SDA, ipak, potvrđuje da je potpredsjednik Federalne vlade Gavrilo Grahovac (a predsjednik te vlade bio je SDA-ovac Mustafa Mujezinović!) zabranio snimanje filma i to za svakog pametnog dovoljno govori.

Datumi na koje se Tihić lažno poziva jesu informacije za javnost o odluci Federalne vlade SDA - SBiH i u tim tekstovima objavljena su reagiranja mnogih bh. intelektualaca koji osuđuju čin Vlade, koju je suštinski vodila SDA, a nigdje nema nikakvih izjava Fahrudina Radončića ili SBB-a.

Snimak na YouTubeu

Činjenica da je Anđelina Đoli sa zadovoljstvom primila priznanje "Avazov zmaj" u Vašingtonu kao ličnost godine našeg lista, dovoljno govori sama po sebi.

Također, već poznato Tihićevo pozivanje na njegovo kratko i sumnjivo logorovanje (pojavljivao se na TV Novi Sad i pljuvao po BiH i Bošnjacima, što je lako naći na YouTubeu - http://www.youtube.com/watch?v=66vPijmIfdQ) i skrivanje dugogodišnjeg dezerterstva jesu kišobran koji ga ne oslobađa historijske odgovornosti da je njegova vlast zabranila snimanja filma o ratnim zvjerstvima protiv BiH i Bošnjaka - kaže se u saopćenju Kolegija "Dnevnog avaza".

Reagirao i potrčko!
Jučer se saopćenjem obratio i ministar nekulture Salmir Kaplan. Primitivac u ministarskoj fotelji ponovio je Tihićeve teze i istakao novi podatak da je jedan od pokrovitelja premijere filma Anđeline Đoli bilo ministarstvo koje on vodi.

Naravno, Kaplan je namjerno zaboravio reći da to nije bila njegova suštinska odluka, već Vlade koju vodi SDP, odnosno stranke koja ima mnogo više afiniteta za kulturu i slobodu stvaralaštva od društvenih štetočina u liku Tihića ili Kaplana.

Kada je SDA vodila Vladu FBiH, rušila je film Anđeline Đoli, a sada u stilu svakog neobrazovanog potrčka provodi zadatke SDP-a koji su ovog puta, srećom, bili zaista dobri.

Inače, u pokušaju da podvali "Avazu", Kaplan i njegov šef zaboravljaju da novine, čak i ako bi, ne daj Bože, bile glupe kao njih dvojica, ne mogu donijeti zabranu snimanja nekog filma, već to mogu samo nadležni državni organi, odnosno vlada, kako je to bilo u slučaju filma Anđeline Đoli.

I tako dalje...

OSLOBOĐENJE/PREGLED 'AVAZOVE' MEDIJSKE HAJKE NA FILM 'U ZEMLJI KRVI I MEDA': Optužuju Tihića i Silajdžića, a Avaz i Radončić su tjerali Angelinu iz Sarajeva

SDA ističe da je upravo Avaz vršio pritisak i davao svesrdnu podršku nekim udruženjima koja su bila protiv snimanja filma “U zemlji krvi i meda”

Ako je Angelina Jolie ozbiljno razmislila prije nego što je rekla da će, što se rediteljskog posla tiče, ostati na prvijencu, vjerujemo da se već pokajala. Jer, u postratnoj "zemlji krvi i mesa", kako je nazva Milan Bandić, u toku su događanja koja bi poznatoj scenaristici sigurno mogla poslužiti za drugi dio filma.

U petak je Savez za bolju budućnost pokrenuo online peticiju za javno izvinjenje zbog "historijske greške Sulejmana Tihića i Harisa Silajdžića" rediteljki Angelini Jolie, ali ne samo njoj nego i žrtvama agresije. U čemu je "historijska greška"? U saopćenju SBB-a se podsjeća na 13. oktobar 2010, "kada je Vlada FBiH, koju je činila koalicija SDA i Stranke za BiH, odlukom svoga potpredsjednika donijela odluku i o poništenju odobrenja za snimanje filma Jolie u BiH...".

Ti "oholi lideri"

SBB to naziva "nedržavničkim i uvredljivim činom vlasti personificirane u liku Tihića i Silajdžića"… "oholih lidera koji su Jolie otjerali iz zemlje", za njih ova odluka je "sramna, antidemokratska i antikulturna." Izračunali su da je BiH oštećena, zbog neobavljenog snimanja filma u njoj, za više od milion dolara. Salmir Kaplan, federalni ministar kulture i sporta, smatra da je "ovo što radi Radončić nastavak kontinuirane, neodgovorne politike podmetanja, podvala i laži jednog političara i vlasnika novine...".

"Prema zakonu, federalna Vlada nije ta koja izdaje odobrenja za snimanje filmova na prostoru FBiH, nego to isključivo radi federalno Ministarstvo kulture i sporta", ističe Kaplan, dodajući "ako iko treba da se izvinjava, onda je to prije svih upravo Fahrudin Radončić. Ukoliko je kratkog sjećanja, preporučujem mu da prelista svoje novine u danima o kojima govori", napominje ministar, navodeći nekoliko tadašnjih tekstova iz Avaza.
"Oni su bili podrška satanizaciji ovog filma", naglašava Kaplan.

Jedan od tih tekstova ima nadnaslov 'Avaz otkriva', a naslov ‘Ljubav nakon silovanja’?! U tekstu se govori o tome zašto Pink nije htio učestvovati u Angelininom projektu, pa se navode izjave vlasnika i glavne urednice ove televizije. "Ono što je sigurno tačno jeste da se radi o ljubavnoj priči koja je izrasla iz silovanja’, rekao je Željko Mitrović. Lajla Torlak je decidnija: "Sve vrijeme rata sam bila u Sarajevu i kada sam vidjela o čemu se radi u filmu, došlo mi je da povraćam - srpski vojnik siluje muslimanku, odsijeca joj dojku, i onda se rađa ljubav između njih dvoje. To je previše”! Interesantno je to da se taj tekst objavljuje 13. oktobra, u danu "historijske greške".

Nakon toga su uslijedile reakcije bh. javnosti, posebno umjetnika. Oslobođenje je donijelo anketu o tome, pa i izjavu kantonalnog ministra kulture i sporta Emira Hadžihafizbegovića: "Je li tako zahvaljujemo (A. J) što je, bez obzira na dehumanizirani Hollywood, došla - i posjetila našu sirotinju u Goraždu? Je li tako zahvaljujemo što je angažovala pet ili šest bosanskohercegovačkih glumaca, a Zani Marjanović dala glavnu ulogu? Da li joj tako želimo zahvaliti? Da umjesto informacija o zemlji opasnog življenja i ekstremista koji dižu policijske stanice u zrak, u svijet treba da ode priča o Bosni u kojoj holivudske zvijezde šetaju svoju djecu?"

''Silovane Bošnjakinje nisu bile glumice''

Dnevni avaz, međutim, tada, između ostalog, piše da je scenarij "s pravom šokirao žrtve silovanja i javnost... Tačno je da priča govori o Bošnjakinji koja se zaljubljuje u svog silovatelja, pripadnika agresorske vojske." A u prilogu Sedmica istina, list donosi lični stav Nedžada Latića.

'Silovane Bošnjakinje nisu bile glumice'', u kojem stoji: "Svi kulturni radnici, posebno reditelji i glumci, svrstali su se na stranu 'umjetničkih sloboda' i prava na 'umjetničku istinu' u slučaju najavljenog snimanja filma Angeline Jolie u Sarajevu... Kako stvari sada stoje, barem u Sarajevu, priča se vraća na početak - Jolie, kao najslavnija i najljepša glumica današnjice može da snima svoj film, a silovane žene treba još jednom silovati u ime 'umjetničke istine', kako su to učinili novinari u posljednjem broju Dana."

Inače, Fahrudin Radončić, u petak uveče, u emisiji "In medias res", hrvatske TV kuće je rekao: "Ovaj će film za Bošnjake vjerovatno ličiti na 'Šindlerovu listu' kada su u pitanju Jevreji..." No, Avaz (2010), kroz pero Latića pita: "Koliko je napisano romana i snimljeno filmova sa tematikom ratnih stradanja Jevreja? Ima li ijedna slična priča onoj koju nudi Angelina Jolie u svom filmu? Sigurno da nema!".

Povodom online peticije, oglasila se i SDA s tvrdnjom da SDA i njeni ministri, pogotovu ne njen predsjednik Sulejman Tihić, nikada nisu podržali jednostranu odluku tadašnjeg ministra kulture i sporta u Vladi FBiH Gavrila Grahovca o zabrani filma... SDA ističe da je "upravo D. avaz vršio pritisak i davao svesrdnu podršku nekim udruženjima koja su bila protiv toga, što je vjerovatno uticalo na ministra da poništi prethodno datu saglasnost...", podsjećaju u SDA, te pozivaju Radončića da se izvini i redateljici i žrtvama.

Kaplan traži i izvinjenje umjetnicima i federalnom Ministarstvu kulture, otkrivajući da se upravo njemu obratila glumica Zana Marjanović prije odlaska u Ameriku i prije susreta ekipe filma s predsjednikom Obamom. "Zana mi je rekla da će Angelina Jolie, ukoliko država ne stane iza projekcije filma, ovu sama organizovati za stotinjak osoba, ali federalno Ministarstvo kulture i sporta oko toga nije imalo nikakvih dilema, te je, na zvaničan prijedlog Udruženja Magacin Kabare, iniciralo dolazak Jolie u Sarajevo i prikazivanje filma u Zetri pred 6.000 gledatelja i, kao pokrovitelj, snosilo najveći dio troškova uspješne bh. premijere. Dio troškova je snosilo i kantonalno ministarstvo, a dio, za crveni tepih, i sam grad", objašnjava Kaplan.

Izvor: DEPO

Bakir Hadziomerovic pjeva Bregi koji je tokom rata izjavio da ga vise ne interesuje
"Alijino" Sarajevo ni raja koja je tamo ostala da brani i gine.


Damir Kaletovic, Zeljko Komsic, uz vino i svirace...

... Čavar je do sada imenovao samo jednu savjetnicu-Tijanu Kaletović, suprugu novinara FTV-a, Damira Kaletovića, koji se tako pridružio cijeloj plejadi kolega s FTV-a kojima će SDP o državnom trošku honorirati bezrezervnu propagandnu podršku javnog servisa. Ranije je izvršni direktor FTV-a Zvonimir Jukić, svoju suprugu instalirao za savjetnika u Vladi Federacije BiH, gdje je nedugo potom svoju suprugu uhljebio i direktor RTVFBiH-a, Džemal Šabić.

Kako je supruga Bakira Hadžiomerovića imala stalni poslao i prije pobjede SDP-a, Bakir se pobrinuo za svog mlađeg brata koji odnedavno savjetuje SDP-ovog načelnika općine Centar, Dževada Bećirevića. ... Slobodna bosna

Hrabrost ili krajnja ludost. Pogledajte i prosudite sami.

http://www.24sata.info/zabava/zanimljivosti/88954-VIDEO-Hrabro-ili-budalasto-prosudite-sami.html

citat:

---

Black0ut wrote:

Bakir Hadziomerovic pjeva Bregi koji je tokom rata izjavio da ga vise ne interesuje
"Alijino" Sarajevo ni raja koja je tamo ostala da brani i gine.


Damir Kaletovic, Zeljko Komsic, uz vino i svirace...

... Čavar je do sada imenovao samo jednu savjetnicu-Tijanu Kaletović, suprugu novinara FTV-a, Damira Kaletovića, koji se tako pridružio cijeloj plejadi kolega s FTV-a kojima će SDP o državnom trošku honorirati bezrezervnu propagandnu podršku javnog servisa. Ranije je izvršni direktor FTV-a Zvonimir Jukić, svoju suprugu instalirao za savjetnika u Vladi Federacije BiH, gdje je nedugo potom svoju suprugu uhljebio i direktor RTVFBiH-a, Džemal Šabić.

Kako je supruga Bakira Hadžiomerovića imala stalni poslao i prije pobjede SDP-a, Bakir se pobrinuo za svog mlađeg brata koji odnedavno savjetuje SDP-ovog načelnika općine Centar, Dževada Bećirevića. ... Slobodna bosna

---

Predsjedavajući Predstavničkog doma Milorad Živković neda salu za obilježavanja Dana nezavisnosti BiH

Živković neće dati saglasnost za korištenje bijele i velike sale u zgradi PSBiH

Predsjedavajući Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH Milorad Živković saopćio je danas da, povodom obilježavanja 1. marta, ni ove godine neće dati saglasnost za korištenje bijele i velike sale u zgradi Parlamentarne skupštine BiH.

"Kao i svih godina dosad, kad sam bio u mandatu kao predsjedavajući Predstavničkog doma PSBiH, u skladu s Uputstvom o načinu korišćenja sala u zgradi Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine broj: 01,02-02-4-1020/11, nisam davao saglasnost za korištenje bijele i velike sale povodom obilježavanja 1.marta, pa to neću učiniti ni sada", navodi se u saopćenju iz kabineta Živkovića koje prenosi Sektor za odnose s javnošću PSBiH.

"Kako ovaj dan ne predstavlja praznik za sve građane Bosne i Hercegovine i ne obilježava se najmanje na jednoj polovini teritorije BiH, dok se ne donesu zakoni o praznicima koji će se odnositi na sve građane ove zemlje, neće se izlaziti ususret pojedinačnim zahtjevima.

Ovakvi zahtjevi dodatno usložnjavaju političke odnose u BiH, a među građane unose osjećaj nemira i nesigurnosti", navodi se.

U saopćenju za javnost Živković "istovremeno poziva nadležne službe da postupe u skladu s Uputstvom i adekvatno obezbijede imovinu Parlamentarne skupštine BiH od uništavanja".

"Nadam se da će se na ovaj način zaštititi kredibilitet zajedničkih institucija i same Bosne i Hercegovine", ističe se u saopštenju.

Ideolog zla objavio knjigu "Bosanski rat": Ćosićevi čitaoci žive u 13. vijeku

Ćosić je egocentrična osoba koja sebe smatra novim Garašaninom, a svoja djela "Načertanijem"

Dobrica Ćosić glavni je ideolog i idejni tvorac sveg zla koje je zadesilo područje bivše Jugoslavije, s posebnim naglaskom na BiH, koja je u agresiji Srbije i Crne Gore pretrpjela najstrašniji ratni zločin, genocid, kazao je za "Dnevni avaz" sociolog Srđan Vukadinović komentirajući izdavanje nove Ćosićeve knjige "Bosanski rat".

Opijeni mitom

- Ljudi koji čitaju Ćosićeva djela opijeni su mitom o "velikoj Srbiji" i većina njih još mentalno nije otišla dalje od 13. vijeka. Treba, međutim, biti realan i reći da ljudi poput Ćosića nisu ništa novo u srpskoj historiji. On je samo trenutno najaktuelniji nastavljač ideje "velikosrpstva", koja postoji otkad postoji i Srbija. Mislim da je on jedna veoma egocentrična osoba koja sebe smatra novim Ilijom Garašaninom, a svoja djela novim "Načertanijem" - kaže Vukadinović.

Prema njegovim riječima, Ćosić se svojim "piskaranjem", koje nema utemeljenje u činjeničnom stanju, a ni u zdravoj logici, hvata u zamke laži i obmana, koje nikome ne koriste, a najmanje Srbima.

- Memorandum SANU-a je fundament u idejnom smislu zla. To je ona ideja za koju se uhvatio Milošević kada je krenuo u osvajačke pohode širom zemalja bivše Jugoslavije. To je ona ideja za koju se uhvatio Karadžić kada je naređivao da se s brda granatira Sarajevo. SANU je tvorac ideje, Milošević, Karadžić i drugi su instrument - istakao je Vukadinović.

Gomila laži

Predsjednik Bošnjačke zajednice kulture (BZK) "Preporod" Senadin Lavić kaže da, poznajući opus Dobrice Ćosića, od njegove nove knjige "Bosanski rat" ne očekuje ništa pozitivno.

- On je godinama aktivan u kreaciji, ali i realizaciji "velikosrpskog projekta". Srbi ga čak nazivaju "ocem nacije". Rekao je da su Bošnjaci izdajice "pradedovske vere". Poznat je i po tvrdnji da su Srbi narod koji je sve stekao lažima i da je laž najjače srpsko oružje - rekao je Lavić.

Opasna ideologija neće stati sa Ćosićevom generacijom
Profesor na Filozofskom fakultetu u Sarajevu Fahrudin Rizvanbegović istakao je da opasne teze koje iznosi Dobrica Ćosić ne predstavljaju ništa novo.

- Mogu se mijenjati režimi ili akteri, ali te njihove teze ostaju trajne. To nije ništa novo. Ćosić je, nažalost, još aktualan. Ja, međutim, ne vjerujem da će ovakva ideologija stati s njegovom generacijom - kazao je Rizvanbegović.

Parada licemjerja

Josipović u konglomeratu loših politika
U prošli petak je u Mostaru održan Večernjakov pečat, blještava parada licemjerja, neukusa i kiča kojom je, uz časne iznimke, prodefilirao čitav niz više nego sumnjivih likova. Manifestacija je to bosanskohercegovačkog izdanja Večernjeg lista, novina predsjednika HDZ-a BiH Dragana Čovića koje mogu poslužiti kao primjer udvorništva i neprofesionalizma na ovim područjima.


Piše: Petar Jeleč
Fra Petar Jeleč

Novinarstvo je posljednjih desetljeća palo na najniže moguće grane, no način na koji tekstove pišu pojedini novinari Večernjaka izdaja je novinarske i ljudske etike. Autorski tekstovi su do u detalje predvidivi: Tu je, prvo, red članaka koji veličaju genijalnost "Velikog vođe" Dragana Čovića koji nikad ne spava jer, svakodnevno se žrtvujući, bdije nad jednakopravnošću Hrvata u BiH tako što ih on i njegova stranka nemilice pljačkaju već dva desetljeća i ne žele taj monopol prepustiti nikome drugome.

Druga polazna točka od koje se kreće u Večernjakovim novinarskim manipulacijama je pisanje o "nelegitimnim" predstavnicima hrvatskog naroda koji obnašaju funkcije u Federalnoj vladi i "izdajicama" oličenima u HSP-u i NSRzB. Treći i zapravo glavni nosivi stup na kojem počiva Večernjakovo novinarstvo je svakodnevno dizanje tenzija između Hrvata i Bošnjaka u čemu se pribjegava i pukim izmišljotinama, dok se s druge strane redovito hvali Milorada Dodika i način na koji je on "riješio" hrvatsko pitanje u RS-u. Neupućeni čitatelj bi listajući ove novine vrlo lako mogao dobiti dojam kako su Hrvati u tom entitetu "jednakopravni" kao nikad dosad u povijesti, budući da se za njih tamo onako pravo "stožernički" brinu Emil Vlajki i Davor Čordaš.

Nije stoga nimalo slučajno što je jedan od ovogodišnjih laureata i Aleksandar Džombić, predsjednik Vlade RS, jer zaista ga je trebalo nagraditi za sve ono što su njegova vlada i predsjednik "Genocidije" Milorad Dodik učinili za Hrvate u tom entitetu. A zna se da su učinili puno i čine i dalje skupa s Čovićem sve kako se nijedan od njih nikad ne bi vratio na svoje ognjište. Konačno, četvrta okosnica koja obilježava pisanje Večernjeg lista je neukusno ulagivanje Katoličkoj crkvi, jer valja uvijek živim održavati nikad prekinuti savez Crkva-HDZ radi obostranih materijalnih interesa, budući da "stožernik" zna da, uz rijetke iznimke, može uvijek računati na podršku crkvenih ljudi na izborima, a zauzvrat i kler može računati na Čovićeve predizborne i postizborne "donacije".

Na tu Večernjakovu paradu manipulacije i svakojake instrumentalizacije – posebno nečasne instrumentalizacije mučeničke smrti jedne časne sestre – prema najavama Večernjaka opet je trebao doći i prošlogodišnji laureat i nova zvijezda Večernjeg lista Ivo Josipović u pratnji neizostavnog don Ivana Tolja, dvorskog kapelana hrvatskog predsjednika i desne mu ruke u obavljanju prljavih medijskih i obavještajnih poslova po Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Tolj je naravno došao, no Josipovićevu dolasku se, kako se može pročitati iz medija, ispriječila viša sila – konjunktivitis, što je zaista prava šteta, jer je time ova manifestacija izgubila velik dio svog "glamura".

Ostali smo tako zakinuti za Josipovićevo više nego srdačno druženje s hrvatskim stožernikom Draganom Čovićem i njegovim najbližim suradnicima koji bi inače, kad bi BiH bila pravna država, vrijeme provodili u manje glamuroznim prostorima, u nekoliko kvadratnih metara. No čim ozdravi, Josipović može opet skoknuti do Banje Luke na sličnu manifestaciju koju organizira Milorad Dodik preko Nezavisnih novina gdje se hrvatski predsjednik nedavno okitio još jednim"prestižnim" odlikovanjem. Dodik, Čović, Večernji list, Nezavisne novine – svejedno, sve je to varijacija na istu temu i društvo u kojem se Ivo Josipović osjeća kao riba u vodi. A nema sumnje da bi se tu odlično uklopio i dobitnik Dodikova ordena "časti" banjalučki biskup Franjo Komarica.

Nedodirljivost u medijima u RH

Josipović je čovjek o kojemu se danas u medijima u Republici Hrvatskoj teško može i smije napisati ijedna kritička riječ, jer on preko svojih veza i sprege s medijskim mogulima zapravo vlada hrvatskim medijskim prostorom. O tome je neki dan odličan tekst napisao Tomislav Klauški na index.hr, koji uz još nekoliko novinara – koji se inače mogu nabrojati na prste jedne ruke – još ima hrabrosti pisati o dvojbenim poslovima aktualnoga hrvatskog predsjednika. Matija Babić je u pretprošloj emisiji HRT-a Nedjeljom u 2 vrlo argumentirano govorio o Josipovićevim vezama s medijskim tajkunima u RH kao i o njegovoj nejasnoj ulozi u vezi sa ZAMP-om. Kako će se stvar dalje razvijati, ostaje da se vidi, ali prema onome što smo dosad vidjeli, u vrijeme Franje Tuđmana pisalo se slobodnije i hrabrije o lošim potezima hrvatskog predsjednika nego što se to radi danas u vremenu predsjednikovanja Ive Josipovića. Prema svemu sudeći, čini se kako kritička riječ o hrvatskom predsjedniku danas previše košta i da je autocenzura jača nego ikada.

U predizbornoj kampanji Josipović je nastupao sa sloganom o „novoj pravednosti“ od čega danas nije ostalo apsolutno ništa. On se savršeno uklapa u novu elitu postjugoslavenskih političara koje osim vlastitog interesa i slike koju ostavljaju u javnosti, ne zanima ništa drugo. Interesi građana su tu sasvim sporedna stvar. Radi se o čovjeku koji se želi dodvoriti svima i ostaviti dojam kulturnog, obrazovanog i poštenog čovjeka. No to je sve puka fasada iza koje se krije vlastohlepna i samoljubiva osoba, nesposobna da prihvati i najdobronamjerniju kritiku.

Obilno se služi populističkim metodama pa smo nedavno bili svjedoci njegova zalaganja za ukidanje povlaštenih mirovina, da bi se sve promijenilo kad je uvidio da bi se to ukidanje moglo odnositi i na njega. Potom je priču skrenuo na ured bivšeg predsjednika Stjepana Mesića, ali se na njegovu žalost pokazalo kako on danas zapošljava više ljudi nego što su ih svojevremeno imali Franjo Tuđman i Stjepan Mesić, te kako u politici zapošljavanja u svom uredu uvodi i nove kategorije uposlenika, tako da recimo jedna njegova savjetnica ima uza se još zamjenicu savjetnice plus dvije pomoćnice savjetnice. Mesiću je prigovorio što je branio Gadafija, a od javnosti je krio svoje pismo koje je uputio povodom smrti sjevernokorejskog diktatora. Mesić mu je s pravom odgovorio da se politika ne vodi jeftinim ulagivanjem svima i svakome i podrškom koju Josipović daje Miloradu Dodiku i Republici Srpskoj.

Destabiliziranje Bosne i Hercegovine

I tu sada dolazimo do pravog problema politike Ive Josipovića, problema koji očito previše ne zanima građane u Republici Hrvatskoj, jer o tome skoro nitko ništa ne piše i ne govori. Javnosti je uvelike poznat Josipovićev nekritički odnos prema politici srbijanskog predsjednika Borisa Tadića. Kada bi se tu radilo o prijeko potrebnoj uspostavi povjerenja i relaksiranju odnosa između Srbije i Hrvatske, srpskog i hrvatskog naroda, čovjek ne bi mogao imati nikakvih zamjerki jer nam danas na čitavom području Balkana nedostaje ljudi koji će voditi takvu politiku i koji će spuštati međunacionalne tenzije. No ovdje se radi o nečemu vrlo problematičnom, o tome da Ivo Josipović skupa s Borisom Tadićem vuče poteze koji teško da pridonose stabiliziranju prilika u našoj zemlji.

Tadić je čovjek koji je u Srbiji rehabilitirao četnički pokret, čovjek koji preko svojeg pijuna Milorada Dodika polako, ali sigurno uništava Bosnu i Hercegovinu, čovjek koji samo glumi da vodi neku proeuropsku politiku u Republici Srbiji. Takva njegova politika prema Bosni i Hercegovini uopće ne začuđuje, jer je to politika koja je doslovno zacrtana tzv. Memorandumom 2: politika koja RS smatra najvećim srpskim uspjehom u posljednjim ratovima i novom "srpskom državom" kako ju je nazvao patrijarh Srpske pravoslavne crkve Irinej. Ali itekako začuđuje Josipovićeva zdušna podrška toj istoj politici. Republici Srpskoj, genocidnoj tvorevini koja nije nastala samo na genocidu u Srebrenici, nego na mnoštvu genocida po čitavoj Bosni i Hercegovini, jedan hrvatski predsjednik nedavno čestita 20 godina od njezina osnutka!!!

Čini to ne javno, nego zakulisno, kako to inače voli raditi Ivo Josipović. Njegovo nemušto dvodnevno izbjegavanje odgovora na pitanje zašto je to učinio i nesuvisao pokušaj negiranja te činjenice, samo su dodatno izazivali mučninu u želucu.

Josipović se nekoliko puta sastajao s Miloradom Dodikom i uz Tadića je, koliko je meni poznato, jedini predsjednik jedne države koji je posjetio Milorada Dodika u Banjoj Luci i dao dodatni legitimitet entitetu iz kojeg je skoro u potpunosti očišćeno hrvatsko (i bošnjačko) stanovništvo. Dodik je nedavno opet pohvalio Ivu Josipovića, na što mu hrvatski predsjednik nije ostao dužan uzvrativši mu pohvale i obmanuvši po ne zna se više koji put cjelokupnu javnost kako se nakon njegovih posjeta Dodiku situacija po Hrvate u RS-u poboljšala. Svatko tko živi u tom entitetu i tko prati politiku Milorada Dodika prema Hrvatima u RS zna da se radi o čistoj laži i obmani. Jedini "rezultat" Josipovićevih posjeta Dodiku je donošenje Zakona o katastru koji je usvojila skupština RS i kojim će se krenuti u posljednju fazu etničkog čišćenja Hrvata u RS, oduzimanja imovine onim Hrvatima (i Bošnjacima) koji se nisu vratili te nisu u stanju plaćati poreze na razrušene domove, opustjele pašnjake, sasječene šume i voćnjake. Hrvatski predsjednik nikad nije izrekao nijednu jedinu riječ o tom zakonu, niti je kritika tog nemoralnog zakona došla iz krugova tzv. "legitimnih" predstavnika hrvatskog naroda okupljenih oko Čovića i pijuna mu Ljubića. A ni crkveni ljudi se nisu pretrgli da ukažu na svu perfidnost i pogubnost jednog takvog zakona, što im nimalo ne služi na čast.

Valja Dodik a ne valja hrvatski general

Ivo Josipović je inače postao glavna zvijezda i omiljeni lik ovdašnjih u svakom pogledu problematičnih političkih krugova okupljenih oko Dragana Čovića i Milorada Dodika. Dušu im je posebno razgalila činjenica da jedan pravnik, prihvatajući pravno neodržive konstatacije o „legitimnim“ predstavnicima hrvatskog naroda, ide naruku politici Dragana Čovića i nepriznavanja Federalne vlade. Tako imamo naizgled apsurdnu činjenicu da se Josipović često i vrlo rado susreće s predsjednikom entiteta nastalog na zločinu nad njegovim narodom, s čovjekom koji je podržavao granatiranje Zagreba i o kojem se lažno piše da se tobože suprotstavljao Karadžićevoj politici (sukob je nastao samo zbog šverca, ne zbog razlike u politici), dok se s druge strane odbija susresti s predsjednikom Federacije BiH Živkom Budimirom, hrvatskim generalom koji se od samog početka rata aktivno uključio u obranu Hrvatske i BiH od velikosrpske agresije.

Kako smo mogli vidjeti nekidan, takvu politiku će po svoj prilici slijediti i predsjednik vlade RH Zoran Milanović koji se sastao s Čovićem i njegovim satelitima u Mostaru izbjegavši susret s onim hrvatskim strankama i udrugama koje nisu okupljene oko Čovićeva Hrvatskog narodnog sabora. Još kada nam uskoro u BiH dođe i ministrica vanjskih poslova RH Vesna Pusić sa svojom pričom o "entitetima" (3 ili 5? – pitanje je sad) bit će to zoran pokazatelj da je hrvatska politička elita, bilo lijeve, bilo desne provenijencije, zapravo od devedesetih godina do danas išla naruku velikosrpskim interesima u Bosni i Hercegovini.

Prilikom prvog posjeta našoj zemlji Josipović je pitijski govorio o "konglomeratu pogrešnih politika" koje su naštetile Bosni i Hercegovini. Sve što je do sada uradio upućuje na to da je njegova politika ozbiljan kandidat za sami vrh tog konglomerata. A tek je, nažalost, na pola svoga mandata!

KOMENTAR IZ BEOGRADA: Zašto volim Bosnu i zašto su današnje etno-religijske podjele BOLESNE!



Peščanik.net objavio je autorski komentar Damjana Pavlice, beogradskog publiciste i muzičara, koji prenosimo u cjelosti:

“Bosnu volim prvenstveno zbog uporedog postojanja njenih različitih tradicija. Decenijama uoči posljednjeg krvavog rata, ljudi u Bosni i Hercegovini su najnormalnije živeli zajedno. Trenutno stanje u Bosni i Hercegovini, gde je cjelokupna ljudska situacija uslovljena etno-religijskom pripadnošću, je bolesno stanje.

Prošao sam Bosnu uzduž i poprijeko i uvjerio se da Bosna nije višejezična sredina. U gradovima i selima ljudi govore istim jezikom, iako nas velikaši, proklete im duše, uporno ubjeđuju da govorimo različitim jezicima i da su razlike među nama nepomirljive. Pritom, veoma je diskutabilno da li je Bosna i Hercegovina višenacionalna sredina.

Odrednice Srbin, Hrvat i Bošnjak se mogu, sa gotovo stoprocentnom izvjesnošću, koristiti kao sinonimi za vjersku pripadnost, umjesto riječi pravoslavac, katolik i musliman našeg jezika.

Istorijski osvrt

Tokom istorije, u Bosni je uporno opstajao višereligijski suživot, dok je u Srbiji preovladala jednoobraznost. U srednjevjekovnoj Srbiji je zakon nalagao vjersku isključivost i netrpeljivost, jer vladajuća pravoslavna religija nije tolerisala postojanje drugih vjera.

U srednjevjekovnoj Bosni su zajedno živeli katolici, pravoslavci i bogumili. Dok su u Raškoj bjesnili vjerski progoni, Bosna je prihvatala ljude različitih vjera. Dok je Stefan Nemanja proganjao naše pretke, dobri Ban Kulin im je pružao utočište. Ko je od našeg naroda tražio slobodu, taj je išao u Bosnu. U Raškoj su vladali samodržavlje i vjerski progoni.

Tokom svoje vladavine, muslimani su se ipak pokazali tolerantnijima od pravoslavaca. Iako su krajem srednjeg vijeka muslimani na ove prostore došli kao zavojevači, jedna je činjenica neosporna – dozvolili su da druge vjere postoje i da pravoslavne bogomolje vijekovima ostanu čitave.

Otomanski sistem religijskog pluralizma definitivno predstavlja civilizacijski iskorak u odnosu na vjersku isključivost nemanjićke Srbije. Uprkos tome, Srbi su u XIX veku, od svog ustanka do sticanja državnosti, uništili gotovo sve džamije na području tadašnje kneževine Srbije. Tako su u Užicu porušene 34 džamije, u Smederevu 24, a u Beogradu na desetine njih. Slično se ponovilo i tokom rata u Bosni.

Bosna i Hercegovina je kolijevka našeg zajedničkog jezika. Jezik srednjevjekovne srpske države, koji poznajemo uglavnom preko vladarskih povelja i crkvenih spisa, prilično se razlikuje od današnjeg srpskog jezika.

Jezik srednjevekovne Bosne i Huma, koji poznajemo preko natpisa sa stećaka, je prilično sličan jeziku kojim danas govorimo, i uglavnom razumljiv bez prevođenja. Ovo nimalo ne iznenađuje, uzme li se u obzir da je upravo hercegovački govor bečkim književnim dogovorom 1850. godine određen za zajednički književni jezik Srba i Hrvata (i drugih južnih Slovena), poznat kao srpsko-hrvatski jezik.

Na hercegovskom govoru počiva čitava jezička reforma Vuka Karadžića, na temelju koje su nastali savremeni srpski, hrvatski, bosanski i crnogorski jezički standard.

Bosna i Hercegovina je kolijevka partizanskog otpora. Tokom drugog svetskog rata Bosna i Hercegovina je predstavljala središte otpora nacionalističkom ludilu i međuetničkom istrebljenju. Dok su u Srbiji i Hrvatskoj preovladale ekstremno nacionalističke snage, u Bosni su partizani uspešno vodili borbu protiv fašista i kvislinga, za ponovno ujedinjenje raskomadane domovine. Igman, Kozara, Neretva, Sutjeska, Jajce, Drvar, samo su neki od toponima koji podsećaju na upornu borbu naših naroda u Bosni i Hercegovini. Možda je kobna greška partizana bila što su nakon oslobođenja uzeli Beograd, a ne višenacionalno Sarajevo za glavni grad SFR Jugoslavije.

Rat u Bosni i Hercegovini

Nije tajna da je Srbija stvorila Republiku Srpsku, kada je 1992. godine poslala vojsku, specijalce i dobrovoljce, te nahuškala, naoružala i organizovala Srbe u Bosni i Hercegovini. Čitave oblasti jedne multikulturne države su vojskom zaposjednute, etnički očišćene i proglašene srpskom teritorijom.

Tzv. Republika Srpska, ta žalosna tvorevina koja pokušava da bude srpskija od same Srbije, pokazatelj je naše nezrelosti za zajednički život, poštovanje bližnjega i prihvatanje različitosti. Ovo patološko stanje je urodilo stravičnim progonima i pokoljima naše inovjerne braće, koje istorija pamti kao bosanski genocid.

Tokom rata su na teritorijama pod srpskom kontrolom džamije sistematski uništavane. Frapantan primjer je Banja Luka, u kojoj su sve gradske džamije (njih šesnaest) uništene uz sadejstvo gradskih vlasti, iako u gradu nije bilo izravnih ratnih dejstava. S druge strane, u Sarajevu, koje je godinama bilo pod srpskom opsadom, iako neke srpske crkve jesu uništene (neke usljed samog srpskog granatiranja), one nisu sistematski uništavane.

U Bosni nije okončan rat, u Bosni je zamrznut sukob. Dovoljan je letimičan pogled na međuentitetske granice Bosne i Hercegovine da bismo vidjeli da je to samo zaleđena linija fronta u bratoubilačkom ratu. Rat u Bosni i Hercegovini nikada nije završen.

Danas se vodi putem politike da bi sutra ponovo mogao oružano eskalirati. Bosni je potreban trajan, pravedan i održiv mir. Tzv. Dejtonski mir je suštinski nepravedan, jer je zacementirao rezultate etničkog čišćenja nesrpskog stanovništva Višegrada, Zvornika, Bijeljine, Prijedora, Foče, Srebrenice i mnogih drugih gradova Bosne i Hercegovine.

Tragičnim spletom događaja, Srebrenica danas pripada Republici Srpskoj. Srbija mora jasno osuditi zaposjedanje teritorije istrebljenjem, da bi pokazala da je raskrstila sa ideologijom širenja teritorije, koja je predugo usmjeravala njenu unutrašnju i vanjsku politiku. Srbija zaista nema razloga da podržava Republiku Srpsku, taj ostatak njene nesrećne politike 1990-ih.

Srbija je pokušala da ubije Bosnu i Hercegovinu. Ubijajući Bosnu, Srbija je ubijala i sebe, jer se ekstremizam iz Republike Srpske vraćao kao bumerang ubijajući građansku Srbiju. Nadam se da će Bosanci oprostiti našim potomcima. Takođe se nadam da naši potomci nikada neće oprostiti svojim precima. Neka nam drugi oproste naše ludilo. Mi sami sebi nikada ne smemo oprostiti. Ubili smo dio svog naroda u Bosni.

Civilizacijske perspektive

Bosna i Hercegovina je otvorena mogućnost našeg zajedničkog života, pravoslavaca, katolika i muslimana istog jezika. Politička ideja Bosne i Hercegovine je načelo suživota naspram plemenske podijeljenosti, verska trpeljivost naspram vjerske isključivosti.

Mnogi građani Bosne i Hercegovine su dospjeli u tužnu situaciju da pod uticajem huškačke propagande prezru svoju domovinu. Poznajem mnoge bosanske Srbe koji preziru Bosnu a obožavaju Srbiju. Oni grdno griješe. Kao pripadnik srpskog naroda, kao Srbin iz Srbije, poručujem mojim sunarodnicima, Srbima iz Bosne – Srbija nije vaša majka, vaša majka je Bosna. Nemojte prezirati zemlju naših otaca. U Bosni naš narod živi već vijekovima. U srednjem vijeku, kada Srbija nije ni postojala, već samo vazalna kneževina Raška, naši preci su u kraljevini Bosni odolijevali raznim moćnicima sa istoka i zapada.

Bosna nikada nije bila u sastavu Srbije, i ukoliko ima pravde, nikada neće ni biti. Najmoćniji srpski srednjevekovni vladari, kao što su Stefan Nemanja i Dušan Silnik, nisu uspjeli da uključe Bosnu u svoju državu. Veijkovima kasnije, to nije pošlo za rukom ni Slobodanu Miloševiću. Srbija ni ne treba da teži da osvaja i pripaja Bosnu, već treba da bude sa njom u zajednici na ravnopravnim osnovama.

Srbija od Bosne treba da nauči različitost. Za razliku od Srbije, Bosna ima dugu tradiciju multikulturalnosti. Koncept bosanstva počiva na suživotu različitih vjerskih tradicija i ima kapaciteta da integriše ljude različitih etno-religijskih tradicija koji dijele isti geografski prostor. Koncept srpstva, nažalost, nema taj kapacitet, jer počiva na principu vjerske isključivosti. On je isključiv u svojoj biti, ne samo prema drugim narodima, već i prema sunarodnicima koji ne pripadaju pravoslavlju.

Logičan ishod politike isključivosti je istrjebljenje. Nije slučajno što je srpstvo definisao upravo episkop Njegoš u kontekstu istrjebljenja domaćih muslimana (tzv. „istraga poturica“). Ovaj koncept deluje dezintegrativno čak i po samu Srbiju, onemogućujući joj da postane država svih svojih građana, odnosno moderna politička nacija. Stoga neki kritičari predlažu redefinisanje koncepta srpstva na principu integracije.

Sarajevo često nazivaju balkanskim Jerusalimom, jer se u njegovom centru jedna do druge nalaze islamska, pravoslavna, katolička i jevrejska bogomolja. Beograd se, nažalost, ne može pohvaliti takvim poštovanjem svojih različitih naslijeđa – beogradska sinagoga i džamija su skrivene i getoizirane, beogradski budistički hram, jedan od prvih u Evropi, odavno je zapušten i srušen.

Pejzažom Beograda suvereno dominiraju isključivo pravoslavni hramovi. Beograd se uporno odriče sopstvene prošlosti – od nekadašnjih dvjestotinjak džamija u Beogradu, opstala je samo jedna, a i ona je spaljivana. Izgleda da naš grad još uvijek nije dovoljno zreo da vidno istakne svoje različite tradicije. Da bi izrastao u istinsku metropolu, Beograd mora prihvatiti svoju različitost.

Bosna je srce Balkana. Bosna i Hercegovina je geografsko, jezičko i etničko središte našeg naroda podijeljenog religijom, dok su Hrvatska i Srbija zapadna i istočna periferija. Ukoliko se muslimani, katolici i pravoslavci našeg jezika odluče na suživot u Bosni i Hercegovini, to će se blagotvorno odraziti na sve susjedne države.

Zajednička Bosna i Hercegovina trenutno ne postoji. Varvari još od rata pokušavaju da raskomadaju Bosnu i Hercegovinu na zavađene etno-religijske entitete, predstavljajući politiku aparthejda i segregacije kao nešto poželjno. Od polovine višereligijske države je napravljena vjerski isključiva paradržava Republika Srpska. U ostalim dijelovima je uspostavljena prevlast Bošnjaka ili Hrvata.

Stvarnost je premašila najluđa predviđanja sarajevskih nadrealista, uključujući izmišljanje novih jezika i podelu djece po nacionalnoj osnovi u vrtićima i školama. Izlaz iz ovakvog stanja treba tražiti u ukidanju ratnih entiteta i okretanju oblasnim autonomijama, nevezanim za nacionalnu pripadnost. Živela zajednička Bosna i Hercegovina, u čijim će se školama učiti jedan jezik, jer se jedan jezik govori u narodu.

Velika je stvar što Bosna i Hercegovina još uvek postoji. Kao jedina višenacionalna država na Balkanu, ona je trn u oku svim nacionalistima, posebno nakon raspada naše zajedničke države SFRJ. Neuspjehom Jugoslavije pali smo jedan veliki ispit iz suživota. Za zajednički život nam je preostala još samo Bosna i Hercegovina.

Bosna nam je jedina nada!

(Damjan Pavlica je muzičar i publicista iz južnog Beograda. Frontmen je benda Damjan od Resnika, u kojem svira gitaru i pjeva.)

Sada mi nista nije jasno?? Jel' casna ili nije casna sestra, dal' h'ebavat dalje babe ili ne?? ZEHRUDINE PAZI STA RADIS!!

"Časna sestra rodila blizance u 66. godini
Ovo je najstarija porodilja u Švicarskoj

Autor Tanjug | Objavljeno 05.03.2012. u 04:05

Foto: Arhiv
Žena stara 66 godina, za koju se jedino zna da je časna sestra u penziji, rodila je blizance u Švicarskoj, objavio je lokalni list "Zontags-Blik".
Informacija je agenciji ATS potvrđena u kantonalnoj bolnici u Kiru, u istočnoj Švicarskoj, u kojoj se žena porodila prije dvije nedjelje carskim rezom.
Mediji navode da je to dosad najstarija porodilja u Švicarskoj. Bolnica nije željela da objavi detalje porođaja. Ne zna se u kakvom su stanju bebe ni majka, za koju trudnoća i porođaj u ovako poodmaklim godina predstavljaju rizik.
"Zontags-Bliks" je jedino uspio da sazna da je žena svoju trudnoću "organizovala" u Ukrajini. Najstarija porodilja na svijetu je Indijka Radžo Devi Lohan koja je 2010. u 70. godini također rodila blizance."