Info: Ako imate neke nejasnoæe, pitanja, primjedbe, sugestije,..i dr. u vezi ovog podforuma javite se privatnom porukom moderatorima.
|
Crvena starka Nivo: Forumski doajen A woman of courage and honor
Registriran(a): 27-08-2009 Lokacija: Tuzla Odgovori: 11207 IP: Maskiran
|
Re: Izvodi iz stampe
Hajmo bjelèuge: cigojner, cigojner…
"Izgleda da je neka ciganèura nosila mrtvu bebu deset dana, pa sad krive ugledne doktore da joj nisu htjeli pomoæi. Ko je jebe kad je kokuz, a i ciganèura"
Ima onaj film o pobijenoj djeci Kragujevca u Drugom svjetskom ratu, što su ih Švabe izvele s nastave i pravo pod onaj spomenik što podsjeæa na V, gdje su ih uspješno i pobili (spomenik je kasnije izgraðen, da ne bude zabune). U tom filmu ima onaj mali èistaè cipela kojeg su svi živi zajebavali – cigojner, cigojner – što pretpostavlja uvredljivo obraæanje pripadniku romske populacije. E, ta scena mi se vazda javi kad ‘dje èujem ili proèitam da su bjelèuge još jednom pokazale svoje pravo lice i onemoguæile normalnosti da izbije iz njihovih rasistièkih koža.
Trese se internet, ne i ostatak svijeta, od srdžbe zbog idiotluka tuzlanskih ljekara koji su zbog gladi za parama i, uopšte ne sumnjam, gaðenja prema “tim prljavim ciganima”, odbili pomoæi živom biæu koje nema tih veleuvaženih novaca, a uz to je i nekoliko podioka niže od njihove bijele rase. Zaprepaštenje ne jenjava veæ, èini mi se, treæi dan pa i oni do èijeg rezona sam držao, ne libe se i nakon svih ovih predugih godina nepravde, gdje god se nepravda može uèiniti, izjaviti zgražanje i po milioniti put se pitati – gdje mi to živimo.
Živimo u Bosni i Hercegovini u kojoj fašizam nije zabranjen. Živimo na Balkanu gdje se plemena gloðu i zbog prevruæe èorbe, a kamoli kad zapne neka kost u grlu. Živimo u Evropi koja ima tradicionalno razlièite standarde prema svemu što joj modra boja sa zvjezdicama ukrug nije propisala. Živimo u svijetu gdje je demokratija oslobaðanje, a ta sloboda se manifestuje negiranjem autentiènosti i što je daleko gore krvlju i zatiranjem. Živimo u svemiru koji se, kažu, širi i savija, pa nerijetko pobrka Dobro i Zlo, šaljuæi pogrešne signale nemuštom ljudskom biæu koje se voli smatrati najsvjesnijim od svih postojeæih živih i neživih biæa. Živimo za i u ime nekakvogog boga ili bogova, kako to vole reæi èak i oni koji bi trebali da znaju više, a ne znaju iako tvrde da znaju.
Došla, dakle, trudna tridesetjednogodišnja Romkinja u lukavaèki Dom zdravlja jer joj bi sumnjivo krvarenje. Vidje tamošnja doktorica da nije sve kako bi trebalo bit’ i hitno je uputi u Tuzlu. Doðe trudna tridesetjednogodišnja Romkinja u Tuzlu i na svoju veliku žalost zaluta kod kravetine koja ne pokaza ni trunku bilo kakve, a kamoli naširoko proklamovane ženske solidarnosti, i hladno objasni trudnoj tridesetjednogodišnjoj Romkinji da ne može kod nje svoje tijelo pregledat, niti se njenom tijelu može pomoæi jer trudna tridesetjednogodišnja Romkinja nema zdravstveno osiguranje, niti posranog novca kojim bi platila brigu èovjeka za èovjeka. Nije “recepcionerka” bila usamljena u èinu onesvještavanja smisla. Njen direktor je, sjedeæi na svom masnom hemoroidnom dupetu odluèio da èovjek èovjeku treba biti iskljuèivo èovjek, što æe reæi da trudna tridesetjednogodišnja Romkinja mora da plati ako želi da se klati. U nevjerici se trudna tridesetjednogodišnja Romkinja okrenula na peti i otišla kuæi, kako reèe, da umre. Navikla je ona da je tjeraju i nipodaštavaju, jer šta se drugo u fašistièkom svijetu i radi do ugrožava sve što nema želju ni potrebu da se suprostavi. Ipak je ona samo Romkinja, tako su je nauèili. Ustvari nauèili su je da je ciganèura, al’ dobro sad.
Mislim da, i pored uvriježenog osjeæaja manje vrijednosti, trudna tridesetjednogodišnja Romkinja, noseæi beživotno biæe u sebi, nije ni slutila da postoje ljudi koji su položili Hipokrtovu zakletvu, a ne žele joj pomoæi zbog tako rogobatnog i opskurnog razloga kao što je novac. Takoðer, sumnjam da æe iko uputiti trudnu tridesetjednogodišnju Romkinju (kako je i mene prijateljica upravo uputila), da prema važeæem zakonu, sad je l’ kantonalni, entitetski ili državni (kokad je to ovdje vrlo relativno), dakle prema tom zakonu pripadnici romske populacije IMAJU PUNO PRAVO da dobiju pomoæ i ako nisu zdravstveno osigurani, a “ugledni hipokratovci” su DUŽNI da je pruže. Hajd’ što nije lijepo nepružiti pomoæ èovjeku (makar bio nekoliko podioka niže biæe poput Roma, smatraju bjelèuge), veæ i zakon nalaže da se to mora tako uraditi. Neæe saznati tridesetjednogodišnja Romkinja da može tužiti nesposobne, gramzive idiote. jer je to još jedan od pasusa koji æe biti preskoèen.
Ne moram ni pratiti pošto veæ sasvim sigurno znam da niko neæe snositi sankcije što ženi nije pružena pomoæ, ni ljudski ni zakonski. Ako idioti od direktora do “recepcionerke” i budu kažnjeni, to æe biti tako simbolièno i nebitno da æe oboje s osmjehom napustiti prostoriju gdje im je izreèena sankcija. No, nije ni to dovoljno zastrašujuæe. Ono što nastavlja da para mozak je da ovo niti je prvi, niti je najgori, niti æe biti posljednji sluèaj rasizma, fašizma, kretenizma, besmisla… kojem svjedoèimo u ovom vremenu, na ovom prostoru. Strašno je što æe svaki sljedeæi sluèaj biti teži i krvaviji od prethodnog. Tako to biva kod nas, tj. u društvima kakvo je naše postalo sa svim tim NOVIM VRIJEDNOSTIMA: potpuno socijalno neosjetljivo, zaglupljeno, otuðeno i nehumano.
Rat gluposti i pameti se nastavlja. Glupost opasno važe na svoju stranu. I dalje ugrožava živote, dok prepametni šute, redovno oštro osuðuju i konstantno apeluju u potrazi za podrškom svoje fiskalnosti. Sve dok je tako bolje biti neæe. Sve dok ne padne ozbiljna kazna za uvriježenu imbecilnost postupaka ostaæemo posrana gamad što, tradicionalno zaèuðeni, jedino i jesmo. Èak i mnogi koji se dièe otvorenošæu uma u mozgu æe na trenutak osjetiti podozrenje prema “smrdljivoj ciganèuri koja nema šta da traži meðu mirišljavim bjelèugama”. Hajmo se sad svi, prepoznate i neprepoznate bjelèuge, unisono obratiti trudnoj tridesetjednogodišnjoj Romkinji, s punim razumijevanjem problema u kojem živi(mo): “CIGOJNER, CIGOJNER…” ili “SEIG HEIL!”, baš vam dobro stoji.
protest.ba
|
04-12-2011 at 16:32 |
| Ukljuèi u odgovor
|
|
Abulafija Nivo: Moderator podforuma
Registriran(a): 02-07-2004 Odgovori: 28828 IP: Maskiran
|
Re: Izvodi iz stampe
Šta je nama Sjeverna Koreja?
Neka niko ne gradi meðu nama zidove
od kamena ili od mržnje,
pozdravite zoru i stanite uz nas,
jer postojaæemo ujedinjeni ili umrijeti u osami...
U našem svijetu zatrovanom otimanjem,
oni što uzimaše, sad moraju davati,
jer tako nestaje mržnje meðu narodima,
koji nemaju drugu Zemlju na kojoj æe živjeti...
(Internacionala, tekst Billy Bragga)
Piše: Vuk Baèanoviæ
Potresna histerija stanovnika Sjeverne Koreje povodom smrti ‘dragog voðe’, još je jednom demonstrirala degenerativnu narav staljinizma, kao i njegov uništavajuæi utjecaj na ljevicu. Patrijarhalnost i konzervatizam, policijska država, kontrola uma, kroz ekskluzivnu državnu ideologiju, kult nepogrešivog lidera i vojske, sve je to potpis ideologije, koja je zaostalost zemalja u kojima je došla na vlast, obavila crvenim plaštom. Ne treba dodatno objašnjavati koliko ideologija nepogrešivosti voðe, èije se “mošti”, prema zadnjem izvještaju sjevernokorejskih vlasti, èudom, ne raspadaju, ima veze sa ljevicom ili socijalizmom.
Predrag Vranicki je pisao da je staljinizam “jedan sistem vlasništva zamijenio drugim: kapitalistièki državnim; jedne najamne odnose drugim, jer je i u sistemu državnog socijalizma radnik odvojen od upravljanja i raspodjele, tj. sredstava za proizvodnju se nalaze u njegovim rukama.”
Bez ekonomske slobode, sloboda nije moguæa, a nje, na razlièite naèine nema ni u kapitalizmu ni u staljinistièkim diktaturama. Marx je još 1848. pisao da “komunizam ne oduzima nikome moæ da prisvaja sebi društvene proizvode”, veæ da on “samo oduzima moæ da se tim prisvajanjem podjarmi tuði rad.” Drugim rijeèima, on je društveno-ekonomski okvir koji brani da se podjarmi sloboda raspoloaganja vlastitim proizvodom i organizovanjem vlastitog života u ime ideologija iza kojih stoji klasni ili kastinski interes. Ma koliko kretenizam izolacionistièke sjevernokorejske ideologije, sa sve histeriènim spikericama u tradicionalnim nošnjama i sletovima u èast obogotvorenih voða, nalikovao na opsjenarske nacionalistièke, patriotske i religiozne rituale i ideologije širom svijeta, jedno je jasno: izdana od strane staljinistièke države-monstruma, radnièka klasa je svoje najveæe istorijske pobjede ostvarila na Zapadu, kroz stvaranje tzv. “država blagostanja”. Besplatno zdravstvo, besplatno obrazovanje, socijalna sigurnost, državni stanovi, povoljni krediti, progresivni porezi na bogatstvo i luksuz, socijalna pomoæ nezaposlenima, smanjeni broj radnih sati, sve ono što danas uzmimamo zdravo za gotovo, a što neoliberalna reakcija sistematski razara, rezultat je te borbe.
Zgražavanje nad staljinistièkim hororima komadiæka zemaljske kugle koji se zove Sjeverna Koreja, mnoge dovodi do razmišljanja prema kojem moraju biti "zahvalni" jer ne žive u takvom sistemu. Nakon prizora histeriènog plaèa Sjeverokoeranki pred kipom odapelog “dragog voðe”, svaka se kapitalistièka dadžbina i represija, èini daleko lakšom i slaðom. Paralogika "uvijek može i gore", prema tome, nije svojstvena samo stanovnicima Bosne i Hercegovine i Balkana. Štoviše, strašenje drastiènim pomanjkanjem slobode u sjevernokorejskoj nedoðiji nije ništa drugo do sredstvo za postepenu institualizaciju nesloboda kod kuæe.
I dok se javnost nanovo i nanovo smije i užasava Koreancima ispranog mozga, savjetnici Baracka Obame su najavili da æe predsjednik SAD ipak potpisati kontroverzni zakon S-1867 (Akt ovlašæenja nacionalne odbrane). Veæ izglasan u Predstavnièkom domu i Senatu, ovaj zakon podrazumijeva potpunu suspenziju "habeas corpusa", pravnog akta èijom primjenom privedeni graðanin, bez dovoljno predoèenih dokaza, mora biti osloboðen pritvora. Umjesto toga, zakon koji æe Obama potpisati daje apsolutnu slobodu vojsci i tajnim službama da na tlu SAD hapse amerièke graðane, bez ikakvih dokaza o krivnji, a samo na osnovu procjene o njihovoj moguæoj neprijateljskoj, odnosno teroristièkoj djelatnosti.
Svim uhapšenima na osnovu ovakve sumnje se dodjeljuje status "neprijateljskog borca protiv zakona". Protiv njih se provodi izvanredni postupak koji ukljuèuje neodreðeno vrijeme držanja u pritvoru, pa èak i doživotni zatvor. Ono što je zapoèela administracija Busha mlaðeg Patriotskim aktom (2001), preko Akta o državnoj sigurnosti (2002), Akta o vojnim komisijama (2006) i Aktom ovlašæenja nacionalne odbrane iz 2007, sada dovršava Obamina. Ne treba dodatno objašnjavati koliko "osnovane sumnje" u nezvaniènoj policijskoj državi mogu biti korisne za suzbijanje i gušenje demonstracija kao što su one pokreta Occupy Wall Street, koji su veæ iskusio svu silu "demokratske" policijske brutalnosti. Marksistima ne treba pojašnjavati šta se dešava. Kriza kapitalistièkog društveno-ekonomskog sistema, zahtjeva krizna rješenja. Kako je u svojoj studiji o fašizmu podvukao Todor Kuljiæ "procesi konentracije kapitala i kriza skidaju veo ekvivalentne razmene s antagonistièke strukture društva. Što se društvo jasnije pokazuje kao udruživanje zasnovano na prinudi, utoliko hitnija postaje potreba za snažnijom državom." (T. Kuljiæ, Fašizam, Beograd 1987, str. 44)
To, u osnovi, znaèi da buržoazija koja u vrijeme rasta kapitalistièke ekonomije, zahtjeva "manje države" (taènije manje pritiska radnièke klase na državni aparat), sada, u svome interesu (više države za sebe), smišljeno jaèa izvršnu vlast nad zakonodavnom, kako bi efektnije suzbila klasni bunt. U prošlom stoljeæu, vladajuæe klase su krizu 'riješile' dovoðenjem na vlast esktremne desnice (fašizma u Italiji, nacizma u Njemaèkoj) ili uspostavljanjem ratne kejnzijanske ekonomije u SAD, no sada taj scenarij nije tako lako izvediv. U svijetu u kojem su tržišta dosegla svoje limite, a rat nacionalnih buržoazija za širenje vlastitih tržišta onemoguæen obostranim posjedovanjem nuklearnog oružja (odnosto neisplativošæu svekolikog uništenja), klasne protivrjeènosti æe implodirati unutar svakog od velikih blokova ponaosob. To smo veæ mogli vidjeti u SAD kroz pokret Occupy Wall Street, a nedavno i u Kini gdje su seljaci u južnoj pokrajini Guandong podigli ustanak, istjerali "komunistièke" birokrate i uspostavili samoupravu, kao na odgovor na plan privatizacije poljoprivrednih zadruga i raspordaje kolektivne imovine.
Da vladajuæe klase, strahujuæi od sve izvjesnijih klasnih nemira, usvajaju sve oštriji kurs, svjedoèi i zv. SOPA Stop Online Piracy Act - Akt o zaustavljanju piratskih aktivnosti na internetu, koju je predložio Predstavnièki dom amerièkog kongresa, a radi navodne 'zaštite amerièkog vlasništva od kraðe'. Iza ove povelje se, suštinski, ne krije ništa drugo do suzbijanja on-line diskusija i organizovanja, te besplatnog pristupa informacijama, literaturi i softveru. Represivna država treba što zaglupljeniju i neinformiraniju masu. O kakvoj se 'zaštiti' radi svjedoèi i predložena odredba, prema kojoj æe federalne institucije imati ovlasti gašenja Twittera ili bilo kojeg web-sitea, i to u svakom trenutku u kojem to bude smatrale neophodnim. Da li je potrebno podsjetiti da su sve dosadašnje antirežimske demonstracije u SAD dogovorene upravo on-line? Ukoliko SOPA bude usvojena, to æe neminovno znaèiti kraj slobode interneta i suzbijanje svih progresivnih tekovina informatièke revolucije. Radi se o jednom od najkonkretnijih primjera kapitalistièkog potkopavanja proizvodnih snaga, kao i korištenja tehnologije za dobrobit cijelog èovjeèanstva. Tekovine Sjeverne Koreje više se i ne èine toliko sjevernokorejskima? A gle, ne sprovode ih "komunisti".
radiosarajevo.ba
|
22-12-2011 at 14:27 |
| Ukljuèi u odgovor
|
|
MelMel Nivo: Forumski doajen Registriran(a): 23-03-2010 Odgovori: 24670 IP: Maskiran
|
Re: Izvodi iz stampe
Preuzeto sa Sarajevo-x.com
U zemlji krvi i meda u Sarajevu
Film Angeline Jolie potresao domaæu publiku
Rediteljski debi holivudske megazvijezde Angeline Jolie "U zemlji krvi i meda" veèeras je prvi put prikazan pred domaæom publikom u sarajevskom multipleksu Cinema City. Izuzetno potresna prièa vratila je gledatelje u jedan od najtežih perioda recentne historije, agresiju na BiH, i podsjetila ih na stradanja, ubijanja, muèenja i silovanja.
Piše: A. Džaferoviæ
Malo koga ratna prièa Angeline Jolie nije potresla. Glumica, rediteljka i humanitarka uspjela je prodrijeti u srž rata i na izuzetno realistièan i živ naèin donijeti na filmsko platno jednu istinitu, potresnu i hrabru prièu.
Sve to zasigurno ne bi bilo moguæe bez izvrsnih glumaèkih izvedbi domaæih i glumaca iz regije Zane Marjanoviæ, Gorana Kostiæa, Radeta Šerbedžije, Vanese Gloðo...
Ljubav roðena unatoè strahotama rata
U središtu radnje su Ajla i Danijel èija ljubavna prièa je od samog poèetka osuðena na propast iz samo jednog razloga - nisu iste nacije.
Mladu slikarku Ajlu na poèetku rata srpski agresori odvode u ženski logor gdje se njoj i ostalim zarobljenicama odmah stavlja na znanje da ih èekaju muèenja i silovanja.
No, zapovjednik logora, Danijel, Ajlin prijeratni momak, staje u njenu odbranu i kako bi je spasio torture pretvara je u svoju sluškinju. Ajla u Danijelu pronalazi utoèište i izmeðu njih se raða ljubav unatoè strahotama rata koje ih okružuju.
I Ajla i Danijel bore se s vlastitim emocijama, strahovima i sumnjama, a ljubavna prièa iznikla usred krvavog i kompleksnog sukoba ne može završiti nikako drugaèije do tragièno.
Iako mnogi to neæe tako doživjeti, èinjenica je da rediteljica ne staje ni na jednu zaraæenu stranu veæ prikazuje patnje i stradanja kroz koja su prolazile žene u ratu. Jolie nije zaboravila da istakne ni nezainteresiranost meðunarodne zajednice, koja je više od tri godine nijemo posmatrala ubijanje nedužnih civila.
Oprostiti da, zaboraviti ne!
Rijetki su htjeli govoriti o utiscima nakon prikazivanja filma, no svi su složni u jednom - film je izuzetno istinit. Naš proslavljeni glumac Dragan Jovièiæ bio je kratak:
"Izuzetno potresan film i sjajna gluma naših glumaca. Èestitam im".
"Film je prepun emocija i iako sam poslije rata producirao dva ratna filma, mislim da ovo ne treba da se zaboravi. Mnogo je jaèa poruka što je Angelina izabrala ovu temu i sve ono što se dešavalo u BiH. Želim da svijet pogleda što više ovaj film da se ovo ne zaboravi. Oprostiti da, zaboraviti ne!", kazao je na kraju projekcije bh. producent Samir Smajiæ.
"Film je originalan prikaz ratnog stanja u BiH. Ovo je jedna od boljih filmskih prièa o genocidu u našoj zemlji. Smatram da je režiserka pogodila pravu istinu i da bi svi graðani trebali pogledati ovaj film i shvatiti šta se dešavalo u BiH", kazao je jedan od naših sugraðana.
"Film me podsjetio na strahote rata i na naše unutrašnje borbe u toku agresija, kao i na borbe koje vodimo i danas", mišljenje je jedne gledateljke.
Veèerašnje projekcije poèetak su ekskluzivnog sedmodnevnog prikazivanja filma "U zemlji krvi i meda" u Sarajevu, kojim Angelina Jolie debitira kao rediteljica i scenaristica. Oficijelna premijera najavljena je za februar 2012. kada æe Jolie ponovno doæi u Sarajevo.
|
23-12-2011 at 17:59 |
| Ukljuèi u odgovor
|
|
soraya Nivo: Forumski doajen
Registriran(a): 01-03-2009 Lokacija: Tuzla Odgovori: 30666 IP: Maskiran
|
Re: Izvodi iz stampe
Pozajmljeni intervju: Petar Jeleè, teolog
Još jedna godina Daytonskog nesporazuma
Razgovarao: Adis Karadža
Franjevac, teolog i profesor Petar Jeleè svojim se djelima i javnim istupima pokazao i dokazao kao patriota, intelektualac koji svojim britkim analizima pogaða srž problema i nudi konkretna rješenja. U opširnom božiænom intervjuu za Sarajevo-x.com govorio je o zastoju u formiranju državne vlasti, osovini Dodik - Èoviæ, Posavini, Thompsonu u Sarajevu, odnosu nove hrvatske vlasti prema BiH i stanju duha graðana BiH te je poslao božiænu poruku...
* Fra Petre, od izbora u BiH prošlo je 14 mjeseci, a Vijeæe ministara još uvijek nije formirano. Kako komentarišete ovakav bahat odnos predstavnika šest stranaka i inertnost meðunarodne zajednice?
Svima je valjda odavno jasno da blokadu uspostave Vijeæa ministara predvode Dragan Èoviæ i Milorad Dodik, dok je Božo Ljubiæ u tome obièni Èoviæev pijun, koji se napokon vratio pod gazdine skute nakon neèuvene izdaje svojih biraèa. U Èoviæu i Dodiku treba tražiti glavne krivce neuspostavljanja vlasti u BiH, a ne krivnju ravnomjerno prebacivati na sve ostale stranke, kako se to u posljednje vrijeme èesto èini, jer je to relativiziranje odgovornosti dvojice spomenutih, koji se ne bave nièim drugim nego opstrukcijama, kako Bosna i Hercegovina ne bi mogla profunkcionirati kao normalna država. Uz Èoviæa i Dodika ništa manja nije ni odgovornost tzv. meðunarodne zajednice, koja je pak tema za sebe. Tokom rata ona je moralno, ljudski i politièki potpuno zakazala, puštajuæi da u ovom gradu i u ovoj zemlji nastrada toliko nevinih ljudi. Slièna je politika na djelu i danas, kad meðunarodni dužnosnici uopæe ne kažnjavaju krivce, nego lažno poruèuju da su i dalje ''zabrinuti'' te da se ovdašnji lideri trebaju sami dogovoriti. Oni su takvim svojim djelovanjem stvorili nakazno državno ureðenje u kojem su agresorskoj strani poklonili pola države i dali u ruke mehanizme kojima mogu blokirati sve što zažele.
* Može li se stati ukraj osovini Dodik – Èoviæ koja je evidentno glavni uzrok trenutne situacije?
Naravno da može, kad bi postojala volja i želja za tim u samoj meðunarodnoj zajednici koja je i dosad imala hiljadu i jedan razlog da makne s vlasti one koji vrše opstrukcije na svim razinama. No, kad o našim sudbinama u Europi odluèuju politièari poput Miroslava Lajèaka, Carla Bildta i èitave te ekipe ljudi kojima su politièka odgovornost, pravednost i moralnost nepoznati pojmovi, ne treba se previše išèuðavati ovakvom razvoju situacije. Koliko god i sama Amerika itekako bila odgovorna za ovakvo stanje – jer su oni i kreirali Daytonski sporazum (premda su kasnije i Holbrook i Galbraith govorili da je sistemska pogreška tog sporazuma što je stvorena Republika Srpska) – raduje me što je Hillary Clinton nedavno poruèila da treba što prije stati ukraj onima koji vrše opstrukcije u našoj zemlji. Amerikanci imaju i moralnu odgovornost da to uèine, jer su nam ostavili dosad nigdje viðeno državno ureðenje. Stoga se nadam da æe se aktivnije ukljuèiti u rješavanje ovih problema, jer od europskih politièara ne treba oèekivati ništa konstruktivno i dobro u rješavanju gordijskog èvora u BiH. Smatram da je u svemu tome tokom rata najnegativniju ulogu, uz Francusku, odigrala britanska politika koja i danas ravna mnogim procesima na Balkanu. U sramotnom pismu britanskoga premijera Johna Majora od 2. svibnja 1993. upuæenom državnom tajniku za vanjske poslove Douglasu Hoggu stoji: ''Neophodno je da se nastavi sa prevarom 'Vance-Owenovim' mirovnim razgovorima da bi se dogaðala kakva-takva akcija sve dok Bosna i Hercegovina ne prestane postojati kao važeæa država, a njeno muslimansko stanovništvo ne raseli iz svoje zemlje.'' (Dani, 9. 12. 2011.). Major je samo jedan u nizu europskih politièara koji je radio protiv interesa ove zemlje i koji je blokirao bilo kakve akcije protiv velikosrpskoga agresora.
* Dragan Èoviæ svako malo u medijima najavi formiranje Vijeæa ministara, na što uslijedi demanti ostalih uèesnika pregovora. Èemu služe takve neozbiljne izjave predsjednika HDZ-a?
Dragan Èoviæ je velemajstor manipulacije, uz Milorada Dodika jedan od najnegativnijih politièara u našoj zemlji, koji bi - da ova država funkcionira na principima pravne ureðenosti – veæ odavno s Dodikom nestao s javne politièke scene. Osobno bih volio da Èoviæ i dalje ustraje u blokadi formiranja državne vlasti pa da se ponovi situacija s uspostavom vlade Federacije BiH kad su on i Ljubiæ ispali iz svih kombinacija i kad je vlast formirana bez ijednog HDZ-a.
* Kako vidite rješenje ovog problema i kako uopæe sprijeèiti ponavljanje sliènog scenarija veæ nakon narednih izbora? Da li je vrijeme za ozbiljne promjene ustrojstva BiH zasnovanog na Daytonskom sporazumu?
Bio sam i ostao nepromijenjena mišljenja da je glavni problem ove države njezino ureðenje i postojanje entiteta, nastalo na zloèinu i na genocidu te postojanje politièara poput Milorada Dodika koji svaki dan širi tenzije, mržnju i zaziva raspad BiH. Mislim da je to zapravo suštinski problem ove zemlje iz kojeg onda proizlaze svi drugi. Ako se i dalje ostavi ovakvo državno ureðenje i bude inzistiralo samo na kozmetièkim promjenama, mi ne možemo iæi naprijed. Nekidan je, na moje veliko èuðenje i iznenaðenje, Vijeæe Europe podnijelo izvješæe u kojem je izrièito reèeno kako su ''Republika Srpska i njezin predsjednik Milorad Dodik glavni krivci za negativnu situaciju u BiH''. Vrijeme je da iz tog zakljuèka uslijedi konkretna akcija meðunarodne zajednice i da se konaèno sankcionira Milorad Dodik, premda se bojim da bi u Republici Srpskoj i nakon Dodika došao neki novi Dodik. Conditio sine qua non normalnoga funkcioniranja ove zemlje jeste ukidanje Republike Srpske, pa i same Federacije, te organiziranje zemlje na sasvim novim osnovama i tako da svaki njezin graðanin bude zaštiæen u svojim pravima, bez obzira na mjesto obitavanja. Nijedno rješenje drukèije od ovoga ne vodi nièemu i ne donosi ni mir niti stabilnost u ovoj zemlji.
* Postoji li u Bosni i Hercegovini opasnost od vehabijskog pokreta i kako u svemu tome ocjenjujete ponašanje reisa Mustafe Ceriæa?
Ta je opasnost sasvim realna i ne treba je uopæe potcjenjivati. Vehabijski pokret je nekompatibilan s islamom koji prakticiraju naši muslimani i u sebi je vrlo konfliktan i netolerantan prema drugima i drugaèijima. Radi se o vrlo agresivnom pokretu èiji èlanovi, kako možemo vidjeti i iz medija, polako, ali sigurno preuzimaju pojedine džemate po èitavoj Bosni i Hercegovini, nameæuæi vjernicima svoju verziju islama i optužujuæi one koji im se suprotstavljaju da nisu dobri muslimani. Zar je našim muslimanima, koji stoljeæima žive na ovom podruèju i prakticiraju vjeru na svoj naèin, trebao doæi netko iz Saudijske Arabije da ih poduèava kako se moli i kako se održavaju vjerski propisi? Reis Ceriæ i dio bošnjaèke politièke elite je, primajuæi velike novce od Saudijske Arabije, odigrao vrlo negativnu ulogu u svemu tome i zapravo sve vrijeme držao ljestve uvoðenju vehabijskog pokreta u Bosnu i Hercegovinu od èega najveæu štetu veæ imaju, a imat æe još i više, upravo bosanskohercegovaèki muslimani. Nisam nikada bio pristalica nikakvih zabrana i represije, ali smatram kako je u ovom sluèaju potrebno da se državne sigurnosne agencije, ozbiljnije nego do sada, pozabave ovim pitanjem i drastièno kazne sve one koji šire mržnju prema drugaèijima i koji nelegalno posjeduju oružje. Ako se to ne uèini na vrijeme, poslije bi moglo biti kasno.
* Prije dva mjeseca bili ste prisutni na promociji knjige "Rat u Bosanskoj Posavini 1992.", koja je dokazala koliko je politika bila uzrok pada Bosanske Posavine. Kako komentarišete prijedlog predsjednika FBiH Živka Budimira o formiranju Distrikta Posavina i koliko bi to promijenilo stanje na terenu?
Radi se o iznimno vrijednoj knjizi umirovljenoga hrvatskog èasnika Jerka Zovka ''Rat u Bosanskoj Posavini 1992.'', koja se na opsežan i dokumentiran naèin bavi velikosrpskom agresijom na Bosansku Posavinu te razlozima i uzrocima njezina pada 1992. godine. Autor je u svojim analizama dokazao da Bosanska Posavina nije izgubljena vojnim putem, nego dogovorima tadašnjega srpskog i hrvatskog vodstva (Boban-Karadžiæ, tj. Tuðman-Miloševiæ), a prema svjedoèanstvu hrvatskoga generala Petra Stipetiæa svaki pokušaj povratka tih teritorija pod hrvatsku vlast onemoguæile su najviše hrvatske vlasti. Ideja predsjednika Federacije Živka Budimira više je nego dobra i on bi u tome trebao dobiti podršku ne samo odgovornih bosanskohercegovaèkih politièara, nego i svih onih kojima je u interesu da se isprave velike nepravde koje su u ovoj zemlji uèinjene Daytonskim sporazumom i ja je u potpunosti podržavam.
* Budimir je izjavio i da je vrijeme za Thompsonov koncert u Sarajevu? Da li je Thompsonu zaista mjesto u Sarajevu, šta bi eventualni koncert dokazao i kome?
Glazbeni je izraz, naravno, uvijek stvar privatnoga izbora i nikome ne treba zabranjivati niti nametati ono što æe slušati. Meni se osobno kod Thompsona ne sviða ništa: ni njegova glazba, niti ono što ona simbolizira, niti politièke poruke koje odašilje, kao ni profil ljudi okupljenih oko njega. Radi se o èovjeku koji je jeftinim populizmom, podilaženjem emocijama i tobožnjim domoljubljem zaradio ogroman novac o kojem nijedan drugi pjevaè kod nas ne može ni sanjati, a prema nekim napisima u medijima, on bi zbog novèanih transakcija koje je dobivao od HDZ-a ne plaæajuæi državi porez, mogao postati èest sugovornik službenika USKOK-a. Ukratko, posrijedi je nevažna stvar, jer u Bosni i Hercegovini imamo mnogo problema težih od Thompsona. Uopæe se ne slažem sa stavom predsjednika Federacije Živka Budimira u vezi s Thompsonom, a osobno bih volio da on nikad ne zapjeva u mom gradu Sarajevu. Prièe o tome kako Thompson na svojim koncertima nije odgovoran za ustašku ikonografiju i izljeve mržnje prema Srbima, Bošnjacima i drugima potpuno su deplasirane i lažne. Zašto se takve stvari i ikonografija ne pojavljuju na koncertima Olivera Dragojeviæa, Gibonnija, Arsena Dediæa, Gabi Novak, Meri Cetiniæ, TBF-a i mnogih drugih. Jednostavno zazirem od ljudi koji oko sebe šire nesnošljivost prema pripadnicima drugih vjerskih i nacionalnih skupina u društvu i koji na nacionalistièkoj pozadini manipuliraju svojom publikom.
* Ministar Rudo Vidoviæ predložio je Nacrt zakona o kanalu na hrvatskom jeziku? Treba li Hrvatima uspostava kanala na hrvatskom jeziku?
Ne treba! Jer kad bi se to dogodilo imali bismo treæi kanal koji bi zapravo bio elektronska verzija bh. Veèernjaka, potpuno u službi politike Dragana Èoviæa i Milorada Dodika. Ta bi politika postavljala i birala podobne urednike i novinare te preko njih plasirala svoje ideje i stavove. Stoga se nadam da se takvo što neæe nikad dogoditi.
* Iza nas su izbori u RH na kojima su opet glasali i bosanskohercegovaèki Hrvati. Kako komentarišete nisku izlaznost bh. Hrvata na ove izbore?
Smatram da bh. Hrvati nemaju što tražiti na izborima u Republici Hrvatskoj, jer od toga, niti su imali, niti æe imati bilo kakve koristi ili dobra. Uostalom, politièare u Republici Hrvatskoj, ni lijeve ni desne, u golemoj veæini uopæe ne zanimaju problemi s kojima se mi ovdje susreæemo. Vjerujem da je ovaj put presudnu ulogu u manjem izlasku biraèa odigralo tehnièko pitanje smanjivanja biraèkih mjesta, jer je ljudima jednostavno bilo mrsko putovati po nekoliko desetaka kilometara do najbližega biraèkog mjesta. Nadam se da æe doæi dan kad se više nijedan bh. Hrvat neæe pojaviti na takvim izborima, jer ovdašnji Hrvati nisu nikakva dijaspora Republike Hrvatske niti žive ''izvan domovine'', kako je stajalo na predizbornim plakatima HDZ-a. Naša je domovina Bosna i Hercegovina, ma koliko se u posljednjih dvadeset godina vršila i još se uvijek vrši agresivna kampanja iz hrvatskih nacionalistièkih i crkvenih krugova da bh. Hrvate uvjere kako im je matica Republika Hrvatska.
* Prema nekim medijima se govorilo kako se prvi put pojavila neka alternativa HDZ-u u obliku liste Hrvatskog zajedništva na kojoj je bio i Dražen Pehar?
Ma kakva alternativa! Moram priznati kako za Pehara nisam uopæe èuo sve dok se nedavno u medijima nije poèelo govoriti o njemu i listi koju s dvojicom drugih kandidata predvodi za Hrvatski sabor. Kad sam malo progooglao internetom da se informiram o Draženu Peharu i njegovim stavovima, naišao sam na portal dragovoljac.com na jedan njegov tekst znakovita naslova ''Rat u tzv. Bosni i Hercegovini nikad nije završen nego je postao gorim'' i u prvi mah sam pomislio da ga je napisao sam Rajko Vasiæ. Naime, Dražen Pehar u pravom vasiæevskom maniru o Bosni i Hercegovini svugdje govori kao o ''takozvanoj'', a sve one koji Republiku Srpsku oznaèe kao genocidnu tvorevinu on proglašava ratnim huškaèima. Pehar se ovakvim svojim stavovima vrlo ozbiljno nametnuo Dodiku i Vlajkiju za funkciju savjetnika. Još od Dragana Èoviæa kod nas se nije pojavio nitko ko bi tako gorljivo i strastveno branio Republiku Srpsku te sve one koji je nazovu pravim imenom optužuje kao ratne huškaèe. Inaèe je, kako se moglo vidjeti po finalnim rezultatima, spomenuta ''nova nada'' bh. Hrvata dobila ''respektabilan'' broj glasova, slièno kao i kolega mu s Vlajkijeva banjaluèkoga simpozija Leo Ploèkiniæ. Pred njima je, kao ''vrhunskim intelektualcima'', oèito ''sjajna politièka karijera'', slièna onoj Èoviæeve Ljiljane Lovriæ, ako je se netko još sluèajno sjeæa.
* HDZ je u Hrvatskoj izgubio izbore i na vlasti æe u sljedeæe èetiri godine imati èlanove Kukuriku koalicije? Kakve æe to posljedice imati po našu zemlju i oèekujete li sada neki konstruktivniji pristup Republike Hrvatske prema Bosni i Hercegovini?
Koliko to god nekome paradoksalno zvuèalo, ne oèekujem uopæe nikakav konstruktivniji pristup Hrvatske prema Bosni i Hercegovini, nego mi se èini kako bi moglo doæi i do pogoršanja odnosa. Posljednju godinu-dvije svjedoèimo više nego blagonaklonoj politici hrvatskog predsjednika Ive Josipoviæa prema Miloradu Dodiku i Draganu Èoviæu, zbog èega je Dodik nekidan javno pohvalio Ivu Josipoviæa govoreæi da se nada da æe i s novom vlasti u RH uspješno suraðivati, kako je suraðivao s hrvatskim predsjednikom. Sjetite se i Josipoviæevih besmislenih pohvala Dodiku, njihovih èestih susreta iza kojih je situacija po Hrvate u RS postala još gora nego prije, posebno zbog Zakona o katastru, premda se Josipoviæ prije godinu dana, u svom stilu u Nacionalu javno hvalio kako æe on ovakvom svojom ''konstruktivnom politikom'' vratiti Hrvate u Posavinu i RS. Koga Milorad Dodik tako javno i ustrajno hvali, s njim i s njegovim politièkim i moralnim djelovanjem oèito nešto nije uredu. Tu su i Josipoviæeve dvosmislene poruke nakon izbora, kako Hrvate u BiH trebaju predstavljati oni koji su dobili najviše glasova hrvatskoga biraèkog tijela, a nedavno je, ako je vjerovati bh. Veèernjaku, otišao i korak dalje spomenuvši da treba raspravljati i o moguænosti uspostave treæeg entiteta u Bosni i Hercegovini.
* I Vesna Pusiæ je u posljednje vrijeme poèela davati izjave o BiH sliène onima koje daje Ivo Josipoviæ?
Da, proèitao sam ono što je ona izjavljivala u posljednje vrijeme. Ivo Josipoviæ je sukreator vanjske politike u Republici Hrvatskoj, a s njim æe to raditi upravo i Vesna Pusiæ, kao nova ministrica vanjskih poslova. Njezine poruke posljednjih mjeseci ne ulijevaju previše nade za optimizam, jer je i ona poèela govoriti o uspostavi nekakvih entiteta po BiH, znatno odstupajuæi od svojih prijašnjih stavova o BiH. Inaèe bi bilo vrlo zanimljivo analizirati ovaj ''kopernikanski obrat'' nekadašnjih detuðmanizatora: do juèer su se s pravom obrušavali na Tuðmana zbog njegove katastrofalne politike prema Bosni i Hercegovini, da bi danas svojim stavovima zapravo išli naruku zagovarateljima politike daljnje podjele ove zemlje. Èini mi se da je stanovit broj tzv. prijatelja Bosne iz ljevièarskoga miljea u Zagrebu Bosnu samo koristio za obraèun s Tuðmanom (dakle, nisu to radili iz principijelnih razloga), a danas je to za njih drugorazredan problem. Licemjerje i nedosljednost Ive Josipoviæa, Vesne Pusiæ i drugih lijevih intelektualaca u Hrvatskoj i BiH je vidljivo posebno u sluèaju kad se s pravom zgražavaju nad ustaškim zloèinima i nad genocidnošæu NDH u kojoj je pobijeno hiljade Srba, Židova, Roma, Hrvata i dr., no onda pod krinkom politièkoga realizma, pomirbe i regionalne suradnje, bez ikakvih problema, prelaze preko genocidnosti Republike Srpske u kojoj je gotovo istrijebljeno nesrpsko stanovništvo. Ukratko govoreæi, ja uopæe više ne vjerujem Ivi Josipoviæu i njegovoj navodnoj prijateljskoj politici prema Bosni i Hercegovini, a sve manje i Vesni Pusiæ ukoliko nastavi ovu prièu koju je pokrenula u posljednjih nekoliko mjeseci.
Smatram da æe se mnogi razoèarati novim kursom hrvatske politike prema Bosni i Hercegovini, koji su zacrtali Ivo Josipoviæ i njegov savjetnièki tim, koji sve vrijeme ide naruku interesima velikosrpske politike na Balkanu. Ivi Josipoviæu je u regionalnoj suradnji stalo jedino do dobrih odnosa sa Srbijom i Borisom Tadiæem i on æe zbog njih žrtvovati i moralne principe i interese vlastite države. Na to sam upozoravao više puta, a javno pismo koje je Ivi Josipoviæu uputila hrvatska književnica Ivana Simiæ Bodrožiæ, u kojem je opisala sadržaj razgovora s hrvatskim predsjednikom, samo me još više uèvrstilo u tom uvjerenju. Sve upuæuje na to da æe Josipoviæevu politiku slijediti i Vesna Pusiæ, ukoliko kojim èudom Zoran Milanoviæ ne uvidi da je to pogrešno i štetno, ne samo za interese Bosne i Hercegovine, nego i same Republike Hrvatske. Jer, Srbija Borisa Tadiæa nije doživjela nikakvu katarzu, niti se odrekla velikosrpske politike, ma koliko nas Ivo Josipoviæ i èitav niz, posebno samoproglašenih intelektualaca u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, pokušavao uvjeriti u suprotno. Kad smo veæ kod njih, treba reæi kako su intelektualci danas, uz vrlo rijetke iznimke, postali najpotkupljivija vrsta ljudi koji æe uz dobru nadoknadu raditi sve što ''poslodovac'' od njih zatraži. Nerijetko se radi o cinicima i nihilistima koji su u današnjem društvu postali neka vrsta sekularnog klera.
* Stanje duha meðu pripadnicima svih naroda je lošije nego ikad. Kako utjecati na promjenu takvog stanja i šta se treba dogoditi kako bi se graðani "trznuli" iz dugogodišnje apatije i letargije? Kolika je odgovornost vjerskih zajednica za sve ovo što nam se dogaða?
Loša politièka i neizvjesna ekonomska situacija u kojoj ljudi jedva preživljavaju itekako utjeèu na svakodnevni život pojedinca i ne treba se èuditi takvom stanju. Potrebno je uspostaviti pravednost u društvu, sankcionirati kriminalce iz svih naroda koji su osiromašili ovu zemlju i koji veoma dobro žive na prièi o ugroženosti Hrvata, Srba i Bošnjaka. Odgovornost vjerskih zajednica ide odmah uz bok odgovornosti politièara. Kod nas se odjelotvorila èvrsta sprega nacionalnih stranaka i vjerskih zajednica, interesnih saveza od kojih i jedni i drugi imaju velike koristi. Vjerski službenici primaju nemali novac od politièara iz nacionalnih stranka, a politièari znaju da æe zauzvrat preko njih utjecati na narod da im pokloni svoje povjerenje. Ljudi su vrlo ogorèeni ponašanjem naših vjerskih zajednica i smatram da su potpuno upravu, jer ništa nisu uèinile da se uspostavi ispravna ljestvica vrednota u društvu i prevladaju duboke podjele, nego i dalje sudjeluju u stvaranju novih.
* Koja je vaša božiæna poruka katolicima u BiH i novogodišnja želja svim graðanima naše domovine?
Svim katolicima i pravoslavcima želim sretan i blagoslovljen Božiæ koji uskoro dolazi, a svim našim narodima, Bošnjacima, Hrvatima, Srbima i ostalima (koje se ovdje èesto zaboravlja) mogu samo zaželjeti da im sljedeæa godina bude bolja od prethodnih, da u ovom teškom vremenu uspiju održati svoje brakove, veze, slogu i ljubav u obiteljima, da poštuju svoje supružnike i ostarjele roditelje, da ne dopuste da vjerski i politièki predstavnici manipuliraju njihovim dušama i da ih truju mržnjom i nesnošljivošæu prema drugima. Volio bih da za Božiæ i kroz èitavu godinu, usprkos svim teškoæama u kojima živimo, budemo osjetljiviji prema našim bližnjima, ljudima s ruba društva, prema onima koje život nije mazio, koji nemaju za hranu, za grijanje, za lijekove… Takve ljude susreæemo svaki dan po našim selima, gradovima, haustorima, i nemojmo od njih okretati glavu, jer se danas-sutra i sami možemo naæi u takvim neprilikama. Vama i Vašim èitateljima želim sretnu 2012. godinu!
e-novine (* Intervju prenosimo sa portala Sarajevo-x )
|
23-12-2011 at 19:04 |
| Ukljuèi u odgovor
|
|
Dilber Nivo: Forumski doajen
Registriran(a): 11-08-2010 Lokacija: u kamionu Odgovori: 4206 IP: Maskiran
|
Re: Izvodi iz stampe - srbi i draza
Nova novèanica od 2.000 dinara: Draža Mihailoviæ na novoj srpskoj novèanici?
S. K. | 27. 12. 2011. • 17:58
Velièina slova:
Pupin, Andriæ ili Mihailoviæ na novèanici? / 24sata.info
(24SI) - Mihajlo Pupin, Ivo Andriæ ili Draža Mihailoviæ trebalo bi da se naðe na novèanici od 10.000 dinara, smatraju struènjaci, ali i èitaoci "Pressa" koji su glasali putem sajta lista.
[24 sata info]
Povodom izdavanja nove novèanice od 2.000 dinara sa likom Milutina Milankoviæa, "Press" je sproveo anketu meðu èitaocima, ali i struènjacima, o tome koja znamenita liènost srpske istorije najviše zaslužuje da se naðe na narednoj novèanici.
Èitaoci lista na prvo mjesto stavili su nauènika Mihajla Pupina, zatim generala Dražu Mihailoviæa, nobelovca Ivu Andriæa, a na èetvrtom i petom mjestu Svetog Savu i patrijarha Pavla. Struèna javnost je, izmeðu ostalih, nominovala jedinog srpskog nobelovca Ivu Andriæa.
Ekonomista Goran Nikoliæ smatra da bi na narednim novèanicama koje æe se štampati trebalo da se naðu dvojica srpskih velikana koja su nepravedno zapostavljena, Ivo Andriæ i Mihajlo Pupin.
"Ivo Andriæ je srpski pisac i jedini nobelovac, a Mihajlo Pupin je naš najpoznatiji nauènik poslije Nikole Tesle. Na novèanice treba staviti liènosti koje su dale nešto i svijetu, ne samo Srbiji. Mislim da se Vajfert potpuno nezasluženo našao na novèanici. Imali smo i mnogo znaèajnije guvernere, kao što je Dragoslav Avramoviæ", istièe Nikoliæ.
Istorièar Predrag Markoviæ smatra da bi na novèanici od 10.000 dinara trebalo da se naðe lik Svetog Save, jer je njegov istorijski i kulturni znaèaj za Srbiju velik.
"Na dosadašnjim apoenima nema nijedne liènosti koja simbolizuje srednji vijek, a ovo razdoblje je izuzetno znaèajno za Srbiju. Lik Svetog Save bio bi i dobro vizuelno rješenje, što nije zanemarljivo za ukupan utisak", istièe Markoviæ.
Predsjednik Krunskog savjeta i naš najpoznatiji heraldièar Dragomir Acoviæ kaže da na najveæoj novèanici treba da se naðe èovjek koji je Srbiju napravio državom, a to poèinje od Stefana Nemanje.
Profesor Pravnog fakulteta Oliver Antiæ istièe da bi valjalo da se na sljedeæoj novèanici naðe knez Pavle, koji je zadužio našu kulturu i politiku.
"To bi predstavljalo vraæanje duga jer, pored pravne, treba da se desi i prava rehabilitacija liènosti koje su bile nepravedno osuðene", kaže Antiæ.
Sociolog Neven Cvetiæanin predlaže da se na novoj novèanici naðe jedan od najveæih srpskih državnika, Nikola Pašiæ.
"Sociološko èudo je da ovaj znameniti Srbin nije ni na jednoj novèanici. Smiješno je da je Slobodan Jovanoviæ na novèanici od 5.000 dinara, a da Pašiæa nema ni na manjim apoenima. Istorijski rezultati njih dvojice, prema mom mišljenju, neuporedivi su", istièe Cvetiæanin za list.
U NBS objašnjavaju da sektor u èijem su djelokrugu poslovi sa gotovinom priprema nekoliko predloga nove novèanice koji dostavlja guverneru.
"Prvi èovjek NBS u saradnji sa sektorom daje nalog Zavodu za izradu novèanica da uradi idejna rješenja. Rade se najmanje dva predloga, koja se opet dostavljaju sektoru. Nakon primjedbi sektora, guverneru bira konaèno rješenje", kažu u NBS.
(24sata.info)
Izvor vijesti: http://www.24sata.info/vijesti/regija/82018-Nova-novcanica-2000-dinara-Draza-Mihailovic-novoj-srpskoj-novcanici.html#ixzz1hl364wBG
|
27-12-2011 at 18:41 |
| Ukljuèi u odgovor
|
|
Putnik Nivo: Forumski doajen Deveram, deveram...
Registriran(a): 01-02-2002 Odgovori: 26140 IP: Maskiran
|
Re: Izvodi iz stampe
Izbori u Srbiji...
Tri mjeseca pred parlamentarne izbore u Srbiji Tomi grobaru se smijesi sreca. Da li ce Toma grobar ukopati Tadica koji boluje od neizljecive bolesti?
Boris Tadiæ boluje od multiple skleroze i lupusa?
U samom vrhu Srbije poèeo je bespoštedan rat. Prema informacijama iz vrlo pouzdanih beogradskih izvora, samo tri mjeseca prije parlamentarnih izbora ratuje se na dvije fronte unutar vladajuæe Demokratske stranke, piše hrvatski sedmiènik Nacional.
O prvom sukobu beogradski mediji pišu manje-više otvoreno iako ne pretjerano glasno. Rijeè je o borbi izmeðu ministra vanjskih poslova Vuka Jeremiæa i beogradskog gradonaèelnika Dragana Ðilasa. Potonji je drugi èovjek DS-a, odmah iza Tadiæa, neupitan vladar Beograda i jedan od najbogatijih, ako ne i najbogatiji politièar u Srbiji, zbog èega se na beogradskim fasadama unatoè svim naporima komunalaca sve èešæe pojavljuju grafiti "Ðilas tajkun". Jeremiæ je pak od srpske diplomatske zvijezde, èiji su se portreti i intervjui mogli naæi u veæini internih èasopisa najskupljih svjetskih hotela, spao na to da ga izbjegavaju veleposlanici svih važnijih zemalja. Prvi unutarnjopolitièki poraz doživio je upravo od Ðilasa koji ga je pobijedio u utrci za drugog èovjeka stranke. Na to se nadovezala i nedavna europska odbijenica koju je Ðilas iskoristio da "zakuca" Jeremiæa i zatraži njegovu smjenu s mjesta ministra vanjskih poslova. A ne tako davno Tadiæ ga je vidio kao buduæeg premijera Srbije. Zasad je, doduše, preživio, ali naši izvori uvjereni su da æe Ðilas nastaviti s pritiscima sve dok Jeremiæa ne istjera iz politike.
NAPREDAK TOME GROBARA
"Moramo biti jedan tim. Ne treba da radimo jedni drugima o glavi. Èvrsto sam protiv unutarstranaèkih obraèuna, a pogotovo sada pred izbore", prenio je proteklog tjedna beogradski list Danas Tadiæevu reakciju na zahtjev za smjenom Vuka Jeremiæa. Srpski predsjednik vrlo je zabrinut, a brigu bi trebao dijeliti i službeni Zagreb zbog porasta popularnosti Srpske napredne stranke koja, prema posljednjim anketama, uživa podršku treæine biraèa, gotovo deset posto više od vladajuæeg DS-a. Njihov èelnik Tomislav Nikoliæ, koji je još u vrijeme dok je umjesto Vojislava Šešelja vodio Radikalnu stranku zaradio nadimak Toma Grobar, uvelike je smanjio broj svojih javnih nastupa shvaæajuæi da se teško može suspregnuti da ne blebne kakvu nebesku glupost te je pustio da umjesto njega govori impresivan tim ekonomista, što je itekako popravilo rejting stranke, a njega samog izbacilo u orbitu da može ozbiljno raèunati na poziciju buduæeg srpskog premijera. Zbog toga Tadiæ pokušava zaustaviti unutarstranaèke borbe. Unatoè svoj moæi koju donosi predsjednièki položaj u Srbiji, ipak mu ne bi odgovaralo da umjesto stranaèkog kolege, na mjestu premijera ima nepredvidljivog Tomu Grobara.
No srpski predsjednik ima i drugi razlog zbog kojeg želi zaustaviti unutarstranaèke obraèune i primiriti ambicije èelnih ljudi DS-a. Vrlo upuæeni izvori, kako piše Nacional, koji u cijeloj ovoj prièi nemaju osobnih interesa te su u strahu za svoju osobnu sigurnost novinare ovog hrvatskog sedmiènika zamolili za anonimnost, tvrde da je Tadiæ zabrinut i za svoju vlastitu buduænost - kako politièku tako i osobnu.
Tadiæ je, tvrde, teško bolestan. Po beogradskoj èaršiji veæ se neko vrijeme ispod glasa o tome govori, a do Nacionala je ta informacija prvi put došla u septembru, ali su je tek posljednjih dana uspjeli provjeriti. Proteklog tjedna i poslovièno ustrašeni beogradski mediji, koji strasno razvaljuju privatne živote manje moænih, ali u Tadiæa i njegove i ne pomišljaju dirati, usudili su se upitati predsjednika zašto izgleda loše. I to baš dok je s Ðilasom obilazio gradilišta po Beogradu.
"Nisam bolestan, umoran sam jer puno radim i ubuduæe æu jednako loše izgledati", odgovorio im je Tadiæ, a oni su se, htjeli-ne htjeli, morali pomiriti s time da je to kraj rasprave o predsjednikovu zdravstvenom stanju.
TAJKUNU ODGOVARA PORAZ
Meðutim, Tadiæ nije tada novinarima rekao istinu. Izvori iz najuglednije srpske medicinske ustanove, Vojnomedicinske akademije, uvjeravaju novinare Nacionala da je Tadiæevo zdravlje jako narušeno - toliko da se èude kako uopæe funkcionira. Tuga i žalost. Predsjedniku su dijagnosticirane dvije veoma teške bolesti. Neizljeèive. Boluje od multiple skleroze i lupusa. S te dvije bolesti uz vrhunsku medicinsku skrb može još dugo živjeti, ali ne i održavati zahtjevan predsjednièki ritam, tvrdi izvor Nacionala koji je vidio Tadiæev bolesnièki karton. Predsjedniku na VMA, tvrdi izvor, jednom mjeseèno mijenjaju krv, pokušavajuæi tako popraviti opæe stanje organizma nagriženog i osnovnim bolestima i agresivnom terapijom.
U javnosti je pak primijeæeno da Tadiæ ponovno šepa - kao i u decembru 2010. Tada je bio i na operaciji, uz obrazloženje da mora sanirati staru sportsku ozljedu koju je zaradio na omiljenoj mu košarci.
"To je stara ozljeda, no morat æu na operaciju nakon nove ozljede. Trpio sam bolove 15 mjeseci, ali sam to sve dobro skrivao od vas", tvrdio je tada Tadiæ. No izvori Nacionala tvrde da nije bila rijeè o sportskoj ozljedi Ahilove tetive nego o tumoru, sreæom, benignom. Tadiæevo stanje, uvjerava nas izvor upuæen u odnose unutar DS-a, toliko je loše da umjesto njega sve važnije odluke donose njegovi savjetnici koji su se dobrim dijelom ukljuèili u borbu za predsjednikovo naslijeðe.
Pokušavajuæi smiriti strasti unutar stranke, Tadiæ se, osim što nastoji sprijeèiti poraz na izborima, brine i o svom položaju. Njegovo krhko zdravlje bilo je signal za poèetak borbe za tron, a to je posljednje što želi. Nasljednika želi odabrati sam, a prije toga mora pacificirati stranaèke jastrebove, ponajprije moænog Ðilasa. Mora ga primiriti barem na nekoliko mjeseci da sprijeèi krah na izborima koji bi Ðilasu odgovarao jer bi tako imao još jedan argument za preuzimanje stranke.
|
27-12-2011 at 20:40 |
| Ukljuèi u odgovor
|
|
Putnik Nivo: Forumski doajen Deveram, deveram...
Registriran(a): 01-02-2002 Odgovori: 26140 IP: Maskiran
|
Re: Izvodi iz stampe
U Srbiji sve naopako...iako ni u BiH nije puno bolje, ali bar imamo "normalne" pare...
Svet "lud" za novih 2.000 RSD
Beograd -- Nedavno predstavljena novèanica od 2.000 dinara, prema tvrdnjama numizmatièara, zbog neobiènog izgleda je postala veoma tražena meðu kolekcionarima u Evropi.
Numizmatièari koji su pregledali više od hiljadu novèanica koje su korišæene u poslednjih 150 godina, kažu da ni na jednoj nisu našli da je lik osobe potpuno okrenut državnim obeležjima, i da gleda van novèanice kao što je to sluèaj sa likom našeg nauènika Milutina Milankoviæa na apoenu od 2.000 dinara.
"Ceo dan me zovu iz zemalja bivše Jugoslavije, inostranstva, svi hoæe da imaju novu novèanicu. Nove pare su uvek interesantne, ali ne ovoliko. Pošto postoji moguænost da se novèanica od 2.000 dinara sa likom Milutina Milankoviæa povuèe, interesovanje je mnogo veæe. Kada bih sada imao hiljadu komada, verujem da bi ih sve razdelio", kaže Zoran Iliæ, predsednik Srpskog numizmatièkog društva.
Ipak, u Narodnoj banci Srbije kažu da to nije taèno i da novèanica neæe biti povuèena iz upotrebe.
Inaèe, slièan profil Milutinu Milankoviæu imaju i likovi koji se nalaze na apoenima britanske funte i amerièkog i australijskog dolara
|
27-12-2011 at 21:50 |
| Ukljuèi u odgovor
|
|
soraya Nivo: Forumski doajen
Registriran(a): 01-03-2009 Lokacija: Tuzla Odgovori: 30666 IP: Maskiran
|
Re: Izvodi iz stampe
(D)B92: Odjeci i jauci
Na braniku srpstva
I vas su hapsili u Sarajevu: Veran Matiæ, zgrožen nepravdom
Kao u dobra stara vremena Odjeka i reagovanja, kada je vršena medijska priprema za pokolj koji je imao uslediti, bestidno korporativno nemoralni mediji u službi derutnog, paniènog i obezglavljenog režima pronašli su nitkovsko utoèište u patriotskom izveštavanju u službi jaèanja sveopšte konfuzije, jedine šanse Demokratske stranke na nastupajuæim izborima.
Naime, vest da je u Sarajevu, na osnovu meðunarodne poternice Interpola koju je izdala Crna Gora, uhapšen izvesni R.Ð. (42), osvedoèeni kriminalac koji je presudom Višeg suda u Bijelom Polju osuðen na zatvorsku kaznu zbog kriviènog dela neovlašæenog prometa i trgovine opojnom drogom, B92 je okitio naslovom: Srbin uhapšen u Sarajevu (Izvor: Tanjug)
Na braniku otadžbine, pa neka je i Božiæ, budno motri državotvorna agencija Tanjug, a u poslednjim rovovima režima naš dogmatski dremež èuvaju jedinice B92 medijskog bataljona. Kako i ne bi kada iz muslimanskog uporišta Sarajeva, grada u kome su lavovi komadali Srbe, stižu nove alarmantne vesti
Srbin Veran Matiæ, niti ostali Srbi rasporeðeni po redakciji B92, nisu naseli ujdurmi iz bosanskog Teherana, turskoj podmetaèini kojom se želelo navesti na pomisao da borba protiv trgovine drogom u regionu donosi rezultate, ili, na primer, da je sa ulica sklonjen zlikovac koji truje našu decu, da se radi o sprovoðenju sudske odluke, uspešnoj saradnji Bosne i Hercegovine i Crne Gore. Naprotiv, èak i u prazniènom pijanstvu Sigurna kuæa Borisa Tadiæa je prozrela podlost i perfidnost zvaniènog Sarajeva, skreæuæi pažnju javnosti da je ponovo opasno biti Srbin u Bašèaršiji.
Verane Srbine, nema nam druge nego da ih ponovo opkolimo, uz božiæni usklik srpske radosti – Raspameti. Vaistinu raspameti!
(e-novine.com)
Tadiæevo ðubre u akciji
[Edited by soraya on 07-01-2012 at 20:30 GMT]
|
07-01-2012 at 20:28 |
| Ukljuèi u odgovor
|
|
Trenutno aktivni korisnici |
Aktivni gosti: 31
Skriveni clanovi: 0
Aktivni èlanovi: 0
Sretan roðendan: Ado13, AZIL OPSTANAK, ckome, Disa, Golf_V_R32, koso_oki, maja001, Malenich, Mawi_Edin_Tz_, nepoznat, opiumxxx, sadika, Salai, seka1985, stickman, zazza
|
FORUM : Politika : Izvodi iz stampe |
|
Pregled tema u posljednjih 24 sata Pregled poruka u posljednjih 24 sata (dva dana, sedam, 30 dana) Pregled pisanja foruma�a u posljednjih 24 sata
|